REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U PULI-POLA
Kranjčevićeva 8,52100 Pula-Pola
Posl. br. P-269/2024-28
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Puli-Pola po sucu toga suda Danieli Subotić Biondić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja SB INVESTICIJE investiranje, posredovanje in trgovina d.o.o. Ljubljana, Dunajska cesta 116, OIB 67336713424, zastupanom po punomoćnicima iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Matković i Bezjak, odvjetnicima u Rijeci, protiv tuženika DN iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva Brlečić i Partneri, odvjetnicima u Varaždinu, radi utvrđenja, te održanog ročišta za objavu presude dana 20. ožujka 2026. godine, istoga dana
p r e s u d i o j e
I Odbija se u cijelosti tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:
„Utvrđuje se da je Ugovor o kupoprodaji nekretnina od dana 09.06.2022. godine zaključen između SB INVESTICIJE investiranje, posredovanje in trgovina d.o.o., Ljubljana, Dunajska cesta 116, OIB: 67336713424, kao prodavatelja i KN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kao kupca, raskinut.
Utvrđuje se da je tužitelj SB INVESTICIJE investiranje, posredovanje in trgovina d.o.o., Ljubljana, Dunajska cesta 116, OIB: 67336713424, vlasnik nekretnina koje su u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Puli, ZK odjel Pula upisane i označene kao: k. č. br. [katastarska čestica], ORANICA, površine 7121 m2 i k. č. br. [katastarska čestica], PAŠNJAK, površine 1403 m2, sveukupne površine od 8524, obje upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] te k. č. br. [katastarska čestica], PAŠNJAK, površine 939 m2, upisana u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina].
Nalaže se zemljišnoknjižnom odjelu Pula, Općinskog suda u Puli, brisanje zemljišnoknjižnog stanja nastalog na temelju Ugovora o kupoprodaji od dana 09.06.2022. godine zaključenog između tužitelja, kao prodavatelja i tuženika, kao kupca, Ugovora o kupoprodaji nekretnina od dana 21.09.2021. godine, ovjerenog 22.09.2021. godine kod javnog bilježnika Velibora Panjkovića iz Rijeke pod brojem OV- 22301/2021 i tabularne isprave od dana 25.10.2021. godine ovjerene kod javnog bilježnika Velibora Panjkovića iz Rijeke pod brojem OV-25353/2021, na način da se briše uknjižba prava na nekretninama koje su u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Puli, ZK odjel Pula upisane i označene kao: k. č. br. [katastarska čestica], ORANICA, površine 7121 m2 i k. č. br. [katastarska čestica], PAŠNJAK, površine 1403 m2, sveukupne površine od 8524, obje upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] te k. č. br. [katastarska čestica], PAŠNJAK, površine 939 m2, upisana u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] s imena tuženika KN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], uz istovremenu uknjižbu prava vlasništva na predmetnim nekretninama na ime tužitelja SB INVESTICIJE investiranje, posredovanje in trgovina d.o.o., Ljubljana, Dunajska cesta 116, OIB: 67336713424 na temelju Ugovora o kupoprodaji nekretnine od dana 21.09.2021. godine, ovjerenog dana 22.09.2021. godine kod javnog bilježnika Velibora Panjkovića iz Rijeke pod brojem OV-22301/2021 i tabularne isprave od dana 25.10.2021. godine ovjerene kod javnog bilježnika Velibora Panjkovića iz Rijeke pod brojem OV-25353/2021.“
II Nalaže se tužitelju da tuženiku isplati na ime parničnog troška iznos od 82.590,00 eur, u roku od 15 dana.
III Odbija se tužitelj sa zahtjevom za naknadu parničnog troška u cijelosti.
Obrazloženje
1.Tužitelj u tužbi navodi da je kao kupac, dana 21.09.2021. zaključio sa LIKVIDACIJSKOM MASOM IZA MIO d.o.o., kao prodavateljem, Ugovor o kupoprodaji nekretnina koje su u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Puli, ZK odjel Pula upisane i označene kao: k. č. br. [katastarska čestica], ORANICA, površine 7121 m2 i k. č. br. [katastarska čestica], PAŠNJAK, površine 1403 m2, sveukupne površine od 8524, obje upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] te k. č. br. [katastarska čestica], PAŠNJAK, površine 939 m2, upisana u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], a koji Ugovor je ovjeren kod javnog bilježnika Velibora Panjkovića iz Rijeke dana 22.09.2021. pod brojem OV22301/2021 Sukladno članku 7. prednje citiranog Ugovora o kupoprodaji nekretnina, LIKVIDACIJSKA MASA IZA MIO d.o.o. je dana 25.10.2021. kod javnog bilježnika ovjerila tabularnu ispravu pod brojem OV- 25353/2021, kojom je dozvolila tužitelju, kao kupcu da uknjiži pravo vlasništva na nekretninama koje su u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Puli, ZK odjel Pula upisane i označene kao: k. č. br. [katastarska čestica], ORANICA, površine 7121 m2 i k. č. br. [katastarska čestica], PAŠNJAK, površine 1403 m2, sveukupne površine od 8524, obje upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] te k. č. br. [katastarska čestica], PAŠNJAK, površine 939 m2, upisana u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina]. Međutim, tužitelj da prednje citirani Ugovor o kupoprodaji od dana 21.09.2021. ovjeren pod brojem OV-22301/2021 i tabularnu ispravu od dana 25.10.2021. ovjerenu pod brojem OV-25353/2021, da nikada nije predao nadležnom zemljišnoknjižnom odjelu Općinskog suda u Puli na uknjižbu prava vlasništva, slijedom čega da se u zemljišnim knjigama nije upisao kao vlasnik predmetnih nekretnina. Tužitelj, kao prodavatelj i tuženik, kao kupac da su dana 09.06.2022. zaključili Ugovor o kupoprodaji nekretnina koje su u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Puli, ZK odjel Pula upisane i označene kao: k. č. br. [katastarska čestica], ORANICA, površine 7121 m2 i k. č. br. [katastarska čestica], PAŠNJAK, površine 1403 m2, sveukupne površine od 8524, obje upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] te k. č. br. [katastarska čestica], PAŠNJAK, površine 939 m2, upisana u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina]. Odredbom članka 4. Ugovora o kupoprodaji od dana 09.06.2022. da su uređene obveze kupca odnosno tuženika kao i rok za ispunjenje obveze isplate kupoprodajne cijene u cijelosti pa da je tako istim člankom propisano da: „Ugovorne strane suglasno utvrđuju kupoprodajnu cijenu za Nekretnine u iznosu od 800.000,00 EUR-a. Kupac se obvezuje kupoprodajnu cijenu uplatiti Prodavatelju na fiduciarni račun IBAN [broj bankovnog računa] otvoren kod SKB d.d. u roku do 13.06.2022. Ugovorne strane suglasno utvrđuju kako je ugovoreni rok bitan sastojak ovog ugovora te ukoliko kupac u roku ne izvrši obvezu plaćanja u cijelosti smatrat će se da je ovaj ugovor raskinut“. Tuženik da je tužitelju dana 14.06.2022. godine (dan nakon isteka roka iz članka 4. Ugovora) na račun tužitelja IBAN [broj bankovnog računa] otvoren kod SKB d.d. na ime dijela kupoprodajne cijene iz Ugovora o kupoprodaji od dana 09.06.2022., uplatio iznos od 458.000,00 EUR-a. Međutim, preostali iznos kupoprodajne cijene od 342.000,00 EUR-a, a koji je tuženik sukladno članku 4. Ugovora o kupoprodaji od dana 09.06.2022. bio dužan isplatiti prodavatelju u roku do 13.06.2022. da tuženik nikada da nije isplatio. Nastavno na prednje da je jasno da tuženik nije ispunio obvezu iz članka 4. Ugovora o kupoprodaji u roku koji predstavlja bitan sastojak Ugovora o kupoprodaji, a koji rok je propisan istim člankom. Naime, odredbom članka 361. Zakona o obveznim odnosima (dalje u tekstu: ZOO) da je propisano da kad je ispunjenje obveze u određenom roku bitan sastojak ugovora, pa da ako dužnik ne ispuni obvezu u tom roku, ugovor da se raskida po samom zakonu. Da se zaista radi o bitnom sastojku ugovora da govori činjenica da je ispunjenje u roku odredbom članka 4. Ugovora o kupoprodaji od dana 09.06.2022. posebno, jasno i nedvojbeno ugovoreno i to kako slijedi: „Ugovorne strane suglasno utvrđuju kako je ugovoreni rok bitan sastojak ovog ugovora te ukoliko kupac u roku ne izvrši obvezu plaćanja u cijelosti smatrat će se da je ovaj ugovor raskinut“. Obzirom da je rok za ispunjenje obveze isplate kupoprodajne cijene bitan sastojak Ugovora o kupoprodaji od dana 09.06.2022. da njegovo nepoštivanje automatski dovodi do raskida ugovora. Nastavno na prednje tužitelj da ukazuje naslovnom sudu da kako tuženik nije ispunio obvezu isplate kupoprodajne cijene u cijelosti u roku iz članka 4. Ugovora o kupoprodaji od dana 09.06.2022., a koji rok da predstavlja bitan sastojak Ugovora o kupoprodaji slijedom čega da je temeljem odredbe članka 361. Zakona o obveznim odnosima Ugovor o kupoprodaji od dana 09.06.2022. raskinut po samom Zakonu o obveznim odnosima. Obzirom da je Ugovor o kupoprodaji od dana 09.06.2022. zaključen između tužitelja, kao prodavatelja i tuženika, kao kupca, raskinut, tužitelj da predmetnom tužbom traži i utvrđenje prava vlasništva tužitelja na nekretninama koje su predmetom Ugovora, a koje pravo vlasništva da je stekao pravnim poslom - Ugovorom o kupoprodaji od dana 21.09.2021. ovjerenog pod brojem OV-22301/2021 koji je kao kupac zaključio sa tadašnjim knjižnim vlasnikom predmetnih nekretnina LIKVIDACIJSKOM MASOM IZA MIO d.o.o.. Nastavno na sve prednje iznijeto te imajući u vidu da je Ugovor o kupoprodaji od dana 09.06.2022. godine po odredbi članka 361. ZOO-a raskinut obzirom da tuženik nije ispunio obvezu isplate kupoprodajne cijene u roku uređenim člankom 4. Ugovora o kupoprodaji nekretnine od dana 09.06.2022., a koje ispunjenje u roku predstavlja bitan sastojak Ugovora o kupoprodaji od dana 09.06.2022. da predlaže da naslovni sud po provedenom postupku donese presudu kako je pobliže opisano u izreci.
2. Tuženik u odgovoru na tužbu prije svega ističe prigovor vrijednosti predmeta spora. Naime, kako se tužbeni zahtjev odnosi na utvrđenje da je raskinut ugovor o kupoprodaji nekretnine (točka I) i utvrđenje prava vlasništva iste nekretnine (točka II.) čija je vrijednost barem 800.000,00 EUR-a to da je evidentno da je vrijednost predmeta spora koju je tužitelj postavio s iznosom od 1.327.01 EUR-a prenisko postavljena i tuženik predlaže da ju sud korigira odnosno povisi, sukladno odredbi čl. 40.st.3. Zakona o parničnom postupku. Ad.2 Tuženik, nadalje, osporava tužbu i postavljeni tužbeni zahtjev kao neosnovan u cijelosti i to iz razloga jer tužitelj u tužbi tvrdi da je od Likvidacijske mase iza MIO d.o.o. kupio nekretnine: kč. br. [katastarska čestica] u naravi oranica površine 7121 m2 i kč. br. [katastarska čestica] u naravi pašnjak površine 1403 m2, sveukupno 8524 m2, upisane u z. k. uložak broj [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], 2, kč. br. [katastarska čestica] u naravi pašnjak površine 939 m2 upisana u z. k. uložak [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], pri čemu da mu je izdana i tabularna isprava ali da se nikada nije upisao kao vlasnik, da je za iste nekretnine zatim sklopio kupoprodajni ugovor s tuženikom i to dana 09.06.2022., za cijenu od 800.000,00 EUR-a, koju da se tuženik obvezao platiti do 13.06.2022., da je tuženik tužitelju dana 14.06.2022. uplatio iznos od 458.000,00 EUR-a na ime dijela kupoprodajne cijene ali da nikada nije isplatio ostatak od 342.000,00 EUR-a, da je rok plaćanja bio ugovoren kao bitni sastojak ugovora, pa da nepoštivanje roka plaćanja temeljem odredbe čl. 4.st.3. sklopljenog Ugovora o kupoprodaji i čl. 361. Zakona o obveznim odnosima automatski dovodi do raskida ugovora, po samom zakonu. Temeljem navedenog tužitelj da traži utvrđenje suda da je ugovor sklopljen s tuženikom raskinut, utvrđenje prava vlasništva na spornoj nekretnini i to temeljem ugovora sklopljenog s Likvidacijskom masom iz MIO d.o.o., te brisanje zk stanja nastalog na temelju kupoprodajnog ugovora sklopljenog s tuženikom i uknjižbu svojeg prava vlasništva na temelju kupoprodajnog ugovora sklopljenog s Likvidacijskom masom iza MIO d.o.o. Takav zahtjev tužitelja da je neosnovan u cijelosti i to iz slijedećih razloga: - da je točno da je tužitelj od Likvidacijske mase iza MIO d.o.o. kupio sporne nekretnine, s time da valja napomenuti da je on svoje vlasništvo pokušao upisati ali da je prijedlog odbačen jer da uz prijedlog nije dostavio dokaz da se radi o građevinskom zemljištu, a što je vidljivo iz povijesnog zk izvatka. Točno da je i da je da je tužitelj iste nekretnine prodao tuženiku za ugovorenu kupoprodajnu cijenu od 800.000,00 EUR-a i da mu je tuženik platio 458.000,00 EUR-a na ime kupoprodajne cijene dana 14.06.2022., no da nije točno da tuženik nije platio ostatak kupoprodajne cijene. Naime, tuženik da je tužitelju dana 15.06.2022. platio i daljnji iznos od 342.000,00 EUR-a, o čemu se prilažu dokazi u vidu potvrda banke. Svi iznosi kupoprodajne cijene da su isplaćeni u korist fiducijarnog računa prodavatelja naznačenog u čl. 4. Ugovora o kupoprodaji od 09.06.2022. Pojašnjava i da je uplate u ukupnom iznosu od 342.000,00 EUR-a izvršilo društvo EUROCOM d.o.o. Kranj u ime i za račun tuženika kao kupca, a obzirom se radi o društvu kojeg je kupac vlasnik i prema kojem je imao potraživanje u istom iznosu. Tužitelj da je tek dana 11.06.2022. ovjerio svoj potpis na spornom ugovoru (subota), što da je vidljivo iz potvrde Javnog bilježnika na istom.Tuženik da je na temelju spornog kupoprodajnog ugovora stekao vlasništvo nekretnina i to upisom u zemljišne knjige, a platio je i porez na promet istih. Nadalje, pozivanje tužitelja na odredbu čl. 361. Zakona o obveznim odnosima da nije osnovano. Naime, riječ je o fiksnom poslu u slučaju kada se ispunjenjem ugovora nakon proteka roka više ne bi mogla ostvariti svrha ugovora, što da u ovom predmetu nije slučaj, a niti priroda pravnog posla na to ne upućuje. Tužitelj je primio obje uplate kupoprodajne cijene tuženika i to u ukupnom iznosu od 800.000,00 EUR-a, te niti jedan dio plaćane cijene nije vratio tuženiku iako je od primitka uplata proteklo više od dvije godine. Ugovor da je u cijelosti izvršen, tuženik da je temeljem njega upisao svoje pravo vlasništva u zemljišne knjige te da je platio porez na promet nekretnine. Dakle, evidentno je da nije došlo do raskida spornog ugovora između stranaka, već je isti voljom stranaka prešutno (konkludentnim radnjama) održan na snazi, a na što upućuje činjenica da je tuženik dan nakon isteka ostavljenog roka za ispunjenje uplatio tužitelju određena novčana sredstva na ime većeg dijela kupoprodajne cijene, dok je dan nakon toga platio cijeli ostatak kao i činjenica da tužitelj nije vratio niti jedan dio kupoprodajne cijene, niti je nakon primitka prvog dijela tuženika obavijestio da mu taj dio vraća i da ne želi da mu se isplati ostatak a niti je pak do danas tuženiku vratio bilo koji dio plaćene ukupne kupoprodajne cijene. S obzirom je tužitelj primio puni iznos kupoprodajne cijene koju je sam odredio i to u roku od tri dana od dana ovjere ugovora o kupoprodaji, to da je ugovor u cijelosti konzumiran te doista nije jasan njegov interes da sada, dvije godine nakon toga, tvrdi da je ugovor raskinut zbog neplaćanja u roku. Takav interes u svakom slučaju da nije pravni, odnosno time da tužitelj od suda ne traži pružanje zakonom priznate zaštite prava već se radi o čistoj zloupotrebi procesnih prava jer da tužitelj osim punog iznosa kupoprodajne cijene od suda traži i vlasništvo prodane nekretnine. Nadalje, čak i kada bi sporni ugovor bio i raskinut (a tuženik izričito tvrdi da nije) tada da bi nastupili učinci raskida propisani odredbom čl. 368. Zakona o obveznim odnosima (dalje: ZOO-a) kako slijedi: „(1) Raskidom ugovora obje su strane oslobođene svojih obveza, osim obveze na naknadu štete. (2) Ako je jedna strana ispunila ugovor potpuno ili djelomično, ima pravo na povrat onoga što je dala. (3) Ako obje strane imaju pravo zahtijevati vraćanje danog, uzajamna vraćanja obavljaju se po pravilima za ispunjenje dvostranoobveznih ugovora. (4) Svaka strana duguje drugoj naknadu za koristi koje je u međuvremenu imala od onoga što je dužna vratiti, odnosno nadoknaditi. (5) Strana koja vraća novac dužna je platiti zatezne kamate od dana kad je isplatu primila.“. U konkretnom slučaju tužitelj da je tuženiku dao dozvolu za upis prava vlasništva i u slučaju raskida da bi imao eventualno pravo na povrat vlasništva nekretnine dok da bi tuženik imao pravo na povrat plaćene kupoprodajne cijene. Slijedom navedenog, tuženik da nije dužan ispuniti svoju obvezu na povrat vlasništva sporne nekretnine sve dok tužitelj ne vrati uplaćeni iznos kupoprodajne cijene od 800.000,00 EUR-a, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama od dana uplate, te da ovime ističe prigovor istodobnog ispunjenja. Stoga da se predlaže da sud, za slučaj da usvoji tužbeni zahtjev tužitelja (za što, po mišljenju tuženika nema nikakve pravne osnove), isti usvoji pod uvjetom da tužitelj prije toga izvrši tuženiku isplatu iznosa od 800.000,00 EUR-a zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje da se računaju na iznos od 458.000,00 EUR-a od 14.06.2022., a na iznos od 342.000,00 EUR-a od 15.06.2022. Podredno, tuženik se poziva i na odredbu čl. 72. ZOO-a kojom je propisano:“ (1) Vjerovnik dospjele tražbine u čijim se rukama nalazi neka dužnikova stvar ima pravo zadržati je dok mu ne bude ispunjena tražbina. (2) Ako je dužnik postao nesposoban za plaćanje, vjerovnik ima pravo zadržanja iako njegova tražbina nije dospjela.“. Dakle, u slučaju da bi sud smatrao da je sporni ugovor o kupoprodaji raskinut ex lege tada da je raskidom ugovora dospjela tuženikova tražbina prema tužitelju na isplatu iznosa od 800.000,00 EUR-a uvećano za već spomenutu zakonsku zateznu kamatu, slijedom čega da tuženik ima pravo zadržanja predmetne nekretnine sve dok mu ne bude ispunjena tražbina. Takva da je i sudska praksa: „…Dospjelo potraživanje na ime povrata dijela kupoprodajne cijene nakon raskida (pred)ugovora je u vezi sa zadržanom stvari, pa je stranka ovlaštena zadržati u posjedu nekretninu sve dok joj ne bude ispunjena ta tražbina… - Gž 640/2017-2, ŽS Bjelovar.“. Nadalje, tužbeni zahtjev na utvrđenje prava vlasništva tužitelja da je neosnovan i iz slijedećih razloga kako ih tuženik navodi. Naime ranije citirana odredba čl. 368. ZOO-a da propisuje koje su posljedice raskida ugovora a niti jedna od tih posljedica da nije ta da tužitelj ex lege postaje vlasnikom nekretnine, tim više što njegovo vlasništvo nikada da nije bilo niti upisano u zemljišnim knjigama. Osim toga, tužitelji niti ne traže od suda da donese odluku kojom će oni steći pravo vlasništva nekretnine u smislu odredbe čl. 126.st.1. ZV-a kojom da je propisano da se stjecanje prava vlasništva odlukom suda može tražiti samo u slučajevima u kojima to zakon odredi i to na način i pod pretpostavkama koje zakon odredi, već da od suda traži da deklaratornom odlukom samo utvrdi da je on vlasništvo predmetne nekretnine stekao na temelju pravnih poslova, što da je potpuno neosnovano budući da je odredbom čl. 115. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (dalje: ZV) propisano: „…Na temelju valjanoga pravnoga posla kojemu je cilj stjecanje vlasništva prelazi vlasništvo s dotadašnjega vlasnika na stjecatelja, a na način određen zakonom….“, dok je odredbom čl. 119. Istog zakona propisano: „…(1) Vlasništvo nekretnine stječe se zakonom predviđenim upisom stjecateljeva vlasništva u zemljišnoj knjizi na temelju valjano očitovane volje dotadašnjega vlasnika usmjerene na to da njegovo vlasništvo prijeđe na stjecatelja, ako zakonom nije određeno drukčije. (2) Odredbe ovoga Zakona o stjecanju vlasništva nekretnine upisom u zemljišnu knjigu na odgovarajući se način primjenjuju i na promjene i prestanak vlasništva na temelju pravnih poslova….“ Dakle, uzevši u obzir činjenice koje tužitelj ističe u tužbi te citirane odredbe ZV-a, tuženik da smatra da tužitelj uopće nije ovlašten sudu postaviti zahtjev za utvrđenje prava vlasništva koje je stekao pravnim poslom - Ugovorom o kupoprodaji od dana 21.09.2021. godine OV-22301/2021 kojeg da je kao kupac zaključio s LIKVIDACIJSKOM MASOM IZA MIO d.o.o., niti da se takvom zahtjevu može udovoljiti, odnosno da je isti neosnovan u cijelosti! U tom smislu da se ističe prigovor promašene aktivne legitimacije jer da tužitelj nikada nije bio upisani vlasnik nekretnine te pasivne legitimacije jer tuženik uopće nije bio stranka ugovora o kupoprodaji od 21.09.2021, OV-22301/2021 već da je to LIKVIDACIJSKA MASA MIO d.o.o. Iz istih razloga da je neosnovan i zahtjev na brisanje zk stanja na način da se kao vlasnik upiše tužitelj, tim više što da takvo zk stanje nikada nije niti postojalo. Slijedom svega navedenog tuženik predlaže da sud odbije tužbeni zahtjev kao neosnovan i tužitelju naloži da tuženiku nadoknadi troškove ovog postupka.
3. U dokaznom postupku izvršen je uvid u ugovor o kupoprodaji (list 7-14), uvjerenje o statusu čestice (list 15 i 16), izvadak iz sudskog registra (list 19-24), ugovor o kupoprodaji nekretnine (list 25-27), podatke (list 32), izvadak iz zemljišne knjige (list 33-64), izvode – ovjereni prijevod sa slovenskog jezika (list 93-98), izvršen je uvid u dopis i ugovor o kupoprodaji nekretnine (list 113-118), proveden je dokaz saslušanjem tuženika (list 122-125), izvršen je uvid u izvod - ovjereni prijevod sa slovenskog jezika (list 137-146), dopis javnog bilježnika (list 149), proveden je dokaz saslušanjem zakonskog zastupnika tužitelja ČN (list 150-.154), svjedokinje UN (list 155-156), izvršen je uvid u ugovor o kupoprodaji nekretnine (list 167- 176), u tužbu i priležeću dokumentaciju (list 191-205) te je izvršen uvid u svu ostalu dokumentaciju priležeću spisu.
4. Temeljem tako provedenog dokaznog postupka sud tužbeni zahtjev nalazi neosnovanim.
5. Među strankama nije sporno da su tužitelj kao prodavatelj i tuženik kao kupac dana 09. lipnja 2022. sklopili ugovor o kupoprodaji nekrentine iz članka 2. navedenog ugovora, da su u članku 4. ugovorili kupoprodajnu cijenu u iznosu od 800.000,00 eura, račun za uplatu navedene cijene, kao i obvezu uplate navedene cijene u roku do 13. lipnja 2022., kao i da se u protivnom neisplatom u tom roku ugovor smatra raskinutim. Nije sporno ni da je tužitelj ovlastio tuženika na upis prava vlasništva na nekrentine koje su predmet navedenog ugovora, kao i da se isti uknjižiio kao vlasnik istih u zemljišnim knjigama. Nije sporno da je tužitelj svoj potpis na navedenom ugovoru ovjerio dana 11. lipnja 2022. kod javnog bilježnika Velibora Panjkovića u Rijeci. Nije sporno niti da je tužitelj kao kupac navedene nekretine kupio od LIKVIDACIJSKE MASE IZA MIO d.o.o. kao prodavatelja temeljem ugovora o kupoprodaji od 21. rujna, te da je ishodio od istog društva i tabularnu ispravu za upis prava vlasništva (listovi 7 do 14 spisa).
6. Sporno je da li je tuženik isplatio tužitelju u cijelosti ugovorenu kupoprodajnu cijenu u iznosu od 800.000,00 eura temeljem ugovora o kupoprodaji nekretnina od 09. lipnja 2022. (dalje u tekstu. Ugovor), sporno je da li je isplatu izvršio u roku, da li je ugovor raskinut, da li je tužitelj ovlašten tražiti povrat vlasništva predmetne nekretnine, te da li je u dužan tuženiku s obzirom na istaknuti prigovor istodobnog ispunjenja u tom slučaju vratiti plaćene iznose.
7. Tuženik KN u svom je iskazu naveo da je prilikom sklapanja predmetnog ugovora o kupoprodaji sa tužiteljem sve pregovore vodio sam isključivo sa ŠN. Da su dogovorili kupoprodajnu cijenu kako je navedena u ugovoru da smatra da su ispoštovali i rokove uplate jer da je to trebalo biti plaćano kroz nekoliko dana od sklapanja ugovora pa da su tako i izvršili uplate. Nije sporno da je kupoprodajna cijena plaćena u dva navrata, prva uplata da je išla nekoliko dana nakon sklapanja ugovora i da je bila sa njegovog računa a druga uplata odmah nakon toga, dan ili dva i ta uplata da je išla sa računa njegove firme koje je stopostotni vlasnik i to na njegovo ime. Na taj način da je uplaćen cjelokupni iznos kupoprodajne cijene kako je navedeno u ugovoru i smatra da je na taj način ispunio u cijelosti svoju obvezu kao kupac. Nakon toga da ga nije oko toga nitko kontaktirao, a isto tako da gospodin ŠN nije izražavao nekakvo nezadovoljstvo, naprotiv tuženik da je smatrao da je taj posao u potpunosti dovršen. Želi napomenuti da cijenu koju su dogovorili nije ni previsoka ni preniska ali dogovorili su se o realnoj cijeni i on je imao ozbiljne planove za gradnju na tim nekretninama. Na upit suda da li mu je poznat datum koji se navodi u ugovoru a do kada je trebala biti uplaćena kupoprodajna cijena odnosno da je to trebalo biti do 13.06.2022. navodi da ne zna sad točne datume ali da je siguran da se radilo o nekoliko dana kao roku nakon sklapanja ugovora. Sjeća se da sigurno nisu dogovarali da se cijena plaća nakon godinu dana. Na ukazivanje da je cijena za koju navodi da je plaćena, plaćena nakon roka koji se, navodi da se tu može raditi o maloj razlici u danima ali tu da nije bilo nikakvih problema. Na upit suda opet ponavlja da od strane tužitelja nije nikad bilo primjedbi na plaćenu kupoprodajnu cijenu. Na upit da li je odlazio kod javnog bilježnika prilikom potpisa ugovora ili općenito vezano za sklapanje predmetnog posla navodi da se to sada ne može sjetiti. Sadržaj ugovora da je bio pripremljen od strane tužitelja, inače gospodin ŠN da je po struci pravnik a misli da je bio i odvjetnik. Na daljnji upit na koji način je izvršena uknjižba odnosno tko je predao zahtjev za knjiženje navodi da mu je gospodin ŠN predao svu dokumentaciju potrebnu za uknjižbu koju da je on potom dao svojim odvjetnicima a oni da su predali zahtjev da se izvrši uknjižba. Gospodin ŠN da im je svu dokumentaciju dao moguće 15-ak dana nakon što je cijena uplaćena no da nije siguran točno vremenski kada je to bilo. Na upit kada je predan zahtjev za uknjižbu u odnosu na vrijeme kada je isplaćena kupoprodajna cijena navodi da je to moguće godinu dana nakon toga. Na ukazivanje pun. tužitelja da je zahtjev za uknjižbu predan čak godinu i pol dana nakon sklapanja kupoprodajnog ugovora te zašto se toliko čekalo navodi da ne postoji poseban razlog, može ga prepisati nekakvom nemaru ali svakako da je taj posao za njega bio okončan odnosno realiziran. Na upit tko je u posjedu predmetnih nekretnina navodi da je on, već da su počeli pripremati projektnu dokumentaciju, od općine da su dobili potrebne planove no da ih najviše koči vođenje ovog spora obzirom je upisana zabilježba u zemljišnim knjigama. Nije mu jasno zašto je došlo do ovoga spora obzirom mu se od strane tužitelja nitko nije prije ove tužbe obraćao s nikakvim primjedbama, u to da je siguran da mu se nikada nitko nije obraćao niti gospodin ŠN niti njegova majka. Inače majka da se zove CN i ona da je bila direktorica društva tužitelja. Na upit suda da li mu je od strane tužitelja ikada usmeno ili pismeno najavljen raskid ugovora navodi da ga nitko nije ni usmeno ni pismeno najavio, a vjeruje da bi to učinio gospodin CN ako bi imao kakve primjedbe. Na upit tužitelja navodi da se doista ne sjeća da je uopće ikada bio kod bilježnika Panjkovića, misli da se s njim čuo preko telefona ali sada da mu se svega tog detaljno teško sjetiti. Zna da je gospodin CN sređivao i sredio sve papire i njemu da je potvrdio da je sve sređeno, i to ne jedanput nego više puta. Na upit da pojasni na koji dio je plaćen dio kupoprodajne cijene od strane njegove firme navodi da je svojoj firmi Eurocom dao pozajmicu i putem te pozajmice da je plaćena cijena a on da je sa firmom to riješio na način su o tome potpisali potrebne ugovore. S obzirom da spisu prileže loše kopije dokaza iz odgovora na tužbu čitju se kopije dokumenata pa se utvrđuje da je na listu 74 spisa vidljiv iznos uplate 102.000,00 eur uplaćen od strane Eurocom ČN. Na upit suda tuženik navodi da uplate koje su vršene na račune koje su izvršene su sve obavljene u dogovoru sa gospodinom ČN.
8. Zakonski zastupnik tužitelja ŠN u svom je iskazu naveo vezano za predmetni ugovor o kupoprodaji navodi da nije sporno da je isti sklopljen između tužitelja i tuženika i da nije sporan iznos cijene koji je dogovoren, a to da je 800.000,00 eur. Sporno da je to što tuženik nije ispunio ugovor u cijelosti odnosno nije uplatio ugovorenu kupoprodajnu cijenu i kao što su već isticali tijekom postupka nesporno je da je na ime te kupoprodajne cijene uplaćeno 458.000,00 eura. Tvrdi da ostatak cijene po tom ugovoru nije nikada plaćen. Što se tiče dostavljenih potvrda o uplati iz kojih proizlazi da je Eurocom d.o.o. uplaćivala određene iznose opet izričito tvrdi da ti uplaćeni iznosi nisu u nikakvoj vezi sa ovim ugovorom o kupoprodaji. Na upit suda po kojoj osnovi je onda tvrtka Eurocom d.o.o. uplaćivala te iznose navodi da je uplaćivala po osnovi ugovora o zajmu koje je ta tvrtka sklapala sa drugim klijentima, a na upit suda zbog čega su onda uplaćivani tužitelju navodi da su uplaćivani po osnovi fiducijarnog računa odvjetničkog društva Prebil. Opet ponavlja da je tvrtka Eurocom te iznose uplaćivala odvjetničkom društvu Prebil po osnovi ugovora o zajmu koji su sklapani sa trećim osobama a te treće osobe su kao primjer tvrtka Bistra d.o.o. Sada se ne može sjetiti drugih. Na upit suda da li je upoznat sa potvrdama banke koje je tužitelj dostavio navodi da ih je pogledao prije ročišta a iznosi koji se navode u tim potvrdama a koji su plaćani od strane Eurocom u svojoj ukupnosti zajedno sa 480.000,00 eura koji su nesporno plaćeni po predmetnom ugovoru da iznose 800.000,00 eura pa navodi da nije to primijetio i nije upoznat s time. Na upit suda da li je bilo još takve vrsta uplata od strane Eurocom osim ove za koje je tužitelj dostavio potvrde navodi da je bilo još takvih uplata ali poslije ovog predmetnog razdoblja. Ne zna čije je vlasništvo tvrtka Eurocom a na upit tko je bio osnivač i čija je to tvrtka bila 2022. navodi da zna da je to od obitelji KN ali ne zna tko je točno osnivač. Na upit suda kada je doznao da se tužitelj knjižio na nekretninama koje su predmet ugovora navodi da je to doznao puno kasnije u odnosu na podnošenje tužbe, nekih pola godina prije toga. Želi naglasiti i ukazati na odredbu predmetnog ugovora u kojoj se jasno navodi da je tuženik kupoprodajnu cijenu trebao uplatiti u točno određenom roku i to do 13.06.2022., koliko je upoznat to da ne bi trebalo biti sporno između stranaka kao što nije sporno ni među strankama da tužitelj to što je uplatio nije uplatio u roku nego izvan roka. Istom odredbom ugovora određeno je da će se po zakonu smatrati da je ugovor raskinut ako cijena nije uplaćena u roku i on smatra da se samim time i ugovor treba smatrati raskinutim i da tužitelj ne bi trebao biti upisan u zemljišnim knjigama. Kod javnog biježnika Panjkovića da je bila pohranjena tabularna isprava koju tuženik nikada nije preuzeo od bilježnika već je uknjižbu uspio ishoditi na drugi način odnosno imao je fotokopije dokumenata i vjeruje da je skenirao potpis i tako putem nekih odvjetnika u Varaždinu predao isto na uknjižbu u zemljišne knjiže bez originala. Njemu da je bilježnik Panjković rekao da oni nisu predali tuženiku te isprave jer da nisu imali dokaz o tome da su oni u roku ispunili svoju obavezu. Želi kao bitno napomenuti da nikada nije sačinjen zapisnik o primopredaji a na upit suda tko je u posjedu navodi da je tvrtka tužitelja u pojedu. Na ukazivanje suda da je tuženik na prošlom ročištu iskazivao da je on u posjedu navodi da to nije istina. Navodi da je tvrtka tužitelja u posjedu na način da se to održava za sada. Na upit suda da li je bilo komunikacije sa tuženikom, barem nakon što su imali saznanja da se tuženik upisao kao vlasnik na predmetnim nekretninama navodi da je bilo komunikacije, smatra da tu ima elemenata i kaznenih dijela, u svakom slučaju da postoji mogućnost da se to riješi mirnim putem ako je to tuženik voljan. Iznos od 458.000,00 eura koji je nesporno plaćen nije vraćen tuženiku ali u slučaju da tuženik pristane da izvrši prijenos vlasništva na tvrtku tužitelja tada da bi taj iznos zasigurno bio vraćen tuženiku. Nije sporno da su izvršene uplate prema potvrdama koje je tuženik priložio u spis ali opet ponavlja da uplate od Eurocom nisu u nikakvoj vezi sa kupoprodajnim ugovorom. Nad tvrtkom tužitelja nije u tijeku nikakav stečajni niti predstečajni postupak. Na upit da li društvo tužitelja ima žiro račun navodi da ima. Na upit suda da pojasni pitanje, pun. tužitelja navodi da je to vezano za prigovor radi istodobnog ispunjenja ali i na vjerodostojnost iskaza. Na upit da li se vode kazneni postupci protiv tužitelja navodi da smatra da nije dužan odgovoriti na takvo pitanje.
9. Svjedok UN navodi da joj je poznato što je predmet ovog spora, zapravo da je upoznata sa svime jer da je kupovina nekretnine koja je predmet ovog ugovora na neki način bio obiteljski projekt a inače ona da je od 2021. i direktorica društva Eurokom d.o.o. a kojeg da je osnivač i vlasnik ovdje tuženik, njezin otac. Namjera kupovine ove nekretnine da je bila gradnja koja da bi bila već u toku realizacije da se nije dogodio ovaj postupak jer da imaju već pripremljene i određene projekte. Na upit suda navodi da je tuženik i u posjedu te nekretnine, da su imali odložen čamac na toj nekretnini koji da je sada maknut preko zime, da su imali namjeru postaviti ogradu te da održavaju tu nekretninu. Dalje navodi da bi već počeli sa gradnjom da nije bilo ovog spora. Zna da je dogovorena kupoprodajna cijena između tužitelja i tuženika u iznosu od 800.000,0 eura, a na upit suda koliko je prema njenim saznanjima kada je njen otac platio kupoprodajnu cijenu navodi da je njen otac u cijelosti platio kupoprodajnu cijenu i to jedan dio preko svog računa a jedan dio putem pozajmice od Eurokoma, a inače da nije ništa neuobičajeno da njen otac kada su potrebna gotovinska sredstva Eurokomu da on daje pozajmice tom društvu i iz tog razloga da su određene uplate ove kupoprodajne cijene vršene preko Eurokoma. Na daljnji upit da li je tvrtka Eurokom imala obveze po nekim drugim osnovama prema odvjetniku ČN ili odvjetničkom društvu Prebil te da li su vršene nekakve uplate prema tom odvjetničkom društvu po nekim drugim osnovama osim ovog predmetnog navodi da Eurokom nije imao nikada nikakve obveze prema Prebilu niti su pod nekim drugim osnovama vršene bilo kakve uplate, jer da da jesu vršene ona da bi to znala jer nadzire kao direktor i financije a i po struci da je diplomirani ekonomist tako da ima znanja o tome. Na ukazivanje suda da je ŠN u svom iskazu naveo kako je Eurokom vršio određene uplate po osnovi fiducijarnog računa odvjetničkog društva ŠN navodi da za to nije nikada čula. Na daljnje ukazivanje da iz iskaza ČN proizlazi da je Eurokom sklapao određene ugovore o zajmu sa primjerice tvrtkom Bistra d.o.o. i još nekim drugim društvima navodi da o tome nema nikakva saznanja, on da nikada nije potpisivala takve ugovore a inače ovlasti potpisa da ima ona i prokurist s time da prokurist ne vrši nikakve potpise bez njenog znanja. Na upit suda zbog čega tuženik nije cjelokupan iznos ugovorne kupoprodajne cijene uplatio temeljem ugovora na račun tužitelja već kako to tvrdi dijelom preko tvrtke Eurokom navodi da za to nije postojao neki poseban razlog, to da je jednostavno u tom trenutku bila poslovna odluka. Vezano za uknjižbu prava vlasništva po predmetnom ugovoru da nema saznanja, ostalo da joj je samo u sjećanju da je gopspodin ŠN govorio da će on to sve srediti. Ona nikada da nije bila kod bilježnika Panjkovića. Kada joj se pojašnjava što znači tabularna isprava navodi da nema saznanja o tome tko je tabularnu ispravu vezano za uknjižbu preuzeo, niti od koga, a niti predao istu zemljišnim knjigama. Može reći da joj nije jasno zašto se ovaj spor uopće vodi obzirom je njen otac uknjižen kao vlasnik a na upit suda navodi da od sklapanja predmetnog ugovora i uplata kupoprodajne cijene nije bilo nikakve komunikacije sa gospodinom ČN, naprotiv gospodina ČN da nije čak niti moguće nikako dobiti niti na telefon niti na neki drugi način i stupiti s njim u kontakt. Kao što je rekla Eurokom je tvrtki tužitelja uplatio iznos od 342.000,00 eura a na upit da li je tužitelj vratio taj iznos novca Eurokomu navodi da nije. Na upit suda po kojoj osnovi je Eurokom tvrtki tužitelja uplatio 342.000,0 eura navodi da baš ne razumije pitanje ali kada joj se pojašnjava što znači osnova navodi da je to iz razloga da bi kupoprodajna cijena bila u cijelosti plaćena. Na upit tuženika da li je tvrtka tužitelja taj novac vratila tuženiku ili uopće ikakav iznos novca navodi da nije. Na upit da li joj je poznato zbog čega se tuženik knjižio na predmetnim nekretninama 18 mjeseci nakon sklapanja kupoprodajnog ugovora i isplate novčanih iznosa navodi da joj nije poznato. Na daljnji upit navodi da koliko je njoj poznato da ne postoji zapisnik o primopredaji, nekretnina su od njenog oca. Djelatnost tvrtke Eurokom da je djelatnost na veliko i malo. Na daljnji upit navodi da Eurokom zaključuje zajmove i sa drugim firmama. Na upit tužitelja da li je tvrtka Eurokom imala bilo kakve poslovne odnose sa drugim društvima u kojima je vlasnik ŠN ili CN navodi da koliko ona zna nije. Na upit da li joj je poznato da bi tvrtke Eurokom pokrenula sudski postupak protiv tvrtke Jome d.o.o. koja je u vlasništvu CN navodi da ne zna. Isto tako navodi da nije upoznata s time da bi takva tužba bila podignuta protiv tvrtke Ekskluziva d.o.o. Na upit suda da li može pojasniti zbog čega se na potvrdi o izvršenom plaćanju sa lista 132 spisa pod namjena plaćanja navodi doznaka zajma, navodi da joj je to logično jer je tuženik taj iznos kao zajam dao Eurokomu a onda je vršeno plaćanje tužitelju. Na daljnji upit zbog čega se ne navodi kao namjena nekretnina Ližnjan ili kupoprodajni ugovor navodi da to ne smatra bitnim.
10. Iz provedenog dokaznog postupka proizlazi da je između parničnih stranaka sklopljen Ugovor o kupoprodaji nekretnine dana 9.6.2022. (list 25 do 29) temeljem kojeg je tužitelj prodao, a kupac kupio nekretnine pobliže označene u članku 2. Ugovora. U članku 2. Ugovora navedeno je i da je u javnobilježničkom ugovoru deponirana tabularna isprava. Nadalje u članku 4. st. 1. parnične stranke ugovorile su i kupoprodajnu cijenu u iznosu od 800.000,00 eura, u stavku 2. istog članka iste su odredile i račun za uplatu sa rokom uplate do 13.06.2022, te u stavku 3. istog da je uplata u ugovorenom roku bitan sastojak ugovora, te de se ugovor ima smatrati raskinutim ako kupoprodajna cijene ne bi bila plaćena do 13.06.2022. Nadalje u članku 6.tužitelj je dozvolio tuženiku uknjižbu prava vlasništva na svim kupljenim nekretninama u zemljišnim knjigama, te je u pogledu posjeda uređeno da će se iste predati tuženiku u roku od 3 dana od primitka kupoprodajne cijene i da će se o tome sastaviti zapisnik. Isto tako iz potvrde SKB banke (priložene na listu 30) proizlazi da je 14.06.2022.tuženik isplatio pod oznakom: „dogovor 14062022 LIŽNJAN“ iznos od 458.000,00 eura i to upravo na račun iz članka 4. st.2. Ugovora o kupoprodaji od 9.6.2022. Temeljem istog ugovora tuženik je pod brojem Z-19803/2023 ishodio dana 04.12.2023. uknjižbu prava vlasništva na predmetnim nekretninama (list 37 i 57 spisa) i sve temeljem samog ugovora. Nadalje iz potvrda plaćanja banke (list 127 do 146) proizlazi da je dana 15.06.2022. tvrtka EUROCOM d.o.o. iz [adresa] uplatila sa opisom plaćanja: „doznaka zajma“ u korist računa iz članka 4.st.2 ugovora o kupoprodaji nekretnina iznose od: 4.000,00 eura, 236.000,00 eura i 102.000,00 eura što ukupno iznosi 342.000,00 eura. Kada se iznos od 342.000,00 eura uplaćen po tvrtki EUROCOM d.o.o. zbroji sa iznosom od 458.000,00 eura uplaćen po tuženiku dobije se iznos od 800.000,00 eura, a što odgovara plaćenom i dogovorenom iznosu kupoprodajne cijene. Iz ovjerenog prijevoda iz sudskog registra za tvrtku EUROCOM d.o.o. (list 73 do 81) proizlazi da je tuženik jedan od udjelničara navedene tvrtke. Iz iskaza svjedoka ČN zakonskog zastupnika tužitelja proizlazi da isti ne spori da je tuženik uplatio iznos dijela kupoprodajne cijene u iznosu od 485.000,00 eura, dok za preostale iznose uplaćene po tvrtki EUROCOM d.o.o. navodi da nemaju nikakve veze sa kupoprodajom predmetnih nekretnina. Pojašanjava da su ti iznosi uplaćivani po ugovoru o zajmu koje je ta tvrtka sklapala sa drugim klijentima po osnovi fiducijarnog računa odvjetničkog drjuštva Prebil. Pri tome isti ne daje nikakve odgovore po osnovu kojeg zajma niti u kakvom bi ugovornom odnosu bila tvrtka EUROCOM d.o.o. sa odvjetničkim društvom Prebili pa da bi uplaćivala iznose istom društvu i da bi ih to društvo zadržalo, jer evidentno proizlazi da navedenih 342.000,00 eura tužitelj nije vratio tvrtki EURCOM d.o.o., a u pogledu iznosa plaćenog po tuženiku od 458.000,00 eura navodi da ga je spreman vratiti. Tuženik s druge strane ističe da je cijeli posao dogovarao sa ŠN s kojim je dogovrio i kupoprodajnu cijenu, nadalje da je ispoštovao ugovor i uplatio u cijelosti kupoprodajnu cijenu, da od strane tužitelja nije bilo primjedbi na plaćanje. Isto tako navodi da je pozajmljivao novac tvrtki EUROCOM d.o.o., te da je putem iste platio preostali dio kuporpodajne cijene.
10.1. Iskaz tuženika u bitnome potvrđuje i UN također udjelničar i član uprave društva EUROCOM d.o.o. Sud iskaz tuženika i svjedokinje UN cijeni vjerodostojnim jer su isti u bitnome podudarni a osim toga su uvjerljivi te nisu u suprotnosti sa ostalim provedenim dokazima posebno dokazima o izvršenim uplatama kako iznosa od 458.000,00 eur tako i iznosa od ukupno 342.000,00 eur. Naime obzirom da iz potvrda o plaćanju (list 127 do 146) proizlazi da je dana 15.06.2022. tvrtka EUROCOM d.o.o. uplatila u korist računa iz članka 4.st.2 Ugovora o kupoprodaji nekretnina iznose od 4.000,00 eura, 236.000,00 eura i 102.000,00 eura što ukupno iznosi 342.000,00 eura a što znači da je u korist računa tužitelja iz čl. 4. st. 2. predmenog Ugovora o kupoprodaji uz prethodno plaćen iznos od 458.000,00 eur ukupno uplaćen upravo ugovoreni iznos kupoprodajne cijene dakle 800.000,00 eur tada je stajalište suda da je tuženik dokazao svoje ispunjenje obveze i predmetnog ugovora u cijelosti, odnosno sudu nije uvjerljiva niti ičim potkrijepljena tvrdnja zakonskog zastupnika tužitelja da bi se iznosi plaćeni od strane društva Eurocom d.o.o. odnosili na neke druge poslove.
11. Odredbom čl. 361. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21: dalje u tekstu: ZOO) propisano je da u situaciji kad je ispunjenje obveze u određenom roku bitan sastojak ugovora, pa dužnik ne ispuni obvezu u tom roku da se ugovor raskida po samom zakonu. Nadalje u stavku 2. istog članka propisano je da vjerovnik može održati ugovor na snazi ako nakon isteka roka bez odgađanja obavijesti dužnika da zahtijeva ispunjenje obveze. U konkretnoj pravnoj situaciji proizlazi da je tuženik putem tvrtke EUROCOM d.o.o. uplatio dva dana nakon proteka 13.06.2022. (dakle 15.06.2022.) na račun tužitelja točno iznos koji odgovara preostalom dijelu ugovorene kupoprodajne cijene. Uzimajući u obzir činjenicu da tužitelj nije dao pojašnjenje tvrdnje glede iznosa uplaćenih po tvrtki EUROCOM d.o.o. dana 15.06.2022. da se ti iznosi navodno odnose na druge poslove, nadalje da nije dao uvjerljivo pojašnjenje tvrdnje da bi ista tvrtka bila sa odvjetničkim društvom Prebil u nekom drugom poslovnom odnosu i kojem konkretno a pritom je zakonski zastupnik tužitelja ŠN jasno naveo da nikad kasnije nije bilo takvih uplata od iste tvrtke na račun iz ugovora, konačno cijeneći činjenicu da navedeni iznos tužitelj nije nikada vratio tvrtki EUROCOM d.o.o. niti tuženiku primljene novčane iznose, stajalište je suda da je tužitelj zadržavajući taj iznos od tvrtke EUROCOM d.o.o. konkludentnim radnjama - preštutno prihvatio iznos plaćanja preostalog dijela kupoprodajne cijene od strane tvrtke EUROCOM d.o.o. od dana 15.06.2022. i sve to u smislu odredbe članka 361. st. 2., ZOO-a. Predmetni je ugovor slijedom navedenog ostao na snazi između parničnih stranaka te kao takav konačno i realziran, jer je po ocjeni ovog suda kupoprodajna cijena u cijelosti plaćena u ugovorenom iznosu a tuženik je ishodio upis vlasništva u zemljišne knjige. Valja napomenuti, u prilog prešutnog prihvaćanja uplate dijela kupoprodajne cijene dva dana nakon ugovorenog roka, da je tužitelj ovom tužbom ustao tek 26.04.2024. dakle nakon proteka skoro dvije godine od primitka iznosa od 800.000,00 eura, te nakon više od 6 mjeseci od kada je tuženik ishodio uknjižbu na kupljenim nekretninama, da nikada tuženiku nije vratio niti dio kupoprodajne cijene koji čini nesporno plaćenim što sve ukazuje na postupanje tužitelja protivno odredbi čl. 4. ZOO-a odnosno suprotno načelu savjesnosti i poštenja, pa obzirom na sve naprijed navedeno a cijeneći i opisano postupanje tužitelja sud tužbeni zahtjev nije našao osnovanim zbog čega je odlučeno kao u izreci.
12. Sud je u konačnici odbio provesti dokaz saslušanjem kao svjedoka javnog bilježnika Velibora Panjkovića, koji se na više poziva nije odazvao pa je dopisom od 11. veljače 2026. opravdao izostanak navodeći kako sa predmetnom kupoprodajom nije upoznat jer da je predmet vodila njegova prisjednica HN s time da je i prethodno imenovani javni bilježnik na traženje suda da dostavi cjelokupni spis vezano za predmetnu kupoprodaju dostavio upravo dokumente koji prileže spisu navodeći da je to cjelokupna dokumentacija kojom raspolaže. Slijedom navedenog sud nije cijenio potrebnim provoditi dokaz saslušanjem svjedoka TN a to posebno iz razloga što je iz priloženog izvatka iz zemljišnih knjiga (list 37 i 57) razvidno da je tuženik uknjižbu prava vlasništva ishodio temeljem već postojećeg ovlaštenja iz čl. 6. Ugovora o kupoprodaji nekretnine od 9. lipnja 2022., a iz kojeg čl. 6. (list 26 spisa) jasno proizlazi da ovdje tužitelj kao prodavatelj izričito i bezuvjetno dopušta kupcu ovdje tuženiku da bez ikakvih daljnjih suglasnosti ili odobrenja u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Puli – Zemljišnoknjižni odjel Pula uknjiži pravo vlasništva u svoju korist i na svoje ime u cijelosti na nekretninama koje su predmet kupoprodaje. Iz istog razloga odbijen je i prijedlog tužitelja da se kao svjedok sasluša zaposlenica iz javnobilježničkog ureda Velibora Panjkovića.
13. Zbog svega navedenog valjalo je tužbeni zahtjev odbiti u cijelosti i odlučiti kao u izreci, slijedom čega se i tuženikov prigovor istodobnog ispunjenja ukazuje bezpredmetnim.
14. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku pa je tuženiku zastupanom po punomoćniku odvjetniku priznat trošak zastupanja i to za sastav odgovora na tužbu 5 506 bodova (Tbr.8/1), za zastupanje na ročištu 24.01.2025. 2 753 bodova (Tbr.9/2), na ročištu 07.05.2025. 2 753 bodova (Tbr.9/2), na ročištu 12.09.2025. 5 506 bodova (Tbr.9/1), na ročištu 12.11.2025. 5 506 bodova (Tbr.9/1), na ročištu 15.12.2025. 5 506 bodova (Tbr.9/1) i na ročištu 23.02.2026. 5 506 bodova (Tbr.9/1) što sve uvećano za PDV iznosi 82.590,00 eur.
U Puli, 20. ožujka 2026. godine
S u d a c
Daniela Subotić Biondić
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude i rješenja dopuštena je žalba može izjaviti žalbu putem ovog suda nadležnom Županijskom sudu i to u roku od 15 dana od dana održanog ročišta za objavu presude za stranku koja je uredno obaviještena o istome, a od primitka iste za neuredno obaviještenu stranku o ročištu za objavu.
Dna:
- tužitelju po pun.
- tuženiku po pun.
