Republika Hrvatska

Poslovni broj: P-205/2025-42

Trgovački sud u Zadru

Zadar, Dr. Franje Tuđmana 35

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Trgovački sud u Zadru, po sutkinji Katarini Zdunić, u pravnoj stvari tužitelja CALCIT BILA STRANA d.o.o., Korenica, Josipa Jovića 75, OIB: 01514019659, zastupanog po punomoćniku Ivici Barbiru, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika TRANSPORT BETON LUBINA d.o.o., Knin, Kralja Držislava 5, OIB: 87910130484, zastupanog po punomoćniku Alenu Ivkoviću, odvjetniku iz Rijeke, radi utvrđenja, nakon glavne i javne održane i zaključene rasprave 3. ožujka 2026. u nazočnosti zamjenika punomoćnika tužitelja ŽB i punomoćnika tuženika Alena Ivkovića, na ročištu za objavu odluke 20. ožujka 2026.

p r e s u d i o  j e

I Utvrđuje se da bjanko zadužnica do 1.000.000,00 (slovima: milijun kuna i nula lipa) u koju je upisana tražbina u iznosu od 908.000,00 kn (slovima: devetsto i osam tisuća kuna i nula lipa) od 11.11.2019. godine s pripadajućom javnobilježničkom potvrdom OV-6736/2019 od 11.11.2019. javnog bilježnika Josipa Čujeca, Knin, Tvrtkova 3, u kojoj je tužitelj CALCIT BILA STRANA d.o.o., Korenica, Josipa Jovića 75, OIB:01514019659, upisan kao dužnik a tuženik TRANSPORTBETON LUBINA d.o.o., Knin, Kralja Držislava 5, upisan kao vjerovnik, nije ni nastala i ne proizvodi pravne učinke.

II Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja u dijelu koji glasi: "Nalaže se tuženiku da preda u posjed tužitelju bjanko zadužnicu do 1.000.000,00 (slovima: milijun kuna i nula lipa)u koju je upisana tražbina u iznosu od 908.000,00 kn (slovima: devetsto i osam tisuća kuna i nula lipa) od 11.11.2019. godine s pripadajućom javnobilježničkom potvrdom OV-6736/2019 od 11.11.2019. javnog bilježnika Josipa Čujeca, Knin, Tvrtkova 3, sve u roku od 15 dana."

i

r i j e š i o  j e

Svaka stranka snosi svoj trošak postupka.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi podnesenoj Trgovačkom sudu u Zadru Stalnoj službi u Šibeniku 4. studenoga 2021., u bitnome, navodi kako je 11. studenoga 2019. javni bilježnik Josip Čujec iz Knina pod posl. br. Ov-6736/2019 potvrdio da je tužitelj, zastupan po članu uprave OB, kao dužnik podnio bjanko zadužnicu na potvrdu. Javni bilježnik je potvrdio da je navedenu privatnu ispravu ispitao i utvrdio da ona po svom obliku odgovara propisima o javnobilježničkim ispravama, a po svom sadržaju propisima o sadržaju ovršnog javnobilježničkog akta, da je sudioniku pravnog posla tu ispravu pročitao te ga je upozorio da potvrđena privatna isprava ima snagu ovršnog javnobilježničkog akta te da je sudionik izjavio da prihvaća pravne posljedice koje iz toga proizlaze za njega i da to odgovara njegovoj volji. Potpuno je logično da je sudionik izjavio da prihvaća pravne posljedice koje proizlaze za njega, jer je ta posljedica upravo za OB odnosno njegovo društvo, ovdje tuženika nezakonito stjecanje 908.000,00 kuna. Citirana javnobilježnička isprava je ništetna. OB je bio član uprave tužitelja odnosno zastupnik po zakonu tužitelja od 22. srpnja 2019. do 5. veljače 2021. te je kao takav u ime tužitelja podnio bjanko zadužnicu na potvrdu javnom bilježniku a kao vjerovnika naknadno upisao tuženika, odnosno društvo čiji je on jedini član. Budući da OB nije imao posebnu ovlast tužitelja da nastupa kao druga ugovorna strana i da s društvom sklapa ugovore u ime i za račun drugih osoba odnosno u ime i za račun tuženika navedena zadužnica je ništetna jer je pravni posao sklopljen protivno prisilnim propisima Republike Hrvatske te je protivan moralu društva. (čl. 49. u vezi sa čl. 41. Zakona o trgovačkim društvima (Narodne novine br. 111/93, 34/99, 121/99, 52/00, 118/03, 107/07, 146/08, 137/09, 152/11 - službeni pročišćeni tekst, 111/12, 125/11, 68/13, 110/15, 40/19, 34/22, 114/22, 18/23; u daljnjem tekstu: ZTD)). Dakle, dužnik i vjerovnik u predmetnoj privatnoj ispravi zastupani su po jednoj te istoj osobi a koja osoba nije imala posebno ovlaštenje za takvo zastupanje. Isto tako, zadužnica je jednostran i formalan pravni posao te se na zadužnicu primjenjuju odredbe Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22; u daljnjem tekstu: ZOO) odnosno čl. 14. st. 3., kao i analogno, odredbe o ništetnosti iz čl. 322. Takvim postupanjem OB su povrijeđena neka od osnovnih načela obveznog prava kao npr. načelo savjesnosti i poštenja, zabrana zloupotrebe prava itd. Ukoliko sud ne bi usvojio tužbeni zahtjev za utvrđenjem predmetne bjanko zadužnice ništetnom, tužitelj podnosi i eventualno kumulirani tužbeni zahtjev kojim traži od suda utvrđenje da predmetna bjanko zadužnica nije niti nastala i ne proizvodi pravne učinke.

2. Tuženik u svom odgovoru na tužbu podnesenom ovom sudu 29. prosinca 2021., u bitnome, navodi kako su tužba i tužbeni zahtjev neosnovani i osporava ih u cijelosti. Prvenstveno je prigovorio označenoj vrijednosti predmeta spora u iznosu od 10.100,00 kuna kao prenisko označenoj, jer je predmet ovog postupka pobijanje, odnosno utvrđenje ništetnosti zadužnice u vrijednosti od 1.000.000,00 kuna pa se predlaže sudu da vrijednost predmeta spora označi u tom iznosu. Nadalje, nesporna je činjenica da je OB bio jedini član uprave i jedini zastupnik po zakonu tužitelja u vrijeme solemnizacije predmetne zadužnice. Prema tome, tužitelj je izdao i podnio na solemnizaciju predmetnu zadužnicu po ovlaštenoj osobi odnosno po jedinoj osobi koja je to i mogla učiniti. Nije jasno stajalište tužitelja da bi OB za ovakav pravni posao trebao imati posebno ovlaštenje, jer nije jasno tko bi takvo posebno ovlaštenje trebao izdati kada je on jedini član uprave i jedina osoba ovlaštena za zastupanje. Predmetna zadužnica nije izdana OB kao drugoj ugovornoj strani, niti je izdana radi osiguranja tražbine OB, već je ista izdana upravo tuženiku, a što i sam tužitelj u tužbi navodi.

3. Tužitelj se složio sa tuženikom po pitanju određivanja visine vrijednosti predmeta spora pa je istu i uredio podneskom od 9. ožujka 2023., što je i potvrdio sud svojim raspravnim rješenjem donesenim na ročištu održanom 15. ožujka 2023. U odnosu na navode tuženika iz odgovora na tužbu tužitelj je ponajprije istakao kako posebno ovlaštenje društva u slučaju kada ista osoba zastupa društvo i istodobno nastupa kao druga ugovorna strana te sklapa ugovor sa društvom u ime iza račun drugih osoba daje nadzorni odbora a ako društvo s ograničenom odgovornošću nema nadzori odbor onda skupština (u predmetnom slučaju gospodin SB s obzirom da je isti jedini član i osnivač tužitelja). Tužitelj je dodao i kako tuženik temeljem predmetne zadužnice s pripadajućom javnobilježničkom potvrdom provodi ovrhu na novčanim sredstvima i nekretninama tužitelja.

4. U ovoj pravnoj stvari je pod posl. br. P-260/2021-12 7. travnja 2023. donesena prvostupanjska presuda kojom je usvojen glavni tužbeni zahtjev te je utvrđeno da je predmetna bjanko zadužnica ništetna i naloženo je tuženiku da istu preda tužitelju u posjed.

5. Visoki trgovački sud Republike Hrvatske je presudom posl. br. Pž- 2190/2023-6 od 16. rujna 2025. preinačio naprijed citiranu prvostupanjsku presudu te odbio glavni tužbeni zahtjev kojim je zatraženo od suda utvrditi predmetnu bjanko zadužnicu ništetnom uz uputu prvostupanjskom sudu da u nastavku postupka odluči o eventualno kumuliranom tužbenom zahtjevu radi utvrđenja da predmetna bjanko zadužnica nije nastala i da ne proizvodi pravne učinke i također naloži tuženiku navedenu bjanko zadužnicu predati u posjed. Istaknuto je i da je onemogućen tuženik u dokazivanju svoje tvrdnje o postojanju ovlaštenja OB ne izvođenjem dokaznog prijedloga saslušanjem zastupnika po zakonu stranaka. Sud će u ponovljenom postupku također utvrditi i gdje se nalazi predmetna zadužnica kako bi mogao odlučiti o drugom dijelu tužbenog zahtjeva.

6. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid te pročitao priloženu dokumentaciju i to: povijesni izvadak iz sudskog registra za tužitelja, Specifikaciju izvršenja osnove za plaćanje Ov-6736/19, Očevidnik neizvršenih osnova za plaćanje sa specifikacijom naplate za tužitelja, Zahtjev za izravnu naplatu tuženika protiv tužitelja podnesen 22. listopada 2021., Bjanko zadužnicu izdanu u Kninu 11. studenoga 2019., sudski zapisnik sastavljen 28. rujna 2021. u ovosudnom predmetu posl. br. P-108/2021, Ovlaštenje (suglasnost) izdanu od strane tužitelja u Kninu 25. srpnja 2019. te je saslušao zastupnika po zakonu tužitelja SB i zastupnika po zakonu tuženika OB kao stranke.

7. Prema odredbi čl. 219. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22; u daljnjem tekstu: ZPP) svaka stranka dužna je iznijeti činjenice i dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojima pobija dokaze i navode protivne strane.

8. Odredbom čl. 7. st. 1. ZPP-a je propisano da su stranke dužne iznijeti sve činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze kojima se utvrđuju te činjenice.

9. Tužbeni zahtjev tužitelja je djelomično osnovan.

10. Predmet ovog postupka je zahtjev tužitelja za utvrđenjem da predmetna bjanko zadužnica nije niti nastala kao i zahtjev za predajom zadužnice u posjed.

11. Uvidom u Bjanko zadužnicu utvrđeno je kako istu izdaje društvo Calcit Bila Strana d.o.o. do 1.000.000,00 kuna i ono daje suglasnost da se radi naplate tražbine u iznosu od 908.000,00 kuna zaplijene svi njegovi računi kod banaka te da se novčana sredstva s tih računa, u skladu s izjavom sadržanom u toj ispravi, izravno s računa isplate vjerovniku Transport Beton Lubina d.o.o. Zadužnica je izdana u Kninu 11. studenoga 2019. Istu je izdalo društvo Calcit Bila Strana zastupano po članu urpave OB, a što i proizlazi iz Potvrde javnog bilježnika Josipa Čujeca iz Knina, posl. br. Ov-6736/2019 od 11. studenoga 2019.

12. Iz povijesnog izvatka iz sudskog registra za društvo tužitelja proizlazi kako je u vrijeme izdavanja osporavane zadužnice odnosno od 4. listopada 2019. pa do 5. veljače 2021. član uprave koji zastupa društvo pojedinačno i samostalno, bio OB. Nadalje, utvrđeno je i kako je SB od 5. veljače 2021. član uprave koji zastupa društvo pojedinačno i samostalno. Nadalje, SB je član društva tužitelja odnosno jedini član društva tužitelja od 4. listopada 2019.

13. Naprijed navedene činjenice su ujedno i nesporne u ovom postupku.

14. Sporno je bilo jedino to je li OB kao osoba koja je ovlaštena na zastupanje društva tužitelja i društva tuženika istovremeno, imao ovlaštenje da u ime društva tužitelja izda zadužnicu u korist društva tuženika.

15. Tuženik je u spis predmeta dostavio dokument naslovljen kao „Ovlaštenje (suglasnost)“ (l.s. 123) iz kojeg proizlazi kako isto izdaje društvo tužitelja 25. srpnja 2019., po OB a isti dokument predstavlja ovlaštenje članu uprave OB da u ime i za račun društva tužitelja potpisuje i sklapa sve ugovore te da potpisuje i podnosi na solemnizaciju te ugovore i sredstva osiguranja koji se sklapaju ili potpisuju s drugom ugovornom stranom odnosno sa društvom tuženikom i BB.

16. Nesporno je kako je u vrijeme izdavanja naprijed citiranog Ovlaštenja OB bio doista jedina osoba koja zastupa društvo tužitelja i to pojedinačno i samostalno, međutim, isto tako je i nesporno kako je u vrijeme izdavanja osporavane zadužnice član društva bio i SB.

17. Naime, jedina situacija u kojoj ugovor sklopljen između dva društva koja su oba zastupana po zastupniku po zakonu koji je ista osoba ne bi bio ništetan je situacija u kojoj je upravo ta osoba i jedini član društva i jedini član uprave. Međutim, uvidom u povijesni izvadak iz sudskog registra za tužitelja je utvrđeno kako je u vrijeme izdavanja osporavane zadužnice član društva bio SB, dakle, da bi OB mogao sklopiti ugovor u ime i za račun tužitelja, odnosno izdati zadužnicu u ime tužitelja u korist tuženika kao društva u kojem je OB jedini član odnosno zastupnik po zakonu, morao je u to vrijeme imati ovlaštenje od SB.

18. Iz iskaza zastupnika po zakonu tužitelja SB, u bitnome, proizlazi kako nije ništa znao o predmetnoj zadužnici dok nije blokiran i to u više navrata. U vrijeme izdavanja zadužnice 2019. direktor firme bio je OB. Na to mjesto ga je postavio kada je kupio firmu i ni na koji način ga nije ograničio. Osim njega nije bio niti jedan drugi direktor. OB nije s njime sudjelovao u kupnji firme. Postavio ga je za direktora jer je imao prijedlog odnosno poslovni plan da bi vodio firmu koja će imati dobit, jer da on inače godišnje ima preko milijun eura frakcija prometa. Poznaje OB i poznato mu je da se bavi proizvodnjom i prodajom betona te da taj posao radi sa svojom firmom – tuženikom. Naveo je da je društvo tužitelj u trenutku kupnje imala svojih sredstava. Također, poznato mu je da je tuženik iz kamenoloma odvozio frakcije betona, uzimao sebi neki postotak i to većinu, a ne zna sve detalje. Ne zna gdje se trenutno nalazi predmeta zadužnica – kada je bio blokiran platio je taj iznos. OB nije dao posebno ovlaštenje da sklapa ugovore s tuženikom.

19. Iz iskaza zastupnika po zakonu tuženika OB, u bitnome, proizlazi kako je on potpisao i ovjerio predmetnu zadužnicu. Naime, kad je firma počela raditi na računu je imala oko 4.000,00 kuna i nisu mogli ni raditi ni poslovati pa je on dogovarao sa SB da bi moglo njegovo društvo, društvo tuženik, dati pozajmice tužitelju kako bi se moglo proizvoditi. Te pozajmice su bile u visini od oko 900.000,00 kuna. Kada tužitelj nije vraćao te novce, dali su zadužnicu FINI na naplatu. Trenutno se vodi jedan drugi sudski postupak u kojem se procjenjuje i vještači o tome je li društvo tuženika doista davalo te pozajmice pa se tako ta naplaćena sredstva temeljem zadužnice nalaze na računu suda. Naveo je kako je upravo on potpisao ovlaštenje sa l.s. 123. Sjeća se da je u zadužnicu bio upisan iznos od 908.000,00 kuna. Ne sjeća se točno kada je ispunio rubriku koja se odnosi na iznos i vjerovnika, pretpostavlja da je to bilo naknadno. Misli da je tuženik davao zajmove tužitelju i prije i poslije ovjere zadužnice, ali nije siguran. Kada je bio direktor tužitelja izdano je još nekoliko zadužnica u kojima je tužitelj dužnik, misli da ih je bilo još dvije ili tri na milijun kuna i da su ih predavali Ministarstvu gospodarstva vezano za koncesije, a misli da SB za to nije znao. Za direktora tužitelja postavio ga je SB i nije ga ni na koji način ograničio u zastupanju firme. Društvo tuženik je kupovalo od tužitelja frakcije betona. Tužitelj je frakcije prodavao i na tržištu drugim kupcima, ali nešto sitno. U omjeru izraženo naveo je kako je tuženik kupovao preko 90 % od tužitelja, a ostalo je išlo drugim kupcima i SB je to znao i s time je bio suglasan.

20. Ove iskaze sud je cijenio u cijelosti vjerodostojnima, naročito iz razloga što su čak i jedan s drugim suglasni, a i iz razloga što su suglasni i u potpunosti potvrđuju sva ostala utvrđenja iz dokaznog postupka i potkrjepljuju odluku suda u ovoj pravnoj stvari. Naime, nesporno je bilo da je upravo OB bio član uprave oba društva, da je on izdao predmetnu zadužnicu, a ono što su iskazi potvrdili, posebice iskaz upravo OB – je činjenica da je on samostalno i potpisao "Ovlaštenje", što je, po stavu drugostupanjskoga suda, zapravo bila još jedina neutvrđena činjenica u ovom postupku.

21. Prema odredbi čl. 41. ZTD-a ovlast za zastupanje trgovačkoga društva po zakonu imaju osobe koje su za pojedini oblik toga društva određene odredbama ovoga Zakona. Osobe koje zastupaju trgovačko društvo u smislu odredbe stavka 1. ovoga članka, te ograničenja njihovih ovlasti ako djeluju prema trećim osobama upisuju se u sudski registar. Na zastupnike društva iz stavka 1. ovoga članka odnosi se ograničenje iz čl. 49. ovoga zakona

22. Iz odredbe čl. 49. ZTD-a proizlazi kako prokurist ne može bez posebne ovlasti trgovačkoga društva nastupati kao druga ugovorna strana i s društvom sklapati ugovore u svoje ime i za svoj račun, u svoje ime a za račun drugih osoba ili u ime i za račun drugih osoba.

23. Nadalje, prema odredbi čl. 248. a st. 1. ZTD-a član uprave ne može bez suglasnosti nadzornog odbora sudjelovati u odlučivanju ili sklapanju pravnog posla ako je, među ostalim, zastupnik po zakonu, zakonski zastupnik, prokurist ili punomoćnik druge ugovorne strane. Odredbom čl. 429. a ZTD-a je određeno kako se na sprječavanje sukoba interesa člana uprave društva s ograničenom odgovornošću na odgovarajući način primjenjuju odredbe čl. 248. a ZTD-a. Ako društvo nema nadzorni odbor, što je ovdje slučaj, suglasnost iz čl. 248. a ZTD-a daju članovi društva.

24. Prema odredbi čl. 312. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23, 155/23; u daljnjem tekstu: ZOO) ugovor što ga neka osoba sklopi kao opunomoćenik u ime drugoga bez njegova ovlaštenja obvezuje neovlašteno zastupanog samo ako on ugovor naknadno odobri. Ako neovlašteno zastupani ni u naknadno ostavljenom roku ugovor ne odobri, smatra se da ugovor nije ni sklopljen.

25. Na temelju ocjene svakog dokaza zasebno, svih dokaza zajedno te rezultata cjelokupnog provedenog dokaznog postupka, a primjenom naprijed citiranih zakonskih odredbi, utvrđeno je kako je tužbeni zahtjev djelomično osnovan i to u dijelu pod točkom I kojim se utvrđuje da izdana zadužnica nije niti nastala.

26. Naime, a kako je to naprijed navedeno, OB je za izdavanje osporavane zadužnice morao imati ovlaštenje člana društva, SB. Nakon provedenog dokaznog postupka ostala je u potpunosti utvrđena činjenica da OB to ovlaštenje za izdavanje osporene zadužnice nije nikada dobio. U prilog činjenici da smatra kako je ovlaštenje potrebno ide i postojanje isprave sa l.s. 123 iz koje je razvidno da je OB izdao (a naknadno je utvrđeno i potpisao) dokument nazvan "Ovlaštenje" iako je bio svjestan da kao direktor društva i jedini član uprave ima ovlasti zastupanja društva samostalno, pojedinačno i bez ikakvih ograničenja, ali izdaje sporni dokument upravo za izdavanje zadužnice, jer je vjerojatno i sam svjestan da mu je ovlaštenje društva potrebno. Ono što je na kraju bilo presudno – je činjenica da je ipak to ovlaštenje, sukladno zakonskim odredbama morao izdati član društva, SB, što, nesporno, nije. Iz tog razloga valjalo je odlučiti kao u izreci presude u dijelu pod točkom I.

27. Međutim, u odnosu na drugi dio tužbenog zahtjeva koji se odnosi na predaju u posjed, za istaći je kako je za usvajanje tog dijela tužbenog zahtjeva najprije potrebno utvrditi gdje se ta zadužnica nalazi. Nakon provedenog dokaznog postupka, utvrđeno je kako se ta zadužnica ne nalazi kod tuženika, pa je iz tog razloga valjalo i taj dio tužbenog zahtjeva odbiti kao neosnovan, odnosno odlučiti kao u izreci presude u dijelu pod točkom II.

28. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 4. ZPP-a prema kojoj ako su stranke djelomično uspjele u parnici u približno jednakim dijelovima, sud može odrediti da svaka stranka snosi svoje troškove.

29. U ovom trenutku odnosno u ovoj fazi postupka gdje se odlučuje o eventualno kumuliranom tužbenom zahtjevu koji se sastoji od dvije točke, pri čemu je jedna točka tužbenog zahtjeva usvojena (tužiteljev uspjeh) a druga točka tužbenog zahtjeva odbijena (tuženikov uspjeh), ovaj sud smatra da u potpunosti može doći do primjene naprijed citirane zakonske odredbe te odrediti da svaka stranka snosi svoj trošak postupka. Za napomenuti je, također, i činjenicu da se radi o postupku sa dva eventualno kumulirana tužbena zahtjeva pri čemu je jedino moguće prihvatiti jedan od tužbenih zahtjeva (onaj glavni je već odlukom drugostupanjskog suda odbijen pa je tako u ovoj fazi odlučivanje isključivo o eventualno kumuliranom, koji je sada u ovom trenutku jedini tužbeni zahtjev) i u tom slučaju se o parničnom trošku odlučjuje u pogledu onih parničnih radnji koji se odnose na dio tužbenog zahtjeva o kojem je sada, u ovom ponovljenom postupku odlučeno (tako i VSRH u odluci Rev 623/2023).

30. Slijedom navedenoga, valjalo je odlučiti kao u izreci rješenja.

U Zadru 20. ožujka 2026.

Sutkinja

Katarina Zdunić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude može se izjaviti žalba u roku 15 (petnaest) dana od dana uručenja ovjerenog prijepisa iste, putem ovog suda Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske, pismeno.

Stranci koja je uredno obaviještena o ročištu za objavu i uručenje presude, rok za žalbu teče od dana objave, a ukoliko stranka nije uredno obaviještena o ročištu za objavu i uručenje, rok za žalbu teče od dana dostave.

DNA:

- Tužitelju po pun.

- Tuženiku po pun.