REPUBLIKA HRVATSKA
TRGOVAČKI SUD U RIJECI
Rijeka, Zadarska 1 i 3
Poslovni broj: Povrv-95/2023-21
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Trgovački sud u Rijeci, po sutkinji Patriziji Muždeka Funčić, u pravnoj stvari tužitelja TIHI-MONT d.o.o., Križevci, Ulica Drage Grdenića 15, OIB: 72480841083, kojeg zastupa punomoćnik Marko Puhovac, odvjetnik u Rijeci, protiv tuženika KRK ADRIA d.o.o., Krk, Linardići 28/4, OIB: 54681417762, kojeg zastupa punomoćnik Josip Pintarić, odvjetnik u Čakovcu, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 29. siječnja 2026., u prisutnosti zamjenice punomoćnika tužitelja te zastupnika po zakonu tuženika uz punomoćnika, 20. ožujka 2026.,
p r e s u d i o j e
I. Ukida se u cijelosti platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Draženke Pičuljan sa sjedištem u [adresa], poslovni broj Ovrv-1744/2023, UPP/OS-Ovrv-249/2023 od 16. svibnja 2023., u kojem je tuženiku naloženo isplatiti tužitelju iznos od 28.478,76 EUR[1] /214.457,22 kn zajedno sa zateznim kamatama i troškovima te se tužbeni zahtjev tužitelja odbija u cijelosti.
II. Nalaže se tužitelju TIHI-MONT d.o.o., Križevci, Ulica Drage Grdenića 15, OIB: 72480841083, naknaditi tuženiku KRK ADRIA d.o.o., Krk, Linardići 28/4, OIB: 54681417762, trošak parničnog postupka u iznosu od 4.537,50 EUR, u roku od 15 dana, dok se u preostalom dijelu zahtjev tuženika za naknadu troška parničnog postupka odbija kao neosnovan.
Obrazloženje
1. Tužitelj je, kao ovrhovoditelj 20. travnja 2023., podnio protiv tuženika, kao ovršenika, prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave i to računa broj 1/1/1 od 24. ožujka 2023., zajedno sa troškovima iz razloga što tuženik nije podmirio predmetno dugovanje. Javni bilježnik Draženka Pičuljan sa sjedištem u [adresa], donijela je rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave poslovni broj Ovrv-1744/2023, UPP/OS-Ovrv- 249/2023 od 16. svibnja 2023., a po prigovoru tuženika postupak je nastavljen kao povodom prigovora protiv platnog naloga.
2. Tuženik je u prigovoru protiv rješenja o ovrsi osporio osnovanost osnove, kao i visinu tražbine te je naveo da radovi specificirani u priloženom računu nisu izvršeni od strane tužitelja. Također, tuženik je naveo da je sve svoje obveze spram tužitelja ispunio, a da radovi koje je tužitelj izveo imaju znatnih nedostataka što da je utvrđeno u postupku osiguranja koji se pred Trgovačkim sudom u Rijeci vodio pod posl.br. R1- 1/2023. Slijedom iznijetog, predlaže pobijano rješenja o ovrsi staviti izvan snage te predmet dostaviti Trgovačkom sudu u Rijeci na daljnje postupanje.
3. Općinski sud u Crikvenici, Stalna služba u Krku se rješenjem posl.br. Povrv- 152/2023 od 5. listopada 2023. oglasio stvarno nenadležnim te je po pravomoćnosti istog, predmet ustupio Trgovačkom sudu u Rijeci.
4. Rješenjem Trgovačkog suda u Rijeci posl. br. Povrv-95/2023 od 19. prosinca 2023., stavljeno je izvan snage rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Draženke Pičuljan sa sjedištem u [adresa], poslovni broj Ovrv-1744/2023, UPP/OS-Ovrv-249/2023 od 16. svibnja 2023., u dijelu u kojem je određena ovrha te su ukinute provedene radnje, a postupak je u tom dijelu nastavljen kao povodom prigovora protiv platnog naloga.
5. Predmet spora je tužiteljev zahtjev za isplatu iznosa od 28.478,76 EUR zajedno sa zateznim kamatama s osnove utuženog računa broj 1/1/1 od 24. ožujka 2023., kao vjerodostojne isprave i to za uslugu soboslikarskih i gips-kartonskih radova.
6. Među strankama nije sporno da su bile u poslovnom odnosu temeljem kojeg je tužitelj kao izvođač izveo soboslikarske i gips-kartonske (knauf) radove na nekretnini (kući za odmor) u Pinezićima na otoku Krku, u vlasništvu tuženika kao naručitelja. Također, nije sporno da je tuženik kao naručitelj predmetnih radova tužitelju avansno u ožujku 2022. isplatio iznos od 150.000,00 kn te u lipnju 2022. isplatio iznos od 45.000,00 kn.
7. Međutim, sporna je osnovanost osnove tužbenog zahtjeva, kao i visina istog, odnosno je li tuženik dužan platiti tužitelju utuženi iznos, obzirom da isti tvrdi da nema dugovanja spram tužitelja, odnosno sporna je odlučna činjenica je li tužitelj izveo radove specificirane u utuženom računu.
8. U podnesku od 24. travnja 2024. tužitelj je naveo da su troškovi radova specificirani u predmetnoj vjerodostojnoj ispravi kako u količini, tako i u vrijednosti, kao i da je predmetna isprava sastavljena sukladno pozitivnim propisima. Također je naveo da se pred Trgovačkim sudom u Rijeci vodi postupak pod posl.br. P-29/2024 u kojem da je tuženik de facto priznao da je ovdje tužitelj izveo ovopredmetne radove. Nadalje, tužitelj je istaknuo neistinitost navoda tuženika da bi bilo koji novčani iznos isplaćivao tužitelju u gotovini te da takvim navodima tuženik nastoji izbjegnuti plaćanje preuzete obveze za izvedene radove.
8. U podnesku od 6. rujna 2024. tuženik je naveo da je vođenje građevinskog dnevnika isključivo u obvezi izvođača radova, a da tužitelj ne dostavlja adekvatnu dokumentaciju kojom bi dokazao količinu i vrijednost izvedenih radova. Osim navedenog, tuženik je naveo da ustraje na tvrdnji da je tužitelj iste radove fakturirao tuženiku kao trgovačko društvo, kao i u ime obrta, a koji da je u vlasništvu zastupnika po zakonu ovdje tužitelja, pa da nije razvidno koje radove je izveo ovdje tužitelj, a koji radovi su izvedeni od strane obrta. Tuženik je u konačnici naveo da je tužitelj utuženi račun ispostavio nakon što je proveden postupak osiguranja, a ne po završetku radova, sve kako bi izbjegao svoju obvezu naknade štete utvrđene po sudskom vještaku.
9. Na temelju ocjene svakog dokaza posebno te svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sve sukladno odredbi čl. 8. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23; dalje: ZPP), sud je ocijenio tužbeni zahtjev tužitelja za isplatom iznosa od 28.478,76 EUR, u cijelosti neosnovanim.
10. U dokaznom postupku sud je proveo dokaze uvidom u materijalnu dokumentaciju koja se nalazi u spisu i to utuženi račun broj 1/1/1 od 24. ožujka 2023. (stranica 7 spisa), priložene fotografije predmetne nekretnine (stranica 41-66 spisa), račun broj 1/1/1 od 25. ožujka 2022. izdanog od AE kao vl. obrta [obrt], [adresa] (stranica 67 spisa), račun broj 2/1/1 od 27. lipnja 2022. izdanog od tužitelja (stranica 68 spisa), e-mail korespondenciju između stranaka od 4. ožujka 2022. i 1. prosinca 2022. (stranica 70 i 83 spisa), u dopis nadležne Porezne uprave od 14. siječnja 2025. (stranica 88 spisa), izvršio je uvid u spis ovog suda posl.br. R1- 1/2023 i posl.br P-29/2024 putem e-spis aplikacije, proveo je dokaz saslušanje stranaka i to zastupnika po zakonu tužitelja AE (stranica 94-96 spisa), zastupnika po zakonu tuženika ČE (stranica 97-98 spisa), svjedokinje AEM (stranica 105 i 106 spisa), svjedokinje KE (stranica 106 i 107 spisa), svjedoka BE (stranica 108 spisa) i svjedoka IE (stranica 114 i 115 spisa).
11. Uvidom u račun broj 1/1/1, proizlazi da je isti tužitelj izdao tuženiku 24. ožujka 2023. radi isplate iznosa od 28.478,75 EUR/214.573,22 kn za izvedene soboslikarske (gletanje/bojanje) i gips-kartonske radove (maska i forme) s dospijećem 5. travnja 2023.
12. Uvidom u spis ovog suda posl.br. R1-1/2023, proizlazi da je ovdje tuženik, kao predlagatelj 4. siječnja 2023. protiv ovdje tužitelja, kao i AE, kao vl. obrta [obrt], [adresa], kao protivnika osiguranja podnio prijedlog za osiguranje dokaza te da je sudski vještak Zlatko Košćina u svom nalazu i mišljenju od 14. ožujka 2023. utvrdio da sveukupna potreba vrijednost radova za sanaciju utvrđenih nedostataka na soboslikarskim i ličilačkim radova iznosi 10.766,00 EUR.
13. Uvidom u spis ovog suda posl.br. P-29/2024, sud utvrđuje da je ovdje tuženik, tamo tužitelj podnio protiv ovdje tužitelja, tamo prvotuženika i AE, kao vl. obrta [obrt], [adresa], kao drugotuženika dana 17. siječnja 2024. tužbu radi naknade štete u iznosu od 10.766,00 EUR.
14. Nakon provedenog dokaznog postupka sud je utvrdio sljedeće:
- da su parnične stranke bile u poslovnom odnosu temeljem usmeno zaključnog ugovora o djelu u smislu odredbe čl. 590. Zakona o obveznim odnosima, odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18. i 126/21.; dalje: ZOO), kojim se tužitelj kao izvođač obvezao izvršiti ugovorene soboslikarske i gips-kartonske radove na predmetnoj nekretnini, kao i da je tuženik potvrdio ponudu tužitelja putem elektroničke pošte 4. ožujka 2022.,
- da je tužitelj ugovorene radove izvodio na proljeće/ljeti 2022. te da je iste dovršio 10. srpnja 2022.,
- da je tuženik tužitelju na ime ugovorenih i izvedenih radova do konca lipnja 2022. avansno na račun isplatio ukupan iznos od 195.000,00 kn,
- da se tuženik u prosincu 2022. obraćao tužitelju glede nedostataka, a da je tužitelj odgovorio da trenutno nije u mogućnosti odraditi popravke na objektu za radove koje je odradio do 10. srpnja 2022. te se izjasnio da ukoliko postoje pukotine ili nedostaci u odnosu na njegove radove da će navedeno biti u mogućnosti odraditi početkom 2023. ili da je voljan snositi troškove za svoje pogreške,
- da je tužitelj utuženi račun tuženiku ispostavio 24. ožujka 2023., dakle nakon više od 8 mjeseci od izvedenih radova te da
- da tužitelj tijekom dokaznog postupka nije dostavio ovjereni troškovnik, obračun izvedenih radova, zapisnik o primopredaji radova ili bilo koju drugu dokumentaciju.
15. Glede iskaza tužitelja, sud ocjenjuje da isti tijekom postupka nije na jasan, određen i konzistentan način uopće naveo što točno potražuje, kao što nije niti svoje potraživanje potkrijepio odgovarajućim dokazima. Njegov iskaz, kako u pogledu osnove, tako i visine potraživanje je proturječan i neuvjerljiv i to posebno u dijelu koji se odnosi na sadržaj i osnovu utuženog računa. Naime, tužitelj najprije navodi da predmetni račun obuhvaća gips-kartonske i soboslikarske radove, zatim priznaje da su soboslikarski radovi plaćeni u cijelosti, a potom tvrdi da se račun odnosi na vantroškovničke radove, bez jasnog razgraničenja izvršenih bilo ugovorenih ili VTR radova, plaćenih i navodno neplaćenih radova. Nadalje, iz iskaza tužitelja bi proizlazilo i da dio potraživanja iz utuženog računa se odnosi i na popravke, koji predstavljaju obvezu izvođača u okviru jamstva za kvalitetu izvedenih radova, a ne zasebno naplative radove. Nadalje, tužitelj je u svom iskazu naveo da je cijena radova bila ugovorena prema troškovniku, ali je istodobno iskazao da na početku nije bilo moguće točno utvrditi cijenu, da je obračun količina izvršio samostalno te da su pojedini radovi ostali nedovršeni, dok se dio potraživanja odnosi na popravke. Tužitelj je u svom iskazu potom naveo da se radi o vantročkovničkim radovima koji nisu mogli biti predviđeni u trenutku ugovaranja radova pri čemu je pak iskazao da za iste ne postoji pisana dokumentacija te je pritom dodatno naveo da dio radova nije dovršen, već da bi se istima vratio nakon završetka radova drugih izvođača. Takav iskaz je u suprotnosti s prethodnim navodima tužitelja o postojanju unaprijed utvrđenog troškovnika kao osnove obračuna.
16. Takav iskaz tužitelja u pogledu vrste radova, opsega izvedenih radova te načina obračuna cijene je proturječan, neodređen i međusobno nesuglasan iz kojeg razloga sud iskaz tužitelja nije prihvatio kao vjerodostojan dokaz o osnovi i visini potraživanja već isti ocjenjuje kao kontradiktoran i nedovoljno određen, osobito u pogledu razgraničenja između izvršenih, plaćenih, neizvršenih i navodno neplaćenih radova. Osim toga, tužitelj nije dostavio troškovnik ili bilo koju drugu dokumentaciju iz koje bi proizlazilo koji radovi su izvedeni, u kojem opsegu i po kojoj cijeni, niti što konkretno predstavlja iznos iz utuženog računa izdanog 24. ožujka 2023. Izdavanje utuženog računa s vremenskim odmakom u odnosu na izvođenje radova, ne predstavlja dokaz obveze tuženika, ukoliko isti nije potkrijepljen ostalim dokaznim sredstvima. Pri tom, među strankama nije sporno da je tuženik tužitelju avansno na račun isplatio iznos od 195.000,00 kn za izvođenje ugovorenih radova, dok tužitelj nije dokazao da je izveo radove u opsegu i vrijednosti koja bi prelazila već isplaćeni iznos.
17. Iskaze saslušanih svjedoka AEM, KE, BE te IE, sud nije posebno cijenio, budući isti nemaju bitnih saznanja o količini i vrijednosti izvedenih radova. Ujedno valja istaći i da sud nije posebno cijenio navode tuženika i svjedokinje KE i svjedoka BE o navodnim dodatnim plaćanjima izvršenima u gotovini, budući da se i neovisno o tim navodima, tužitelj nije dokazao odlučne činjenice u pogledu osnove i visine tužbenog zahtjeva, odnosno vrste, količine i vrijednosti navodno neplaćenih radova, pa pitanje postojanja dodatnih plaćanja ne može dovesti do drugačijeg ishoda spora.
18. Prema odredbi čl. 219. st. 1. ZPP-a, u vezi s čl. 7. i 221.a ZPP-a, svaka stranka dužna je iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojima pobija navode i dokaze protivnika. U smislu navedenih odredaba ZPP-a, osnovno načelo parničnog postupka je načelo stranačke istine, što znači da sud utvrđuje sporne činjenice na temelju onih dokaza koje su mu stranke ponudile. Stranke su u obvezi dokazati istinitost iznesenih tvrdnji pa ako stranka u tome ne uspije, njen zahtjev za pružanje pravne zaštite sud će odbiti. Dakle, pravila o teretu dokazivanja obvezuju sud uzeti kao nedokazanu onu tvrdnju za čiju istinitost stranka, koja se na tu činjenicu poziva u svoju korist, nije bila u stanju pružiti sudu dovoljno adekvatnih dokaznih sredstava. Teret dokaza da je obavio radove čiju naknadu pokušava naplatiti u ovom postupku je na tužitelju, a tužitelj te navode svojim tvrdnjama nije dokazao.
19. Nesporno je da je tuženik tijekom izvođenja radova tužitelju isplatio značajne novčane iznose na račun, čime je tuženik učinio vjerojatnim da su time podmirene obveze za ugovorene i izvršene radove. Također, iz dopisa nadležne porezne uprave je razvidno da tuženik nije koristio pravo na odbitak pretporeza prema utuženom računu broj 1/1/1 od 24. ožujka 2023., izdan u ukupnom iznosu od 28.478,76 EUR, kao i da isti nije evidentiran u poslovnim knjigama. Prema tome, sud je iskaz zastupnika po zakonu tuženika ocijenio vjerodostojnim, obzirom da navedeno dodatno ukazuje na to da utuženi račun nije prihvaćen kao konačan obračun ugovorenih radova.
20. Sud se nije upuštao u utvrđivanje postojanja i opsega nedostataka na izvedenim radovima, budući da ta okolnost nije odlučna za rješenje predmetnog spora te se glede navedenog pred ovim sudom vodi parnični postupak pod posl.br. P- 29/2024. Tužbeni zahtjev tužitelja je neosnovan zbog toga što tužitelj nije dokazao količinu i vrijednost izvedenih radova za koje potražuje isplatu, kao ni činjenicu da isti nisu bili plaćeni, neovisno o pitanju kvalitete izvedenih radova. U situaciji proturječnih iskaza, nejasnog obračuna, sporne vrste i količine radova, postojanja nedostataka te izvršenih plaćanja, sud nije utvrdio da tuženik duguje tužitelju utuženo potraživanje.
21. Nadalje, sud je odbio dokazni prijedlog tužitelja za saslušanjem svjedoka PE, kao i da se ponovno pribavi podatak nadležne PU, smatrajući isti irelevantnim za ocjenu o osnovanosti tužbenog zahtjeva te smatrajući činjenično stanje predmeta dovoljno utvrđenim zbog čega je iste odbio raspravnim rješenjem od 29. siječnja 2026. Iz iskaza tužitelja proizlazi da ne raspolaže dokumentacijom o ugovorenom opsegu i cijeni radova, kao niti o eventualno izvedenim vantroškovničkim radovima, dok istodobno njegov iskaz u pogledu vrste, količine i cijene radova ostaje neodređen i kontradiktoran. U takvoj situaciji saslušanje svjedoka, koji je sudjelovao u uređenju interijeru prostora kao djelatnik već saslušane svjedokinje AEM je suvišno, budući isti nemaju neposrednih saznanja o ugovorenoj cijeni i ukupnom obračunu radova. Također, sud je odbio i dokazni prijedlog tužitelja za provođenjem uviđaja na licu mjesta uz građevinsko vještačenje, smatrajući isto suvišnim za utvrđenje odlučnih činjenica. Tijekom postupka utvrđeno je da se stanje u predmetnoj nekretnini izmijenilo dovršetkom i popravcima radova od strane treće osobe. U takvim okolnostima vještak ne bi mogao utvrditi opseg i vrijednost radova koje je izveo tužitelj, niti ih razgraničiti od radova treće osobe, kao što sudski vještak bez adekvatne materijalne dokumentacije, u tom slučaju ne bi mogao razgraničiti koji radovi su plaćeni, a koji eventualno nisu. Prema tome, provođenje tog dokaznog prijedloga sud je ocijenio također suvišnim jer se obzirom na izmijenjeno stanje stvari i nedostatak osnovne dokumentacije, vještačenjem ne može doprinijeti razjašnjenju odlučnih činjenica. U situaciji kada su tvrdnje tužitelja o osnovi i visini proturječne i neodređene, vještačenje ne može služiti za naknadno formiranje tužbenog zahtjeva. U takvoj situaciji provođenje građevinskog vještačenja bi praktički značilo da se na vještaka prenosi zadaća utvrđivanja osnove i visine tužbenog zahtjeva, što je protivno pravilima o teretu dokazivanja. Sve i kada bi se prihvatio dokazni prijedlog tužitelj, isto ne bi moglo otkloniti proturječnosti u iskazu tužitelja niti utvrditi količinu i cijenu radova navedenih u utuženom računa pa time navedeno, ne bi bilo od utjecaja na drugačiju odluku suda. Stoga, sud se tijekom postupka rukovodio pravilom po kojem je dužan provesti postupak bez odugovlačenja, u razumnom roku i sa što manje troškova (čl. 10. ZPP-a).
22. Slijedom iznijetog, kako tužitelj nije dokazao osnovanost osnove svog tužbenog zahtjeva, (vrstu izvedenih radova, količinu, kao i cijenu), sud je temeljem odredbi čl. 219. st. 1., čl. 221.a i čl. 7. st. 1. ZPP-a, odbio tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan te je sukladno odredbi čl. 451. st. 3. ZPP-a, u cijelosti ukinuo platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika te odlučio kao u toč. I. izreke ove presude.
23. Odluku o parničnom trošku sud je donio pozivom na odredbe čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a, budući je tuženik u cijelosti uspio u sporu, dok je visina naknade troškova za rad odvjetnika utvrđena na temelju Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 138/23.; u nastavku teksta: Tarifa), a u skladu s vrijednosti predmeta spora te zatraženom trošku. Tuženiku je priznat opravdan i stvarno nastali troška postupka i to za sastav prigovora od 26. svibnja 2023. u iznosu od 500,00 EUR, (Tbr. 11. toč. 1. Tarife), trošak sastava obrazloženog podneska od 9. travnja 2024. u iznosu od 500,00 EUR (Tbr. 8. toč. 1.), trošak pristupa na ročište održanog 9. travnja 2024., 27. studenog 2024., 12. lipnja 2025., 22. listopada 2025. i 29. siječnja 2026., svaki u iznosu od 500,00 EUR (Tbr. 9. toč. 1.), trošak za sastav podneska od 3. veljače 2025. u iznosu od 50,00 EUR (Tbr. 8. toč. 4.), dakle ukupan iznos od 3.550,00 EUR, što zajedno sa zatraženim troškom PDV 25% u iznosu od 887,50 EUR (Tbr. 46.). Tuženiku je priznat i putni trošak svjedokinje KE i putni trošak svjedoka BE, svaki u iznosu od 50,00 EUR. Međutim, tuženiku nije priznat trošak podneska od 3. veljače 2025. u iznosu od 500,00 EUR, budući se ne radi o obrazloženom podnesku, kao što mu nije priznat niti trošak za sastav podneska od 28. listopada 2025., kojim obavještava sud da je podmiren trošak predloženim svjedocima, jer isti nije opravdan.
24. Slijedom navedenog, sud je obvezao tužitelja da tuženiku naknadi prouzročeni parnični trošak u ukupnom iznosu od 4.537,50 EUR te je odlučeno kao u toč. II. izreke ove presude. Tuženiku nisu dosuđene zatezne kamate na iznos dosuđenog troška parničnog postupka, s obzirom da iste nije zatražio.
25. Napominje se da su novčani iznosi u odluci dvojno iskazani u valuti eura i kune, primjenom fiksnog tečaja konverzije od 7,53450, uvažavajući čl. 43. i 48. Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj („Narodne novine“ broj 57/22. i 88/22.).
Rijeka, 20. ožujka 2026.
Sutkinja
Patrizia Muždeka Funčić
UPUTA O PRAVU NA IZJAVLJIVANJE PRAVNOG LIJEKA:
Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu u roku od 15 (petnaest) dana od dana objave, a u slučaju da nije uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje u roku od petnaest dana od dana primitka presude. Žalba se podnosi ovom sudu u tri istovjetna primjerka, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske.
U žalbi se ne mogu iznositi nove činjenice niti predlagati novi dokazi, osim ako se oni odnose na bitne povrede odredaba parničnog postupka zbog kojih se žalba može izjaviti (čl. 352. st. 1. ZPP-a).
