REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Trg J. F. Kennedyja 11

P-2147/2023-59

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

i

R J E Š E N J E

Trgovački sud u Zagrebu, po sutkinji Dini Jellin, u pravnoj stvari tužitelja Druga fundacija SPV d.o.o., OIB 25132169807, Lonjička ulica 2A, Zagreb, kojeg zastupaju odvjetnici iz Odvjetničkog društva Dragičević i Partneri d.o.o., Zagreb, protiv tuženika ZAGREBAČKA BANKA d.d., OIB: 92963223473, Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 10, kojeg zastupaju odvjetnici iz Odvjetničkog društva Metelko, Knežević & Partneri d.o.o., Zagreb, radi utvrđenja i isplate, nakon javne, glavne rasprave zaključene 27. veljače 2026. u prisutnosti punomoćnika stranaka, s danom objave 20. ožujka 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku Zagrebačka banka d.d., OIB 92963223473, Trg bana Josipa Jelačića 10, Zagreb isplatiti tužitelju Druga fundacija SPV d.o.o., OIB 25132169807, Lonjička ulica 2A, Zagreb iznos od 8.748,51 EUR sa zateznim kamatama koje teku od 14. lipnja 2023. do isplate po stopi koja se do 29. prosinca 2023. određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena isplate, a za razdoblje od 30. prosinca 2023. pa do isplate u visini stope određene čl. 29. Zakona o obveznim odnosima koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 17.416,40 EUR sa zateznim kamatama koje teku od 1. listopada 2015. do 13. lipnja 2023. i zahtjev za isplatu zateznih kamata iznad stope dosuđene t. I. izreke do tražene stope iz čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosim koja se primjenjuje u trgovačkim ugovorima, kao neosnovan.

III. Nalaže se tužitelju naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 449,00 EUR sa zateznim kamatama koje teku od 20. ožujka 2026. pa do isplate sve po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

IV. Odbija se dio zahtjeva tuženika za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 4.551,00 EUR sa zateznim kamatama, kao neosnovan.

V. Odbija se zahtjev tužitelja za isplatu troškova parničnog postupka u iznosu od 7.103,30 EUR sa zateznim kamatama, kao neosnovan.

i

r i j e š i o  j e

I. Utvrđuje se da je povučen manifestacijski zahtjev od 14. lipnja 2023.

II. Dopušta se preinaka tužbe kao u podnesku od 13. svibnja 2025. gdje tužitelj potražuje isplatu iznosa od 26.164,91 EUR sa zateznim kamatama umjesto dotadanjeg iznosa od 14.241,24 EUR sa zateznim kamatama.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi od 14. lipnja 2023. navodi da je 16. srpnja 2008. korisnik kredita, zaključio s tuženikom, kao kreditorom, ugovor o kreditu br. 3213895561 te dodatak ugovoru o konverziji dana 3. veljače 2016. Korisnik kredita sklopio je s tužiteljem ugovor o cesiji kojim je na tužitelja prenesena tražbina korisnika kredita na tužitelja a radi se o tražbini preplaćenih iznosa nastalih kao posljedica nevaljanosti ugovornih odredbi potrošačkih ugovora o kreditu zaključenih u valuti CHF, tužitelj je o obavljenoj cesiji izvijestio tuženika te zatražio kompletnu dokumentaciju vezano za kreditnu partiju korisnika kredita koji je svoju tražbinu cedirao na tužitelja, međutim istu nije zaprimio. Temeljem navedenog ugovora tuženik je tužitelju stavio na raspolaganje iznos od 207.388,54 CHF u kunskoj protuvrijednosti obračunato po srednjem tečaju kreditora na dan korištenja kredita. Ovom tužbom, obzirom je tražbina prenesena na tužitelja, tužitelj potražuje preplaćene iznose po kreditnoj partiji korisnika kredita po osnovi utvrđene nevaljanosti ugovornih odredbi potrošačkih ugovora o kreditu zaključenih u valuti CHF, ovo sve vezano za nevaljanost ugovorne odredbe kojom je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak. Zbog aprecijacije tečaja CHF u odnosu na HRK početni anuitet po zaključenom Ugovoru ubrzo je porastao do te mjere da je u jednom trenutku iznosio znatno viši iznos koji je u potpunoj disproporciji od početnog anuiteta. Vezano za ništetnost valutne klauzule u švicarskim francima upire se na presudu Trgovačkog suda u Zagrebu, posl. br. P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. te na presudu Visokog trgovačkog suda RH, posl. br. Pž-6632/17-10 od 14. lipnja 2018. Sukladno odredbi čl. 118. Zakona o zaštiti potrošača, navedene presude, budući je u istima utvrđena povreda kolektivnih interesa potrošača – korisnika kredita i od strane ovdje tuženika, obvezujuće su za naslovni sud i u predmetnom postupku, a glede utvrđenja korištenja ništetnih odredbi Ugovora o kreditu kojima je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak. Slijedom svega navedenog tuženik je dužan tužitelju (ovo sve obzirom na zaključeni ugovor o cesiji) vratiti iznose koji je isti preplatio uslijed ništetnih odredbi o valutnoj klauzuli uz koju je vezana glavnica švicarski franak, zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim na pojedinačne preplaćene iznose računajući od svake pojedine izvršene preplate pa do isplate.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu predlaže da tužitelj dopuni tužbu, podredno da sud odbaci tužbu. Ističe da nisu ispunjeni uvjeti iz čl. 186.b Zakona o parničnom postupku. Navodi da je tuženik zahtjev za dostavom dokumentacije podnio 15. lipnja 2023. dok je tužbu predao 14. lipnja 2023., odnosno dan prije podnošenja tužbe. Tužitelj je dužan zahtjev za dostavom dokumentacije podnijeti prije podnošenja tužbe. Ističe prigovor nedostatka aktivne legitimacije. Ugovor o cesiji nije dostavljen tuženiku. Ugovor nije priložen ni uz tužbu. Tražbina iz ovog predmeta se ne može podnositi, strogo je osobne naravi, odnosno pravna priroda tražbine protivi se prenošenju na drugoga. Poziva se na čl. 80. st. 1. Zakona o obveznim odnosima. Ističe da tužitelj nije potrošač. Ističe prigovor zastare. Navodi da su korisnik kredita i tuženik 21. siječnja 2016. sklopili dodatak ugovoru o kreditu. Navodi da je svrha ZID ZPK/2015. položaj potrošača s kreditom denominiranim u kunama s valutnom klauzulom CHF izjednačiti s položajem u kojem bi bio da je koristio kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u EUR. Zakonom je točno propisano na koji način se vrši konverzija. Tuženik je potrošača informirao o konverziji. Tuženik je izradio kalkulator po zakonu te je pribavio mišljenje ovlaštenog revizora ili sudskog vještaka. Tuženik je korisniku kredita pravovremeno i u skladu sa zakonskim odredbama dostavi izračun konverzije na dan 30. rujna 2015. Poziva se na presudu Suda EU C-567/20, C-81/19 i C-243/20. Konverzija provedena po zakonskim odredbama, njezini učinci ne mogu biti predmetom ispitivanja nepoštenosti. Tužitelj nema valjanu pravnu osnovu utvrđivati ništetnost pojedinih odredbi i zahtijevati bilo kakvu isplatu. Tužitelj nema pravni interes za podnošenje bilo kakvih kondemnatornih zahtjeva. Protivi se financijskom vještačenju. Dodatak ugovoru o kreditu sklopljen je na temelju zakona i voljom stranaka te je valjan. Poziva se na čl. 19.c st. 1. t. 4. i 5. ZID ZPK/2015. te ističe da tužitelj nema pravo na zatezne kamate. Tuženik nije nesavjestan stjecatelj. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev, kao neosnovan.

3. Podneskom od 25. ožujka 2024. tužitelj postavlja određeni tužbeni zahtjev. Predlaže da sud prihvati zahtjev za isplatu iznosa od 14.241,24 EUR sa zateznim kamatama koje teku od 16. srpnja 2008. do isplate (listovi 234. – 244. spisa).

4. Tijekom postupka sud je pročitao ugovor o namjenskom kreditu sklopljen između Zagrebačke banke d.d. i MD (listovi 7. – 13. spisa), kalkulator konverzije (listovi 79. – 81. spisa), zahtjev za dostavom dokumentacije (list 117. spisa), obavijest o preuzimanju tražbine (list 135. spisa), obavijest o preuzimanju tražbine (listovi 136. – 138. spisa), dodatak ugovoru o kreditu (listovi 245. – 250. spisa), promet po kreditu (list 251. spisa), izračun konverzije na dan 30. rujna 2015. (listovi 152. – 256. spisa), ugovor o ustupu/prijenosu tražbine od 8. lipnja 2023. (listovi 291. – 296., 299. – 304. spisa), saslušao ND (listovi 350. i 351. spisa), pročitao dopis Ministarstva financija, Porezne uprave, Područni ured Zagreb, Ispostava Trešnjevka (list 364. spisa), nalaz i mišljenje stalne sudske vještakinje Petre Blašković iz Centra za financijska vještačenja d.o.o. od 24. travnja 2025. (listovi 377. – 470. spisa) i dopunu nalaza i mišljenja od 9. prosinca 2025. (listovi 568. – 579. spisa).

5. Sud je, također, pročitao i sudsku praksu, koja djeluje snagom svoje pravne argumentacije, pa tako presude Vrhovnog suda RH, posl. br. Rev-2781/11-2 od 16. lipnja 2015. (listovi 48. – 50. spisa), posl. br. Rev-4768/2022-3 od 16. kolovoza 2023. (listovi 279. – 284. spisa), br. Rev-21/2010-2 od 17. siječnja 2012. (listovi 331. – 333., 528. – 530. spisa), (listovi, rješenja Vrhovnog suda RH, posl. br. Rev-1014/2018-2 od 20. listopada 2021. (listovi 51. – 54. spisa), br. Rev-677/2021-2 od 2. veljače 2022. (listovi 74. – 78. spisa), br. Rev-2021/2020-6 od 1. lipnja 2022. (listovi 208. – 211. spisa), posl. br. Rev-4768/2022-3 od 16. kolovoza 2023. (listovi 279. – 284. spisa), br. Rev-21/2010-2 od 17. siječnja 2012. (listovi 331. – 333. spisa), br. Revr-1460/2013-2 od 24. siječnja 2017. (listovi 546. – 548. spisa), rješenja Županijskog suda u Zagrebu, posl. br. Gž-2770/2020-2 od 16. prosinca 2020. (listovi 55. – 58. spisa), br. Gž- 1748/2021-2 od 27. svibnja 2021. (listovi 59. – 68. spisa), br. Gž-1562/2021-2 od 5. listopada 2021. (listovi 67. – 72. spisa), rješenja Županijskog suda u Splitu, posl. br. Gž-1285/2022-3 od 5. srpnja 2023. (listovi 82. – 87. spisa), br. Gž-592/2023-2 od 12. srpnja 2023. (listovi 88. – 92. spisa), br. Gž-633/2021-2 od 14. srpnja 2021. (listovi 93. – 102. spisa), presudu Županijskog suda u Sisku, posl. br. nije vidljiv od 8. svibnja 2020. (listovi 104. – 107. spisa), odluke Suda EU br. C-243/20 (listovi 108. – 116. spisa), br. C-567/20 (listovi 118. – 129. spisa), br. C-81/19 (listovi 202. – 207. spisa), presude Županijskog suda u Varaždinu, posl. br. Gž-1780/2019-2 od 7. srpnja 2020. (listovi 130. – 134. spisa), br. Gž-1938/2019-2 od 19. svibnja 2020. (listovi 138. – 144. spisa), br. Gž-244/2019-4 od 14. lipnja 2023. (listovi 153. – 162. spisa), presudu Županijskog suda u Dubrovniku, posl. br. Gž-706/2019-5 od 29. travnja 2020. (listovi 145. – 152. spisa), presudu i rješenje Županijskog suda u Varaždinu, posl. br. Gž- 1658/2018-8 od 7. prosinca 2020. (listovi 163. – 167. spisa), br. Gž-627/2022-2 od 19. svibnja 2022. (listovi 316. – 321., 538. – 545. spisa), presude Županijskog suda u Puli, posl. br. Gž-925/2017-2 od 20. ožujka 2025. (listovi 168. – 173. spisa), br. Gž-9/2019- 2 od 16. ožujka 2020. (listovi 174. – 177. spisa), presudu Županijskog suda u Splitu, posl. br. Gž-2427/2018-5 od 10. lipnja 2020. (listovi 178. – 185. spisa), izvod iz zapisnika s prve sjednice Građanskog odjela Vrhovnog suda RH od 5. ožujka 2004. (list 186. spisa), presude Županijskog suda u Karlovcu, posl. br. Gž-73/2019-5 od 28. travnja 2020. (listovi 187. – 192. spisa), br. Gž-80/2023-2 od 8. veljače 2023. (listovi 324. – 329., 531. – 537. spisa), presudu i rješenje Županijskog suda u Splitu, posl. br. Gž-2460/2017-2 od 4. ožujka 2020. (listovi 193. – 201. spisa), presudu Županijskog suda u Zagrebu, posl. br. Gž-619/2018-2 od 5. ožujka 2019. (listovi 257. – 261. spisa), br. Gž-729/2025-2 od 1. travnja 2025. (listovi 489. – 500. spisa), presudu Županijskog suda u Karlovcu, Stalna služba u Gospiću, posl. br. Gž-15/2023-2 od 13. veljače 2023. (listovi 262. – 267. spisa), presudu i rješenje Vrhovnog suda RH, posl. br. Rev-2245/17- 2 od 20. ožujka 2018. (listovi 268. – 278. spisa),presudu Županijskog suda u Varaždinu, posl. br. Gž-1378/2021-2 od 14. siječnja 2022. (listovi 310. – 315., 522. – 527. spisa), sentencu Županijskog suda u Karlovcu br. Gž-80/2023-2 od 8. veljače 2023. (list 330., 537. spisa), presudu i rješenje Županijskog suda u Zagrebu, na kojoj nije vidljiv posl. broj od 25. ožujka 2025.(listovi 501. – 516. spisa).

6. Raspravnim rješenjem od 27. veljače 2026. (list 591. spisa) sud je odbio daljnje predložene, a neizvedene dokazne prijedloge, kao nevažne, radi utvrđenja odlučnih činjenica. Ovo stoga jer je činjenično stanje u trenutku zaključenja glavne rasprave bilo u dovoljnoj mjeri razjašnjeno za donošenje meritorne odluke, što će biti još dodatno obrazloženo.

7. Cijeneći rezultate dokaznog postupka, kako svaki dokaz zasebno, tako i sve dokaze zajedno, na temelju odredbe iz čl. 8. Zakon o parničnom postupku (Narodne novine, broj: 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/2008., 123/2008., 57/2011., 25/2013., 28/2013., 89/2014. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/2019., 80/2022., 114/2022. i 155/2023. - dalje u tekstu: ZPP), ovaj sud je zaključio da je tužbeni zahtjev djelomično osnovan.

8. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 26.164,91 EUR po osnovi ništetnih odredbi o valutnoj klauzuli u CHF iz ugovora o kreditu, sklopljenog između pravnog prednika tužitelja i korisnika kredita MD i davatelja kredita, ovdje tuženika, br. 3213895561 od 16. srpnja 2008.

9. Između stranaka nije sporno da su pravni prednik tužitelja, odnosno korisnik kredita ND i davatelj kredita, ovdje tuženik sklopili ugovor o kreditu br. 3213895561 od 16. srpnja 2008. kojim ugovorom je tuženik, kao davatelj kredita, korisniku kredita odobrio kredit u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 207.388,54 CHF obračunato po srednjem tečaju tuženika važećem na dan plaćanja kredita (listovi 7.- 13. spisa). Između stranaka nije sporno da je tuženik korisniku kredita odobrio kredit s valutnom klauzulom u CHF. Ujedno između stranaka nije sporno da je korisnik kredita s tuženikom sklopio dodatak navedenom ugovoru o kreditu od 3. veljače 2016. (listovi 245. – 250. spisa).

10. Sporno je ima li tužitelj pravni interes za podnošenje tužbe u ovome predmetu. Sporna je aktivna legitimacija. Sporno je je li tražbina korisnika kredita, odnosno pravnog prednika tužitelja prenosiva ili je strogo osobne naravi. Između stranaka je sporno je li mogao korisnik kredita prenijeti tražbinu na tužitelja. Među strankama je sporno ima li ugovor o cesiji sve potrebne elemente, odnosno je li u ugovoru o cesiji određena ili odrediva tražbina koja se prenosi. S navedenim u vezi, između stranaka je sporno je li ugovor o cesiji ništetan. Sporan je osnov i visina. Sporno je je li potraživanje tužitelja zastarjelo. Sporno je treba li tuženik platiti tužitelj iznos od u konačnici 26.164,91 EUR sa zateznim kamatama na ime stečenog bez osnove po ništetnim odredbama o valutnoj klauzuli iz ugovora o kreditu. Sporno je je li korisnik kredita obeštećen time što je sklopio dodatak o konverziji. Sporan je tijek zateznih kamata. Sporno je treba li sud uzeti u obzir tzv. negativne vrijednosti iako tuženik ne podnosi protutužbu i/ili ne postavlja procesnopravni prigovor prijeboja.

11. Uvidom u ugovor o ustupu/prijenosu tražbine (cesija), koji je sklopljen između korisnika kredita, odnosno pravnog prednika tužitelja MD i tužitelja od 8. lipnja 2023. (listovi 291. – 296., 299. – 304. spisa) vidljivo je da je korisnik kredita, kao ustupitelj, ustupio tužitelju, kao primatelju, novčanu tražbinu prema tuženiku po osnovi ništetnih odredbi ugovora o kreditu br. 3213895561 od 16. srpnja 2008.

12. Tuženik je obaviješten o ugovoru o cesiji od 8. lipnja 2023. i to dopisom korisnika kredita od istog dana (list 136. spisa) i dopisom tužitelja od istog dana (list 135. spisa). Oba pismena tuženik je uredno zaprimio 2. kolovoza 2023. , a što proizlazi iz prijemnih štambilja tuženika na dopisima. Navedeno nije od utjecaja na manifestacijski zahtjev jer je u konačnici povučen, što je utvrđeno rješenjem. Također, nije od utjecaja na meritum spora jer u konačnici postavljen zahtjev za isplatu novčanog iznosa.

13. Zbog navedenog, a kako je tražbina, koja je predmet spora u ovoj pravnoj stvari, prenesena na tužitelja, to je tužitelj aktivno legitimiran nastupati u ovoj parnici, odnosno podnijeti tužbu protiv tuženika, suprotno neosnovano istaknutom prigovoru nedostataka aktivne legitimacije.

14. Prema odredbi iz čl. 80. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj: 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022., 156/2022. i 155/2023. – dalje u tekstu: ZOO) vjerovnik može ugovorom sklopljenim s trećim prenijeti na ovoga svoju tražbinu, osim one čiji je prijenos zabranjen zakonom ili koja je strogo osobne naravi ili koja se po svojoj naravi protivi prenošenju na drugoga. Znači, ne mogu se prenijeti tražbine: a) čiji je prijenos zabranjen zakonom, b) strogo osobne naravi i c) koje po svojoj naravi se protive prenošenju na drugoga.

15. U ovom postupku tuženik neosnovano tvrdi da je tražbina pravnog prednika tužitelja strogo osobe naravi. Naime, ovdje se radi o tražbini ustupitelja, koji je potrošač, sukladno odredbi iz čl. 3. st. 1. t. 1. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj: 96/03., dalje u tekstu: ZZP), a koji je bio važeći u trenutku sklapanja ugovora o kreditu, dok je primatelj (ovdje tužitelj) pravna osoba (dakle, nije potrošač). Pritom je tražbina koje je predmet ustupa novčana tražbina, odnosno imovinsko- pravno potraživanje, koje nije strogo osobne naravi, neovisno o svojstvu ustupitelja, kao potrošača, a niti se narav takve tražbine protivi ustupu.

16. Zbog navedenog, a kako se radi o novčanoj tražbini koja se može ustupi, suprotno svim osporavanjima tuženika, to valja zaključiti da je ugovorom o ustupu tražbine od 8. lipnja 2023. bilo dopušteno novčanu tražbinu pravnog prednika tužitelja prenijeti na tužitelja, a zbog čega je neosnovan prigovor nedostatka aktivne legitimacije.

17. Nadalje, valja navesti da promjena u osobi vjerovnika ne utječe na identitet same tražbine, pa nije odlučno to što je ustupitelj bio potrošač, a primatelj (ovdje tužitelj) to nije. Naime, identitet tražbine ustupom nije promijenjen, a što proizlazi iz odredbe čl. 84. st. 1. ZOO-a kojom je propisano da primatelj ima prema dužniku (ovdje tuženiku) ista prava koja je ustupitelj imao prema dužniku do ustupanja.

18. Zaključno, novčana tražbina potrošača (ND) na temelju potrošačkog ugovora (ugovora o kreditu br. 3213895561 od 16. srpnja 2008.) zadržava takvo svojstvo i nakon ustupa tražbine osobi koja nije potrošač, kao u ovom slučaju. To znači da se i u odnosu na tužitelja, kao primatelja, te tražbine i tuženika, kao dužnika, primjenjuju propisi koji se odnose na zaštitu potrošača, pa tako i pravomoćne presude u kolektivnom sporu za zaštitu potrošača, suprotno osporavanjima tuženika.

19. Iz ugovora o ustupu od 8. lipnja 2023. proizlazi da sklapanjem tog ugovora ustupitelj ND prenosi na tužitelja sve tražbine prema tuženiku po ugovoru o kreditu br. 3213895561 od 16. srpnja 2008. i to po osnovi ništetnih odredbi navedenog ugovora o kreditu s naslova valute, kamata i svih plaćenih naknada. Također, tužitelj u cijelosti prima prenesene tražbine (čl. 2. st. 1. u vezi s čl. 1. ugovora o ustupu od 8. lipnja 2023.).

20. Iz navedenog sud zaključuje, a suprotno osporavanju tuženika, da je tražbina koja se prenosi ugovorom o ustupu od 8. lipnja 2023. odrediva. Naime, radi se o novčanoj tražbini, odnosno o imovinsko pravnom zahtjevu po osnovi ništetnih odredbi na ime valute, kamate te plaćenih naknada, a sve iz ugovora o kreditu, sklopljenog između pravnog prednika tužitelja i tuženika od 16. srpnja 2008. Prema odredbi iz čl. 269. st. 1. ZOO-a objekt ugovorne obveze je činidba koja se može sastojati u davanju, činjenju, propuštanju ili trpljenju. Pritom po čl. 269. st. 2. ZOO-a činidba mora biti moguća, dopuštena i određena, odnosno odrediva. Činidba je odrediva ako ugovor sadrži podatke s pomoću kojih se može odrediti ili su strane ostavile trećoj osobi da ju odrede (čl. 272. st. 1. ZOO-a). Suprotno osporavanjima tuženika, ugovor o cesiji od 8. lipnja 2023. sadrži sve podatke s pomoću kojih se može odrediti činidba koja se prenosi između korisnika kredita i tužitelja. Zbog navedenog, ugovor o cesiji nije ništetan po čl. 270. st. 1. ZOO-a, a čime je takve prigovore tuženika valjalo otkloniti, kao neosnovane.

21. Nadalje, uvidom ugovor o kreditu br. 3213895561 od 16. srpnja 2008. (listovi 7. – 13. spisa) vidljivo je da je ugovor sklopljen između pravnog prednika tužitelja MD, kao korisnika kredita i tuženika za iznos od 207.388,54 CHF obračunato prema srednjem tečaju za CHF tečajne liste tuženika važeće na dan korištenja kredita. Radi se o stambenom kreditu. Iz ugovora ne proizlazi da je kredit dan korisniku kredita, kao trgovcu. Iz ugovora ne proizlazi da je predmetni kredit dan radi obavljanja kakve trgovačke djelatnosti, suprotno upiranjima tuženika (čl. 219. st. 1. u vezi s čl. 221.a ZPP-a). Takve navode potvrđuje i svjedok ND, korisnik kredita saslušan na glavnoj raspravi 10. listopada 2024. (listovi 350. i 351. spisa). Navedeno je potvrđeno i dopisom porezne uprave od 3. ožujka 2025. (list 364. spisa) iz kojeg proizlazi da nekretnina kupljenja kreditom nije davana u zakupu i najam. Korištenje nekretnine za poslovne potrebe, tuženik je, sukladno odredbi iz čl. 219. st. 1. ZPP-a, treba dokazati, pa kako sa takvim navodima i osporavanjima tuženik nije uspio, to ih je valjalo otkloniti, kao neosnovane.

22. Uvidom u dodatak ugovoru o kreditu od 3. veljače 2016. (listovi 245. – 250., dalje u tekstu: dodatak) proizlazi da je između korisnika kredita ND i davatelja kredita, ovdje tuženika, sklopljen navedeni dodatak na temelju Zakona o izmjeni i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju ("Narodne novine, br. 102/2015 – dalje u tekstu: ZID ZPK). Ugovorne stranke dodatka dogovorile su da se navedeni dodatak sklapa radi provedbe postupka konverzije kredita denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF iz ovoga predmeta u kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u EUR na način i u rokovima propisanim ZID ZPK (čl. 1. st. 1. dodatka). Ugovorne strane potvrdile suda je 16. srpnja 2008. sklopljen ugovor o kreditu za iznos od 207.388,54 CHF plativo u kunskoj protuvrijednosti obračunato po srednjem tečaju HNB-a na dan plaćanja zajedno s ugovorenom redovnom kamatom (čl. 2. st. 1.). Na temelju pisanog prihvata izračuna konverzije strane su mijenjale odredbe osnovnog ugovora o kreditu (čl. 2. st. 2.). Prema izračunu konverzije neotplaćena glavnica kredita u CHF iznosi 157.773,19, a što na dan 30. rujna 2015. iznosi 1.101.378,67 HRK (čl. 4. st. 1.). Na dan 30. rujna 2015. preostali rok otplate je 156 mjeseci (čl. 4. st. 2.). Preplata je 101.732,55 HRK (čl. 5. st. 1.). Stranke su postile sporazum o preplati u čl. 6., sve sukladno ZID ZPK/15. Sporazum o manje plaćenom iznosu je u čl. 7.

23. Iz dopisa KPMG Croatia za reviziju od 14. studenog 2015. (listovi 79. - 82. spisa) proizlazi da je navedeno trgovačko društvo sačinilo izvještaj o kalkulatoru za provedbu konverzije kredita denominiranih u valuti švicarski franak (CHF) odnosno kredita denominiranih u kunama s valutnom klauzulom u CHF, sukladno Zakonu o potrošačkom kreditiranju i Zakonu o kreditnim institucijama. Navedeno trgovačko društvo je na temelju provedenih procedura, uz uvažavanje ograničenja, utvrdilo da nije identificiralo neusklađenosti s primijenjenom metodologijom izračuna konverzije definiranom čl. 19.c t. 1., 2., 3. i 4. Zakona o potrošačkom kreditiranju i čl. 357.c t. 1., 2., 3., i 4. Zakona o kreditnim institucijama. Iz navedenog valja zaključiti da je tuženik sačinio kalkulator za provedbu konverzije kredita te je za provedbu navedenog kalkulatora angažirao revizijsko društvo koje je potvrdilo pravilnost sačinjenog kalkulatora.

24. Na glavnu raspravi 10. listopada 2024. sud je saslušao svjedoka ND (listovi 350. i 351. spisa) koja je navela da je podigla kredit kod tuženika. Kredit je bio stambeni. Tuženik joj je ponudio kredit u valuti CHF. Pročitala je ugovor prije potpisivanja i razumjela je sve što u ugovoru piše. Najviše su je zanimale rate. Nije joj objašnjen rizik dizanja kredita s valutnom klauzulom u CHF. Nakon konverzije rate su joj se otplaćivale od preplate neko razdoblje u trajanju od dvije i pol do tri godine. U stanu koji je kupila nije stanovala već je koji put prespavao njezin brat. Nije iznajmljivala stan. Stan je i dalje u njenom vlasništvu. U to vrijeme radila je u stranoj državi.

25. Sud je prihvatio iskaz svjedoka jer je iskazivala životno, logično, uvjerljivo, a posebice stoga što je iskazivala sukladno svim isprava u spisu.

26. Sud je sud proveo financijsko vještačenje te je stalna sudska vještakinja Petra Blašković iz Centra za financijska vještačenja d.o.o. sačinila nalaz i mišljenje od 24. travnja 2025. (listovi 377. - 395. spisa).

27. Iz nalaza i mišljenja od 24. travnja 2025. proizlazi da pod pretpostavkom da se tijekom otplate kredita vezanog uz valutu CHF u razdoblju otplate do dana provođenja konverzije nije mogao mijenjati tečaj ukupan iznos preplata, uzevši u obzir rast anuiteta zbog rasta tečaja u odnosu na tečaj koji je vrijedio na dan isplate kredita, u razdoblju otplate kredita do dana provođenja konverzije kredita iznose 25.125,15 EUR. Nisu utvrđene negativne razlike. Na dan provođenja konverzije, odnosno 9. svibnja 2016. je utvrđena glavnica u iznosu 96.111,13 EUR što primjenjivim tečajem na dan 9. svibnja 2016. iznosi 721.824,09 kn (tečaj 7,510307 kn za 1 EUR). Pod pretpostavkom da se tužitelju za vrijeme otplate kredita u CHF nije mijenjao tečaj korišten prilikom isplate kredita, preostala nedospjela glavnica tužitelja 9. svibnja 2016. bi prema stvarnom otplatnom planu bila manja za 7.050,36 EUR. Prilikom obračuna konverzije tuženik je uzeo u obzir sve uplate tužitelja te je postupao u skladu s Zakonom o izmjeni i dopuni Zakona o potrošačkom kreditiranju čl. 19.c. Sukladno Dodatku Ugovoru o kreditu, čl. 5 utvrđeno je da prema izračunu konverzije, zbroj uplaćenih iznosa po kreditu u CHF, preračunatih u EUR po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan uplate, veći je od zbroja anuiteta po kreditu u EUR. Njihova razlika predstavlja preplatu tužitelja koja na dan provođenja konverzije iznosi 14.759,11 EUR. Zatezne kamate na preplaćene mjesečne iznose, po osnovu promjene tečaja za otplatu iznad tečaja koji je vrijedio na dan isplate kredita, obračunate do dana provođenja konverzije kredita (9. svibnja 2016.) iznose 8.748,51 EUR. Pod pretpostavkom da se primjenjuje čl. 172 ZOO-a (Uračunavanje kamata i troškova), tada bi preostali iznos preplate priznate po konverziji nakon umanjenja sa iznosom zateznih kamata obračunatih na svaki preplaćeni anuitet zbog promjene tečaja na više do dana 9. svibnja 2016. iznosio 6.010,60 EUR. Nadalje pod pretpostavkom da bi se tako utvrđenim preostalim iznosom preplate priznate po konverziji umanjivala razlika u priznatoj glavnici po konverziji u odnosu na glavnicu koja bi bila po stvarnom otplatnom planu i primjenom tečaja za isplatu, preostali iznos razlike u glavnici po konverziji bi iznosio 1.039,76 EUR.

28. Na nalaz i mišljenje od 24. travnja 2025. tužitelj se očitovao u podnesku od 13. svibnja 2025. navodeći da nema prigovora na nalaz i mišljenje. Uskladio je tužbeni zahtjev sa nalazom i mišljenjem te je predložio da sud naloži tuženiku da naknadi tužitelju iznosu od 26.164,91 EUR sa zateznim kamatama koje teku od 1. listopada 2015. do isplate (listovi 479. i 480. spisa).

29. Tuženik se na nalaz i mišljenje očitovao u podnesku od 16. svibnja 2025. (listovi 481. – 488. spisa) u kojem je naveo da nema prigovora na nalaz i mišljenje već samo da iznosi prigovore pravne prirode. Ponovno se pozvao na ogledni spor koji se vodio pred Vrhovnim sudom RH, pod posl. br. Gos-1/19 od 4. ožujka 2020. Objasnio je d pravni interes za utvrđenje ništetnosti imaju samo korisnici kredita kod kojih konverzija nije provedena u skladu sa ZID ZPK i korisnici kod kojih razlog eventualne nevaljanosti ugovora izvire iz općeg obveznog uređenja, odnosno iz općih pravila obveznog prava, neovisno o posebnom zakonskom uređenju, npr. poslovna nesposobnost. Pozvao se stoga na stav Vrhovnog suda RH iz oglednog spora iz kojeg tuženik zaključuje da korisnik kredita iz ovog predmeta nema pravni interes tražiti utvrđenje ništetnosti odredaba ugovora s valutnom klauzulom u CHF. Naveo je da je konverzija provedena sukladno ZID ZPK, a da razlog eventualne nevaljanosti ne izvire iz općih odredaba obveznog prava. Objasnio je da dodatak predstavlja novu pravnu osnovu koja svoje izvorište ima u prisilnom propisu koji je suglasan s Ustavom Republike Hrvatske. Pozvao se na primjenu odluke Vrhovnog suda RH, posl. br. Rev-2868/18 od 12. veljače 2019. Stoga, navodi tuženik, korisnik kredita je u potpunosti obeštećen.

30. U podnesku od 22. svibnja 2025. tuženik se protivio preinaci. Istakao je prigovor zastare na novopostavljen dio tužbenog zahtjeva.

31. Vještakinja Petra Blašković se na navode stranaka očitovala u dopisu od 26. svibnja 2025. (list 551. spisa) te je navela da su prigovori tuženika pravne prirode i ostala u cijelosti kod pisano izrađenog nalaza i mišljenja.

32. Vještakinja je, po rješenju suda, sačinila i dopunski nalaz i mišljenje od 9. prosinca 2025. (list 568. – 579. spisa) iz kojeg proizlazi da zatezne kamate na pojedinačne iznose pretplate priznate po konverziji, obračunate za razdoblje od dana provođenja konverzije kredita, odnosno 9. svibnja 2016., iznose 4.666,39 EUR.

33. Sud je zaključio da navodi tuženika predstavljaju pravne primjedbe te primjenom odredbe iz čl. 492.c st. 3. ZPP-a nije pozivao stalnu sudsku vještakinju na usmeno iznošenje nalaza i mišljenje.

34. Na temelju odredbe iz čl. 3. ZID ZPK-a navedeni Zakon je stupio na snagu 30. rujna 2015.

35. Navedenim Zakonom u Zakonu o potrošačkom kreditiranju („Narodne novine“, br. 75/09., 112/12., 143/13., 147/13., 9/15. i 78/15.) iza čl. 19.. dodana je glava IV.a naslovi iznad članaka i čl. 19.a do 19.i te glava IV.b i čl. 19.j do 19.l koji glase:

IV.a KONVERZIJA KREDITA DENOMINIRANIH U CHF I DENOMINIRANIH U KUNAMA S VALUTNOM KLAUZULOM U CHF

Predmet konverzije

(1) Ovom glavom uređuju se obveze vjerovnika i potrošača:

– u postupku konverzije kredita denominiranih u CHF u kredite denominirane u EUR,

– u postupku konverzije kredita denominiranih u kunama s valutnom klauzulom u CHF u kredite denominirane u kunama s valutnom klauzulom u EUR i

– u postupku konverzije tražbine nastale zbog prestanka ugovora o kreditu iz podstavaka 1. i 2. ovoga stavka iz tražbine denominirane u CHF u denominiranu u EUR odnosno iz tražbine denominirane u kunama s valutnom klauzulom u CHF u denominiranu u kunama s valutnom klauzulom u EUR.

(2) Odredbe ove glave primjenjuju se na kredite denominirane u CHF i denominirane u kunama s valutnom klauzulom u CHF, bez obzira na vrstu i namjenu, u kojima dužnikova obveza iz kredita ili obveza vraćanja primljenog nastala zbog prestanka ugovora o kreditu nije ispunjena ili prisilno ostvarena.

(3) Odredbe ove glave ne primjenjuju se na kredite iz stavka 2. ovoga članka za koje je do dana stupanja na snagu ovoga Zakona provedena konverzija kredita iz CHF u drugu valutu ili kune ili valutne klauzule u CHF u drugu valutnu klauzulu ili kune i na kredite denominirane u CHF i denominirane u kunama s valutnom klauzulom u CHF i na kredite denominirane u CHF i denominirane u kunama s valutnom klauzulom u CHF kod kojih je dužnikova obveza ispunjena ili prisilno ostvarena.

(4) Iznimno od članka 3. stavka 1. točke a) ovoga Zakona, odredbe ove glave primjenjuju se i na ugovore o kreditu koji obuhvaćaju ukupan iznos kredita veći od 1.000.000,00 kuna.

(5) U smislu ove glave vjerovnik je i osoba na koju je prenesena tražbina iz obveznih odnosa navedenih u stavku 1. ovoga članka.

Načelo konverzije kredita

Članak 19.b

Konverzija kredita denominiranog u CHF u kredit denominiran u EUR i kredita denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF u kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u EUR podrazumijeva konverziju kredita radi promjene valute, odnosno valutne klauzule u kojoj je denominiran i provodi se na način da se položaj potrošača s kreditom denominiranim u CHF izjednači s položajem u kojem bi bio da je koristio kredit denominiran u EUR, a položaj potrošača s kreditom denominiranim u kunama s valutnom klauzulom u CHF izjednači s položajem u kojem bi bio da je koristio kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u EUR.

Način izračuna konverzije kredita

Članak 19.c

(1) Konverzija kredita podrazumijeva konverziju radi promjene valute odnosno valutne klauzule u kojoj je denominiran i izračunava se na način da se:

1. na iznos početno odobrene glavnice kredita denominiranog u CHF i denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF izračuna iznos glavnice kredita denominiranog u EUR i denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u EUR, po tečaju primjenjivom na datum isplate kredita, a koji tečaj je jednak tečaju one vrste koji je vjerovnik na taj datum primjenjivao na kredite iste vrste i trajanja denominirane u EUR i u kunama s valutnom klauzulom u EUR, pri čemu se iznosom početno odobrene glavnice smatra iznos koji je zadužen u poslovnim knjigama vjerovnika, a koji iznos može biti veći od isplaćenog iznosa zbog tečajne razlike zbog kupoprodaje deviza prilikom isplate kredita,

2. umjesto početno ugovorene kamatne stope kredita denominiranog u CHF i denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF primijeni kamatna stopa jednaka kamatnoj stopi (po iznosu, vrsti i razdoblju promjene) koju je vjerovnik primjenjivao na kredite iste vrste i trajanja denominirane u EUR i denominirane u kunama s valutnom klauzulom u EUR na datum sklapanja ugovora o kreditu, uvažavajući smanjenja kamatnih stopa, tečaj ili uvjete odobrene određenim istovrsnim skupinama potrošača temeljem dobi, namjene kredita, iste vrste i trajanja u EUR i u kunama s valutnom klauzulom u EUR na datum sklapanja ugovora o kreditu denominiranog u CHF i denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF,

3. početno utvrđen otplatni plan kredita denominiranog u CHF i denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF uključujući sve njegove izmjene, na temelju kojeg su izračunati obroci odnosno anuiteti u CHF i u kunama s valutnom klauzulom u CHF, zamijeni novim otplatnim planom izračunatim u skladu s točkama 1. i 2. ovoga stavka, i na temelju kojeg se izračunavaju novi obroci odnosno anuiteti u EUR i u kunama s valutnom klauzulom u EUR, uzimajući u obzir sve izmjene ugovornih uvjeta koji se odnose na iznos, namjenu i rokove dospijeća glavnice te iznos, vrstu i razdoblje promjene kamatnih stopa i ostale promjene koje su tijekom trajanja ugovora o kreditu uvjetovale izmjenu početno utvrđenog otplatnog plana i obroka odnosno anuiteta,

4. iznosi uplaćeni radi namirenja početno utvrđenih obroka odnosno anuiteta u CHF i kunama s valutnom klauzulom u CHF (osim uplata na ime naplaćenih zateznih kamata, naknada i troškova koji se ne uzimaju u obzir za potrebe izračuna konverzije) pretvore u EUR i u valutnu klauzulu u EUR po tečaju primjenjivom na datum uplate, a koji tečaj je jednak tečaju one vrste koji je vjerovnik na taj datum primjenjivao na kredite iste vrste i trajanja denominirane u EUR i denominirane u kunama s valutnom klauzulom u EUR. Takvi iznosi pretvoreni u EUR i valutnu klauzulu u EUR predstavljaju osnovu za namirenje obroka odnosno anuiteta u EUR i valutnoj klauzuli u EUR utvrđenih po novom otplatnom planu u EUR i valutnoj klauzuli u EUR iz točke 3. ovoga stavka, pri čemu se poštuje redoslijed namirenja dospjelih obveza sukladno općim uvjetima vjerovnika, ali ne obračunavaju zatezne kamate,

5. ukupni uplaćeni iznos utvrđen u EUR i valutnoj klauzuli u EUR na način iz točke 4. ovoga stavka veći od ukupnog iznosa obroka ili anuiteta u EUR i valutnoj klauzuli u EUR utvrđenih na način iz točke 3. ovoga stavka smatra preplatom koja se:

– ako iznos preplate ne prelazi ukupni zbroj obroka odnosno anuiteta u EUR i valutnoj klauzuli u EUR, preostalih na dan 30. rujna 2015. prema otplatnom planu iz točke 3. ovoga stavka, koristi za namirenje budućih obroka odnosno anuiteta u EUR i valutnoj klauzuli u EUR koji će dospjeti na način da se sukcesivno kod plaćanja budućeg obroka odnosno anuiteta koji će dospjeti iznos do najviše 50% dospjelog obroka odnosno anuiteta u EUR i valutnoj klauzuli u EUR namiri preplatom, sve dok se preplata u potpunosti ne iskoristi, pri čemu ako iznos preplate prelazi više od 50% ukupnog zbroja obroka odnosno anuiteta u EUR i valutnoj klauzuli u EUR, preostalih na dan 30. rujna 2015. prema otplatnom planu iz točke 3. ovoga stavka, vjerovnik i potrošač sporazumom definiraju način iskorištavanja iznosa preplate iznad 50% ukupnog zbroja obroka odnosno anuiteta u EUR i valutnoj klauzuli u EUR,

– ako iznos preplate prelazi ukupni zbroj obroka odnosno anuiteta u EUR i valutnoj klauzuli u EUR preostalih na dan 30. rujna 2015. prema otplatnom planu iz točke 3. ovoga stavka, vraća potrošaču od strane vjerovnika u roku od 60 dana od datuma prihvata konverzije od strane potrošača,

Iznos preplate iz ove točke preračunava se u kune po tečaju na dan 30. rujna 2015. i na njega vjerovnik nije dužan obračunati kamatu niti tečajnu razliku, već njih snosi potrošač.

6. ukupni uplaćeni iznos utvrđen u EUR i valutnoj klauzuli u EUR na način iz točke 4. ovoga stavka manji od ukupnog iznosa obroka odnosno anuiteta u EUR i valutnoj klauzuli u EUR utvrđenih na način iz točke 3. ovoga stavka, namiri vjerovniku od strane potrošača sukladno sporazumu vjerovnika i potrošača, a obveze po novom otplatnom planu u EUR i valutnoj klauzuli u EUR nastave ispunjavati od strane potrošača,

7. iznos preostale neotplaćene glavnice u EUR i kunama s valutnom klauzulom u EUR utvrđuje na dan 30. rujna 2015., kao razlika novog otplatnog plana utvrđenog sukladno točki 3. ovoga stavka i uplaćenih iznosa utvrđenih sukladno točki 4. ovoga stavka, pri čemu iznos preplate utvrđen u točki 5. ovoga stavka ne umanjuje iznos preostale neotplaćene glavnice u EUR i kunama s valutnom klauzulom u EUR, a manje uplaćeni iznos utvrđen u točki 6. ovoga stavka namiruje se sukladno sporazumu vjerovnika i potrošača,

8. učinak konverzije utvrdi kao razlika:

– stanja neotplaćene glavnice u CHF i valutnoj klauzuli u CHF evidentirane u poslovnim knjigama vjerovnika na dan 30. rujna 2015. izračunata u EUR i u kunama s valutnom klauzulom u EUR, po tečaju primjenjivom na dan 30. rujna 2015., a koji tečaj je jednak tečaju one vrste koji je vjerovnik na taj datum primjenjivao na kredite iste vrste i trajanja u EUR i u kunama s valutnom klauzulom u EUR, pri čemu se ograničenje tečaja iz članka 11.d ovoga Zakona odnosi na obroke odnosno anuitete u CHF i valutnoj klauzuli u CHF koji dospijevaju do isteka roka ograničenja iz članka 11.d ovoga Zakona i

– iznosa neotplaćene glavnice iz točke 7. ovoga stavka.

(2) Stavak 1. ovoga članka na odgovarajući način primjenjuje se i na izračun obveze vraćanja primljenog nastale zbog prestanka ugovora o kreditu pri čemu se konverzija provodi na dan 30. rujna 2015. odnosno na dan prestanka ugovora o kreditu.

Članak 19.f

Razlika između uplaćenog iznosa u prijelaznom razdoblju i iznosa za uplatu po obroku odnosno anuitetu u EUR i u kunama s valutnom klauzulom u EUR utvrđenom novim otplatnim planom iz članka 19.c stavka 1. točke 3. ovoga Zakona utvrdit će se prilikom dospijeća prvog sljedećeg anuiteta odnosno obroka u EUR i u kunama s valutnom klauzulom u EUR novog otplatnog plana iz članka 19.c stavka 1. točke 3. ovoga Zakona te će se tako utvrđena razlika smatrati preplatom iz članka 19.c stavka 1. točke 5. ovoga Zakona ili manje uplaćenim iznosom iz članka 19.c stavka 1. točke 6. ovoga Zakona.

Članak 19.e stavak 6.

Ako potrošač ne prihvati izračun konverzije kredita ili ne sklopi s vjerovnikom sporazum iz članka 19.c stavka 1. točke 6. ovoga Zakona, otplata kredita nastavlja se prema važećim ugovorenim uvjetima i sukladno odredbama ovoga Zakona.

Članak 19.j

(1) Ako je ugovor o kreditu sklopio vjerovnik, odnosno kreditni posrednik koji nema odobrenje za pružanje usluga potrošačkog kreditiranja, odnosno za posredovanje pri potrošačkom kreditiranju, ugovor je ništetan.

(2) U slučaju postojanja obveze vraćanja primljenog iz stavka 1. ovoga članka potrošač je na primljeni iznos dužan platiti kamate od dana pravomoćnosti odluke kojom se utvrđuje ništetnost.

36. Prema odredbi iz čl. 49. st. 5. ZZP-a odredbe te glave Zakona ne primjenjuju se na ugovorne odredbe kojima se u ugovor unose zakonske odredbe prisilne prirode, odnosno kojima se u ugovor unose odredbe i načela konvencija koje obvezuju Republiku Hrvatsku.

37. Nadalje, prema odredbi iz čl. 4. st. 1. ZZP-a ako su odredbe toga Zakona u suprotnosti s odredbama zakona kojima se uređuju pojedina upravna područja, a koji su usklađeni s pravnom stečevinom Europske unije, na odnose između potrošača i trgovca primarno se primjenjuju odredbe tih posebnih propisa. Ako posebnim zakonima iz st. 1. toga čl. ili tim Zakonom nije drugačije određeno, na obvezno pravne odnose između potrošača i trgovca primjenjuju se odredbe Zakona o obveznim odnosima.

38. Slijedom iznesenog, valja zaključiti da je ZID ZPK/15 specijalni zakon u odnosu na Zakon o zaštiti potrošača ("Narodne novine", br. 41/14 i 78/15 – dalje u tekstu ZZP) i u odnosu na ZOO. Sva tri pravna propisa istog su pravnog ranga. Stoga valja zaključiti da treba prvenstveno primijeniti odredbe specijalnog ZID ZPK/15. U slučaju da odredbama ZID ZPK/15 nije drugačije propisano, primjenjuju se odredbe ZZP-a te odredbe ZOO-a.

39. S navedenim u vezi, poštenost dodatka ugovoru o kreditu procjenjuje se kroz odredbe ZZP-a, a posljedice utvrđene ništetnosti kroz odredbe ZOO-a.

40. U oglednom postupku koji se vodio pred Vrhovnim sudom RH, pod posl. br. Gos-1/19 na pitanje:

"Je li sporazum o konverziji sklopljen na osnovu ZID ZPK/15 nepostojeći ili ništetan u slučaju kad su ništetne odredbe osnovnog ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli?"

Vrhovni sud RH dao je odgovor u rješenju od 4. ožujka 2020.: "Sporazum o konverziji sklopljen na osnovi ZID ZPK/15 ima pravne učinke i valjan je u slučaju kad su ništetne odredbe osnovnog ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli."

41. ZID ZPK/15 upravo je i donesen sa svrhom da otkloni nepoštenu poslovnu praksu kreditnih institucija te da osigura otplatu kredita za dužnike koji su zbog promjena na tržištu, odnosno izrazitog jačanja tečaja CHF, dovedeni u neravnopravni i dužnički ovisan položaj u odnosu na kreditora, kao vjerovnika, sve vodeći se načelom ravnopravnosti te kao takav navedeni zakon predstavlja snažnu, izvanrednu, jednokratnu, retroaktivnu i vremensku ograničenu zakonodavnu intervenciju na području potrošačkog kreditiranja.

42. Ustavnost navedenog ZID ZPK/15 ocjenjivao je Ustavni sud RH te rješenjem br. U-I-3685/15 i dr. od 4. travnja 2017. nije prihvatio prijedloge više predlagatelja fizičkih osoba te osam kreditnih institucija za pokretanje postupka za ocjenu suglasnosti s Ustavom Republike Hrvatske.

43. Valja navesti da između stranaka nije sporno da je Dodatak sklopljen na temelju ZID ZPK/15.

44. Zbog navedenog, valja zaključiti da se odredbe Dodatka ne mogu ocjenjivati nepoštenim, odnosno ništetnima. Ovo stoga jer je Dodatak sklopljen na temelju prisilnog propisa. Odredbe ZID ZPK/15 donio je zakonodavac te ih nije formulirala nijedna od stranaka ugovora o kreditu. Slijedom iznesenog, a na temelju odredbe iz čl. 49. st. 5. ZZP-a ne mogu se ocjenjivati nepoštenima, odnosno posljedično ništetnima odredbe koje su u Dodatak unijele zakonske odredbe prisilne prirode.

45. Prethodno citirane odredbe ZID ZPK/15 propisuju da se konverzija kredita denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF, kao što je kredit iz ovog predmeta, vrši u kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u EUR te podrazumijeva konverziju kredita radi promjene valutne klauzule i provodi se na način da se položaj korisnika kredita iz ovog predmeta izjednačava s položajem u kojem bi korisnik kredita bio da je koristio kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u EUR (čl. 19.b ZPK/15).

46. Odredbom iz čl. 19.c ZPK-a detaljno je uređen način izračuna konverzije kredita, odnosno detaljno je razrađeno što se događa s iznosom početno odobrene glavnice kredita iz ovog predmeta denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF (čl. 14. st. 1. t. 1. ZPK-a), što se događa s početno ugovorenom kamatnom stopom (čl. 19.c st. 1. t. 2. ZPK-a), što se događa s početno utvrđenim otplatnim planom (čl. 19.c st. 1. t. 3. ZPK-a), odnosno što predstavljaju iznosi uplaćeni radi namirenja anuiteta (čl. 14.c st. 1. t. 4. ZPK-a), točan način kako se izračunava i što se smatra preplatom, odnosno što se događa s preplatom u pojedinim slučajevima (čl. 19.c st. 1. t. 5., 6., 7. ZPK-a). Pritom je tim čl. 19.c st. 2. ZPK-a propisano da se konverzija provodi na dan 30. rujna 2015., odnosno na dan prestanka ugovora o kreditu.

47. Pritom valja navesti da je zakonodavac donošenjem ZID ZPK/15 propisao obveze kreditoru, ovdje tuženiku i to izradu kalkulatora koji uključuje detaljan pregled izračuna svih elemenata izračuna konverzije iz čl. 19.c. Zakona, kao i učiniti dostupnim svakom pojedinom potrošaču, preko mrežnih stranica, navedenog kalkulatora konverzije (čl. 19.d st. 1. ZID ZPK/15). Ujedno je zakonodavac propisao obvezu kreditora, ovdje tuženika omogućavanja pristupa povijesnom pregledu općih uvjeta kreditiranja, odluka o kamatnim stopama, dnevnih tečajeva u odnosu na kredite denominirane u kunama s valutnom klauzulom u CHF i na kredite denominirane u kunama s valutkom klauzulom u EUR (čl. 19.d st. 2. ZID ZPK/15). Propisana je i obveza kreditora pribave mišljenja revizora o kalkulatoru (čl. 19.d st. 3. ZID ZPK/15). Također kreditoru je dan rok od 45 dana od 30. rujna 2015. da preporučenom pošiljkom uz povratnicu dostavi potrošaču izračun konverzije kredita (čl. 19.e st. 1. ZID ZPK/15). Uz navedeni izračun konverzije kreditor je bio dužan dostaviti izvod otvorenih stavaka koji je primijenio za izračun konverzije (čl. 19.e st. 2. ZID ZPK/15). Izračun konverzije mora biti jasan i razumljiv u odnosu na preostale neotplaćene iznose glavnice u kunama s valutnom klauzulom u EUR (čl. 19.e st. 4. ZID ZPK/15). Kreditor ne smije tražiti dodatne instrumente osiguranja (čl. 19.e st. 9. ZID ZPK/15). Svi popratni troškovi konverzije pali su na teret kreditora (čl. 19.e st. 10. ZID ZPK/15).

48. S druge strane ZID ZPK/15 dao je korisniku kredita, kao potrošaču, obvezu u roku od 30 dana od primitka izračuna i izvoda iz otvorenih stavki u slučaju prihvata obratiti se kreditoru (čl. 19.e st. 5. ZID ZPK/15). Na teret potrošača ZID ZPK/15 pale su i odobrene pogodnosti u vidu smanjene kamatne stope, posebnog tečaja ili druge specifične pogodnosti po odluci vjerovnika dok se takvim pogodnostima ne smatraju posebna smanjenja kamatnih stopa, posebni tečaj ili povoljniji uvjeti odobreni određenim istovrsnim skupinama potrošača na temelju dobi, namjene kredita, iste vrste i trajanja u kunama s valutnom klauzulom u EUR (čl. 19.e st. 8. ZID ZPK/15).

49. Tumačenjem prethodno navedenih odredbi ZID ZPK/15 jasno se može zaključiti da su kreditorima, kao trgovcima dane mnoge obveze, prethodno opisane u t. 51. obrazloženja, dok su obveze primatelja kredita, odnosno potrošača, znatno manje, prethodno opisane u t. 52. obrazloženja. Time se samo potvrđuje cilj ZID ZPK/15 da ispravi neravnotežu nastalu uslijed promjena na tržištu i rasta valute CHF te ugovornih kamata.

50. Zakonodavac donošenjem ZID ZPK/15 je nametnuo obvezu kreditorima da sklope dodatke ugovorima o kreditu u CHF, odnosno dodatke ugovorima o kreditu s valutnom klauzulom u CHF u slučaju ako korisnici kredita, odnosno potrošači na navedeno pristaju. Time je potrošaču sklapanje dodatka ugovoru o kreditu ostavljeno na izbor.

51. Prema odredbi iz čl. 2. ZOO-a sudionici u prometu slobodno uređuju obvezne odnose, a ne mogu ih uređivati suprotno Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima i moralu društva.

52. Navedeno samo potvrđuje odredba iz čl. 19.e st. 6. ZPK-a kojom je propisano da u slučaju ako potrošač ne prihvati izračun konverzije kredita ili ne sklopi dodatak, to se otplata kredita nastavlja po osnovnom ugovoru o kreditu.

53. Kao što je već obrazloženo, dodatak ugovoru o kreditu iz ovog predmeta sklopljen je na temelju odredbi ZID ZPK/15. Odredbe ZID ZPK/15 uređuju način konverzije kredita. Tumačenjem navedenih odredbi proizlazi da je tim Zakonom, kao prisilnim propisom uređeno što se smatra novom glavnicom, što se smatra i kako se obračunavaju preplate te što se događa s iznosima preplate.

54. ZID ZPK/15 nije proglasio nijednu ugovornu odredbu ništetnom, niti je uredio pitanje restitucije potrošača po osnovi ništetnih odredbi ugovora o kreditu u CHF, odnosno ugovora o kreditu u kunama s valutnom klauzulom u CHF.

55. Zbog navedenog, valjalo je primijeniti odredbe ZOO-a i to zbog toga što na njegovu primjenu upućuju odredbe ZZP-a (čl. 4. st. 2. ZPP-a).

56. Prema odredbi iz čl. 323. st. 1. ZOO-a u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna je vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takva ugovora, a ako to nije moguće, ili ako se narav onoga što je ispunjeno protivi vraćanju, ima se dati odgovarajuća naknada u novcu, prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako zakon što drugo ne određuje.

57. Posljedica ništetnosti predmetnih ugovornih odredbi je da svaka stranka vraća ono što je primila na temelju tih odredbi, tj. svaka stranka ima pravo na povrat onog što je dala.

58. Prema odredbi iz čl. 1111. st. 1. ZOO-a kad dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti ga, odnosno, ako to nije moguće, naknaditi vrijednost postignute koristi.

59. Prema odredbi iz čl. 1115. ZOO-a kad se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi platiti zakonske kamate, i to ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva.

60. Određeno postavljenim tužbenim zahtjevom iz podneska od 23. siječnja 2026. (listovi 586. – 588. spisa) tužitelj potražuje isplatu iznosa od 26.164,91 EUR sa zateznim kamatama od 1. listopada 2015. do isplate.

61. Usporedbom ukupnog iznosa koji tužitelj potražuje u podnesku od 23. siječnja 2026. i nalaza i mišljenja 24. travnja 2025. sud zaključuje da tužitelj potražuje po vještakinji izračunat ukupan iznos preplata, koji je izrađen uzevši u obzir rast anuiteta zbog rasta tečaja u odnosu na tečaj koji je vrijedio na dan isplate kredita, u razdoblju otplate kredita do dana izračuna konverzije kredita, sve pod pretpostavkom da se tijekom otplate kredita vezanog uz valutu CHF u razdoblju otplate do dana izračuna konverzije kredita nije mogao mijenjati tečaj (posebice list 208. spisa).

62. Nakon izračuna konverzije, stranke ugovora o kreditu sklopile su dodatak navedenom ugovoru te su sukladno ZID ZPK/15 i dodatku uredile što se događa s iznosom preplate i koliko iznos preplate iznosi (245. – 250.). Dio dodatka je i izračun konverzije (listovi 252. – 256.). Uvidom u izračun konverzije vidljivo je da razlika u glavnici kredita CHF – EUR u HRK iznosi 341.060,83 kn dok razlika u uplatama po CHF kreditu – EUR kredit u HRK iznosi 101.732,55 kn.

63. Dodatkom su ugovorne stranke ugovorile da se ukupan iznos pretplate od koristiti za namirenje budućih anuiteta u valutnoj klauzuli u EUR, koji će dospijevati nakon dodatka, na način da će se sukcesivno kod plaćanja anuiteta iznos od 50 % dospjelog, budućeg anuiteta namirivati pretplatom, sve dok se pretplata u potpunosti ne iskoristi, dok će preostalih 50 % anuiteta plaćati korisnik kredita (čl. 6. dodatka – list 246. spisa).

64. Takav dogovor stranaka iz čl. 5. Dodatka suglasan je prisilnom propisu iz čl. 19.c st. 5. t. 1. ZPK-a.

65. Time valja zaključiti da je pretplata po ništetnim odredbama ugovora o kreditu služila za podmirenje 50 % iznosa dospjelih, budućih anuiteta kredita. (Suprotno tužitelj tijekom postupka ne tvrdi, niti dokazuje – čl. 219. st. 1. u vezi s čl. 221.a ZPP-a).

66. Iz navedenog valja zaključiti da pretplata nije ostala u imovini kreditora, ovdje tuženika.

67. Slijedom iznesenog, već se njome sve do njenog iskorištenja nastavio otplaćivati kredit potrošača, čime nisu ostvarene pretpostavke iz odredbe čl. 1111. st. 1. ZOO-a, suprotno svim upiranjima tužitelja.

68. Nadalje, razlika u početnoj glavnici zbog kupoprodaje deviza na temelju odredbe iz čl. 19.c st. 1. t. 1. toga Zakona pada na teret potrošača u slučaju ako potrošač prihvati izračun konverzije kredita, kao u ovom predmetu.

69. Ujedno valja navesti da je korisnik kredita, odnosno potrošač prije sklapanja dodatka dobio od kreditora, ovdje tuženika povijesni pregled općih uvjeta kreditiranja, povijesni pregled odluka o kamatnim stopama, povijesni pregled dnevnih tečaja primjenjivih na kredite u kunama s valutnom klauzulom u CHF te na kredite denominiranje u kunama s valutnom klauzulom u EUR koje je vjerovnik (ovdje tuženik) primjenjivao na kredite iste vrste i trajanja denominirane u kunama s valutnom klauzulom u CHF i na kredite denominirane u kunama s valutnom klauzulom u EUR (čl. 19.d st. 2. ZPK-a). Također, potrošaču je prije sklapanja dodatka dostavljen izračun konverzije kredita na dan 30. rujna 2015. s prijedlogom izmijenjenog ugovora o kreditu (čl. 19.e st. 1.). Zajedno s navedenim računom konverzije potrošaču je dostavljen i izvod otvorenih stavki na temelju ugovora o kreditu denominiranom u kunama s valutnom klauzulom u CHF preračunato u kune po tečaju one vrste koju je vjerovnik primijenio za izračun konverzije (čl. 19.e st. 2. ZPK-a).

70. Time sud zaključuje da je potrošač prije sklapanja dodatka ugovoru o kreditu bio obaviješten o svim potrebnim informacijama za donošenje brižne, razumne i oprezne odluke po čl. 10. st. 1. ZOO-a. Ukratko, potrošaču su prije sklapanja ugovora o kreditu bili poznati svi potrebni podaci o povijesnom kretanju tečaja, povijesnom kretanju kamatnih stopa te utjecaju navedenog na promjenu mjesečnog anuiteta.

71. Nadalje, dodatku su stranke ugovorile i što će se dogoditi sa manje plaćenim iznosima – čl. 7. dodatka – ali takvih iznosa ni u izračunu konverzije, a ni u nalazu i mišljenju nema.

72. Stoga je valjalo odbiti tužbeni zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 17.416,40 EUR (26.164,91 EUR – 8.748,51 EUR = 17.416,40 EUR).

73. Sumarno prikazano, odbijajući dio presude ovaj sud donio je uz sljedeće zaključke:

- ZID ZPK/15 je prisilni propis,

- dodatak ugovoru o kreditu sklopljen je na temelju odredbi ZID ZPK/15

(navedeno između stranaka nije sporno),

- ugovorne odredbe dodatku propisao je ZID ZPK/15, a ne odredio tuženik, kao kreditor,

- (zbog navedenog) ne mogu se utvrđivati ništetnim odredbe dodatka, sve primjenom čl. 49. st. 5. ZZP-a,

- sklapanjem dodatka potrošač je pristao na ugovorne uvjete iz tog dodatka,

- sklapanjem dodatka prestala je obveza tuženika na isplatu pretplate po osnovi ništetnih odredbi osnovnog ugovora o kreditu,

- preplate su korištene za daljnju otplatu anuiteta kredita prema odredbama ZID ZPK/15. i odredbama dodatka koji je sklopljen između pravnog prednika tužitelja i tuženika,

- (time) su pretplate po ništetnim odredbama o valutnoj klauzuli u CHF izašle iz imovine tuženika (otplaćivao se kredit potrošača),

- (zbog toga) se ne može prihvatiti tužbeni zahtjev na isplatu preplata po ništetnim odredbama osnovnog ugovora (iznad iznosa iz konverzije) jer je potrošač pristankom na Dodatak pristao i na sve njegove ugovorne uvjete (potrošač je i po ZID ZPK/15 imao pravo izbora prihvatiti ili ne prihvatiti izračun konverzije te sklopiti ili ne sklopiti Dodatak, a sve u vezi s čl. 2. ZOO-a),

- ne uzimaju se u obzir tzv. negativne vrijednosti na zatezne kamate koje su teke od plaćanja svakog pojedinog anuiteta do konverzije jer tuženik nije postavio određen procesno-pravni prigovor prijeboja i/ili podnio protutužbu,

- prihvaćanjem tužbenog zahtjeva na preplate, van iznosa zateznih kamata, koje nisu bile uključene u konverziju, sud bi postupio suprotno odredbama ZID ZPK/15 (koji je ustavan), u vezi sa ZOO, te bi povrijedio načelo slobode ugovaranja (čl. 2. ZOO), kao i zajamčenu tržišnu slobodu (čl. 49. st. Ustava Republike Hrvatske, „Narodne novine br. 56/1990., 135/1997., 113/2000., 28/2001., 76/2010. i 5/2014.).

74. Stoga je valjalo odlučiti kao u t. II. izreke presude.

75. Nadalje, ZID ZPK/15 ne uređuje da bi na teret potrošača padale zatezne kamate.

76. Dapače, odredbe ZID ZPK-a/15 ne uređuju pitanje zateznih kamata, odnosno zateznih kamata koje su tekle na novčane tražbine koje su proizašle iz ništetnih odredbi ugovora o kreditu.

77. ZID ZPK/15 u odnosu na zatezne kamate uređuje samo u odredbi čl. 19.e st. 7. t. 2. da iznos naplaćenih zateznih kamata pada na teret potrošača. Pritom te kamate nisu kamate koje su tekle od dana preplate, odnosno od dana plaćanja iznosa na ime ništetnih odredbi ugovora o kreditu. Naime, navedena odredba ZPK-a uređuje pitanje zateznih kamata koje je tijekom otplate kredita (ako uopće jest) potrošač plaćao ukoliko je kasnio u ugovornom roku platiti mjesečni anuitet.

78. S obzirom na to da odredbe ZID ZPK-a ne uređuju da se zatezne kamate, koje su tekle od dana dana plaćanja novčanih iznosa po ništetnim odredbama ugovora o kreditu, uračunavaju u izračun konverzije, po čl. 19.c ZPK-a, to je navedeno prepušteno odredbi 4. ZZP-a, odnosno nastavno na tu odredbu odredbama ZOO-a.

79. Odredba iz čl. 1115. ZOO-a propisuje potpuno obeštećenje.

80. Pritom valja navesti da je tuženik banka, odnosno da se davanjem kredita bavi u profesionalnoj djelatnosti, zbog čega je, kao sudioniku u obveznom odnosu, bio dužan postupati s pažnjom dobrog stručnjaka (čl. 10. st. 2. ZOO-a). Time je sud mišljenja da je tuženik nepošten od dana kada su mu preplaćeni svaki pojedini iznosi.

81. Iz nalaza i mišljenja od 24. travnja 2025. proizlazi da zatezne kamate na pretplaćene mjesečne iznose, po osnovi promjene tečaja iznad tečaja koji je vrijedio na dan isplate kredita, obračunate do dana izračuna konverzije kredita (30. rujna 2015.) iznose 8.748,51 EUR.

82. Stoga, valja zaključiti da tužitelju pripada zahtjev za isplatu iznosa od 8.748,51 EUR na ime zateznih kamata na pretplaćene iznose.

83. Na iznos od 8.748,51 EUR valjalo je dosuditi zatezne kamate od traženja, odnosno podnošenja tužbe 14. lipnja 2023., do isplate, sve primjenom čl. 31. st. 2. ZOO-a. 1. Na iznos od 2.883,17 EUR valjalo je dosuditi zatezne kamate počev od dana traženja, odnosno od podnošenja tužbe 12. lipnja 2023. do isplate, sve primjenom odredbe iz čl. 31. st. 2. ZOO-a. Naime, prema odredbi iz čl. 31. st. 2. ZOO-a na iznos neisplaćenih kamata mogu se zahtijevati zatezne kamate samo od dana kad je sudu podnesen zahtjev za njihovu isplatu. Ovdje konkretno radi se o zateznim kamatama (iznos koji se dosuđuje) izrađenim u određenom novčanom iznosu, a koje su teke na pretplaćene iznose počev od dana plaćanja pa do konverzije. Konverzijom su zatezne kamate prestale teći jer su prestala i glavna potraživanja na ime pretplaćenih iznosa (akcesornost).

84. Nadalje, neosnovan je tuženikov prigovor zastare.

85. Tražbina po osnovi povrata onoga što je stranka primila na temelju ništetne odredbe zastarijeva u općem zastarnom roku od pet godina, sve sukladno odredbi čl. 225. ZOO-a. Ovo stoga jer za takvu vrstu tražbine nije propisan poseban zastarni rok. Naime, potraživanje koje je dosuđeno u ovom predmetu jest preostalo obeštećenje potrošača, odnosno ovdje konkretno singularnog pravnog sljednika potrošača, sve po odredbi iz čl. 323. u vezi s 1111. st. 1. te 1115. ZOO-a. Pritom su zatezne kamate akcesorno potraživanje koje slijede sudbinu glavnog potraživanja i to restitucijskog zahtjeva potrošača po osnovi oštećenja koje je pretrpio zbog ništetnih odredbi osnovnog ugovora o kreditu o valutnoj klauzuli u CHF. Valja navesti da je sud uzeo u obzir i svrhu samog ZID ZPK/15, a to je uspostavljanje narušene ravnoteže između potrošača i trgovca kao i svrhu samog ZZP-a i ZOO-a da bi se postiglo potpuno obeštećenje potrošača.

86. Zastara počinje teći od prvog dana od dana izvršene uplate svakog pojedinog davanja sukladno odredbi čl. 215. st. 1. ZOO-a jer je vjerovnik od tada bio ovlašten tražiti povrat tih iznosa.

87. Pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača dolazi do prekida zastare na temelju čl. 241. ZOO-a te zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u presudi Rev-2245/17 od 20. ožujka 2018.).

88. Tužba za zaštitu kolektivnih interesa potrošača podnesena je 4. travnja 2012. i time je zastara prekinuta sukladno odredbi čl. 241. ZOO-a. Zastara počinje ponovno teći od pravomoćnosti presude, što znači da je u pogledu restitucijskih zahtjeva po osnovi ništetne odredbe o valutnoj klauzuli zastara počela ponovno teći 14. lipnja 2018., kada je presuda u tom dijelu postala pravomoćna.

89. Tužba u ovom parničnom predmetu je podnesena 13. lipnja 2023. (list 1. spisa), dakle prije proteka općeg zastarnog roka od pet godina računajući od pravomoćnosti presude (14. lipnja 2018.) u kolektivnom sporu (kao ponovnog tijeka zastare).

90. Takav pravni stav zauzet je na 1. sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske: „Od kada počinje teći zastarijevanje u slučaju restitucijskih zahtjeva koji su posljedica utvrđenja ništetnosti ugovornih odredbi kredita u CHF, tj. da li od pravomoćnosti presude(a) povodom kolektivne tužbe (sukladno Rev-2245/17) ili od pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u svakom pojedinom slučaju (sukladno pravnom shvaćanju Građanskog odjela VSRH od 30. siječnja 2020.“

91. Pritom valja navesti da odredba iz čl. 241. ZOO-a propisuje da se zastara prekida podnošenjem tužbe, kao i svakom drugom vjerovnikovom radnjom poduzetom protiv dužnika pred sudom radi utvrđivanja, osiguranja ili ostvarenja tražbine.

92. Kao što je već obrazloženo ZID ZPK-a/15 nije ni jednu odredbu ugovora proglasio ništetnom, dok se istovremeno tužitelj u tužbi poziva na pravomoćnu presudu iz predmeta „Potrošač“ (presuda Trgovačkog suda u Zagrebu, posl. br. P-1401/12 od 4. srpnja 2013., potvrđenu presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, posl. br. Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018.), to je podnošenjem tužbe u kolektivnom sporu došlo do prekida zastarijevanja, a zastara se ponovno počela teći pravomoćnošću presude iz kolektivnog spora (14. lipnja 2018.) – u odnosu na valutnu klauzulu u CHF.

93. Stoga je zastara prekinuta podnošenjem tužbe za zaštitu kolektivnih interesa potrošača, sve primjenom odredbe iz čl. 241. ZOO-a, a suprotno navodima tuženika.

94. Nadalje, u odnosu na zatezne kamate prema odredbi čl. 1115. ZOO-a kad se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate, i to, ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva.

95. Pravomoćnom presudom ovog suda, posl. br. P-1401/12 utvrđeno je da je tuženik sklapao ugovore o kreditima s potrošačima koristeći u njima ništetne i nepoštene ugovorene odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli iz čega proizlazi nesavjesnost tuženika jer je morao znati da su takve odredbe nepoštene (čl. 10. st. 3. ZOO-a).

96. Stopa zateznih kamata suđena je na temelju odredbe iz čl. 29. st. 2. ZOO-a koja se primjenjuje u tzv. ostalim odnosima jer tražbina ne proizlazi iz trgovačkog ugovora (čl. 14. st. 2. ZOO-a).

97. Sumarno prikazano, presuda je u prihvaćenom dijelu tužbenog zahtjeva donesena uz zaključke:

a) ZID ZPK/15 ne uređuje pitanje restitucije,

b) po ZID ZPK/15 na teret potrošača pada razlika u početnoj glavnici zbog kupoprodaje deviza (čl. 19.c st. 1. t. 1. ZID ZPK/15), naplaćene zatezne kamate na kašnjenje u plaćanju anuiteta, troškovi (čl. 19.c st. 1. t. 4. ZID ZPK/15) i iznos kamata i tečajnih razlika na ime pretplate (čl. 19.c st. 1. t. 5. ZID ZPK-a), c) ZID ZPK/15 u načinu izračuna konverzije ne obuhvaća zatezne kamate, koje su tekle na više plaćene iznose koji je potrošaču banka uračunala prilikom izračuna konverzije kredita,

d) ZZP upućuje na primjenu ZOO-a,

e) posljedice ništetnosti uređene su odredbom iz čl. 323. ZOO-a,

f) radi se o institutu stjecanja bez osnove iz čl. 1111. st. 1. ZOO-a,

g) opseg vraćanja propisan je odredbom iz čl. 1115. ZOO-a,

h) potrošač se po osnovi ništetnih odredbi mora u cijelosti obeštetiti, i) konverzijom potrošač nije obeštećen za zatezne kamate koje su teke na više plaćene iznose po ništetnim odredba o valutnoj klauzuli u CHF, navedene zatezne kamate nisu uračunate u konverziju,

j) navedene zatezne kamate nisu korištene prilikom daljnje otplate kredita i/ili vraćene potrošaču,

k) (time) zatezne kamate na pretplaćene iznose po osnovi ništetnih odredbi nisu (i dalje) izašle iz imovine tuženika,

l) (zbog navedenog) potrošač nije obeštećen za navedene zatezne kamate, m) kredit u konkretnom predmetu u EUR, odnosno sa valutnom klauzulom u EUR u utuženom razdoblju do dana konverzije nije postojao!,

n) postojao je samo kredit sa ništetnim odredbama te je stoga jedinio pravilno, zakonito i moguće obeštećenje dosuditi zatezne kamate na pretplaćene iznose po ništetnim odredba o valutnoj klauzuli u CHF, koje se izračunavaju na način da se korisnik kredita stavi u položaj u kojem bi bio da je od početka imao kredit denominiran u kunama,

o) (valja ponoviti) da do konverzije potrošač nije pristao na kredit sa valutnom klauzulom u EUR – taj kredit u konkretnom obveznom odnosu nije postojao do konverzije,

p) (također) takvo postupanje slijedi ustaljenu i čvrstu sudsku praksu te q) predstavlja potpuno obeštećenje potrošača kod konvertiranih kredita, r) zahtjev na ime zateznih kamata po stečenom bez osnove slijedi pravnu sudbinu upravo onoga što i jest osnovni zahtjev, a to je stečeno bez osnove, sve na temelju ništetnih odredbi osnovnog ugovora o kreditu,

s) zahtjev za isplatu navedenih zateznih kamata nije zastario.

98. Slijedom iznesenog, valjalo je odlučiti kao u t. I. izreke presude.

99. Tužitelju na uglavničene zatezne kamate ne pripadaju kamate po stopi iz trgovačkih ugovora jer se radi o potraživanju o osnovi ništetnih odredbi potrošačkog ugovora (t. II. izreke).

100. O troškovima postupka je odlučeno na temelju odredbi iz čl. 151. st. 1., čl. 154. st. 2. i čl. 155. ZPP-a, kao i Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj 138/2023 - dalje u tekstu: Tarife).

101. O troškovima postupka je odlučeno na temelju odredbi iz čl. 151. st. 1., čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a, kao i Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj 138/2023 - dalje u tekstu: Tarife). U određeno postavljenom tužbenom zahtjevu tužitelj je zahtijevao isplatu iznosa od 26.164,91 EUR. Tužitelju je suđen iznos od 8.748,51 EUR, a odbijen je sa 17.416,40 EUR. Stoga valja zaključiti da je tužitelj uspio sa 33,44 %, a tuženik sa 66,56 %. Veći uspjeh od 66,56 % valjalo je umanjit za manji od 33,44 %, čime se, primjenom odredbe iz čl. 154. st. 2. ZPP-a, dolazi do 33,12 % koji omjer se treba dosuditi tuženiku, kao stranci koja je u većem dijelu uspjela u sporu. U odnosu na trošak financijsko-knjigovodstvenog vještačenja, sud je odlučio da navedeni trošak u iznosu od 1.000,00 EUR u cijelosti prizna tužitelju (jer ga je tužitelj i platio) dok bez njega ne bi mogao biti niti utvrđen prihvaćen iznos tužbenog zahtjeva. Dapače, bez provođenja vještačenja ne bi se mogle utvrditi ni tzv. negativne vrijednosti, a koje potražuje tuženik. Stoga je taj dio troška u iznosu od 1.000,00 EUR (700,00 EUR + 300,00 EUR = 1.000,00 EUR) tužiteljev – sve primjenom čl. 155. st. 1. (uvažavajući sve okolnosti slučaja). Tako je sud odlučio jer je tuženik tijekom cijelog postupka aktivno osporava tužbu u cijelosti, kako osnov, tako i visinu.

102. Stoga, a kako je tuženiku valjalo priznati trošak sastava odgovora na tužbu u iznosu od 500,00 EUR na temelju Tbr. 8.1. Tarife, trošak sastava podnesaka od 14. studenog 2023. i 16. svibnja 2025., za svaki iznos od 500,00 EUR na temelju Tbr. 8.1. tarife, kao i troškove zastupanja, po punomoćniku, na ročištima 5. travnja 2024., 10. listopada 2024., 20. listopada 2025. i 27. veljače 2026., za svako iznos od 500,00 EUR na temelju Tbr. 9.1. Tarife, sve uvećano za PDV. Stoga je tuženiku valjalo priznati troškove parničnog postupka u iznosu od 3.500,00 EUR, uvećano za PDV. U konačnici valjalo je tuženiku dosuditi omjer od 33,12 %, odnosno iznos od 1.449,00 EUR, te navedeni iznos umanjiti za trošak vještačenja u iznosu od 1.000,00 EUR, koji je priznat tužitelju, a na troškove postupka dosuditi zatezne kamate na temelju čl. 151. st. 3. ZPP-a, sve po stopi iz čl. 29. st. 2. ZOO-a, koja se primjenjuje u ostalim odnosima. Slijedom iznesenog valjalo je odlučiti kao u t. III. izreke presude.

103. Međutim, valjalo je, kao neosnovan, odbiti dio zahtjeva tuženika za sastav podneska od 18. travnja 2024. i 22. svibnja 2025. jer nisu bili potrebni za vođenje parnice u smislu čl. 155. st. 1. ZPP-a. Također, valjalo odbiti troškove u preostalom nedosuđenom omjeru iznad omjera od 66,88 %, sve primjenom čl. 154. st. 2. ZPP-a, kao i iznos od 1.000,00 EUR na ime troška financijsko-knjigovodstvenog vještačenja, što je prethodno obrazloženo. Stoga je valjalo odlučiti kao u t. IV. izreke.

104. Zahtjev tužitelja za naknadu troškova parničnog postupka (osim vještačenja) valjalo je odbiti jer je stranka koja je u manjoj mjeri uspjela u sporu. Stoga je valjalo odlučiti kao u t. V. izreke.

105. Tužitelj u podnesku od 12. srpnja 2025. postavio određen tužbeni zahtjev zbog čega je sud zaključio da je povukao manifestacijski zahtjev te je riješio kao u izreci rješenja (t. I. izreke rješenja).

106. Tuženik se u dva navrata tijekom postupka protivio preinaci. Tako prvi puta kada je tužitelj iz neodređenog zahtjeva postoji određen novčani zahtjev. Navedeno nije preinaka. Pa sud o takvom čemu neće odlučivati. Drugi puta se tuženik protivio preinaci kada je tužitelj povećao tužbeni zahtjev. Navedeno jest preinaka ali tzv. neprava preinaka, pa je taku preinaku sud dozvoli. Stoga je valjalo riješiti kao u t. II. izreke rješenja.

U Zagrebu 20. ožujka 2026.

Sutkinja:

Dina Jellin

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude stranke su ovlaštene izjaviti žalbu u roku od 15 dana od dana primitka pisanog otpravka presude odnosno od dana objave presude ukoliko uredno pozvana stranka nije pristupila na ročište za objavu i to u dva primjerka za sud i po jedan primjerak za svaku protivnu stranu. Žalba se podnosi Trgovačkom sudu u Zagrebu, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske.

Dostaviti:

1. tužitelju, po pun., uz nalog za sudsku pristojbu na presudu 308,10 EUR

2. tuženiku, po pun.

3. kal. 30 dana