REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj P-4368/2025-51

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

I

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu po sutkinji Sanji Grgurić Hojski, u parničnom predmetu tužitelja KP, OIB [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupana po punomoćnici Ani Petrić, odvjetnici u Novoj Gradiški protiv tuženika Raiffeisenbank Austria d.d., OIB 53056966535, Zagreb, Magazinska cesta 69, zastupan po punomoćniku Josipu Grošeti, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Glamuzina & Grošeta u Zagrebu, radi isplate, nakon glavne, usmene i javne rasprave, održane i zaključene 23. siječnja 2026. u nazočnosti punomoćnice tužitelja i zamjenice punomoćnice tuženika EP, odvjetničke vježbenice, temeljem čl. 335. st. 4. Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'', broj 53/1991., 91/1992., 112/1999., 129/2000., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 96/2008., 84/2008., 123/2008., 57/2011., 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022., 155/2023. i 146/2025.; dalje u tekstu: ZPP), 20. ožujka 2026.

r i j e š i o  j e

Ne dopušta se preinaka tužbe od 23. siječnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d., OIB 53056966535, Zagreb, Magazinska cesta 69 isplatiti tužiteljici KP, OIB [osobni identifikacijski broj] iz [adresa] iznos od 3.624,98 eura sa zateznim kamatama tekućim na iznos od:

- 6,37 eura od 14. prosinca 2007. do isplate,

- 6,37 eura od 16. siječnja 2008. do isplate,

- 6,37 eura od 14. veljače 2008. do isplate,

- 6,37 eura od 19. ožujka 2008. do isplate,

- 6,37 eura od 16. travnja 2008. do isplate,

- 6,37 eura od 16. svibnja 2008. do isplate,

- 8,22 eura od 17. lipnja 2008. do isplate,

- 8,22 eura od 15. srpnja 2008. do isplate,

- 8,22 eura od 12. rujna 2008. do isplate,

- 8,22 eura od 15. listopada 2008. do isplate,

- 8,22 eura od 17. studenoga 2008. do isplate,

- 17,78 eura od 8. prosinca 2008. do isplate,

- 8,22 eura od 8. prosinca 2008. do isplate,

- 21,51 eura od 26. siječnja 2009. do isplate,

- 24,20 eura od 20. veljače 2009. do isplate,

- 25,42 eura od 3. ožujka 2009. do isplate,

- 27,59 eura od 1. travnja 2009. do isplate,

- 28,24 eura od 1. svibnja 2009. do isplate,

- 23,02 eura od 1. lipnja 2009. do isplate,

- 19,17 eura od 1. srpnja 2009. do isplate,

- 20,19 eura od 1. kolovoza 2009. do isplate,

- 22,22 eura od 1. rujna 2009. do isplate,

- 22,04 eura od 1. listopada 2009. do isplate,

- 19,99 eura od 1. studenoga 2009. do isplate,

- 23,84 eura od 1. prosinca 2009. do isplate,

- 26,93 eura od 1. siječnja 2010. do isplate,

- 31,32 eura od 1. veljače 2010. do isplate,

- 30,31 eura od 1. ožujka 2010. do isplate,

- 36,27 eura od 1. travnja 2010. do isplate,

- 35,14 eura od 1. svibnja 2010. do isplate,

- 37,34 eura od 1. lipnja 2010. do isplate,

- 56,40 eura od 6. srpnja 2010. do isplate,

- 52,48 eura od 1. kolovoza 2010. do isplate,

- 64,47 eura od 1. rujna 2010. do isplate,

- 60,32 eura od 1. listopada 2010. do isplate,

- 53,66 eura od 3. studenoga 2010. do isplate,

- 67,72 eura od 1. prosinca 2010. do isplate,

- 85,60 eura od 1. siječnja 2011. do isplate,

- 72,94 eura od 1. veljače 2011. do isplate ,

- 77,38 eura od 2. ožujka 2011. do isplate,

- 71,73 eura od 4. travnja 2011. do isplate,

- 72,75 eura od 2. svibnja 2011. do isplate,

- 96,72 eura od 1. lipnja 2011. do isplate,

- 99,06 eura od 29. srpnja 2011. do isplate,

- 118,25 eura od 31. kolovoza 2011. do isplate,

- 107,98 eura od 3. listopada 2011. do isplate,

- 96,08 eura od 2. studenoga 2011. do isplate,

- 93,50 eura od 29. studenog 2011. do isplate,

- 92,64 eura od 1. prosinca 2011. do isplate,

- 97,97 eura od 1. siječnja 2012. do isplate,

- 102,62 eura od 1. veljače 2012. do isplate,

-103,24 eura od 1. ožujka 2012. do isplate,

- 100,02 eura od 2. travnja 2012. do isplate,

- 102,19 eura od 7. svibnja 2012. do isplate,

- 103,68 eura od 3. srpnja 2012. do isplate,

- 101,18 eura od 9. kolovoza 2012. do isplate,

- 101,84 eura od 3. rujna 2012. do isplate,

- 99,97 eura od 3. rujna 2012. do isplate,

- 95,92 eura od 1. listopada 2012. do isplate,

- 100,30 eura od 1. studenoga 2012. do isplate,

- 102,30 eura od 2. siječnja 2013. do isplate,

- 100,85 eura od 31. siječnja 2013. do isplate,

-92,71 eura od 4. ožujka 2013. do isplate,

- 99,63 eura 29. ožujka 2013. do isplate,

-100,23 eura od 1. travnja 2013. do isplate s time da se kamate do 31. prosinca 2007. određuju po stopi koju određuje čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, od 1. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate i utvrđene po Hrvatskoj narodnoj banci za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 01. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem za tri postotna poena referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana.

II. Odbija se zahtjev tužiteljice za isplatu zateznih kamata na iznos od:

- 6,37 eura od 1. prosinca 2007. do 14. prosinca 2007.,

- 6,37 eura od 1. siječnja 2008. do 16. siječnja 2008.,

- 6,37 eura od 1. veljače 2008. do 14. veljače 2008.,

- 6,37 eura od 1. ožujka 2008. do 19. ožujka 2008.,

- 6,37 eura od 1. travnja 2008. do 16. travnja 2008.,

- 6,37 eura od 1. svibnja 2008. do 16. svibnja 2008.,

- 8,22 eura od 1. lipnja 2008. do 17. lipnja 2008.,

- 8,22 eura od 1. srpnja 2008. do 15. srpnja 2008.,

- 8,22 eura od 1. kolovoza 2008. do 12. rujna 2008.,

- 8,22 eura od 1. rujna 2008. do 15. listopada 2008.,

- 8,22 eura od 1. listopada 2008. do 17. studenoga 2008.,

- 17,78 eura od 1. studenoga 2008. do 8. prosinca 2008.,

- 8,22 eura od 1. prosinca 2008. do 8. prosinca 2008.,

- 21,51 eura od 1. siječnja 2009. do 26. siječnja 2009.,

- 24,20 eura od 1. veljače 2009. do 20. veljače 2009.,

- 25,42 eura od 1. ožujka 2009. do 3. ožujka 2009.,

- 0,40 eura od 1. svibnja 2010. do isplate,

- 56,40 eura od 1. srpnja 2010. do 6. srpnja 2010.,

- 53,66 eura od 1. studenoga 2010. do 3. studenoga 2010.,

- 4,78 eura od 1. veljače 2011. do isplate,

- 77,38 eura od 1. ožujka 2011. do 2. ožujka 2011.,

- 71,73 eura od 1. travnja 2011. do 4. travnja 2011.,

- 72,75 eura od 1. svibnja 2011. do 2. svibnja 2011.,

- 99,06 eura od 1. srpnja 2011. do 29. srpnja 2011.,

- 118,25 eura od 1. kolovoza 2011. do 31. kolovoza 2011.,

- 107,98 eura od 1. rujna 2011. do 3. listopada 2011.,

- 96,08 eura od 1. listopada 2011. do 2. studenoga 2011.,

- 93,50 eura od 1. studenoga 2011. do 29. studenog 2011.,

- 100,02 eura od 1. travnja 2012. do 2. travnja 2012.,

- 102,19 eura od 1. svibnja 2012. do 7. svibnja 2012.,

- 103,68 eura od 1. lipnja 2012. do 3. srpnja 2012.,

- 101,18 eura od 1. srpnja 2012. do 9. kolovoza 2012.,

- 101,84 eura od 1. kolovoza 2012. do 3. rujna 2012.,

- 99,97 eura od 1. rujna 2012. do 3. rujna 2012.,

- 102,30 eura od 1. prosinca 2012. do 2. siječnja 2013.,

- 100,85 eura od 1. siječnja 2013. do 31. siječnja 2013.,

- 92,71 eura od 1. veljače 2013. do 4. ožujka 2013.,

- 99,63 eura 1. ožujka 2013. do 29. ožujka 2013., kao neosnovan.

III. Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d., OIB 53056966535, Zagreb, Magazinska cesta 69 naknaditi tužiteljici KP, OIB [osobni identifikacijski broj] iz [adresa] trošak ovog postupka u iznosu od 2.963,87 eura sa zateznom kamatom tekućom od 20. ožujka 2026. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem za tri postotna poena referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana, dok se u preostalom dijelu zahtjev odbija kao neosnovan.

IV. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška postupka kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužiteljica KP (dalje u tekstu: tužiteljica) u tužbi u bitnome navodi da je kao korinica kredita s tuženikom kao kreditorom, 13. ožujka 2006. sklopila ugovor o kreditu broj 041-50-3333930 u iznosu od 28.634,76 CHF u kunskoj protuvrijednosti sa promjenjivom kamatnom stopom. Ukazuje na ništetnost odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi, kao i valutnoj klauzuli. Traži isplatu 27.000,00 kn kao posljedicu ništetnosti odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i odredbe o valutnoj klauzuli uz naknadu parničnog troška.

2. Tuženik Raiffeisenbak Austria d.d. (dalje u tekstu: tuženik) u odgovoru na tužbu u bitnome navodi da tužbeni zahtjev nije određen, u smislu odredbe čl. 186. ZPP-a. Osporava tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti. Osporava ništetnost valutne klauzule i promjenjive kamatne stope Navodi da su odredbe jasne, razumljive i lako uočljive, te da se o istima pojedinačno pregovaralo, odnosno da nisu suprotne načelu savjesnosti i poštenja uzrokovale znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Navodi da je jasno tužitelju bilo i vezano uz odredbe ugovora na gramatičkoj razini. Pojašnjava da taj ugovor nije bio tzv. uzmi ili ostavi, već da je tužitelj pregovarao i mogao utjecati na odredbe. Prigovara visini i ističe prigovor zastare. Predlaže tužbu odbaciti ili odbiti.

3. Rješenjem ovoga suda poslovni broj P-6197/19-5 od 19. svibnja 2020. pozvana je tužiteljica ispraviti tužbu na način da postavi jasan i određen tužbeni zahtjev u kojem će točno navesti koji novčani iznos potražuje od tuženika te tijek zateznih kamata.

4. U podnesku od 22. svibnja 2020. tužiteljica je specificirala tužbeni zahtjev kojim je potraživana isplatu iznosa od 27.267,18 kn sa zateznim kamatama na svaki pojedini mjesečni iznos te je dostavila izračun prikazan u tabličnom pregledu.

5. U podnesku od 12. siječnja 2021. tuženik se protivio preinaci tužbe, a ako bi dopustio preinaku sud, onda ističe prigovor zastare.

6. Podneskom od 26. srpnja 2021. tužiteljica je, nakon provedenog financijskog vještačenja, potraživala isplatu iznosa od 27.312,42 kn sa pripadajućim zateznim kamatama na svaki pojedini mjesečni iznos.

7. Na ročištu 29. travnja 2022. tuženik se protivio preinaci tužbenog zahtjeva iz podneska od 26. srpnja 2021.

8. U podnesku od 4. travnja 2023. tužiteljica je, s obzirom na Zakon o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj (''Narodne novine'', broj 57/22 i 88/22) postavila tužbeni zahtjev u euro valuti te je potraživala isplatu iznosa od 3.624,98 eura sa zateznom kamatom na svaki pojedini mjesečni iznos preplate tekuću od dana nakon dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate.

9. U podnesku od 3. kolovoza 2023. tuženik se i dalje protivi preinaci te ističe prigovor zastare na preinačeni dio.

10. Presudom ovoga suda poslovni broj 6197/2019-41 od 24. rujna 2024. naloženo je tuženiku isplatiti tužiteljici iznos od 3.624,98 eura sa zateznim kamatama tekućim na svaki pojedini mjesečni iznos tekući od dana nakon dospijeća pojedinog anuiteta do isplate, odnosno počevši od prvog anuiteta od 1. prosinca 2007. do posljednjeg 1. travnja 2013., sve sukladno traženju tužiteljice. Naloženo je tuženiku i naknaditi tužiteljici trošak postupka u iznosu od 1.963,87 eura sa zateznom kamatom.

11. Rješenjem Županijskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj Gž-21/2025-2 od 27. svibnja 2025. ukinuta je navedena presuda te je predmet vraćen sudu prvog stupnja na ponovno suđenje. Naime, drugostupanjski sud je naveo da je izreka presude nerazumljiva jer iznos ukupno dosuđene tražbine od 3.624,98 eura ne odgovara zbroju anuiteta na koje teče kamata jer taj zbroj iznosi 3.629,50 eura.

12. Na ročištu održanom 23. siječnja 2026. tužiteljica je ostala kod tužbe i tužbenog zahtjeva s time da je istog specificirala na način da potražuje iznos od 3.629,50 eura sa zateznim kamatama na svaki pojedini mjesečni iznos kako je zatraženo u podnesku od 4. travnja 2023. odnosno od tekućom na svaki pojedinačni anuitet od dana dospijeća do isplate.

13. Tuženik se i ovoj preinaci protivio.

14. Sud je na ročištu 15. prosinca 2023. dopustio preinaku učinjenu u podnesku od 26. srpnja 2021. i 4. travnja 2023. Tim podnescima tužiteljica je preinačila tužbu tako što je povećala postojeći zahtjev. Smatrajući navedene preinake svrsishodnim za končano rješenje odnosa među strankama, sukladno čl. 190. ZPP-a sud je iste dopustio. Naime, tužiteljica je navedene preinake učinila po primitku nalaza i mišljenja vještaka, čime su ispunjeni uvjeti propisani navedenim člankom, a isto je i svrsishodno za konačno rješenje među strankama.

14.1. Tužiteljica je preinačila tužbu i na ročištu održanom 23. siječnja 2026. nakon što je drugostupanjski sud ukinuo prvostupanjski presudu te je ponovno povećala tužbeni zahtjev potražujući iznos od 3.629,50 eura. Kako navedeni povećani zahtjev nije u skladu s visinom tražbine kako ju je vještak naveo u nalazu i mišljenju (jer ista iznosi 3.624,98 eura), to za ovakvo povećanje tužbenog zahtjeva nisu ispunjeni uvjeti iz čl.190. st. 2. i 3. ZPP-a pa navedena preinaka nije dopuštena zbog čega je odlučeno kao u izreci rješenja, a u ovom postupku je odlučivano o zahtjevu tužiteljice iz podneska od 4. travnja 2023.

15. U dokaznom postupku sud je pročitao: ugovor o kreditu od 13. ožujka 2006. (list 5-6 spisa i 33-36 spisa), otplatni plan (list 7-8 spisa), prijepis knjigovodstvene kartice (list 9- 11 spisa), zahtjev za kredit (list 32 spisa), promotivne uvjete za odobravanje kredita građanina za kupnju automobila (list 37-38 spisa), tržišne parametre za auto kredit s valutnom klauzulom u CHF (list 39spisa), rezime izračunate razlike plaćene kamatne i valutne klauzule u odnosu na početno ugovorenu kamatu i tečaj na dan plasmana kredita (list 56-60 spisa), provedeno je financijsko vještačenje po Ručević vještačenja d.o.o. te je pročitan nalaz i mišljenje (list 75-80 spisa) kao i dodatno financijsko vještačenje (list 103- 106 spisa) te je saslušana tužiteljica. Tuženik je na ročištu 15. prosinca 2023. odustao od saslušanja svjedokinje AP. Nije saslušan javni bilježnik Milka Čegar jer se njezinim saslušanjem ne bi utvrdile činjenice bitne za donošenje odluke u ovom predmetu. Naime, javni bilježnik nije mogao prilikom solemnizacije obavijestiti tužiteljicu o parametrima promjene kamatne stope ili rizika ugovaranja valutne klauzule u CHF jer niti je imao takve zakonske ovlasti, a sam ugovor podnesen mu na solemnizaciju o tome ništa nije sadržavao (tako i ustavni sud Republike Hrvatske u odlukama broj U-III-4223/2021 od 1. prosinca 2021., U-III-3540/2021 od 30. lipnja 2022. i dr.)

16. Sud je donio odluku temeljem savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupno provedenog postupka, sukladno čl. 8. ZPP – a te je utvrdio da je tužbeni zahtjev u pretežitom dijelu osnovan.

17. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za isplatom iznosa od 3.624,98 eura sa zateznim kamatama od dospijeća pojedinih mjesečnih iznosa do isplate, a temeljem više plaćenih anuiteta zbog ništetnih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi po jednostranoj odluci tuženika i ništetnoj odredbi o valutnoj klauzuli vezanoj za CHF iz ugovora o kreditu broj 041- 50-3333930 kojeg je zaključila s tuženikom 13. ožujka 2006.

18. Među strankama je sporna valjanost čl. 1. i čl. 7. te čl. 2. ugovora o kreditu sklopljenog između tužiteljice i tuženika 13. ožujka 2026. u onom dijelu u kojem je glavnica kredita te mjesečni anuitet vezan uz valutu CHF te u dijelu u kojem je kamatna stopa promjenjiva sukladno Odluci o kamatnim stopama kreditora, a posljedično tomu zahtjev tužiteljice za isplatu utuženog iznosa, a koji se odnosi na, prema tvrdnji tužiteljice, preplaćeni iznos anuiteta zbog rasta valute švicarskog franka u odnosu na kunu te zbog povećanja redovne kamatne stope u odnosu na prvotno ugovorenu. Sporno je je li potraživanje tužiteljice u zastari, kao i prigovor zastare u odnosu na preinačeni dio.

19. Među strankama nije sporno da su sklopile ugovor o kreditu od 13. ožujka 2006. u iznosu kunske protuvrijednosti 28.634,76 CHF obračunate po srednjem tečaju tuženika na dan korištenja kredita, a navedeno proizlazi i iz navedenog ugovora. Člankom 2. ugovora ugovorena je redovna kamata koja na dan sklapanja kredita iznosi 5,50 %, godišnje i koja je promjenjiva u skladu s Odlukom o kamatnim stopama tuženika. Člankom 4. Ugovora ugovoreno je da je rok otplate kredita 84 mjeseca. Člankom 7. Ugovora određen je način otplate iznosa kredita na način da tužiteljica kredit otplaćuje u jednakim mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju tuženika važećem za CHF na dan dospijeća, a prema otplatnom planu uručenom tužiteljici. Anuiteti dospijevaju na naplatu zadnjeg dana u mjesecu, Namjena kredita je kupnja novog vozila OPEL (čl. 6). U članku 9. navedeno je da na sve što nije regulirano ovim ugovorom primjenjuju opći akti tuženika kojim je regulirano kreditiranje građana sa svim njihovim izmjenama i dopunama za vrijeme trajanja ovog ugovora.

20. Iz prijepisa knjigovodstvene kartice razvidne su uplate tužiteljice anuiteta od 30. travnja 2006. do 23. travnja 203. kada je tužiteljica otplatila kredit.

21. Iz otplatnog plana (list 16-17 spisa) razvidno je da je riječ o otplatnom planu uz primjenu kamatne stope 5,50 % po srednjem tečaju tuženika na dan plaćanja odnosno prema tečaju 1 CHF- 4,675370 kn.

22. Iz iskaza tužiteljice proizlazi da je da joj je kredit bio potreban radi kupnje automobila kojeg je koristila u osobne svrhe. Otišla je u autokuću gdje su je uputili na tuženika. U banci su joj jedino ponudili sklapanje ugovora u CHF te su u banci već bili pripremljeni ugovori i rekli su joj da je to najpovoljnija opcija za nju. Navodi da joj u banci nitko nije rekao ili upozorio je da bi rata kredita mogla tako značajno rasti te ističe da nije bilo mogućnosti pregovaranja oko odredaba o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi. Nije imala obrt niti bila član trgovačkog društva. Načelno je otprilike znala značenje valutne klauzule i promjenjive kamatne stope, ali ponovno ističe da ju nitko nije upozorio da bi rata kredita mogla tako značajno rasti. Ona je plaćala anuitete te je otplatila cijeli kredit.

23. Radi utvrđivanja visine tužbenog zahtjeva proveden je dokaz financijsko knjigovodstvenim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku Zrinku Ručeviću, dipl. oec. iz društva Ručević vještačenja d.o.o. Vještaku je dano u zadatak očitovati se o visini tužbenog zahtjeva, odnosno utvrditi razliku u anuitetima za slučaj da se cijelo vrijeme kredita primjenjivala početno ugovorena kamatna stopa (5,5 % godišnje) te da se za cijelo vrijeme kredita primjenjivao srednji tečaj tuženika za CHF (tečajne liste tuženika) važeći na dan isplate kredita.

24. U nalazu i mišljenju vještak je dao pregled izmijenjenih kamatnih stopa prema obračunu tuženika za kredit:

- 5,50% godišnje od prvog anuiteta do zaključno anuiteta s dospijećem 31. listopada 2007.,

- 6,45% godišnje od anuiteta s dospijećem 30. studenog 2007. do zaključno anuiteta s dospijećem 30. travnja 2008.,

- 6,75% godišnje od anuiteta s dospijećem 31. svibnja 2008. do zaključno anuiteta s dospijećem 28. veljače 2009.,

- 7,75% godišnje od anuiteta s dospijećem 31. ožujka 2009. do zaključno anuiteta s dospijećem 30. lipnja 2011.,

- 7,50% godišnje od anuiteta s dospijećem 31. srpnja 2011. do zaključno anuiteta s dospijećem 30. rujna 2011.,

- 6,75% godišnje od anuiteta s dospijećem 31. listopada 2011. do konca izračuna. Vještak je iskazao razliku između anuiteta prema obračunu banke primjenom izmijenjenih kamatnih stopa u odnosu na anuitete prema početnom otplatnom planu za anuitete za koje je nalazom utvrđen više uplaćen iznos, a što je vještak tabelarno prikazao na stranicama 1-3 Tabele u stupcu p. Iz navedene tabele razvidno je da ta razlika ukupno iznosi 5.574,37 kn, a razlika je nastala u anuitetima s dospijećem od 30. studenoga 2007. do 31. ožujka 2013. Nadalje, vještak je iskazao i razliku u iznosu anuiteta primjenom tečaja na dan plaćanja u odnosu na anuitete primjenom tečaja na dan isplate kredita za one anuitete za koje je nalazom utvrđen više uplaćen iznos, a što je vještak tabelarno prikazao na stranicama 1-3 Tabele u stupcu q. Iz navedene tabele razvidno je da ta razlika ukupno iznosi 21738,05 kn, a razlika je nastala u anuitetima s dospijećem od 31. listopada 2008. do 31. ožujka 2013. U stupcu n Tabele vještak je naveo kada je tužiteljica platila anuitete (datume plaćanja).

25. Na nalaz i mišljenje vještaka tužiteljica nije imala primjedbi dok je tuženik prigovarao da vještak nije odgovorio na zadatak suda jer je prikazao samo pozitivne razlike, a nije iskazao i negativne razlike.

26. U dodatnom financijskom vještačenju vještak je naveo da se vodio okvirom postavljenog tužbenog zahtjeva odgovarajući na zadatak suda te da se zahtjevom potražuju više plaćeni iznosi proizašli iz povećanja kamatne stope odnosno povećanja tečaja za valutu CHF u odnosu na inicijalne uvjete. Vodio se i utuženim razdobljem koje ne obuhvaća anuitete u kojima je bilo negativnih tečajnih razlika. S obzirom na to da je tuženik iznio prijedlog za novo, dodatno vještačenje, napravio je izračun prema prijedlogu tuženika koji će obuhvatiti razdoblja koja nisu utužena, a u kojima je uslijed smanjenja tečaja u odnosu na inicijalni bilo negativnih tečajnih razlika, što je prikazao u Tabeli 1a. Utvrdio da su u razdoblju od 1. do 30. anuiteta te za 32. anuitet nastale negativne tečajne razlike koje iznose 1.984,98 kn, a mjesečno su prikazane u stupcu q Tabele 1a.

27. Nalaz i mišljenje vještaka kao i njegovo dodatno očitovanje prihvaćeni su u cijelosti jer su isti jasni, logični i sukladni dostavljenoj dokumentaciji, cijeneći pritom da stranke na matematički izračun vještaka nisu imali primjedbi.

28. Iskaz tužiteljice cijenjen je istinitim jer je iskazivala uvjerljivo i logično. Sud joj vjeruje da je do sklapanja ugovora s tuženikom došlo na način da joj je tuženik ponudio kredit u švicarskim francima i da nije mogla s tuženikom posebno pregovarati o pojedinim odredbama ugovora. Vjeruje joj i da joj u banci nisu upozorili da bi anuitet mogao tako značajno rasti.

29. Tuženik tijekom postupka nije sporio da bi tužiteljica bila potrošač (ročište 29. travnja 2022. – list 99 spisa.).

30. Presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P – 1401/2012 od 4. srpnja 2013., potvrđenom presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž - 7129/13 od 13. lipnja 2014. i presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Revt - 249/14 te presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž- 6632/17 od 14. lipnja 2018. i presudom i rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-2221/18 od 3. rujna 2019., utvrđeno je da je između ostalih, i ovdje tuženik povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju- ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora kao trgovac nije potrošače u cijelosti informirala o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, pa je time postupila suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" 96/03) u razdoblju od 01.04.2004. godine do 06.08.2007. godine i to člancima 81., 82. i 90., a od 07.08.2007. godine do 31.12.2008.godine protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" br. 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09) i to člancima 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima, te da je u razdoblju od 10.09.2003. godine do 31.12.2008. godine, a koja povreda traje i nadalje, povrijedila kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima, koristeći u istima, ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju - ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditima promjenljiva u skladu s jednostranom odlukom tuženika i drugim internim aktima banke, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora tuženik kao trgovac i korisnici kreditnih usluga kao potrošači nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku tuženika o promjeni stope ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa, a sve na štetu potrošača, pa je time postupio suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" br. 96/03) u razdoblju od 10.09.2003. godine do 06.08.2007. godine i to člancima 81., 82., 90., a od 07.08.2007. godine pa nadalje, protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" br. 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09) i to člancima 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima.

31. Člankom 502.c ZPP –a propisano je da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz članka 502.a stavka 1. toga zakona da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanjem tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom će slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati.

32. Imajući u vidu da je ugovor o kreditu, između tužiteljice i tuženika sklopljen upravo u razdoblju obuhvaćenom citiranom presudom Trgovačkog suda u Zagrebu jer je sklopljen 13. ožujka 2006., donesenom u postupku pokrenutom radi zaštite kolektivnih interesa potrošača, to je sud, sukladno citiranoj odredbi, vezan za pravna utvrđenja iz citiranih presuda Trgovačkog suda u Zagrebu, odnosno Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske i Vrhovnog suda Republike Hrvatske.

33. Uvidom u ugovor o kreditu, sklopljen između tužiteljice i tuženika, utvrđeno je da isti u članku 1., 2. i 7. sadrži sporne odredbe kojom se glavnica kredita veže za valutu CHF (jer je iznos kredita određen kao kunska protuvrijednost 28.634,76 CHF, a mjesečni anuitet kunska protuvrijednost CHF) kao i o jednostranoj izmjeni ugovorne kamatne stope od strane banke ( temeljem Odluke o kamatnim stopama tuženika).

34. Sporna odredba sadržana u članku 2. ugovora o kreditu, identična je odredbama razmatranim pravomoćnom presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P – 1401/2012 od 4. srpnja 2013., kojima je utvrđeno da su banke, a među njima i tuženik, netransparentnim promjenama kamatnih stopa, bez pregovaranja o tome sa korisnicima kredita te objašnjavanja parametara koji su tome prethodili, povrijedili interese potrošača.

35. Također, odredbe sadržane u čl. 1. i čl. 7. u kojima se glavnica veže uz valutu CHF identične su onima odredbama razmatranim pravomoćnom presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P – 1401/2012 od 4. srpnja 2013. Naime, iz ugovora je razvidno da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak.

36. Sporni ugovor o kreditu, sklopljen među parničnim strankama, ne sadrži parametre pomoću kojih je tužiteljica mogla shvatiti kretanje promjene kamatne stope, niti joj je prilikom njegovog potpisivanja, dana dokumentacija iz koje bi jasno proizlazili parametri promjenjivosti. Tuženik, naime, tijekom ovog postupka nije dokazao takve okolnosti (čl. 7. i 219. ZPP –a).

37. Iz dokaznog postupka razvidno je da je tuženik unošenjem odredbe o promjenjivosti kamatne stope na način da je način njezine promjenjivosti potpuno neodređen (sukladno Odluci tuženika), postupio suprotno načelima obveznog prava, i to prije svega načelu ravnopravnosti sudionika u obveznim odnosima i načelu dužnosti njihove suradnje te zabrani zlouporabe prava i time je od samog početka ugovornog odnosa tužiteljicu doveo u neravnopravan položaj jer je sporna odredba o promjenjivosti kamate bila takva da tužiteljica na temelju nje mogla znati jedino kolika je visina kamatne stope na dan sklapanja ugovora o kreditu, ali nije mogla znati niti ocijeniti zašto, kada i kako bi joj se tijekom kreditnog razdoblja kamatna stopa mogla kretati, odnosno mijenjati. Tužiteljici buduća kamatna stopa, koja je bila ugovorena kao promjenjiva, na temelju sporne odredbe nije bila određena niti odrediva. Jedino što je tužiteljici bilo određeno i precizno bila je upravo prva kamatna stopa u visini od 5,50 %. Tuženik je propustio tužiteljicu upoznati s parametrima koje će primjenjivati i koje je primjenjivao tijekom kreditnog razdoblja prilikom promjene kamatne stope. Isti nije tužiteljici kao korisniku kredita na valjan i razumljiv način objasnio postupak formiranja kamatne stope, odnosno koji će sve čimbenici utjecati na njegovo formiranje tijekom trajanja ugovorenog kreditnog razdoblja, a na temelju čega bi ona kao potrošač mogla spoznati učinke koji će za nju u budućnosti proizaći iz takvih ugovornih odredbi o promjenljivoj kamatnoj stopi.

38. Na ocjenu suda da se radi o nepoštenoj odredbi o promjenjivosti kamatne stope u ugovoru kreditu sklopljenom između parničnih stranaka nema utjecaja niti činjenica da je tužiteljica potpisala da se na prava i obveze ugovornih strana primjenjuju opći uvjeti tuženika sa svim njihovim izmjenama i dopunama donesenim za vrijeme trajanja ugovora jer prihvaćanje i takve unaprijed formulirane odredbe tuženika, ne čini niti daje spornoj odredbi o načinu promjene kamatne stope (sukladno Odluci tuženika) karakter poštene odredbe u smislu odredbi Zakona o zaštiti potrošača (''Narodne novine'', broj 96/03, dalje u tekstu: ZZP).

39. Sporna je odredba o načinu promjene ugovorne kamate, u skladu s Odlukom o kamatnim stopama tuženika, nepoštena slijedom čega je ista u smislu odredbe čl. 87. st. 1. ZZP ništetna.

40. Ovaj sud ne dovodi u pitanje legitimno pravo tuženika da u ugovorima o kreditu ugovara promjenljivu kamatnu stopu, koja je sa aspekta isplativosti njegovog poslovanja nužnost (posebno kada se radi o ugovorima o kreditu koji se sklapaju na duže vremensko razdoblje), a sve s obzirom na brojne ekonomske čimbenike koji izravno ili neizravno utječu na određivanje njezine visine. Međutim, prilikom ugovaranja promjenjivosti kamatne stope tuženik, kao novčarska institucija, dužna je potrošačima pružiti jasne parametre o kojima ta promjenjivost ovisi.

41. U ovom postupku nije odlučno je li tuženik u utuženom razdoblju kamatnu stopu mijenjao u skladu s promjenjivosti parametara kojima je u svom poslovanju vezan. To iz razloga jer je upravo netransparentnost ugovorene odredbe razlog ništetnosti iste. Okolnost, što su možda i postojali objektivni razlozi promjene kamatne stope, ne utječe na činjenicu da tužiteljica o takvim objektivnim razlozima ni na koji način nije bila obaviještena prilikom sklapanja ugovora o kreditu.

42. Nadalje, među strankama je sporna i odredba ugovora sadržana u članku 1. te čl. 7. ugovora o kreditu o valutnoj klauzuli. Iz iskaza tužiteljice proizlazi da su joj u banci ponudili jedino kredit u švicarskim francima iz čega proizlazi da je riječ o ugovoru koji je unaprijed formulirao tuženik. Na sadržaj tako unaprijed formuliranog ugovora, tužiteljica nije mogla utjecati. Naime, navedeno tijekom postupka tuženik ničim nije dokazao (čl. 7. i čl. 219. ZPP-a). Naime, tužiteljica nije mogla utjecati na sadržaj spornih odredbi (i o kamati i o valuti) na način da ih je mogla mijenjati, već je mogla samo odustati od sklapanja ugovora kojim se glavnica veže uz švicarski franak te je kamatna stopa promjenjiva, ako te odredbe ne prihvaća.

43. Sporne ugovorne odredbe kojom se glavnica veže za valutu švicarskog franka nalaze se na početku ugovora sklopljenog među strankama i lako su uočljive, međutim iz sadržaja ugovora, kao niti iz sadržaja samih spornih odredbi nisu razvidni razlozi niti su vidljivi kriteriji na temelju kojih je tužiteljica mogla predvidjeti ekonomske posljedice koje za nju proizlaze iz odredbi kojima se glavnica veže uz švicarski franak. Tuženik tijekom postupka niti je tvrdio niti je ičim dokazao (čl. 7. i 219. ZPP) da je tužiteljicu upoznao s rizikom koji je vezan uz valutnu klauzulu u švicarskim francima kao ''valuti utočišta'' niti ugovor sadrži informacije o tom riziku.

44. S obzirom na navedeno, sadržaj sporne odredbe nije bio razumljiv upravo zbog izostanka informacije o riziku o kojem tuženik tužiteljicu nije upoznao.

45. Tuženik je kao savjesni gospodarstvenik i stručna osoba prema temeljnom načelu savjesnosti i poštenja trebao voditi računa i o interesima tužiteljice kao potrošača te ju je trebao obavijestiti o rizicima koji idu uz valutu i razlikama između valuta. Činjenica da tuženik nije imao zakonom propisanu obvezu dati te informacije, tuženika ne može osloboditi obveze savjesnog i poštenog postupanja u poduzimanju pravnog posla s tužiteljicom jer ga obvezuje opće načelo savjesnog i poštenog postupanja.

46. Sama činjenica da u ugovoru od 13. ožujka 2006. postoje dva promjenjiva elementa, tečaj valute švicarskog franka i stopa ugovorne kamate o kojoj ovisi obveza tužiteljice uzrokuje neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Značaj neravnoteže zbog valutne klauzule u švicarskim francima tim je veći jer tužiteljica nije znala za rizik tečaja švicarskog franka, a još je veći zbog toga što se i ugovorna kamata naplaćuje u kunama prema tečaju švicarskog franka, a koja je, k tome, i promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom tuženika.

47. Priroda i specifičnost valute švicarski franak bila je poznata tuženiku kao banci, ali ne i tužiteljici koja ne raspolaže stručnim znanjem niti ju je tuženik kao profesionalac o tome informirao. Stoga je nerazumljivost ugovorne odredbe kojom se glavnica veže uz švicarski franak ozbiljan uzrok neravnoteže u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužiteljice i to protivno načelu savjesnosti i poštenja jer je tuženik znao za taj rizik, ali tužiteljicu s istim nije upoznao.

48. Tvrdnje tuženika da je tužiteljica mogla birati između ugovora uz valutnu klauzulu u CHF ili EUR i da je sama izabrala onaj uz CHF, također nemaju utjecaja na ocjenu nerazumljivosti sporne odredbe. Naime, mogućnost sklapanja ugovora vezanog uz drugu valutu ne oslobađa obveze tuženika pružanja relevantnih informacija potrošačima, u konkretnom slučaju tužiteljici, o ekonomskim posljedicama sklapanja ugovora u odabranoj valuti te upravo izostanak takvog postupanja tuženika dovela je do neravnoteže u pravima i obvezama. Tuženik je bio dužan objasniti tužiteljici da je švicarski franak valuta sigurnog utočišta jer da jest, tada bi je istinito informirao da je ta valuta sigurno ulaganje za banke kao davatelje kredita, a ne za tužiteljicu kao potrošača. Pritom je tuženik kao banka bio svjestan rizika po tužiteljicu kao potrošača zbog ugovaranja ovakvog kredita uz primjenu valutne klauzule u švicarskim francima i svjesno ju je propustio o tome informirati. Sve to je uzrokovalo znatnu neravnotežu u pravima i obvezama na štetu tužiteljice jer nije mogla predvidjeti visinu svoje obveze.

49. Sukladno odredbi čl. 81. st. 1. ZZP, ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, a sukladno odredbi čl. 81. st. 2. ZZP, smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranoga standardnog ugovora trgovca.

50. Sukladno odredbi čl. 87. st. 1. ZZP-a, nepoštena ugovorna odredba je ništava.

51. Iz izvedenih dokaza, a uzimajući u obzir citirane zakonske odredbe, proizlazi da su odredbe sadržane u čl. 1.,2. i 7. ugovora o kreditu kojima su ugovorene valuta uz koju je vezana glavnica i mjesečna obveza švicarski franak te odredba kojom se redovna kamatna stopa mijenja sukladno odluci tuženika, ništetne.

52. Sukladno odredbi čl. 323. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (''Narodne novine'' 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021, 114/2022, 156/2022 i 155/2023, dalje u tekstu: ZOO) u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna je vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takvog ugovora, a ako to nije moguće ili se narav onoga što je ispunjeno protivi vraćanju, ima se dati odgovarajuća naknada u novcu, prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako zakon što drugo ne određuje. Nadalje, sukladno odredbi čl. 323. st. 2. ZOO, ugovaratelj koji je kriv za sklapanje ništetnog ugovora odgovoran je svome suugovaratelju za štetu koju trpi zbog ništetnosti ugovora ako ovaj nije znao ili prema okolnostima nije morao znati za postojanje uzroka ništetnosti.

53. S obzirom da je utvrđeno da je ništetna odredba ugovora u dijelu kojim je ugovorena redovna kamatna stopa promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom tuženika, kao i odredba kojom se tužitelj obvezuje iznos kredita vratiti uz valutnu klauzulu CHF, to je tuženik u utuženom razdoblju bez osnove obračunavao i naplaćivao veći anuitet od onoga na koji je imao pravo te je u utuženom razdoblju s osnove ništetne odredbe o jednostranoj promjeni kamatne stope naplatio više iznos od 5.574,37 kn, a u odnosu na anuitet uslijed ništetne odredbe o ugovorenoj klauzuli uz koju je vezana glavnica i mjesečna obveza švicarski franak iznos od 21.738,05 kn, odnosno ukupno 27.312,42 kn odnosno 3.624,98 eura (preračunato prema fiksnom tečaju konverzije 7,53450 kn za 1 EUR).

54. Slijedom navedenog, sukladno čl. 1111. ZOO, usvojen je zahtjev tužiteljice za isplatu iznosa od 3.624,98 eura. Tuženik je dužan platiti zateznu kamatu na dosuđene iznose od dana stjecanja svakog preplaćenog mjesečnog iznosa, što je vidljivo iz nalaza i mišljenja vještaka Ručevića prikazano u Tabeli stranice 1-3 u stupcu n jer je tijekom postupka utvrđeno da je tuženikovo postupanje bilo nepošteno pa je isti nepošteni stjecatelj ovih iznosa pa je odlučeno kao u izreci stavak I.

55.1.Tužiteljica je zateznu kamatu potraživala od datuma dospijeća anuiteta (prikazano u Tabeli nalaza stranice 1-3 stupac b), međutim ista ima pravo na zateznu kamatu od dana plaćanja anuiteta jer je toga dana tuženik stekao navedene iznose. Naime, iz nalaza i mišljenja vještaka razvidno je da je tužiteljica pojedine anuitete plaćala sa zakašnjenjem (prikazano u Tabeli nalaza stranice 1-3 stupac n), primjerice anuiteti od 20. do 35., 51., 55., 59., 60., 61., 63.-67., 72.-77., 79.-82. (redni broj navedenih anuiteta prikazan u Tabeli nalaza stranice 1-3 stupac a) pa joj je za te anuitete dosuđena zatezna kamata od dana plaćanja istih jer je toga dana tuženik neosnovano stekao navedeni iznos. Preostale anuitete je plaćala ili na vrijeme (s datumom dospijeća) ili ranije (primjerice anuiteti 36. -46.), ali joj je zatezna kamata dosuđena kako ju je zatražila (čl. 2. st. 1. ZPP-a) .Također, tužiteljica je pogrešno preračunala iznos više plaćenog anuiteta dospjelog 30. travnja 2010. (redak 49 Tabele 1 nalaza stranica 2) jer iznos preplate od 264,74 kn (101,50 kn+163,24 kn) prema fiksnom tečaju konverzije iznosi 35,14 eura, a ne potraživanih 35,54 eura pa je njezin zahtjev odbijen u iznosu od 0,40 eura sa zateznom kamatom od 1. svibnja 2010. do isplate. Pogrešno je obračunat i iznos više plaćenog anuiteta dospjelog 31. siječnja 2011. (redak 58 Tabele 1 nalaza stranica 2) jer iznos preplate od 549,56 kn (101,50 kn + 448,06 kn) prema fiksnom tečaju konverzije iznosi 72,94 eura, a ne potraživanih 77,72 eura pa je odbijen zahtjev za isplatu iznosa od 4,78 eura sa zateznom kamatom od 1. veljače 2011. do isplate. Tužiteljica je pogrešno obračunala i anuitet s dospijećem 30. rujna 2011. (redak 66 Tabele 1 nalaza stranica 3) jer iznos preplate od 728,92 kn (96,97 kn + 631,95 kn) prema fiksnom tečaju konverzije iznosi 96,74 eura, a ne potraživanih 96,08 eura, no kako je tužiteljica na manji iznos potraživala isplatu zatezne kamate, to joj je na taj manji iznos i dosuđena zatezna kamata (čl. 2. st. 1. ZPP-a). Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci stavak II.

55.2. Odluka o visini stope zakonske zatezne kamate do 31. prosinca 2007. temelji se na čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, od 1. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. na čl. 29. st. 2. ZOO 05 po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. na čl. 3. Zakona o izmjena i dopunama Zakona o obveznim odnosima (''Narodne novine'', broj 78/15, dalje u tekstu: ZIDZOO) po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate i utvrđene po Hrvatskoj narodnoj banci za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 01. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. na čl. 1. Uredbe o izmjeni Zakona o obveznim odnosima (''Narodne novine'', broj 156/2022). po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate na čl. 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima (''Narodne novine'', broj 155/2023.) po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem za tri postotna poena referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke.

56. Tuženikov prigovor zastare nije osnovan jer pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača dolazi do prekida zastare na temelju čl. 241. ZOO te zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe zbog čega zastara nije nastupila (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci Rev - 2245/17). Tužiteljica je podnijela tužbu u ovom predmetu 11. lipnja 2019., a presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P- 1401/2012 od 4. srpnja 2013. u odnosu na ništetne i nepoštene ugovorne odredbe o ugovorenoj redovnoj promjenjivoj kamati postala je pravomoćna 13. lipnja 2014., a u odnosu na ugovorenu valutu 14. lipnja 2018. pa do podnošenja tužbe nije protekao rok od pet godina.

57. Nije osnovan niti prigovor zastare na preinačeni dio tužbenog zahtjeva. Naime, na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 27. svibnja 2024. zauzeto je shvaćanje prema kojem u slučaju kad je preinaka tužbe povećanjem postojećeg tužbenog zahtjeva iz iste činjenične osnove (neprava preinaka) moguća i dopuštena (članak 190. i 191. ZPP), zastara se prekida već podnošenjem tužbe u tom postupku, odnosno do prekida zastare ne dolazi tek u trenutku preinačenja tužbe povećanjem postojećeg tužbenog zahtjeva.

58. Odluka o trošku donijeta je temeljem čl. 154. st. 5. ZPP – a, sukladno važećoj vrijednosti predmeta spora (3.624,98 eura) i Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (''Narodne novine'', broj 138/2023, dalje u tekstu: OT).

59. Tužiteljici zastupanoj po odvjetniku priznat je parnični trošak koji se odnosi na sastav tužbe (Tbr 7. toč. 1. OT – 100 bodova), sastav podneska od 15.11.2019., 25.05.2020., 27.07.2021. i 04.04.2023. (Tbr. 8. toč. 1. OT-100 bodova svaki), zastupanje na ročištu 02.03.2021., 29.4.2022., 15.12.2023., 05.09.2024. i 23.01.2026. (Tbr. 9 toč. 1. OT- 100 bodova svako), vrijednost boda 2,00 eura (Tbr. 54. OT), iznosi 2.000,00 eura, trošak obračunatog poreza na dodanu vrijednost u visini 25% u iznosu od 500,00 eura, ukupno 2.500,00 eura, sukladno čl. 155. ZPP–a. Tužiteljici je priznat trošak plaćenog vještačenja u iznosu od 331,81 eura te dopunskog vještačenja u iznosu od 49,77 eura kao i trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 82,29 eura, dakle ukupno 2.963,87 eura, sukladno čl. 155. ZPP-a.

60.Tužiteljici nije priznat trošak sastava prijedloga izvansudske nagodbe jer sastav iste nije bio potreban za vođenje ovog postupka niti je prethodno obraćanje tuženiku procesna pretpostavka za vođenje ovog postupka. Nije priznat zatraženi trošak od 398,17 eura jer tužiteljica ničim nije dokazala da je imala trošak u navedenom iznosu niti joj je sud naložio dostaviti izračun, već joj je poslana tužba na ispravak. Nije priznat trošak podneska od 21.01.2021. jer se tim podneskom tužiteljica tek očituje na prigovor preinake od strane tuženika, a što nije od značaja za ovaj postupak, te istim ponavlja svoje ranije navode odnosno pozive na odluke Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske i Vrhovnog suda Republike Hrvatske. Nije priznat niti trošak sastava podneska od 08.09.2021., 21.12.2023. i 04.09.2024. jer sastav istih nije bio potreban za vođenje ovog postupka tim više što je navode iz podneska od 21.12.2023. i 04.09.2024. tužiteljica mogla iznijeti na ročištima održanim 15.12.2023. i 05.09.2024. Nije priznat trošak sastava odgovora na žalbu jer sastav istog nije bio potreban za vođenje ove postupka. Nije priznat trošak zastupanja na ročištu 20.09.2024. jer navedeno ročište nije održano niti je iz spisa vidljivo da je punomoćnica tužiteljice pristupila na to ročište. Nije priznat zatraženi trošak u iznosu od 1.080,00 eura jer tužiteljica nije dostavila dokaz da je uporabila vlastiti automobili (Tbr. 50. st.3. OT) niti je dostavila dokaz da cestarina iznosi 20,00 eura i da ju je podmirila, a osim toga tužiteljica je mogla angažirati punomoćnika sa sjedištem ureda u Zagrebu ili je punomoćnik tužiteljice mogao osigurati zamjenu pa bi se ovaj postupak proveo sa manje troška (čl. 10. st. 1. ZPP- a). Slijedom toga, navedeni troškovi nisu priznati jer nisu bili nužni odnosno potrebni za vođenje ovog postupka sukladno odredbi čl. 155. ZPP-a.

61. S obzirom da je tužiteljica tražila zateznu kamatu na dosuđeni trošak parničnog postupka tekuću od presuđenja do isplate, a kako tumačenjem čl. 30. st. 3. Ovršnog zakona (''Narodne novine'', broj 112/2012, 25/2013, 93/2014, 55/2016, 73/2017, 131/2020, 114/2022 i 6/2024, dalje u tekstu: OZ) proizlazi da sud može u ovršnoj ispravi odrediti plaćanje kamate na parnični trošak, sud je na dosuđeni parnični trošak dosudio zateznu kamatu tekuću od donošenja presude, tj. od 20. ožujka 2026. do isplate jer ova presuda predstavlja ovršnu ispravu u smislu čl. 23. Ovršnog zakona.

62. Zatezna kamata na parnični trošak dosuđena je sukladno čl. 29. st. 2. ZOO.

63. Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu 20. ožujka 2026.

Sutkinja:

Sanja Grgurić Hojski

UPUTA O PRAVU NA IZJAVLJIVANJE PRAVNOG LIJEKA PROTIV PRESUDE:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana, a koji rok se računa:

- od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje ako je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu, bez obzira je li na isto pristupila, odnosno

- od dana primitka prijepisa presude ako stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem je presuda objavljena.

Žalba se podnosi pisano, u četiri istovjetna primjerka, ovom sudu, a o istoj odlučuje županijski sud.

Dna:

- tužitelju po pun.

- tuženiku po pun.