Republika Hrvatska

Županijski sud u Osijeku

Osijek, Europska avenija 7

Poslovni broj Gž-268/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Osijeku, po sucu Tatjani Varžić, u pravnoj stvari tužitelja UU iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Goran Jarić, odvjetnik iz Odvjetničkog društva Mišević i Jarić d.o.o. Osijek, protiv tuženika Zagrebačka banka d.d., Zagreb, Trg bana J. Jelačića 10, OIB 92963223473, koga zastupa punomoćnik Kruno Knežević, odvjetnik iz Odvjetničkog društva Metelko, Knežević & Partneri d.o.o. Zagreb, radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv odluke o trošku sadržane u presudi Općinskog suda u Osijeku poslovni broj P-777/2023-24 od 19. veljače 2026., 20. ožujka 2026.,

r i j e š i o  j e

I. Žalba tužitelja se djelomično odbija kao neosnovana i djelomično uvažava kao osnovana te se preinačava presuda Općinskog suda u Osijeku poslovni broj P- 777/2023-24 od 19. veljače 2026. u pobijanom dijelu odluke o trošku (toč. IV. izreke), tako da preinačena sada glasi:

Nalaže se tuženiku da naknadi tužitelju daljnji trošak postupka u iznosu od 625,00 eura, u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi trošak žalbe u iznosu od 156,25 eura u roku od 5 dana, dok se u preostalom dijelu, iznad dosuđenog iznosa, odbija zahtjev tužitelja za naknadu troška žalbe.

Obrazloženje

1. Presudom prvostupanjskog suda suđeno je:

„I. Utvrđuje se ništetnom odredba o valutnoj klauzuli vezanoj za CHF Ugovora o namjenskom kreditu broj 3212967588 sklopljenog 9. travnja 2008. između tužitelja UU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kao korisnika kredita, i tuženika Zagrebačka banka d.d., Zagreb, Trg bana J. Jelačića 10, OIB: 92963223473, kao kreditora, sadržana u članku 7. Ugovora u dijelu u kojem je ugovorena otplata kredita u „u mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti obračunatoj prema srednjem tečaju Hrvatske narodne banke važećem na dan plaćanja za CHF.„.

II. Nalaže se tuženiku Zagrebačka banka d.d. da tužitelju UU isplati iznos od 26.897,61 EUR (dvadesetšesttisućaosamstodevedesetsedameurašezdesetjedan cent) zajedno sa zateznom kamatom tekućom na iznos od:

• na iznos od 42,48 EUR od 01. svibnja 2009.g.

• na iznos od 34,61 EUR od 01. lipnja 2009.g.

• na iznos od 27,68 EUR od 01. srpnja 2009.g.

• na iznos od 23,84 EUR od 01. kolovoza 2009.g.

• na iznos od 29,23 EUR od 01. rujna 2009.g.

• na iznos od 26,16 EUR od 01. listopada 2009.g.

• na iznos od 23,18 EUR od 01. studenog 2009g.

• na iznos od 30,05 EUR od 01. prosinca 2009.g.

• na iznos od 36,57 EUR od 01. siječnja 2010.g.

• na iznos od 43,42 EUR od 01. veljače 2010.g.

• na iznos od 41,63 EUR od 01. ožujka 2010.g.

• na iznos od 53,17 EUR od 01. travnja 2010.g.

• na iznos od 50,20 EUR od 01. svibnja 2010.g.

• na iznos od 56,01 EUR od 01. lipnja 2010.g.

• na iznos od 88,69 EUR od 01. srpnja 2010.g.

• na iznos od 81,26 EUR od 01. kolovoza 2010.g.

• na iznos od 109,15 EUR od 01. rujna 2010.g.

• na iznos od 94,45 EUR od 01. listopada 2010.g.

• na iznos od 83,38 EUR od 01. studenog 2010.g.

• na iznos od 117,05 EUR od 01. prosinca 2010.g.

• na iznos od 137,86 EUR od 01. siječnja 2011.g.

• na iznos od 122,78 EUR od 01. veljače 2011.g.

• na iznos od 125,00 EUR od 01. ožujka 2011.g.

• na iznos od 114,17 EUR od 01. travnja 2011.g.

• na iznos od 117,66 EUR od 01. svibnja 2011.g.

• na iznos od 154,37 EUR od 01. lipnja 2011.g.

• na iznos od 159,56 EUR od 01. srpnja 2011.g.

• na iznos od 199,70 EUR od 01. kolovoza 2011.g.

• na iznos od 185,22 EUR od 01. rujna 2011.g.

• na iznos od 162,67 EUR od 01. listopada 2011.g.

• na iznos od 24.326,40 EUR od 27. listopada 2011.g.

i to za razdoblje od 1. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5 postotnih poena, za razdoblje od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, a od 1. siječnja 2023. po stopi koja se obračunava za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena do 31. prosinca 2023., a od 1. siječnja 2024. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

III. Nalaže se tuženiku Zagrebačka banka d.d. isplatiti tužitelju UU prouzročeni parnični trošak u iznosu od 3.650,00 EUR (tritisućešestopedeseteura) s pripadajućim zateznim kamatama od 19. veljače 2026. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, odnosno kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranjem ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, a za 3 postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

IV. Djelomično se odbija zahtjev tužitelja UU za naknadu troškova ovog postupka u iznosu od 1.565,44 EUR (tisućupetstošezdesetpeteuraičetrdesetčetiri centa), zajedno sa zateznim kamatama od dana presuđenja do isplate, kao neosnovan."

2. Pravovremeno podnesenom žalbom tužitelj djelomično pobija odluku o trošku parničnog postupka sadržanu u toč. IV. izreke presude prvostupanjskog suda, zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da drugostupanjski sud prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu odluke o trošku (toč. IV. izreke) preinači u smislu žalbenih navoda, uz naknadu troška žalbe u iznosu od 250,00 eura + PDV 25%.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba je djelomično osnovana.

5. Ispitujući pobijano rješenje o trošku sadržano u toč. IV. izreke prvostupanjske presude, u okviru žalbenih navoda i po službenoj dužnosti te postupak koji je prethodio, ovaj sud je utvrdio da prvostupanjski sud nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11 i 25/13, 28/13, 89/14,70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25 - dalje ZPP) na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti (čl. 365. st. 2. ZPP-a).

6. Suprotno navodima žalitelja, pravilno je prvostupanjski sud odbio kao nepotreban zahtjev tužitelja za naknadu troška sastava podneska od 25. lipnja 2025., kojim se tužitelj očituje na navode tuženika da mu ne pripada pravo na podnošenje stupnjevite tužbe i manifestacijskog zahtjeva, jer se ne radi o trošku koji je bio neophodan za vođenje ove parnice u smislu odredbe čl. 155. ZPP-a.

6.1. Naime, ovaj sud je uvidom u predmetni spis utvrdio da se punomoćnik tužitelja već očitovao podneskom od 17. veljače 2025. na odgovor na tužbu tuženika, a u kojem se podnesku očitovao u odnosu na navode tuženika o stupnjevitoj tužbi i manifestacijskom zahtjevu te se pozvao na praksu Vrhovnog suda Republike Hrvatske i dr. Stoga se u većem dijelu podneska od 25. lipnja 2025. ponavljaju navodi iz podneska tužitelja od 17. veljače 2025. pa isti podnesak i po stavu ovog suda nije bio potreban, radi čega je žalba tužitelja u tom dijelu neosnovana.

7. Međutim, u pravu je tužitelj kada osporava pobijani dio odluke o trošku u odnosu na trošak sastava podneska od 10. studenog 2025., jer se ovim podneskom tužitelj prvi puta očitovao glede prigovora tuženika o preinaci tužbenog zahtjeva iz podneska tuženika od 24. studenog 2025.

7.1. Naime, nakon što je tužitelj po provedenom financijsko-knjigovodstvenom vještačenju specificirao tužbeni zahtjev podneskom od 18. rujna 2025., tuženik se podneskom od 24. rujna 2025. protivio tako postavljenom tužbenom zahtjevu, navodeći da se radi o nedopuštenoj preinaci tužbenog zahtjeva te se pozvao na sudsku praksu, radi čega je prvostupanjski sud bio dužan omogućiti tužitelju u skladu s odredbom čl. 5. ZPP-a da se očituje o navodima protivne stranke, uključujući i pravno pitanje spora (preinaku).

7.2. Dakle, pravilnom primjenom materijalnog prava, tužitelju je trebalo dosuditi trošak sastava podneska od 10. studenog 2025. u iznosu od 625,00 eura (250 bodova + PDV 25%), sukladno Tbr. 8. toč. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ 138/23., 107/25., dalje: Tarifa), jer je ovaj trošak bio potreban u smislu odredbe čl. 155. st. 1. ZPP-a, radi čega je u tom dijelu valjalo preinačiti odluku o trošku u pobijanom dijelu.

8. Ostali žalbeni navodi koji nisu relevantni za odluku nisu posebno obrazlagani.

9. U nepobijanom dijelu pod toč. I., II. i III. izreke prvostupanjska presuda ostaje neizmijenjena.

10. Kako je tužitelj djelomično uspio sa žalbom protiv pobijanog odbijajućeg dijela odluke o troškovima parničnog postupka (50%), to mu je valjalo priznati trošak sastava žalbe (50%) u iznosu od 156,25 eura (PDV 25% uračunat), sukladno odredbi čl. 166. st. 2. ZPP-a i Tbr. 10. toč. 4. Tarife.

11. Slijedom navedenog, valjalo je odlučiti kao u izreci na temelju odredbe čl. 380. toč. 2. i 3. ZPP-a.

Osijek, 20. ožujka 2026.

Sudac

Tatjana Varžić