REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Pr-86/2025-20

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Martini Sučević, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, sa sjedištem u [adresa], OIB: 02958272670, kojeg zastupa punomoćnik po zaposlenju, protiv I-tuženika FB, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i II-tuženika KB, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Marko Bekavac-Basić, odvjetnik u Zagrebu, radi utvrđenja ništetnosti, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 13. veljače 2026., u prisutnosti punomoćnika tužitelja, I- tuženika osobno i punomoćnika II-tuženika, dana 20. ožujka 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

"Utvrđuje se da je Ugovor o radu s početkom rada na dan 11.9.2019. kojeg su sklopili FB i KB, ništetan."

II. Nalaže se tužitelju Hrvatskom zavodu za zdravstveno osiguranje naknaditi tužitelju II-tuženiku KB troškove parničnog postupka u iznosu od 625,00 eura sa zateznim kamatama koje teku od 20.3.2026. pa do isplate po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.

III. Odbija se zahtjev II-tuženika KB za naknadu daljnjih troškova parničnog postupka u iznosu od 1.625 eura, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelj Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje (u daljnjem tekstu: Zavod) je ovom sudu podnio tužbu u kojoj navodi da su I-tuženik FB i II- tuženik KB sklopili su Ugovor o radu s početkom rada od dana 11.9.2019. Navodi da se II-tuženik zaposlio kod I-tuženika da bi ostvario prava iz Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju na teret tužitelja. Navodi da temeljem odredbe čl. 122. st. 4. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju izvodi pravo svoje na osporavanje tog ugovora pred ovim sudom te da su stranke zasnovale radni odnos čija svrha nije bila obavljanje poslova u skladu s ugovorom već isključivo ostvarivanje prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja. Ujedno navodi da temeljem odredbe čl. 285. st. 1. Zakona o obveznim odnosima prividnost kao mana volje ima za posljedicu ništetnost takvog pravnog posla pa se stoga smatra da nije niti sklopljen. Traži od suda prvog stupnja da utvrdi da je ugovor između navedenih stranaka ništetan.

2. I-Tuženik je podnio odgovor na tužbu navodeći da nema povreda iz radnog odnosa jer su sve obveze prema Hrvatskom zavodu za zdravstveno osiguranje i Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje plaćene. Predlaže sudu prvog stupnja odbačaj tužbe.

3. II-Tuženik je podnio odgovor na tužbu navodeći da osporava sve navode tužitelja te predlaže utvrditi pravilno činjenično stanje saslušanjem stranaka . Predlaže sudu prvog stupnja odbiti tužbeni zahtjev tužitelja.

4. Tijekom postupka sud je proveo dokaz uvidom u dokumentaciju koju su stranke dostavile u spis, te je izveo dokaz saslušanjem I-tuženika kao stranke. Sud nije izveo dokaz saslušanjem II-tuženika kao stranke jer je sud odredio ročište za saslušanje II-tuženika za 13. veljače 2026., međutim iako uredno pozvan, II -tuženik nije ispričao svoj nedolazak. Slijedom navedenog, sud nije saslušao II-tuženika na temelju odredbe čl. 265. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 12/08., 57/11., 25/13., 28/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23. u daljnjem tekstu: ZPP) kojom je propisano da sud neće saslušati stranku koja uskrati davanje iskaza ili se bez opravdanog razloga ne odazove sudu.

5. Temeljem tako provedenog dokaznog postupka, a cijeneći svaki dokaz za sebe i sve dokaze u njihovoj ukupnosti sukladno čl. 8. Zakona o parničnom postupku ZPP, sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja neosnovan.

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenjem ništetnim Ugovora o radu kojeg su sklopili I-tuženik i II-tuženik s početkom rada na dan 11.9.2019..

7. Među strankama je sporno jesu li I-tuženik i II-tuženik sklopili ugovor o radu s početkom rada 11.9.2019. Nadalje je sporno, je li taj ugovor koji su I -tuženik i II- tuženik eventualno sklopili protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva, odnosno je li taj ugovor ništetan.

8. II-Tuženik osporava pravilnost dostave tužbe II-tuženiku. Uvidom u podatke Jedinstvenog registra osoba Ministarstva unutarnjih poslova ovaj sud je utvrdio da je II-tuženik imao prijavljeno prebivalište na adresi u [adresa], u razdoblju od 16.10.2019. do 18.12.2023. Budući da je tužba u ovoj pravnoj stvari podnesena 12.12.2022., a da je ista dostavljena II-tuženiku upravo na adresi u [adresa] gdje je isti tada imao prijavljeno prebivalište, neosnovani su navodi II-tuženika da mu tužba nije uredno dostavljena budući da se sada nalazi na adresi u [adresa].

9. Uvidom u dopis Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje Klasa: 140- 01/25-35/35, Urbroj: 341-99-11/1-25-2 od 16.10.2025. (list 113 spisa) ovaj sud je utvrdio da Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje ne raspolaže ugovorom o radu koji su eventualno sklopili I-tuženik i II-tuženik jer prilikom prijave o početku osiguranja obveznik nije dužan dostaviti ugovor o radu.

10. Iz iskaza I-tuženika proizlazi da on osobno ne poznaje II- tuženika te da II- tuženik nikada nije radio kod njega. Navodi da on nikada nije prijavio gospodina KB te mu nije poznato kako se on našao prijavljen na njegovom kućanstvu. Navodi da bi trebalo provjeriti kod Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i tko ga je prijavio i što se tu dogodilo jer on ga nije prijavio.

11. Spisu ne prileži tiskanica M-1P/obrazac em-1P iz koje bi bilo razvidno da je I-tuženik FB prijavio početak osiguranja kod Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje za II-tuženika KB.

12. Budući da I-tuženik u svom iskazu osporava da bi imao sklopljen ugovor o radu s II-tuženikom, a i II-tuženik u podnescima upire na to da ne poznaje I- tuženika te da nije bio zaposlen kod I-tuženika, na tužitelju je teret dokaza o osnovanosti tužbenog zahtjeva.

13. Tužitelj traži da sud utvrdi ništetnost ugovora o radu s početkom rada na dan 11.9.2019. kojeg su sklopili I-tuženik FB i II-tuženik KB, međutim prema ocjeni ovog suda nije dokazao postojanje ugovora o radu čije utvrđenje ništetnosti traži.

14. Sukladno odredbi čl. 221.a. ZPP ako sud na temelju izvedenih dokaza (članak 8.) ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, o postojanju činjenice zaključit će primjenom pravila o teretu dokazivanja.

15. Slijedom navedenog, na temelju odredbe čl. 221. a. ZPP valjalo je odlučiti kao pod toč. I. izreke ove presude.

16. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi članka 154. st. 1., čl. 155. st. 1. ZPP, te odredbi Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 138/23, u daljnjem tekstu: Tarifa).

17. II-Tuženiku su priznati troškovi u visini jednokratne nagrada za zastupanje u visini od 250 bodova odnosno 500,00 eura na temelju Tbr. 7.2. Tarife. II-Tuženiku nisu priznati daljnji zatraženi troškovi u visini od 1.625 eura, s obzirom da se u konkretnoj pravnoj stvari primjenjuje odredba Tarife koja se odnosi na nagrade za zastupanje u neprocjenjivim predmetima iz radnih odnosa , a koja obuhvaća do 4 radnje za svaki prvostupanjski postupak. II-Tuženik je podneske od 23.1.2026. i 15.2023. podnio osobno te mu nagrada za zastupanje ne pripada jer nije imao punomoćnika, podneskom od 31.3.2025. punomoćnik moli odgodu ročišta pa mu ne pripada nagrada za zastupanje, nadalje pripremnom ročištu od 5.6.2025. punomoćnik nije pristupio, ročište od 25.11.2025. nikada nije niti zakazano niti se održalo, pa su II-tuženiku priznate 4 radnje koje je i poduzeo u okviru jednokratne nagrade: zastupanje na ročištima od 10.9.2025. i 13.2.2026., kao i za sastav podnesaka od 24.10.2025. i 17.11.2025.

18. Odluka o zateznim kamatama na trošak parničnog postupka temelji se na odredbi čl. 151. st. 3. ZPP po stopi propisanoj odredbom čl. 29. st. 2. ZOO.

19. Slijedom navedenog, valjalo je odlučiti kao pod toč. II. i toč. III. izreke ove presude.

U Zagrebu 20. ožujka 2026.

Sutkinja

Martina Sučević

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka pisanog otpravka iste. Žalba se podnosi pisano u četiri istovjetna primjerka putem ovog suda za nadležni županijski sud.

DNA:

1. tužitelju po punomoćniku

2. I. tuženiku

3. II. tuženici