REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

PR-1603/2025-9

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu, po sutkinji Luciji Miše, u pravnoj stvari tužitelja VŠ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupaju punomoćnici, odvjetnici iz Odvjetničkog društva Ljubičić – Vrdoljak & partneri u Splitu, protiv tuženika LEDO Plus društvo s ograničenom odgovornošću za proizvodnju i promet sladoleda i smrznute hrane, Zagreb, Čavićeva 1 a, OIB: 07179054100, kojeg zastupa punomoćnik Marko Skukan, odvjetnik u Zagrebu, uz sudjelovanje umješača na strani tuženika CROATIA osiguranje d.d. Zagreb, Vatroslava Jagića 33, OIB: 26187994862, Podružnica Split, Trg hrvatske bratske zajednice 8, kojeg zastupa generalna punomoćnica VŠS, mag.iur., radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 4. veljače 2026., u prisutnosti zamjenika punomoćnika tužitelja CŠ, odvjetničkog vježbenika i odsutnosti uredno pozvanih punomoćnika tuženika i punomoćnika umješača, dana 20. ožujka 2026.

p r e s u d i o  j e

I.

Nalaže se tuženiku LEDO Plus društvo s ograničenom odgovornošću za proizvodnju i promet sladoleda i smrznute hrane, Zagreb, Čavićeva 1 a, OIB: 07179054100, da tužitelju VŠ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati iznos od 1.569,01 EUR sa zateznom kamatom koja teče na iznos od:

- 1.400,00 EUR od 17.3.2021. do isplate,

- 69,01 EUR od 20.3.2026. do isplate,

- 100,00 EUR od 20.3.2026. do isplate,

sve kamate do 31.12.2022. po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, a od 01.01.2023. do 29.12.2023. po godišnjoj stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena te od 30.12.2023. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, odnosno kamatne stope koju je Europska središnje banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranje ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje stopa koja je na snazi 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

II.

Odbija se dio tužbenog zahtjeva tužitelja kojim potražuje isplatu daljnjeg iznosa os 30,99 EUR, te zatezne kamate koja na iznose od 69,01 EUR i 100,00 EUR teče od 17.3.2021. do 19.3.2026.

III.

Nalaže se tuženiku LEDO Plus društvo s ograničenom odgovornošću za proizvodnju i promet sladoleda i smrznute hrane, Zagreb, Čavićeva 1 a, OIB: 07179054100, da nadoknadi tužitelju VŠ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], troškove parničnog postupka u iznosu od 3.534,60 EUR sa zateznom kamatom koja teče od dana 20. ožujka 2026. pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1.Tužitelj u tužbi i tijekom postupka navodi da je kao djelatnik tuženika dana 18.10.2019. doživio nesreću na radu, i to na poslovima dostave smrznute robe u Trgovačke objekte – prodajna mjesta, na način da se prilikom izvlačenja zamrznute robe ručnim viličarem iz tovarnog prostora kamiona, poskliznuo i udario leđima u paletu, te napravio nagli trzaj vrata. Slijedom navedenog, konačno postavljenim tužbenim zahtjevom tužitelj potražuje naknadu štete u ukupnom iznosu od 1.600,00 EUR (iznos od 1.400,00 EUR s osnova neimovinske štete, iznos od 100,00 EUR s osnova naknade za tuđu pomoć i njegu te iznos od 100,00 EUR s osnova troškova liječenja) sa zateznom kamatom koja teče od podnošenja tužbe do isplate uz naknadu parničnog troška sa zateznom kamatom koja teče od presuđenja do isplate.

2. U odgovoru na tužbu i tijekom postupka tuženik osporava tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti. Ističe prigovor mjesne nenadležnosti suda u Splitu. Nadalje, navodi da je osiguran policom osiguranja od odgovornosti prema djelatnicima i policom osiguranja osoba od nesretnog slučaja (nezgode) kod Croatia osiguranja pod br. br. 078702016646 i 078700063102, kao i da je osiguravatelj već priznao i isplatio tužitelju po polici osiguranja od odgovornosti, i to s osnova neimovinske štete iznos od 13.000,00 kn, a s osnova tuđe pomoći i njege iznos od 800,00 kn dana 24.02.2021. Također ističe prigovor promašene pasivne legitimacije jer smatra da ga se treba osloboditi objektivne odgovornosti za štetu povrede prava osobnosti sukladno čl. 25 Zakona o zaštiti na radu s obzirom da je šteta nastala isključivo radnjom - namjerom ili krajnjom nepažnjom radnika na koje tuženik kao poslodavac nije mogao utjecati, niti je posljedice mogao izbjeći, unatoč provedenoj zaštiti na radu. Slijedom navedenog, predlaže odbiti tužbeni zahtjev uz naknadu parničnog trošak tuženiku.

3. Umješač se tijekom postupka pridružio navodima tuženika te istaknuo da osporava osnov i visinu te tijek zateznih kamata. Osporava i pravo na tuđu pomoć i njegu i troškove liječenja. Također navodi da je izvršio isplatu iznosa od 13.800,00 kn. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev tužitelja uz naknadu troška parničnog postupka tuženiku.

4. U ovoj pravnoj stvari Općinski sud u Splitu je donio rješenje od 3.7.2024. kojim je odbio prigovor tuženika mjesnoj nenadležnosti toga suda i presudu poslovnog broja: P- 5228/2021 kojom je djelomično usvojio zahtjev tužitelja za naknadom štete, a koje rješenje i presudu je Županijski sud u Zagrebu rješenjem poslovni broj: Gž R-756/2024 od 27.5.2025. ukinuo i predmet vratio sudu prvog stupnja na ponovni postupak sa uputom da Općinski sud u Splitu nije nadležan za odlučivanje u ovoj pravnoj stvari, već Općinski radni sud u Zagrebu. U daljnjem tijeku postupka, Općinski sud u Splitu se rješenjem poslovni broj: Pr-628/2025 od 14.7.2025. oglasio mjesno nenadležnim te je po pravomoćnosti rješenja predmet ustupio Općinskom radnom sudu u Zagrebu.

5. Tijekom postupka sud je proveo dokaz uvidom u dokumentaciju koja prileži spis, proveo dokaz medicinskim vještačenjem po stalnim sudskim vještacima dr. Miru Jurinoviću, spec. neurokirurg, dr. Danči Tripalo, spec. ortoped i dr. Nikoli Sikirici, spec. psihijatar, te saslušanjem svjedoka RŠ i tužitelja.

6. Na temelju provedenog dokaznog postupka, te brižljive i savjesne ocjene svih dokaza zajedno i svakog dokaza pojedinačno, a sukladno čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP), sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja osnovan.

7. Među strankama nije sporno:

- da je tužitelj radnik tuženika temeljem ugovora o radu na određeno vrijeme od 19. rujna 2019. do 31. prosinca 2020. na radnom mjestu dostavljač u prodaji u Regionalni poslovni centar Dalmacija, Sektor prodaje i izvoza,

- da je dana 18. listopada 2019. za vrijeme radnog vremena i obavljanja radnih zadataka pretrpio ozljedu na radu,

-da je tuženik Ledo plus d.o.o. u vrijeme nastanka štetnog događaja imao kod umješača Croatia osiguranje d.d. zaključenu policu osiguranja od odgovornosti prema svojim djelatnicima i policu osiguranja od nesretnog slučaja (police pod br. 078702016646 i 078700063102),

- da je tužitelju od strane umješača Croatie osiguranja d.d. na ime naknade štete nastale u štetnom događaju od 18.10.2019. isplaćen iznos od 13.800,00 kn (1.831,58 eura) od čega na ime neimovinske štete 13.000,00 kn (1.725,40 eura), a na imovinske štete za tuđu njegu i pomoć iznos od 800,00 kn (106,18 eura).

8. Među strankama je sporna odgovornost tuženika za nastalu štetu, kao i visina štete.

9. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadom neimovinske i imovinske štete te troškova liječenja, koja mu je nastala kada se dana 18.10.2019. prilikom obavljanja radnih zadataka poskliznuo prilikom izvlačenja smrznute robe ručnim viličarem iz tovarnog prostora kamiona i udario leđima u paletu.

10. Prigovor pasivnoj legitimaciji tuženika, nije neosnovan. Ovo stoga što je tužitelj u radnom odnosu kod tuženika temeljem Ugovora o radu na određeno vrijeme od 19. rujna 2019. te je za vrijeme radnog vremena, obavljajući svoje redovne radne zadatke pretrpio ozljedu na radu pa je tuženik kao njegov poslodavac pasivno legitimiran u ovoj pravnoj stvari.

11. Člankom 111. Zakona o radu („Narodne novine“ broj: 93/14, 127/17, dalje: ZR) propisuje da je u slučaju ako radnik pretrpi štetu na radu ili u vezi s radom, poslodavac dužan radniku naknaditi štetu po po općim propisima obveznog prava.

12. Prema čl. 3. st. 1. točka 13. Zakona o zaštiti na radu („Narodne novine“ broj: 71/14, 118/14, 154/14, 94/18, 96/18, dalje: ZZR) ozljeda na radu je ozljeda radnika nastala u prostoru poslodavca u kojemu obavlja rad, ili ga tijekom rada koristi, ili mu može pristupiti, odnosno drugi prostor koji nije prostor poslodavca, ali radnik u njemu obavlja rad.

13. Nadalje, člankom 25. st. 1. ZZR-a propisano je da poslodavac odgovara zaposleniku za štetu uzrokovanu ozljedom na radu, profesionalnom bolešću ili bolešću u svezi s radom po načelu objektivne odgovornosti, a st. 2. istog članka da poslodavac može biti oslobođen od odgovornosti ili se njegova odgovornost može umanjiti ako je šteta nastala zbog više sile, odnosno namjerom ili krajnjom nepažnjom radnika ili treće osobe na koje poslodavac nije mogao utjecati.

14. Tužitelj je u trenutku štetnog događaja obavljao poslove svog radnog mjesta; iskrcavao je smrznutu robu ručnim viličarem iz kamiona, za koje poslove je i osposobljen. Dakle, obučen je za rad na siguran način, kao što proizlazi i iz Zapisnika o provjeri osposobljenosti za rad na siguran način, koji prileži spisu. Međutim, unatoč tome došlo je do ozljeđivanja tužitelja.

15. Iz prijave o ozljedi na radu proizlazi da je tužitelj izvlačio zamrznutu robu ručnim viličarem iz tovarnog prostora kamiona i prilikom izvlačenja palete sa zamrznutim proizvodima se poskliznuo. Pri poskliznuću je udario leđima u drugu paletu te napravio nagli trzaj vratom.

16. Saslušani svjedok RŠ, koji kod tuženika radi na radnom mjestu rukovoditelja zaštite na radu, zaštite od požara i osiguranja, u svom iskazu navodi kako su dana 18.10.2019. dobili obavijest da je došlo do ozljede tužitelja. Redovnim putem prijavili su ozljedu prema HZZO-u i uz tu prijavu dostavili izjavu radnika o načinu nastanka nezgode. Tužitelj je tog dana vršio dostavu smrznutih proizvoda prema prodajnom centru Konzum i prilikom vađenja paleta ručnim viličarem u kamionu se poskliznuo, s time da nije pao na pod nego se dočekao na paletu koja se nalazila iza njegovih leđa. Nakon toga je odradio još dva kupca, a kako mu se bol pojačavala zvao je svog neposrednog rukovoditelja koji ga je odvezao na hitni medicinski prijem, gdje je ustanovljeno da ima trzajnu ozljedu vrata radi čega je nosio Schanzov ovratnik i ta ozljeda mu je priznata ozljedom na radu.

17. Tužitelj u svom iskazu navodi kako je prilikom dostave vršio iskrcaj robe gdje je uz maksimalnu pažnju kao i uvijek iskrcavao robu te se prilikom vučenja palete na paletaru, gdje je pod bio smrznut, poskliznuo i udario u drugu paletu okrenutu leđima. Naglo je trznuo vratom te je osjetio blagu ukočenost. Robu je dostavio na još jedno mjesto, ali kako je bol bila sve veća zvao je šefa koji ga je odveo na hitnu.

18. Sud je u cijelosti poklonio vjeru iskazima svjedoka RŠ i tužitelja jer su iskazivali jasno, logično, životno i međusobno u skladu te u skladu sa dokumentacijom koja prileži spisu.

19. Poslodavac odgovara za štetu radniku koja mu je nastala u svezi s radom po pravilima objektivne odgovornosti, pri čemu je teret dokaza ispunjenja pretpostavki za oslobađanje ili umanjenje odgovornosti na temelju čl. 25. st. 2. ZZR-a na poslodavcu, odnosno poslodavac može biti oslobođen odgovornosti za štetu radniku ako dokaže da je šteta nastala zbog više sile, odnosno namjerom ili krajnjom nepažnjom radnika.

20. Namjera je oblik krivnje koji se određuje subjektivno i postoji kad je radnik svjestan da će svojom radnjom ili propuštanjem izazvati štetu, odnosno kad radnik želi i uzrok, a krajnja nepažnja postoji kad se radnik ponaša onako kako se ne bi ponašao prosječno pažljiv radnik. Uz navedeno poslodavac mora dokazati i kumulativni uvjet za oslobađanje od odgovornosti da na te okolnosti nije mogao utjecati niti je njihove posljedice mogao izbjeći, unatoč provedenoj zaštiti na radu.

21. Pretpostavke za odgovornost za štetu su štetni događaj, štetna posljedica i uzročna veza između štetnog događaja i štetne posljedice. Ovaj sud smatra da iz provedenog dokaznog postupka proizlazi da je ozljeda nastala na radu i to upravo na radnom mjestu i na način opisan u tužbi i u iskazima svjedoka i tužitelja, pri obavljanju redovnih poslova, za vrijeme trajanja radnog vremena, i to dok je tužitelj iskrcavao iz tovarnog kamiona smrznute proizvode. Imajući u vidu utvrđeno, sud smatra da postoji odgovornost tuženika za štetu koja je nastala tužitelju u svezi obavljanja redovnih poslova.

22. Tuženikovi navodi da je osigurao tužitelju sve uvjete za obavljanje rada na siguran način i osposobio tužitelja za rad na siguran način čime je u potpunosti oslobođen odgovornosti za nastanak štetnog događaja, a tužitelj da je isključivo odgovoran za nastanak štetnog događaja, po ocjeni ovog suda su neutemeljeni.

23. Naime, tužitelj je poslove svog radnog mjesta u vrijeme štetnog događaja obavljao na uobičajeni način s dužnom pažnjom i po nalogu poslodavca, a činjenica da je do nezgode na navedenom radnom mjestu došlo kada je tužitelj iz tovarnog kamiona iskrcavao palete sa zamrznutim proizvodima pri čemu se poskliznuo i pri poskliznuću udario leđima u drugu paletu ne ukazuje na nepažnju tužitelja. Radnik tijekom rada mora povjereni posao obavljati s dužnom pažnjom, te odgovorno postupati u slučaju nastanka opasnosti za njegovo zdravlje i sigurnost, a u ovom slučaju nije izostala pažnja tužitelja, već naprotiv tužitelj je navedene prigode u svemu postupao s dužnom pažnjom, kao i u skladu s osposobljenošću za rad na siguran način.

24. Činjenica da je tužitelj osposobljen za rad na siguran način za poslove vozača dostavljača u prodaji, da je pregledan od strane medicine rada, da je poslodavac na temelju procjene rizika osposobio radnika za rad na siguran način te je radnika obavijestio o organizaciji rada, rizicima i načinu izvođenja radnih postupaka, da je imao pisane upute i svu zaštitnu opremu, samim time ne oslobađa tuženika od odgovornosti. Naime, tuženik je morao organizirati i osigurati rad na način da ne dođe do ikakvih štetnih posljedica, što je izostalo u konkretnom slučaju pa za nastalu štetu odgovara tuženik budući da je isti odgovoran za nastanak konkretne štete.

25. Dakle, u ponašanju tužitelja, po ocjeni ovog suda, kritične prigode nije bilo nikakvih nepravilnosti, a isti nije mogao predvidjeti da će prilikom iskrcaja zamrznutih proizvoda iz tovarnog kamiona poskliznuti i leđima udariti u drugu paletu, zbog čega ovaj sud cijeni da tužitelj nije ni djelomično pridonio štetnom događaju. Iako vozači dobivaju ljetni i zimski komplet odjeće, te ljetne i zimske cipele sa zaštitnom kapicom koja ih štiti od pada tereta na prste, a od proklizavanja te cipele imaju protuklizni potplat, kao što je iskazao svjedok RŠ, samim time se tuženik ne oslobađa odgovornosti, jer radeći sa smrznutim proizvodima uvijek može doći do poskliznuća ma kakvu god zaštitnu opremu radnik na sebi imao. Iz iskaza svjedoka RŠ proizlazi da se u ovom slučaju radilo se o kamionu hladnjači, u kojem je minimalna temperatura radi čuvanja smrznute robe 18 stupnjeva, te kod distribucije robe pri otvaranju kamiona dolazi do izmjene vanjske temperature i tovarnog prostora kamiona i kada dolazi do izmjene vanjske i unutarnje temperature stvara se kondenzacija i uslijed toga kamion bude vlažan, a što je dio tehnološkog procesa koji se ne može izbjeći zaštitnom obućom. Uslijed takvih okolnosti, tuženik je trebao na drugačiji način organizirati uvjete rada.

26. Stoga, činjenica da se tužitelj prilikom iskrcaja zamrznutih proizvoda poskliznuo samim time ne znači da je isti odgovoran za pad, a time i štetu, a i iz dokaza provedenih tijekom postupka ne proizlazi da bi tužitelj svojim ponašanjem doprinio nastanku štetnog događaja i nastanku štete, već za nastalu štetu odgovara poslodavac zbog propusta u organizaciji osiguranja sigurnosnih uvjeta rada pa je isti odgovoran za nastanak konkretne štete.

27. Tuženik, na kojemu je teret dokaza postojanja razloga za isključenje njegove objektivne odgovornosti, u smislu gore citiranih odredaba, u ovom postupku nije uspio dokazati postojanje takvih razloga. S obzirom na to da tuženik nije dokazao osnove za oslobođenje od odgovornosti, dužan je naknaditi svu štetu tužitelju.

28. Prema odredbi čl. 19. t. 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 140/15, 29/18 – dalje: ZOO), pod pravima osobnosti u smislu ovog Zakona razumijevaju se pravo na život, tjelesno i duševno zdravlje, ugled, čast, dostojanstvo, ime, privatnost osobnog i obiteljskog života, slobodu i dr. Člankom 1100. st. 1. ZOO-a propisano je da će sud, u slučaju povrede prava osobnosti, ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju dosuditi pravičnu novčanu naknadu nezavisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema, dok je stavkom 2. istog članka određeno da će sud pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilju kojemu služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom.

29. Sudski vještak dr. Miro Jurinović, spec. neurokirurg, u svom nalazu i mišljenju danom na ročištu od 20. rujna 2023. navodi kako je tužitelj na radnom mjestu zadobio ozljedu vratnih struktura pri pokliznuću, da je doživio povredu osobnog prava na tjelesno i duševno zdravlje, koja povreda prava osobnosti se ispoljila u trpljenju bolova. U kraće vrijeme bilo je posve ograničenih životnih aktivnosti u posve malenom stupnju, da mu je trajno preostalo oštećenje tjelesnog zdravlja i kod kuće je imao potrebu pomoći i njege od strane treće osobe. Jedan dan cijeni da je imao bolove u jakom intenzitetu 12 sati, potom tjedan dana u srednjem stupnju i još tri tjedna u blažem intenzitetu. 10 dana bio je posve reduciranih životnih aktivnosti dok je nosio okovratnik i dok mu je preporučeno mirovanje. Trajno oštećenje tjelesnog zdravlja cijeni za 2%, pri tome se uzima u obzir i da je ranije imao tegobe s vratnom kralježnicom, što je zabilježeno u zdravstvenom kartonu. 7 dana imao je potrebu pomoći i njege kod kuće 2 sata dnevno i još 5 dana 1 sat u danu i to za osobne potrebe dok je nosio okovratnik te u vidu pripomoći pri održavanju osobne higijene. Iako je tužitelj čitavu godinu dana odlazio liječnicima te se bilježe dijagnoze poslije traumatskog bolnog vratnog sindroma, ali je liječenje u ovom slučaju radi konkretno ove ozlijede trajalo 3 mjeseca.

30. Sudski vještak dr. Danči Tripalo, spec. ortoped, u svom nalazu i mišljenju danom na ročištu od 20. rujna 2023. navodi, a vezano za ozljedu koštanog ligamentarnog mišićnog sustava prilikom dijagnoze istegnuće vratnih mišića, kako je tijekom liječenja ustanovljeno da su kretnje u vratu ograničene i bolne do 1/3 punog pokreta pa je zbog toga tužitelj liječen fizikalnom terapijom. Mišljenja je da je štetnim događajem došlo do pogoršanja u predjelu kralježnice te da će tužitelj zbog toga ulagati pojačane napore zbog bolova u vratu i ograničene pokretljivosti i to kod težih tjelesnih radova kod držanja glave u prisilnom položaju, te kod okretanja glave npr. u prometu što će mu biti otežano. Umanjenje životnih aktivnosti baš od ovog štetnog događaja bi iznosilo 1,5% što će se dodati u punom iznosu procijenjenom od vještaka neurokirurga. Znači zajedničko umanjenje životnih aktivnosti je 3,5%. Što se tiče bolova i tuđe njege i pomoći nema što dodati na osnovu procijenjenog od strane neurokirurga.

31. U dopuni nalaza i mišljenja danom na ročištu od 15. svibnja 2024. sudski vještaci dr. Miro Jurinović i dr. Danči Tripalo, a nakon pregleda ranije iskazanih vještačenja na ročištu 20.9.2023., čitave medicinske dokumentacije, zdravstvenog kartona, tužitelja, u pogledu postotka umanjenja životnih aktivnosti s neurokirurškog gledišta za 2% i ortopedskog gledišta 1,5%, ukupno na račun predmetnog ozljeđivanja ostaju pri tom mišljenju da je zaostalo 3,5% umanjenja životnih aktivnosti. Isto tako su ostali na stajalištu da je kod tužitelja na račun ozljede kakvu je imao ustaljeno stanje 3 mjeseca pa se samo korigiraju u pogledu pretrpljenih bolova i potrebe pomoći i njege. Procjenjuju bolove u jakom intenzitetu 1 dan, u srednjem stupnju ostaju pri mišljenju da je bilo u trajanju od 7 dana, a u blažem intenzitetu 4 tjedna. Što se tiče imovinske štete, potrebne pomoći i njege sada procjenjuju da je bila potrebna 2 tjedna po 2 sata u danu.

32. Stalni sudski vještak dr. Nikola Sikirica, spec. psihijatar, u svom nalazu i mišljenju danom na ročištu od 20. rujna 2023. navodi kako je tužitelj u trenutku ozljeđivanja doživio primarni strah u trajanju od nekoliko sekundi, nastavio se sekundarni strah jakog intenziteta u trajanju od sljedećih 12 sati, zatim sekundarni strah umjerenog intenziteta sljedećih 7-10 dana te sekundarni strah blažeg intenziteta slijedeća 2-3 mjeseca. Mišljenja je da nije došlo do trajnih povreda duševnog integriteta kao posljedica traumatskog događaja.

33. Na provedena vještačenja stranke nisu imale primjedbi, a s obzirom na to da se radi o stalnim sudskim vještacima koji svoj nalaz i mišljenje daju na temelju svog znanja i iskustva, te primjenom pravila struke i znanosti, to ih ovaj sud u cijelosti prihvaća.

34. Imajući u vidu gore navedene relevantne zakonske odredbe, kao i nalaze i mišljenje vještaka liječnika, karakter i težinu ozljede koju je tužitelj zadobio, jačinu i trajanje fizičkih bolova i straha, duševnih bolova zbog smanjenja životne aktivnosti (ukupno 3,5 %), kao i svih neugodnosti koje je tužitelj imao tijekom liječenja (imobilizacija, RTG snimanja, potreba mirovanja, analgetici, otežano održavanje osobne higijene, fizikalna terapija, kontrolni pregledi i dr.), dob tužitelja (rođ. **.**.1969., u vrijeme nezgode imao je 50 godina), tužitelju je s osnova pravične novčane naknade neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje dosuđena naknada u ukupnom iznosu od 3.125,40 eura. Međutim, kako je tužitelju od strane umješača već isplaćen iznos od 1.725,40 eura (13.000,00 kn) na ime neimovinske štete, to je tužitelju s ovoga osnova dosuđen daljnji iznos od 1.400,00 eura.

35. Tužitelj je zatražio i naknadu imovinske štete s naslova tuđe njege i pomoći u daljnjem iznosu od 100,00 eura, te troškova liječenja u iznosu od 100,00 eura.

36. Prema odredbi čl. 1095. ZOO-a u slučaju tjelesne ozljede ili narušenja zdravlja, oštećenik ima pravo na naknadu troškova liječenja, drugih potrebnih troškova, naknadu za gubitak zarade te naknadu za trajno povećanje potreba.

37. Naime, naknada za tuđu njegu i pomoć izvorno je naknada troškova pa je tako ista novčani oblik imovinske štete tj. predstavlja onaj iznos novčanih jedinica koji bi tužitelj platio trećoj osobi za pruženu uslugu tuđe njege i pomoći. U konkretnom slučaju, tužitelj nije imao novčanih izdataka za tuđu pomoć, budući da je istome ta pomoć i njega pružena besplatno (od strane članova njezine obitelji, jer tužitelj nije sudu dostavio dokaz da bi ove troškove platio trećoj osobi), pa stoga tužitelja pripada naknada u visini koju bi u vrijeme pružanja usluge platio da je osoba koja je pružala usluge tuđe pomoći tu naknadu i tražila, a sve to iz razloga kako bi se postigla svrha naknade štete, a to je da se imovno stanje tužitelja dovede u takvo da mu u cijelosti bude nadoknađeno ono što on mora platiti za usluge nemedicinske tuđe njege i pomoći koju mu pruža treća osoba pa makar to bili i članovi njegovog domaćinstva. Prema tome, visina te naknade utvrđuje se prema neto zaradi osobe koja bi u Gradu Splitu bila sposobna pružati takvu uslugu, a prema podacima Doma za starije i nemoćne osobe „Lovret“ od 17. 2. 2021. (bez poreza, prireza i ostalih davanja prema državi) bila u visini od 5,31 eura/40,00 kn, to je onda sud iste prihvatio, pa i bez obzira na činjenicu da tužitelju kroz utuženo razdoblje ta ustanova nije pružala usluge tuđe pomoći, ali bi ih zasigurno pružala da ih je tužitelj od nje zatražio.

38. Tužitelju je, a prema nalazu i mišljenju sudskih vještaka potrebna tuđa njega i pomoć u trajanju od dva tjedna po 2 sata dnevno, te 5 dana po 1 sat dnevno, dakle ukupno 33 sata, stoga tužitelja, a s obzirom na prednje, pripada na ime naknade za tuđu njegu i pomoć ukupan iznos od 175,19 eura (14 dana potrebite tuđe njege i pomoći x 2 sata dnevno = 28 sati, te 5 dana x 1 sat dnevno = 5 sati, ukupno 33 sata x 5,31 eura/40,00 kn, kao cijena jednog sata tuđe njege i pomoći, prema podacima Doma za starije i nemoćne «Lovret» Split), koji mu je i dosuđen, no kako je od strane umješača tužitelju isplaćen s ovoga osnova iznos od 106,18 eura (800,00 kn) to mu je dosuđen iznos od 69,01 eura (175,19 eura -106,18 eura). Slijedom navedenog, valjalo je odbiti zahtjev za isplatom daljnjeg iznosa od 30,99 eur.

39. Glede troškova prijevoza radi liječenja ovaj sud smatra i taj zahtjev tužitelja osnovanim. Naime, tužitelj je zbog ozljede imao troškove vezane za liječenje, radi odlaska na kontrole, fizikalno liječenje i dr. pa ovaj sud, a po slobodnoj ocjeni u smislu odredbi čl. 223. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, dalje ZPP) smatra primjerenim konkretnom slučaju zatraženi iznos od 100,00 eura za troškove liječenja, te mu je isti dosudio.

40. Dakle, tužitelju je dosuđeno na ime naknade (neimovinske i imovinske) štete daljnji iznos od 1.569,01 eur.

41. Na dosuđeni iznos nematerijalne štete tužitelju su dosuđene i zakonske zatezne kamate koje na iznos od 1.400,00 eur teku od dana 17. ožujka 2021., kao dana podnošenja tužbe, a sukladno odredbi čl. 1103. ZOO-a kojom je određeno da obveza pravične novčane naknade dospijeva danom podnošenja pisanog zahtjeva ili tužbe, osim ako je šteta nastala nakon toga, pa do isplate.

42. Kamata na dosuđeni iznos imovinske štete s osnova tuđe pomoći i njege teče od presuđenja do isplate, jer je u tom trenutku visina te štete izražena sukladno odredbi čl. 1086. ZOO-a, kao s osnova troškova liječenja, slijedom čega je tužitelju na dosuđeni iznos imovinske štete priznata kamata koja teče od 20.3.2026. pa je valjalo odbiti dio tužbenog zahtjeva tužitelja kojim potražuje zateznu kamatu koja teče od 17.3.2021. do 19.3.2026.

43. Odluka o visini stope zakonskih zateznih kamata temelji se na čl. 29. st. 1. ZOO-a, a visina dosuđene kamate na st. 2. istoga članka.

44. S obzirom da je sud u dovoljnoj mjeri utvrdio činjenično stanje radi donošenja odluke u ovoj pravnoj stvari, to nije provodio daljnje predložene dokaze kao nepotrebne i neodlučne.

45. Tužitelju je temeljem čl. 154. st. 1. i 155. ZPP-a priznat trošak parničnog postupka, a koji trošak se sastoji od troška zastupanja po odvjetniku, te je odmjeren sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika prema vrijednosti konačno postavljenog tužbenog zahtjeva.

46. Tužitelju je priznat trošak sastava tužbe – 200,00 EUR (Tbr. 7/1), sastava podnesaka od 18.6.2021., 7.6.2022. i 26.2.2024. – svaki po 200,00 EUR (Tbr. 8/1), te pristupa na ročišta 15.2.2023., 19.4.2023., 20.9.2023., 2.11.2023., 4.12.2023., 6.3.2024., 15.5.2024. i 4.2.2026. – svako po 200,00 EUR (Tbr. 9/1), što uz 25% PDV-a (600,00 EUR) iznosi 3.000,00 EUR, a uz troškove provedenog medicinskog vještačenja koje je bilo potrebno radi utvrđenja odlučnih činjenica u iznosu od 534,60 EUR, ukupni parnični trošak iznosi 3.534,60 EUR.

47. Tužitelju je na dosuđeni parnični trošak priznata i kamata koja teče od presuđenja do isplate temeljem čl. 30. st. 2. Ovršnog zakona ("Narodne novine" br. 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22 i 06/24) po stopi iz čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima („ Narodne novine“ br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23).

48. Zahtjev tuženika i umješača za naknadom parničnog troška nije osnovan jer su izgubili spor u cijelosti. (čl. 154. st. 1. ZPP-a).

Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci presude.

U Zagrebu, 20. ožujka 2026.

Sutkinja:

Lucija Miše

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana. Žalba se podnosi pisano putem ovog suda nadležnom županijskom sudu.

DNA:

1. Tužitelju po punomoćniku

2. Tuženiku po punomoćniku

3. Umješaču