REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Pr-76/2025-12

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Martini Sučević, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, sa sjedištem u [adresa], OIB: 02958272670, protiv I- tuženika AE, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i II-tuženika GE, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Perica Brainović, odvjetnik u Zagrebu, radi utvrđenja ništetnosti, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 13. veljače 2026., u prisutnosti punomoćnika tužitelja, I-tuženika osobno i II-tuženika osobno uz punomoćnika, dana 20. ožujka 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

"Utvrđuje se da je Ugovor o radu s početkom rada na dan 6.11.2019. kojeg su sklopili AE i GE, ništetan."

II. Nalaže se tužitelju Hrvatskom zavodu za zdravstveno osiguranje naknaditi tužitelju II-tuženiku GE troškove parničnog postupka u iznosu od 500,00 eura sa zateznim kamatama koje teku od 20.3.2026. pa do isplate po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.

III. Odbija se zahtjev II-tuženika GE za naknadu daljnjih troškova parničnog postupka u iznosu od 600,00 eura, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelj Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje (u daljnjem tekstu: Zavod) je ovom sudu podnio tužbu u kojoj navodi da su I-tuženik AE i II- tuženik GE sklopili su Ugovor o radu s početkom rada od dana 6.11.2019. Navodi da se II-tuženik zaposlio kod I-tuženika da bi ostvario prava iz Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju na teret tužitelja. Navodi da temeljem odredbe čl. 122. st. 4. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju izvodi pravo svoje na osporavanje tog ugovora pred ovim sudom te da su stranke zasnovale radni odnos čija svrha nije bila obavljanje poslova u skladu s ugovorom već isključivo ostvarivanje prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja. Ujedno navodi da temeljem odredbe čl. 285. st. 1. Zakona o obveznim odnosima prividnost kao mana volje ima za posljedicu ništetnost takvog pravnog posla pa se stoga smatra da nije niti sklopljen. Traži od suda prvog stupnja da utvrdi da je ugovor između navedenih stranaka ništetan.

2. I-Tuženik je podnio odgovor na tužbu navodeći da nema povreda iz radnog odnosa jer su sve obveze prema Hrvatskom zavodu za zdravstveno osiguranje i Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje plaćene. Navodi da nije jasno radi čega tužitelj traži utvrđenje ništetnosti ugovora s obzirom da osiguranik ima pravovaljanu i zakonski osnovanu dokumentaciju. Predlaže sudu prvog stupnja odbačaj tužbe.

3. II-Tuženik je podnio odgovor na tužbu navodeći da osporava sve navode tužitelja, te da je bio zaposlen u kućanstvu uz sve zakonske uvjete. Osporava osnovu i visinu potraživanja, ističe prigovor zastare i promašene pasivne legitimacije. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev uz naknadu troškova parničnog postupka.

4. Tijekom postupka sud je proveo dokaz uvidom u dokumentaciju koju su stranke dostavile u spis, te je izveo dokaz saslušanjem I-tuženika i II-tuženika kao stranaka.

5. Temeljem tako provedenog dokaznog postupka, a cijeneći svaki dokaz za sebe i sve dokaze u njihovoj ukupnosti sukladno čl. 8. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 12/08., 57/11., 25/13., 28/13., 89/14., 70/19., 80/22., 144/22., i 155/23. u daljnjem tekstu: ZPP), sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja neosnovan.

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenjem ništetnim Ugovora o radu kojeg su sklopili I-tuženik i II-tuženik.

7. Među strankama nije sporno da su I-tuženik i II-tuženik zasnovali radni odnos radi obavljanja poslova u kućanstvu I-tuženika. Nije sporno niti da je II- tuženik stekao status osigurane osobe kod Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje.

8. Sporno je je li kod I-tuženika i II-tuženika postojala volja za sklapanjem Ugovora o radu te koja je bila pobuda za sklapanje tog pravnog posla, odnosno je li postojala namjera da se sklopi Ugovor o radu radi obavljanja posla koji je predmet tog ugovora. Isto tako sporno je je li ugovor koji su sklopili I-tuženik i II- tuženik protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva , odnosno je li taj ugovor ništetan.

9. Iz iskaza I-tuženika proizlazi da je isti trebao pomoć u kući za čuvanje oca koji je imao 94 godine jer je on s obzirom na dob i svoje zdravstveno stanje bio jako loše. Nije mogao uvijek samostalno ostati kod kuće. Navodi da mu se otac gubio, a bilo je i situacija da bi otišao od kuće, uzeo taxi, a on bi ga tražio. Navodi da je zaposlio II-tuženika samo da čuva oca, a vjeruje da je na radu ostao kratko jer nije mogao izdržati s njim. Naime, navodi da je njegov otac imao naviku vikati, psovati, nije bio nasilan, ali je bio teškog karaktera. Navodi da je II-tuženika pronašao na način da je po stupovima lijepio oglase da mu treba radnik, te se on javio i tako su stupili u kontakt. Nadalje, iz dopunskog iskaza I-tuženika proizlazi da mu za čuvanje oca nije bila bitna profesija radnika, te osobe koje su se javljale su trebale s ocem provesti najmanje par sati, nekad pola dana, nekad čitav dan. Pokušao je za oca pronaći i dom, našao je sad pred kraj zadnjih mjesec dana, ali cijena doma je bila 1.700,00 eura što je za njega izuzetno visoka cijena. Nije znao da II-tuženik nema zdravstveno osiguranje.

10. II-tuženik je u svom iskazu naveo da je kod I-tuženika bio zaposlen s ciljem da čuva njegovog oca, a posao se sastojao od toga da je prisutan kod kuće i da pazi da njegov otac negdje ne odluta, ne padne ili naprosto napravi nešto što ne bi smio. Navodi da je gospodin bio u visokoj životnoj dobi, a prema njegovoj procjeni bio je stariji od njega, ne može se točno izjasniti o godinama, ali mogao je imati od 70, pa nadalje. Navodi da nije pitao koji su razlozi, zašto je bilo potrebno čuvati oca I-tuženika, ali je svoj zadatak izvršio, došao je tamo i pazio da on negdje ne odluta. Ne može se sjetiti koliko točno mu je plaćeno za taj rad, ali sjeća se da je time bio zadovoljan i da je bilo korektno. Navodi da je kod I-tuženika prestao s radom budući da je imao i nekih osobnih problema, pa je onda u dogovoru sa I- tuženikom prestao raditi. Navodi da je iz ponašanja oca I-tuženika bilo vidljivo da taj gospodin nije zdrav, i da ima neke probleme, znao je vikati. Navodi da nekada nije znao viče li na njega ili generalno. Ne može se sjetiti da li je potpisao neki ugovor o radu. Navodi da je za ovaj posao saznao preko oglasa i to na način da ga je nazvao prijatelj koji je vidio na jednom mjestu u gradu da se traži osoba za rad. Ne može se sjetiti koliko dugo je radio kod I-tuženika.

11. Uvidom u otpusno pismo za ĐE od 31. siječnja 2025. (list 86 spisa) ovaj sud je utvrdio da je gospodin ME u vrijeme otpusnog pisma imao 93 godine te da je živio sa sinom u kućanstvu, a isti je bolovao od različitih dijagnoza. Iz otpusnom pisma proizlazi da je isti bolovao od incipijentne pneumonije desno (šifra J16.8), opće slabosti i malaksalosti (šifra R53), arterijske hipertenzije (šifra I10), dislipidemije (šifra E78), srčanog popuštana (šifra I50) i stanja po tranzitornoj ishemijskoj ataci, f. 2015. (šifra I69.3).

12. Ovaj sud ocijenio je iskaze I-tuženika i II-tuženika kao životne i uvjerljive, iskazi su suglasni, a osobito su suglasni u odličnim činjenicama da su zasnovali radni odnos radi izvršenja posla, da je II-tuženik radio kod I-tuženika u kućanstvu te da je taj radni odnos okončan zbog specifičnih okolnosti radnoga mjesta. Iskazi su suglasni i sa dokumentacijom koja prileži spisu. Naime, navodi I-tuženika da mu je u kućanstvu trebala pomoć oko brige za oca su u skladu s otpusnim pismom iz kojeg jasno proizlazi da je njegov otac bio visoke životne dobi, da je imao više komorbiditeta te da su živjeli zajedno.

13. Sukladno odredbi čl. 10. Zakona o radu (Narodne novine broj: 93/14, 127/17, 98/19, 151/22, u daljnjem tekstu: ZR) radni odnos zasniva se ugovorom o radu. Nadalje, sukladno čl. 8. st. 4. ZR na sklapanje, valjanost, prestanak ili drugo pitanje u vezi s ugovorom o radu, kolektivnim ugovorom ili sporazumom sklopljenim između radničkog vijeća i poslodavca, a koje nije uređeno ovim ili drugim zakonom, primjenjuju se u skladu s naravi toga ugovora, opći propisi obveznoga prava.

14. Prema tome, u pogledu tvrdnje tužitelja da je u konkretnom slučaju riječ o prividnom ugovoru i da je pobuda za sklapanje ugovora nedopuštena, primjenjuju se opći propisi obveznog prava, odnosno Zakon o obveznim odnosima (Narodne novine broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23, u daljnjem tekstu: ZOO).

15. Sukladno čl. 285. st. 1. ZOO prividan ugovor nema učinka među ugovornim stranama. Dakle, posljedica prividnog ugovora nije njegova ništetnost, a koje utvrđenje ništetnosti tužitelj ovom tužbom traži, već među ugovornim stranama prividan ugovor nema učinaka, on je pravno nepostojeći pravni posao u smislu odredbe čl. 247. ZOO. Pojednostavljeno, kod ništetnih ugovora su bile formalno ispunjene predviđene pretpostavke za nastanak ugovora, ali se njihovi učinci anuliraju budući da su protivni Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva. Kod nepostojećih ugovora nisu uopće ispunjene pretpostavke za njihov nastanak, tako da oni i ne postoje, jer nije postignuta suglasnost volja ugovornih strana za njihov nastanak. Isto takvo pravno shvaćanje izrazio je i Vrhovni sud Republike Hrvatske u svojim odlukama Rev 175/2024-2 od 11. lipnja 2024., Rev-12/2020 od 14. travnja 2021. i Rev-3586/2018 od 21. siječnja 2020.

16. Međutim, valja ukazati da neovisno o posljedici prividnog ugovora, ovaj sud je na temelju iskaza stranaka, kao dokaza čije je izvođenje predložio tužitelj, utvrdio da Ugovor o radu koji su sklopili I-tuženik i II-tuženik nije bio prividan.

17. Sukladno čl. 322. st. 1. ZOO ugovor koji je protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva ništetan je, osim ako cilj povrijeđenog pravila ne upućuje na neku drugu pravnu posljedicu ili ako zakon u određenom slučaju ne propisuje što drugo.

18. Tužitelj svoju tužbu temelji na pretpostavci da su stranke zasnovale radni odnos čije svrha nije bila obavljanje poslova u skladu s tim ugovorom već isključivo ostvarivanje prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja, pa radi toga smatra da je taj ugovor ništetan. Međutim, kako je to ranije obrazloženo, ovaj sud je utvrdio da su I-tuženik i II-tuženik slobodnom voljom zasnovali radni odnos upravo radi izvršenja ugovorene radne obveze te da je I I-tuženik odradio ugovoreni posao, za što mu je I-tuženik isplatio plaću. Prema tome, razvidno je da ugovor koji su sklopili I-tuženik i II-tuženik nije protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima niti moralu društva, dakle predmetni ugovor nije ništetan budući da učinci tog ugovora nisu protivni Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima niti moralu društva.

19. Ujedno valja ukazati da tužitelj svoje navode da je svrha zasnivanja radnog odnosa bila isključivo ostvarivanje prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja, nije potkrijepio niti jednim dokazom, već samo zaključuje da takav ugovor nužno ima za posljedicu ništetnost.

20. Budući da na ništetnost pravnih poslova sud pazi po službenoj dužnosti sukladno čl. 327. ZOO ovaj sud je ispitao je li predmetni ugovor ništetan pravni posao uvažavajući i druge okolnosti radi kojih se ništetnost može ustanoviti. Ocjena ovog suda je da su stranke imale potrebnu stranačku i poslovnu sposobnost, da se ne radi o ugovoru za čije se sklapanje traži posebna zakonska forma koja eventualno ne bila ispunjena, te da je činidba dopuštena, određena i moguća.

21. Sukladno čl. 273. st. 1. ZOO propisano je da pobude iz kojih je ugovor sklopljen ne utječu na njegovu valjanost. Stavkom 2. istog članka propisano je da ako je nedopuštena pobuda bitno utjecala na odluku jednog ugovaratelja da sklopi ugovor i ako je to drugi ugovaratelj znao ili morao znati, ugovor će biti bez učinka.

22. U odnosu na navod tužitelja da je pobuda II-tuženika da sklopi ugovor s I- tuženikom bila samo ostvarivanje prava iz zdravstvenog osiguranja, ocjena je ovog suda da takva pobuda ne utječe na valjanost ugovora jer je tijekom pos tupka utvrđeno da je II-tuženik zaista i odradio ono što su ugovorili. Međutim, sve i kada bi se uzelo da je riječ o nedopuštenoj pobudi, za ukazati je da tužitelj nije dokazao u skladu s odredbom čl. 273. st. 2. ZOO da je drugi ugovaratelj znao ili morao znati da je nedopuštena pobuda bitno utjecala na odluku jednog ugovaratelja da sklopi ugovor, osobito uzimajući u obzir da je I-tuženik iskazao da nije znao da II- tuženik nema zdravstveno osiguranje.

23. Ujedno valja reći da bi, sve i da je navedene okolnosti tužitelj dokazao, a nije ih dokazao, posljedica takvih utvrđenja bi bila da ugovor ne proizvodi pravne učinke, dakle posljedica ne bi bila ništetnost ugovora. Isto takvo pravno shvaćanje izrazio je i Vrhovni sud Republike Hrvatske u svojim odlukama Rev 175/2024-2 od 11. lipnja 2024., Rev-12/2020 od 14. travnja 2021. i Rev-3586/2018 od 21. siječnja 2020.

24. Isto pravno shvaćanje u istovjetnoj pravnoj stvari izrazio je i Županijsku sud u Zagrebu u presudi poslovni broj Gž R-343/2025-3 od 20. siječnja 2026. i Županijski sud u Velikoj Gorici poslovni broj Gž R-90/2025-2 od 18. rujna 2025.

25. Vezano za prigovor zastare II-tuženika valja reći da sukladno odredbi čl. 328. ZOO pravo na isticanje ništetnosti ne gasi se, pa je takav prigovor II-tuženika neosnovan.

26. Slijedom navedenog, valjalo je odlučiti kao u toč. I. izreke ove presude.

27. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi članka 154. st. 1., čl. 155. st. 1. ZPP, te odredbi Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 138/23, u daljnjem tekstu: Tarifa).

28. II-Tuženiku su priznati troškovi u visini jednokratne nagrada za zastupanje u visini od 250 bodova odnosno 500,00 eura na temelju Tbr. 7.2. Tarife. II-Tuženiku nisu priznati daljnji zatraženi troškovi u visini od 600,00 eura, s obzirom da se u konkretnoj pravnoj stvari primjenjuje odredba Tarife koja se odnosi na nagrade za zastupanje u neprocjenjivim predmetima iz radnih odnosa.

29. Odluka o zateznim kamatama na trošak parničnog postupka temelji se na odredbi čl. 151. st. 3. ZPP po stopi propisanoj odredbom čl. 29. st. 2. ZOO.

30. Slijedom navedenog, valjalo je odlučiti kao pod toč. II. i toč. III. izreke ove presude.

U Zagrebu 20. ožujka 2026.

Sutkinja

Martina Sučević

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka pisanog otpravka iste. Žalba se podnosi pisano u četiri istovjetna primjerka putem ovog suda za nadležni županijski sud.

DNA:

1. tužitelju po punomoćniku

2. I. tuženiku

3. II. tuženiku