Poslovni broj: P-1201/2021-

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U CRIKVENICI

Stalna služba u Krku

Bodulska 2/d, Krk

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Crikvenici, Stalna služba u Krku, po sutkinji Katji Bajčić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja ĐI, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupanog po punomoćnici Dunji Kreso, odvjetnici u Krku, protiv tuženika 1. CI, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], 2. PI, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], i 3. SI, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], kao sljednika iza UI p. UI, zastupanih po punomoćniku Borisu Kostiću, odvjetniku u [adresa], radi utvrđenja prava vlasništva, nakon glavne rasprave zaključene 20. veljače 2026. u prisutnosti punomoćnika stranaka, 20. ožujka 2026.

p r e s u d i o  j e

I Utvrđuje se da je ĐI, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], vlasnik 5/30 dijela k. č. br. [katastarska čestica] z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], što su tuženi CI, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], PI, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] i EI, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], kao sljednici zemljišnoknjižnog vlasnika ŠI, [adresa], dužni priznati i trpjeti da se tužitelj, na temelju ove presude, upiše u zemljišnu knjigu kao vlasnik 5/30 dijela k. č. br. [katastarska čestica] z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], s imena ŠI pok. UI, [adresa], na svoje ime i korist.

II Nalaže se tuženicima CI, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], PI, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] i SI, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], da tužitelju JI, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], naknade parnični trošak u iznosu od 3.854,18 EUR, uvećan za zakonsku zateznu kamatu tekuću od dana presuđenja do isplate, u roku od 15 dana .

Obrazloženje

1. Tužbom od 16. rujna 2011. godine tužitelj traži utvrđenje prava vlasništva nekretnine koja u zemljišnim knjigama dolazi upisana kao k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], a koja da u naravi predstavlja pašnjak naziva „Kovanica“. Tužitelj da je predmetnu nekretninu stekao temeljem Ugovora o doživotnom uzdržavanju zaključenog s FI, upisanom katastarskom posjednicom, koja je pak istu naslijedila od supruga BI, ranijeg vlasnika i upisanog posjednika. Tužitelj stoga predlaže da sud prihvati tužbeni zahtjev i utvrdi da je tužitelj stekao pravo vlasništva k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u cijelosti.

2. Tužena CI je u odgovoru na tužbu od 12. listopada 2011. godine osporila tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti navodeći da je predmetna nekretnina vlasništvo upravo nje, PI i SI koji su ju naslijedili od majke, odnosno bake pok. OI, a ona od supruga pok. UI. U podnesku od **.**.2015. CI je opetovano osporila tužbu i tužbeni zahtjev jer da je predmetna k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u dugogodišnjem posjedu njezine obitelji i njezin je otac pok. UI tamo imao posađen vinograd.

2.1. Tuženici PI i EI su 25. travnja 2016. godine dostavili podneske istovjetne podnesku CI od 13. srpnja 2015. godine.

3. U ovoj su pravnoj stvari održana ročišta 14. srpnja 2015., 24. veljače 2016., 26. travnja 2016., 31. svibnja 2016., 24. studenog 2016., 7. prosinca 2017., 1. ožujka 2018. kada je održan uviđaj na licu mjesta uz sudjelovanje vještaka geodetske struke Branka Dešmana, dipl. ing. geod., radi identifikacije prijepora, i 17. prosinca 2018. kada su suslušane parnične stranke ĐI, CI i EI, nakon čega je presudom posl. br. P-81/2019 od 17. prosinca 2018. godine usvojen tužbeni zahtjev te je utvrđeno da je tužitelj vlasnik k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], a tuženicima CI, PI i SI je naloženo naknaditi tužitelju trošak postupka u iznosu od 13.175,00 kn.

4. Rješenjem Županijskog suda u Rijeci posl. br. Gž-1580/2020 od 10. studenog 2021. godine prvostupanjska je presuda ukinuta u dijelu u kojem je utvrđeno da je tužitelj vlasnik k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u 5/30 dijela u kojemu je naloženo tuženicima CI, PI i SI, kao sljednicima upisanog vlasnika UI, to priznati i trpjeti upis prava vlasništva na ime tužitelja u navedenom suvlasničkom dijelu, uz obrazloženje da je prvostupanjski sud propustio ocijeniti sadržaj isprava u spisu, i to arhivskih dokumenata koji se odnose na promjene u katastarskom operatu. Stoga je prihvaćena žalba nasljednika pok. UI, ovdje tuženika, te je u tom dijelu predmet vraćen na ponovni postupak, dok je u preostalom dijelu prvostupanjska presuda ostala na snazi jer drugi tuženici nisu podnijeli žalbu.

5. Kako je u ponovljenom postupku došlo do promjene uređujućeg suca, na ročištu održanom 3. listopada 2025. godine glavna rasprava je u smislu čl. 315. st. 3. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, dalje: ZPP) započela iznova. Punomoćnici stranaka su se suglasili da se ne provode ponovno izvedeni dokazi te je sud u nastavku postupka na prijedlog stranaka na ročištu održanom 19. prosinca 2025. godine saslušao svjedoke MI, ČI, ĆI, a na ročištu održanom 20. veljače 2026. godine svjedoke VI i RI, nakon čega je izveden dokaz uvidom u isprave priležeće spisu i ovosudne predmete posl. br. O-1/71 i O- 141/89 te je zaključena glavna rasprava.

6. U smislu čl. 8. ZPP-a, sud je savjesnom i brižljivom ocjenom svakog dokaza posebno i svih dokaza zajedno, na temelju rezultata cjelokupnog postupka, utvrdio tužbeni zahtjev osnovanim, iz razloga kako slijedi.

7. Identifikacija nekretnine koja je predmetom postupka je među strankama nesporna, a što je potvrđeno uviđajem na licu mjesta održanim 1. ožujka 2018. godine te nalazom i mišljenjem vještaka (list 83-97 spisa), u kojem je predmetna nekretnina na skici lica mjesta na listu 87 spisa obojana plavom bojom. Riječ je o nekretnini na području zvanom Kovanica koja prema navodima tuženika čini cjelinu sa susjednima k. č. [katastarska čestica] i k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] koje da su sve vlasništvo pok. UI, sada tuženika CI, PI i SI.

8. Iz povijesti promjena u katastarskom operatu (list 37-38 spisa) proizlazi da se k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] od osnutka operata 1954./1955. vodila u PL 715 na ime UI, a da je prilikom izlaganja katastarskih podataka za k. o. [katastarska općina] prijavnim listom 169/64 ista prešla u PL 64 na ime BI. Stavkom promjena red. br. 15/96 cijeli je PL 64 prešao na ime FI, temeljem rješenja o nasljeđivanju Općinskog suda u Krku posl. br. O-141/89 od 3. prosinca 1990. godine kojim je FI proglašena jedinom nasljednicom pok. BI (list 19-21 spisa). Iz ovosudnog spisa posl. br. O-141/98 vidljivo je da je predmetna k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] bila prijavljena kao dio ostavinske imovine pok. BI (list 11-12 spisa O-141/89), dok iz spisa posl. br. O-1/81 nije razvidno da je ista bila predmetom ostavinskog postupka iza pok. HI, prve supruge pok. BI, što prema mišljenju suda nije ni odlučno za ocjenu tužbenog zahtjeva.

8.1. Stanje u katastru je do danas nepromijenjeno te se k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] i dalje vodi u PL 64 k. o. [katastarska općina] na ime FI (list 8 spisa), s kojom je tužitelj imao zaključen Ugovor o doživotnom uzdržavanju (list 9-15 spisa). K. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] je izrijekom obuhvaćena popisom imovine koju je FI prenijela na tužitelja navedenim Ugovorom. FI preminula je 1. veljače 2004. godine (list 16 spisa).

9. Tuženici su dostaviti arhivski PL 715 (list 64-67 spisa) iz kojeg je vidljivo da je k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] od osnutka katastarskog operata bila upisana na ime UI, a što proizlazi i iz prednje opisane povijesti promjena u katastarskom operatu.

9.1. Točni su navodi tuženika da je predmetna k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u postupku nove katastarske izmjere bila obuhvaćena popisom nekretnina uz ime posjednika UI na listu 69 spisa. Međutim, iz prijavnog lista na listu 75 spisa jasno je vidljivo da je k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u postupku izlaganja katastra prešla iz dotadašnjeg PL 715 u PL 64. U odnosu na navode tuženika da je do promjene posjednika u katastarskom operatu došlo greškom jer da su podaci s izlaganja sadržani na listu 72 spisa različiti od podataka provedenih temeljem prijavnog lista na listu 75 spisa, sud primjećuje da takve razlike između popisa brojeva čestica i prijavnog lista postoje i glede drugih katastarskih čestica. Tako je primjerice k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], za koju tuženici navode da je njihovo vlasništvo i da čini cjelinu s k. č. [katastarska čestica] i k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], upravo u tom istom postupku izlaganja prešla iz dotadašnjeg PL 38 u PL 715 na ime UI (list 75 spisa), iako je nema u popisu katastarskih čestica u posjedu pok. UI na listu 72 spisa, na koji se tuženici pozivaju kao točan popis. Očito je dakle da upisi brojeva katastarskih čestica s lista 72 spisa nisu istovjetni provedenom prijavnom listu ne samo u pogledu k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], nego i u pogledu drugih nekretnina pa kako arhivski dokumenti nemaju snagu javne isprave, što je jasno naznačeno na dostavljenim ispravama, sud daje prednost povijesti promjena u katastarskom operatu koja ima snagu javne isprave iz čl. 230. ZPP-a i za koju se smatra da dokazuje istinitost onoga što se njome potvrđuje ili određuje. Prema povijesti promjena u katastarskom operatu, predmetna k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] je 1964. godine prešla u PL 64 na ime BI, prednika tužitelja.

10. Tužitelj ĐI je u svojem stranačkom iskazu naveo da je pok. BI predmetnu nekretninu naslijedio od njegove prve žene pok. ŽI, koja je bila sestra od tužiteljeva djeda. Pok. BI je naslijedila njegova druga žena pok. FI s kojom je tužitelj imao zaključen Ugovor o doživotnom uzdržavanju. Tužitelj osobno nikada nije koristio predmetnu nekretninu, ali mu je poznato da je u posjedu iste bio pok. BI koji je bio zemljoradnik i koji je tamo držao životinje. Nisu mu poznate okolnosti u vrijeme izlaganja katastra 1961. godine, a niti mu je poznat odnos između pok. BI i pok. UI. Tužitelj ne zna da je itko osporavao pok. BI pravo vlasništva i posjeda.

11. Tužena AI je iskazala da je predmetna nekretnina bila vlasništvo njezinog oca pok. UI koji je preminuo 1999. godine i kojeg je naslijedila supruga pok. OI, čije su nasljednice tužena i njezina sestra pok. GI, majka tuženika Đ i SI. Predmetna se nekretnina do početka 80.-tih godina prošlog stoljeća obrađivala kao vinograd, a od tada ju praktički nitko ne koristi. Tuženoj nije poznato ništa o izlaganju katastra 1964. godine, ali zna da je njezin otac bio prvi upisani posjednik predmetne nekretnine.

12. Tuženik EI, kao nasljednik pok. KI rođ. OI, je pored predmetne nekretnine samo prolazio kada bi dolazio kod bake i djeda tijekom ljeta, i to negdje do cca 1978. godine. Sjeća se da su na predmetnoj nekretnini bili ostaci vinograda i smokve, ali tuženik na istoj nikada ništa nije radio niti je tamo odlazio.

13. Svjedok MI ima neposrednih saznanja o posjedu i korištenju predmetne nekretnine jer je njegova obitelj imala vinograd u blizini, udaljen cca 300- 400 m, i često je kao dječak od 10-15 godina išao tamo s djedom. Svjedok se sjeća da je na predmetnoj nekretnini viđao pok. BI kojeg su zvali C. Svjedok ga je dobro poznavao jer su bili susjedi u Sužanu gdje je svjedok živio od rođenja, odnosno od 1945. do 1970. godine kada se preselio u Šilo. Nakon smrti pok. ZI nitko nije obrađivao predmetnu nekretninu, što mu je poznato jer je lovac pa često prolazi pored iste. Svjedok je poznavao pok. UI koji da je imao vinograd uz predmetnu nekretninu, a između tih dviju nekretnina nije bilo gromače. Pok. UI je prema navodima svjedoka bio rodbinski povezan s prvom suprugom pok. ZI.

14. Svjedok ČI je rođen 1964. godine i kao dijete je često dolazio na područje Kovanica jer je njegova obitelj imala vinograd udaljen cca 100-200 m od predmetne nekretnine. Svjedok nikada nikoga nije viđao na predmetnoj nekretnini, ali mu je poznato da je ista pripadala pok. BI koji je u vrijeme kada je svjedok odlazio na to područje bio teško pokretan i rijetko je izlazio iz kuće. Posljednih 10-15 godina života pok. ZI pa do otprilike 1995.-2000. upravo je otac svjedoka koristio predmetnu nekretninu na način da je kosio travu za sijeno. Svjedok je poznavao pok. UI i misli da je on imao vinograd do predmetne nekretnine, ali ne zna detalje.

15. Svjedok ĆI je srodnik tuženika – njegova baka i pok. UI su bili brat i sestra. Sjeća se da je kao dijete, u nekoliko navrata u razdoblju od 1955. do 1962. godine, bio pomoći obitelji tuženika u berbi grožđa na predmetnim vinogradima, uključujući i k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Sjeća se da je tada u berbu dolazila i prvotužena CI. Svjedok je posljednji put u berbi grožđa bio 1962. godine, a misli da su tuženici, odnosno njihovi prednici, brali grožđe još 10-15 godina. Svjedok je poznavao pok. BI, ali ga nikada nije viđao prilikom berbe.

16. Svjedok VI je u djetinjstvu dolazio u vinograd koji je njegova obitelj imala točno preko puta predmetnih vinograda. Sjeća se da je na tom području viđao pok. UI. Svjedok je slabo poznavao pok. BI, viđao ga je samo na misi jer je bio teško pokretan. Nikad ga nije viđao na području Kovanica, ali po priči zna da se njegova parcela nalazi u nastavku vinograda pok. UI, a u nastavku Viktorove parcele je tzv. komunada. Nekretnina pok. ZI je prema iskazu svjedoka bila zapuštena i njegov je otac tamo znao vezati magarca. Nekretnine pok. ZI i pok. UI su bile položene kaskadno i između njih nije bilo gromače, ali je davno bila žica da životinje ne mogu proći u vinograd. Svjedok se sjeća postupka nove katastarske izmjere 1961. godine kada je rečeno da svatko na svoju nekretninu mora staviti tablicu s podacima o posjedniku. U vrijeme izlaganja katastra između Stjepanove i Viktorove parcele je postojala žica jer je pok. UI još uvijek obrađivao vinograd, dok je Viktorova parcela tada već bila zapuštena.

17. Svjedoku RI je poznato da je pok. UI imao vinograd na području Kovanica, budući je i njegova obitelj imala vinograd u blizini pa je dolazio tamo već kao dijete od 5-6 godina. U vinogradima je viđao samo pok. UI. Svjedok na skici lica mjesta ne može točno odrediti među do koje su se protezali vinogradi pok. UI, a poznato mu je da je iznad vinograda prema bijeloj cesti bio jedan zarašteni dio. Misli da je vinograd zapušten prije 90.-tih godina. Nije vidio da je itko ikada tamo vodio blago na ispašu. Svjedok nije poznavao pok. BI.

18. Sud prihvaća iskaze saslušanih svjedoka držeći da su isti, bez obzira na to koja ih je parnična stranka predložila, u bitnome zapravo suglasni. Tako su i svjedoci tužitelja - MI i ČI, i svjedok tuženika VI, suglasno iskazivali da se nekretnina pok. BI nalazila u nastavku vinograda pok. UI. Isto tako, iako svjedok RI nije poznavao BI, zna da iznad vinograda pok. UI prema bijeloj cesti postojao zarašteni teren i ne može sa sigurnošću odrediti granicu do koje se protezao vinograd pok. UI. Nadalje, sud je prihvatio iskaz svjedoka VI u dijelu koji se odnosi na vođenje postupka izlaganja katastra budući je riječ o svjedoku rođenom 1938. godine koji ima neposrednih saznanja o vođenju tog postupka izlaganja katastra. Svjedok je potvrdio je da je u vrijeme izlaganja katastra između nekretnina pok. ZI i pok. UI postojala žica koja je odvajala njihove posjede kako životinje ne bi ulazile u vinograd pok. UI, a o postojanju žice iskazivao je i svjedok MI. Kako su prema iskazu svjedoka VI svi posjednici bili pozvani da na svoje nekretnine postave tablicu s podacima o posjedniku, životno je i logično za pretpostaviti da su tako postupili i pok. ZI i pok. UI, označivši svaki svoju nekretninu. Iako su pojedini svjedoci iskazali da na predmetnoj nekretnini nisu viđali pok. LI, sud drži da tu činjenicu treba cijeniti obzirom na iskaze da je pok. BI rano obolio i bio teško pokretan radi čega je rijetko izlazio iz kuće.

18.1. Konačno, sud iskaz svjedoka ĆI nije cijenio relevantnim za odluku o tužbenom zahtjevu budući da je isti bio u vinogradu pok. UI svega nekoliko puta kao dijete, i to samo u razdoblju od 1955.-1962. godine, dok kasnije više nije išao u berbu grožđa.

19. Iz provedenih dokaza sud utvrđuje sljedeće činjenice:

- da je k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] od osnutka katastarskog operata 1954./1955. bila upisana u PL 715 na ime UI,

- da je 1961. godine vršena nova katastarska izmjera na području Sužana,

- da su pok. UI i pok. BI bili vlasnici nekretnina koje su međusobno graničile,

- da između njihovih nekretnina nikada nije bilo gromače, ali je bila postavljena žica radi zaštite od životinja, i to sve dok je pok. UI obrađivao vinograd,

- da je pok. UI u vrijeme katastarskog izlaganja još uvijek obrađivao vinograd, iz čega sud zaključuje da je u vrijeme izlaganja katastra postojala žica između vinograda pok. UI i zapuštene nekretnine pok. BI,

- da su u vrijeme izlaganja katastarskog operata svi posjednici bili pozvani da na svoje nekretnine postave tablice s podacima,

- da je u postupku izlaganja katastra k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] prešla u PL 64 na ime BI,

- da je nakon smrti pok. BI cijeli PL 64 k. o. [katastarska općina] prešao na ime njegove nasljednice pok. FI,

- da je FI cjelokupnom svojom imovinom raspolagala Ugovorom o doživotnom uzdržavanju zaključenim s tužiteljem.

20. Sud se prilikom odlučivanja o tužbenom zahtjevu vodio odredbom čl. 388. ZVDSP-a prema kojoj se stjecanje, promjena, pravni učinci i prestanak stvarnih prava do stupanja na snagu tog Zakona prosuđuju prema pravilima koja su se primjenjivala u trenutku stjecanja, promjene i prestanka prava i njihovih pravnih učinaka. S obzirom da iz isprava priležećih spisu, posebice povijesti promjena u katastarskom operatu, proizlazi da je prednik tužitelja bio u posjedu predmetne nekretnine od 1964. godine, kada je upisan kao posjednik istih, vrijeme potrebno za stjecanje prava vlasništva dosjedanjem proteklo je prema ocjeni ovoga suda najkasnije sredinom 1980.-tih godina, kada je na snazi bio Zakon o osnovnim vlasničkopravnim odnosima (Službeni list SFRJ 6/80, dalje ZOVO). Sud dopušta mogućnost da su se pretpostavke za stjecanje prava vlasništva ispunile i ranije, posebice s obzirom na iskaz svjedoka MI koji je rođen 1945. i koji je iskazivao da je na predmetnoj nekretnini viđao pok. DI, ali kako ostali svjedoci nisu iskazivali o ranijem razdoblju, već su iskazivali o razdoblju kada je pok. BI već bio teško pokretan i kada je rijetko izlazi iz kuće, sud ne može uzeti te navode dokazanima pa je kao vrijeme početka dosjedanja pok. BI uzeta godina njegova upisa kao posjednika u katastarski operat.

21. Prema odredbi čl. 28. ZOVO, savjesni i zakoniti posjednik nepokretne stvari stječe pravo vlasništva te stvari dosjelošću protekom deset godina, dok posjednik koji je barem savjestan stječe pravo vlasništva dosjelošću protekom 20 godina. Vrijeme potrebno za dosjelost počinje teći onog dana kada je posjednik stupio u posjed stvari, a završava se istekom posljednjeg dana vremena potrebnog za dosjelost, pri čemu se u vrijeme potrebno za dosjelost uračunava i vrijeme za koje su prethodnici sadašnjeg posjednika posjedovali stvar kao savjesni i zakoniti posjednici, odnosno kao savjesni posjednici (čl. 30. ZOVO). Dakle, u svakom slučaju, bez obzira radilo se o redovnoj ili izvanrednoj dosjelosti, da bi neka osoba mogla steći pravo vlasništva dosjelošću, ta osoba mora biti savjesni posjednik. Prema odredbi čl. 70. st. 1. ZOVO, posjed stvari ima svaka osoba koja neposredno vrši faktičnu vlast na stvari, a posjed je zakonit ako se zasniva na pravovaljanoj pravnoj osnovi koja je potrebna za stjecanje prava vlasništva i ako nije pribavljen silom, prijevarom ili zloupotrebom povjerenja, dok je posjed savjestan ako posjednik ne zna ili ne može znati da stvar koju posjeduje nije njegova, pri čemu se savjesnost posjeda pretpostavlja, a onaj tko tvrdi suprotno mora to i dokazati (čl. 72. ZOVO). Posjed se u dvojbi ima smatrati savjesnim, odnosno ZOVO pretpostavlja savjesnost posjeda, a teret dokazivanja nesavjesnosti pravnog prednika tužitelja leži na tuženima koji tu činjenicu prema ocjeni ovoga suda nisu dokazali.

22. Shodno svemu navedenom, ocjena je suda da je u odnosu na prednika tužitelja pok. BI udovoljeno pretpostavkama stjecanja prava vlasništva temeljem zakona propisanima odredbom čl. 28. ZOVO, a kako se pravo vlasništva nasljeđivanjem prema čl. 36. ZOVO stječe u trenutku otvaranja nasljedstva, predmetna je nekretnina u trenutku otvaranja nasljedstva, odnosno u trenutku smrti pok. BI, prešla na pok. NI kao njegovu univerzalnu pravnu sljednicu, koja je od tog časa bila u tzv. nasljedničkom posjedu predmetne nekretnine. Naime, prema čl. 73. ZOVO, koji je bio na snazi u vrijeme smrti pok. Viktora Malatestinića 1990. godine, nasljednik postaje posjednik u trenutku smrti ostavitelja bez obzira na to kada je stekao faktičnu vlast na stvari. Za postojanje nasljedničkog posjeda pravno je neodlučno imaju li nasljednici faktičnu vlast na stvari jer nasljednički posjed predstavlja izuzetak kada se posjednikom stvari smatra i osoba koja nema faktičnu vlast. Budući je dakle FI stekla pravo vlasništva predmetne nekretnine u trenutku smrti pok. BI, u odnosu na kojeg su se ispunile pretpostavke stjecanja prava vlasništva dosjelošću, ista je bila ovlaštena raspolagati predmetnom nekretninom Ugovorom o doživotnom uzdržavanju, kojim je stjecanje prava vlasništva odgođeno da trenutka smrti primatelja uzdržavanja. Pok. FI preminula je 1. veljače 2004. godine, u kojem trenutku je tužitelj kao davatelj uzdržavanja stekao svu imovinu obuhvaćenu tim Ugovorom, a koja je u trenutku smrti pok. FI bila njezino vlasništvo. Stoga za odluku o tužbenom zahtjevu nije odlučno da se predmetna nekretnina ne koristi već dugi niz godina, već da su se u odnosu na kvalitetu i razdoblje posjedovanja prednika tužitelja pok. BI ispunile pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjelošću, da je pok. FI kao univerzalna sljednica pok. BI stupila u nasljednički posjed predmetne nekretnine te da je istu Ugovorom o doživotnom uzdržavanju prenijela na tužitelja.

23. Slijedom svega navedenog, tužbeni je zahtjev ocijenjen osnovanim te je odlučeno kao u toč. I. izreke presude.

24. Odluka o troškovima temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a prema kojoj je stranka koja u cijelosti izgubi parnicu dužna protivnoj strani naknaditi troškove izazvane vođenjem postupka. Sukladno čl. 155. ZPP-a, sud je prilikom odlučivanja o troškovima postupka odredio naknadu onih troškova koji su bili potrebni za vođenje parnice.

25. Tužitelju je priznat trošak zastupanja po punomoćniku odvjetniku prema Tbr. 7. toč. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine 138/23, dalje: Tarifa), koji s obzirom na postavljenu vrijednost predmeta spora iznosi 100 bodova za tužbu i sastav triju obrazloženih podnesaka (Tbr. 8. toč. 1. Tarife) od 12. rujna 2014., 15. svibnja 2018. i 7. veljače 2024., ukupno 400 bodova. Tužitelju je priznat trošak zastupanja na ročištima održanima 18. veljače 2013., 14. srpnja 2015., 24. studenog 2016., 7. prosinca 2017., 1. ožujka 2018., 24. listopada 2018., 17. prosinca 2018., 16. svibnja 2022., 26. listopada 2022., 3. listopada 2025., 19. prosinca 2025. i 20. veljače 2026. godine u visini 100 bodova, ukupno 1200 bodova. Za ročišta održana 24. veljače 2016., 26. travnja 2016. i 31. svibnja 2016. koja su odgođena prije početka raspravljanja o glavnoj stvari tužiteljima je pozivom na Tbr. 9. toč. 5. Tarife priznata nagrada u visini 25 bodova, ukupno 75 bodova.

25.1. Dakle, tužitelju je na ime zastupanja po odvjetniku priznata nagrada u visini 1.675 bodova, što prema vrijednosti boda iz Tbr. 54. Tarife iznosi 3.350,00 EUR.

25.2. Pored troškova zastupanja po odvjetniku, tužitelju je priznat trošak na ime predujma za geodetsko vještačenje u iznosu od 398,00 EUR te trošak sudskih pristojbi na tužbu i presudu u ukupnom iznosu 106,18 EUR.

25.3. Tužitelju nije priznat trošak sastava podneska od 3. rujna 2014. godine jer je istim samo dostavljena punomoć za zastupanje, kao niti dvostruko zatraženi trošak sastava podneska od 15. svibnja 2018. godine.

U Krku, 20. ožujka 2026.

Sutkinja:

Katja Bajčić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude može se izjaviti žalba. Žalba se podnosi putem ovoga suda u tri (3) istovjetna primjerka, u roku od 15 dana od dana primitka ovjerenog prijepisa presude.