REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Trg J. F. Kennedyja 11

P-966/2025-24

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

i

R J E Š E N J E

Trgovački sud u Zagrebu, po sutkinji Dini Jellin, u pravnoj stvari tužitelja Druga fundacija SPV d.o.o., OIB 25132169807, Lonjička ulica 2A, Zagreb, kojeg zastupaju odvjetnici iz Odvjetničkog društva ŽUPAN, BABIĆ & ANTUNOVIĆ d.o.o., Zagreb, protiv tuženika OTP banka d.d., OIB 52508873833, Ulica Domovinskog rata 61, Split, kojeg zastupaju odvjetnici iz Odvjetničkog društva Žurić i Partneri d.o.o., Zagreb, radi isplate, nakon javne, glavne rasprave zaključene 27. veljače 2026., u prisutnosti punomoćnika stranaka, s danom objave 20. ožujka 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da su ništetne odredbe ugovoru o kreditu br.: 070104309154 od 4. siječnja 2007. sklopljenog između ŠI, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kao korisnika kredita, s jedne strane, i OTP banka Hrvatska d.d. Split, Ulica Domovinskog rata 61, OIB: 52508873833, kao kreditora, s druge strane, i to kako slijedi: čl. 1.2. u dijelu koji glasi: „Ugovorne strane su suglasne da iznos kredita utvrđen i obračunat u stranoj valuti predstavlja obvezu Korisnika kredita iz ovog Ugovora.“ čl. 1.3. u dijelu koji glasi: „Ugovorne strane su suglasne da se iznosi isplata kredita i otplata (obveze) kredita u kunama obračunavaju primjenom valutne klauzule.“ čl. 1.4. u dijelu koji glasi: „Svaki će se povrat, izvršen u kunama, obračunavati u CHF po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke za CHF na dan uplate anuiteta.“

II. Utvrđuje se da postoji potraživanje tužitelja prema tuženiku u iznosu od 3.995,29 EUR sa zateznim kamatama počev od 14. lipnja 2023. do isplate.

III. Utvrđuje se da postoji potraživanje tuženika prema tužitelju u iznosu od 161,34 EUR sa zateznim kamatama koje teku od 1. listopada 2015. do isplate.

IV. Utvrđuje se da ne postoji potraživanje tuženika prema tužitelju u daljnjem iznosu od 4.956,48 EUR sa zateznim kamatama.

V. Prebijaju se tražbine tužitelja prema tuženiku u iznosu od 3.995,29 EUR i tuženika prema tužitelju u iznosu od 161,34 EUR.

VI. Nalaže se tuženiku, OTP banka d.d., Split, Ulica Domovinskog rata 61, OIB: 52508873833, naknaditi tužitelju Druga fundacija SPV d.o.o., Zagreb, Lonjička ulica 2A, OIB: 25132169807 iznos od 3.833,95 EUR sa zateznim kamatama koje teku od 14. lipnja 2023. do isplate po stopi koja je do 29. prosinca 2023. određena za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, od 30. prosinca 2023. do isplate određena uvećanjem referentne stope (kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke) za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

VII. Odbija se dio tužbenog zahtjeva za isplatu iznosa od 12.256,05 EUR sa zateznim kamatama, kao i zahtjev za platež zateznih kamata koje teku na iznos od 3.833,95 EUR u razdoblju od 30. rujna 2015. do 13. lipnja 2023., kao neosnovan.

VIII. Svaka stranka snosi svoje troškove parničnog postupka.

i

r i j e š i o  j e

Utvrđuje se da je povučen manifestacijski zahtjev od 14. lipnja 2023.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi od 14. lipnja 2023. navodi da su pravni prednik tužitelja ŠI, kao korisnik kredita i tuženik, kao davatelj kredita 4. siječnja 2007. sklopili ugovor o kreditu br. 070104309154. Navedenim ugovorom o kreditu je tuženik odobrio i stavio na raspolaganje korisniku kredita kredit u iznosu od 0,00 CHF u protuvrijednosti u kunama (ispravlja u podnesku od 22. ožujka 2024. na iznos od 140.000,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti). Pojašnjava da je vraćanje kredita ugovoreno s valutnom klauzulom u valuti CHF. Takve ugovorne odredbe su nezakonite i ništetne. O navedenim ugovornim odredbama se nije pojedinačno pregovaralo. Tuženik nije informirao korisnika kredita o potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti što je uzrokovalo znatnu neravnotežu u pravima i obvezama između stranaka na štetu korisnika kredita. Poziva se na presudu iz kolektivnog spora, posl. br. P-1401/12 koja je potvrđena presudom, posl. br. Pž- 6632/17. Poziva se na čl. 118., 126. i 138.a Zakon o zaštiti potrošača te čl. 502.c Zakona o parničkom postupku. Objašnjava da je korisnik kredita preplatio svoju obvezu po kreditu i to u visini razlike između nezakonito uvećanog anuiteta i početnog mjesečnog anuiteta umanjenog za eventualnu razliku isplaćenu prilikom konverzije kredita, podredno najmanje za zatezne kamate na više plaćene iznose. Poziva se na čl. 1115. Zakona o obveznim odnosima. Slijedom iznesenog, postavlja manifestacijski zahtjev po čl. 186.b st. 3. Zakona o parničnom postupku. Predlaže da sud naloži tuženiku da naknadi tužitelju novčanu tražbinu u domaćoj valuti sa zateznim kamatama koje teku od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate, a koju novčanu tražbinu će tužitelj postaviti nakon što tuženik dostavi traženu dokumentaciju.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da je tužba nerazumljiva te ne sadrži sve što je potrebno. Poziva se na Zakon o kreditnim institucijama. Navodi da je samo korisnik kredita ovlašten tražiti kreditnu dokumentaciju. Ističe prigovor nedostatka aktivne legitimacije. Navodi da tužitelj nije potrošač zbog čega se ne može pozivati na presude iz parnice potrošač. Ističe prigovor zastare. Poziva se na Zakon o potrošačkom kreditiranju. Navodi da je svrha konverzije potrošače s kreditima denominiranim u CHF izjednačiti s položajem u kojem bi bili da su koristili kredit denominiran u EUR. Korisnik kredita je prihvatio ponudu i sklopio dodataka 1. ugovoru o kreditu. Poziva se na rješenje Vrhovnog suda RH, posl. Gos-1/19. Navodi da su potrošači u slučajevima kada su provedene konverzije onemogućeni potraživati bilo kakvu razliku po osnovi ranijeg pravnog posla. Ukazuje na presudu Vrhovnog suda RH, posl. br. Rev-1172/18 od 19. ožujka 2019. kao i Suda EU, br. C-567/20, C-243/20 te presude Županijskog suda u Varaždinu, posl. br. Gž-1658/18-8 od 7. prosinca 2020. te Županijskog suda u Puli-Pola, posl. br. Gž-925/17 od 20. ožujka 2020. itd. Objašnjava da tužitelj nakon prihvaćene konverzije i sklapanja dodatka 1. nema pravo potraživati isplatu bilo kakvih iznosa iz ugovora o kreditu u kojem je glavnica bila vezana uz valutu CHF. Presuda iz predmeta potrošač daje subjektivna prava potrošačima. Odredba o valutnoj klauzuli je jasna, lako uočljiva i razumljiva. Korisnik kredita je svjesno i dobrovoljno preuzeo rizik mogućeg nepovoljnog tečaja u odnosu na HRK. Tužitelj nije dokazao da je tuženik postupao protivno načelu savjesnosti i poštenja, odnosno da je nastala značajnija neravnoteža u pravima na štetu tužitelja. Tuženik, unatoč stručnosti i pažnji, nije znao, niti je mogao znati za buduća kretanja tečaja CHF. Kretanje tečaja CHF nakon 2010. te aprecijacije bez presedana imalo je za posljedicu svjetsku ekonomsku krizu, što nitko nije mogao predvidjeti, pa ni tuženik. Osporava visinu. Predlaže da sud uzme u obzir tzv. negativne vrijednosti, odnosno razlike između stvarno plaćenih anuiteta i anuiteta prema otplatnom planu iz ugovora o kreditu. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev, kao neosnovan.

3. Tužitelj u podnesku od 22. ožujka 2024. ukazuje na primjenu presude i rješenja Vrhovnog suda RH, posl. br. Gev-2245/17 od 20. ožujka 2018. Navodi da ima pravo pozivati se na spor kolektivne zaštite. Osporava osnov i visinu, procesnopravnog prigovora prijeboja. Ističe prigovor zastare te promašene pasivne legitimacije. Navodi da tužitelj nema točan podatak je li sklopljen aneks o konverziji zbog čega opreza radi osporava navedeno. Dodatak je sklopljen bez ikakvog, a pogotovo bez slobodnog i informiranog pristanka, zbog čega se korisnik kredita nikada nije odrekao potraživanja.

Korisnik kredita mora se potpuno obeštetiti.

4. Tuženik u podnesku od 4. travnja 2024. navodi da nitko ne može isti dug platiti dva puta zbog čega se poziva na čl. 1113. ZOO-a. Navodi da je aneksom utvrđena preplata tužitelja po ugovoru o kreditu u iznosu od 5.117,82 EUR. Predlaže da sud utvrdi postojanje tražbine tuženika prema tužitelju u iznosu od 5.117,82 EUR sa zateznim kamatama koje teku od 1. listopada 2015. do isplate te da prebije tražbine tužitelja i tuženika i u konačnici odbije tužbeni zahtjev (listovi 344. i 345. spisa).

5. Tužitelj u podnesku od 18. travnja 2025. navodi da tuženik nema tražbinu protiv tužitelja te ponavlja da je takva tražbina zastarjela.

6. Po izradi nalaza i mišljenja te dopune nalaza i mišljenja tužitelj u podnesku od 18. siječnja 2026. (listovi 448. – 453. spisa) uređuje tužbeni zahtjev na način da predlaže da sud utvrdi ništetnim odredbe ugovora o kreditu i to čl. 1.2., čl. 1.3. i čl. 1.4. Ujedno predlaže da sud naloži tuženiku naknaditi tužitelju iznos od 15.808,93 EUR sa zateznim kamatama. Podredno postavlja tužbeni zahtjev ponovno na utvrđenje ništetnim odredbi ugovora o kreditu te predlaže da sud naloži tuženiku da naknadi tužitelju iznos od 281,07 EUR sa zateznim kamatama.

7. Tijekom postupka sud je pročitao dodatak ugovora o kreditu (listovi 8. – 12. , 286. – 291. spisa), ugovor o kreditu s prilozima (listovi 13. – 21. , 276. – 284., 291. – 297. – 299. spisa), izračun konverzije kredita (listovi 22. – 65., 300. – 321. spisa), ugovor o ustupu/prijenosu tražbine sklopljen između ŠI i tužitelja od 10. lipnja 2023.(listovi 158. – 163. spisa), obavijest o preuzimanju tražbine, zahtjev za dostavom dokumentacije, prijedlog izvansudske nagodbe (list 164. spisa), povijesni izvadak za tuženika (listovi 165. – 274. spisa), obavijest o ustupu tražbine (list 275. spisa), otplatni plan (listovi 322. – 342. spisa), dopis Raiffeisen Bank d.d. od 10. svibnja 2014. (list 343. spisa), promet po računu (listovi 346. – 360. spisa), saslušao svjedoka ŠI (listovi 379. i 380. spisa), nalaz i mišljenje stalne sudske vještakinje Petre Blašković iz Centra za financijska vještačenja d.o.o. od 14. kolovoza 2025. (listovi 391. – 400. spisa), dopunu nalaza i mišljenja od 8. prosinca 2025. (listovi 427. – 441. spisa).

8. Sud je, također, pročitao i sudsku praksu, koja djeluje snagom svoje pravne argumentacije, pa tako presudu Županijskog suda u Puli-Pola, posl. br. Gž-925/2017- 3 od 20. ožujka 2020. (listovi 82. – 85. spisa), presudu i rješenje Općinskog suda u Vinkovcima, posl. br. P-145/20-16 od 21. ožujka 2022. (listovi 86. – 103. spisa), rješenje Županijskog suda u Bjelovaru, posl. br. Gž-911/2021-2 od 13. rujna 2021. (listovi 104. – 11. spisa), presudu i rješenje Županijskog suda u Varaždinu, posl. br. Gž-1658/2018-8 od 7. prosinca 2020. (listovi 124. – 130. spisa), presudu Županijskog suda u Splitu, posl. br. Gž-2427/2018-5 od 10. lipnja 2020. (listovi 131. – 137. spisa), rješenje Vrhovnog suda RH, posl. br. Revd-4393/2021-2 od 13. listopada 2021. (listovi 138. i 139. spisa),

9. Raspravnim rješenjem od 27. veljače 2026. (list 456. spisa) sud je odbio preostale predložene, a neizvedene dokazne prijedloge, kao nevažne, radi utvrđenja odlučnih činjenica te jer je činjenično stanje u dovoljnoj mjeri bilo razjašnjeno za donošenje meritorne odluke.

10. Ocjenom izvedenih dokaza, na temelju odredbe iz čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/2008., 123/2008., 57/2011., 25/2013., 28/2013., 89/2014. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/2019., 80/2022., 114/2022., 155/2023. i 146/2025. - dalje u tekstu: ZPP) sud je zaključio da je prvotno postavljeni tužbeni zahtjev djelomično osnovan dok je djelomično odlučivao o eventualno kumuliranom tužbenom zahtjevu te zaključio da je u tom dijelu neosnovan. Ujedno je procesnopravni prigovor radi prebijanja djelomično osnovan.

11. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenjem ništetnim odredbi čl. 1.2., čl. 1.3. i čl. 1.4. ugovora o kreditu, koji je sklopljen između ŠI i tuženika od 4. siječnja 2007., kao i zahtjev za isplatu iznosa od 15.808,93 EUR po osnovi preplata po ništetnim odredbama o valutnoj klauzuli u CHF iz ugovora o kreditu. Po podredno postavljenom tužbenom zahtjevu, predmet spora je, ponovno, zahtjev za utvrđenje ništetnim istih ugovornih odredbi, kao i zahtjev za isplatu iznosa od 281,07 EUR. Tuženik postavlja procesnopravni prigovor radi prijeboja iznosa od 5.117,82 EUR sa zateznim kamatama.

12. Između stranaka nije sporno da su pravni prednik tužitelja, odnosno korisnik kredita ŠI i tuženika, kao davatelj kredita, sklopili ugovor o kreditu br. 070104309154 od 4. siječnja 2007. kojim ugovorom je tuženik, kao davatelj kredita, korisniku kredita odobrio kredit u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 140.000,00 CHF obračunato po srednjem tečaju HNB-a na dan isplate (listovi 13. – 21. spisa). Između stranaka nije sporno da je tuženik korisniku kredita odobrio kredit s valutnom klauzulom u CHF. Ujedno između stranaka, tijekom postupka, postajalo je nesporno da je korisnik kredita s tuženikom sklopio dodatak navedenom ugovoru o kreditu od 18. siječnja 2016. (listovi 8. – 12. spisa). Između stranaka nije sporno da je dodatak ugovoru o kreditu sklopljen na na temelju Zakona o izmjeni i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju iz 2015.

13. Sporna je aktivna legitimacija. Sporan je osnov i visina. Sporno je je li potraživanje tužitelja zastarjelo. Sporno je treba li tuženik platiti tužitelj iznos u konačnici od 15.808,93 EUR sa zateznim kamatama na ime stečenog bez osnove po ništetnim odredbama o valutnoj klauzuli iz ugovora o kreditu, odnosno podredno iznos od 281,07 EUR sa zateznim kamatama. Sporno je je li korisnik kredita obeštećen time što je sklopio dodatak o konverziji. Sporno je je li se sklapanjem dodatka o konverziji pravni prednik tužitelja odrekao potraživati daljnja obeštećenja od tuženika. Sporan je tijek zateznih kamata. Sporno je ima li tuženik potraživanja prema tužitelju na ime tzv. negativnih kamata. Sporno je je li takvo potraživanje tuženika zastarjelo te može li procesno pravni prigovor radi prijeboja tuženik isticati protiv pravnog sljednika korisnika kredita, ovdje tužitelja.

14. Prema čl. 156. Zakona o kreditnim institucijama („Narodne novine“, br. 159/2013., 19/2015., 102/2015., 15/2018., 70/2019., 47/2020., 146/2020., 151/2022. i 145/2024. – dalje u tekstu: ZKI) bankovna tajna su svi podaci, činjenice i okolnosti koje je kreditna institucija saznala na osnovi pružanja usluga klijentima i u obavljanju poslova s pojedinačnim klijentom. Kreditna institucija dužna je čuvati bankovnu tajnu. U smislu ovoga Zakona klijentom kreditne institucije smatra se svaka osoba koja je zatražila ili primila bankovnu i/ili financijsku uslugu od kreditne institucije (st. 2).

15. Prema čl. 157. st. 3. ZKI-a obveza kreditne institucije da čuva bankovnu tajnu ne odnosi se, među ostalim, ako se klijent usuglasi da se određeni povjerljivi podaci mogu priopćiti drugoj fizičkoj i/ili pravnoj osobi, pod uvjetom da je suglasnost dokaziva. Ako povjerljivi podaci obuhvaćaju osobne podatke, suglasnost mora biti dana u skladu s propisima kojima se uređuje zaštita osobnih podataka (t. 1.) te ako interesi ili obveze kreditne institucije ili klijenta zahtijevaju priopćavanje povjerljivih podataka u svrhu razjašnjenja međusobnog pravnog odnosa između kreditne institucije i klijenta u sudskom postupku, arbitražnom postupku ili postupku mirenja (t. 9.) itd.

16. Stav je ovog suda da je potpisivanjem ugovora o cesiji te prijenosom svih svojih potraživanja korisnika kredita prema tuženiku korisnik kredita dao suglasnost da se podatci vezani za kredit sa tuženikom daju i dostavljaju tužitelju. Suprotno tumačenje predstavljalo bi samo puku formalnost na koju u svojoj recentnoj praksi upućuje Ustavni sud RH. Ovo posebice stoga što je tuženik od strane korisnika kredita i tužitelja bio obaviješten o samom ugovoru o cesiji te nije otklonio ugovor i/ili ustao sa tužbom za zaštitu svojih prava i interesa u pogledu prenesenog potraživanja (dok je sud imao na umu da se radi o prenesenom restitucijskom zahtjevu po ništetnim odredbama).

17. Stoga valja zaključiti, a kako je korisnik kredita obavijestio tuženika o prijenosu tražbine i izričito dao uputu tuženiku da svoju obvezu izvršava novom vjerovniku, ovdje tužitelju da je time dao i svoju suglasnost na davanje podatka o dokumentaciji koju je tužitelj zatražio od tuženika, suprotno osporavanjima tuženika. Također, valja zaključiti i da je interes korisnika kredita, kao ustupitelja zahtijevati priopćenje podatka u svrhu razjašnjenja međusobnog pravnog odnosa.

18. Uvidom u ugovor o ustupu/prijenosu tražbine (cesija), koji je sklopljen između korisnika kredita, odnosno pravnog prednika tužitelja ŠI i tužitelja od 10. lipnja 2023. (listovi 158. – 163. spisa) vidljivo je da je korisnik kredita, kao ustupitelj, ustupio tužitelju, kao primatelju, novčanu tražbinu prema tuženiku po osnovi ništetnih odredbi ugovora o kreditu br. 070104309154 od 4. siječnja 2007.

19. Tuženik je obaviješten o ugovoru o cesiji od 10. lipnja 2023. i to dopisom tužitelja od 10. lipnja 2023. (list 164. spisa). Navedeni dopis tuženik je uredno zaprimio, što proizlazi iz prijemnih štambilja tuženika, a što tuženik tijekom postupka ne osporava.

20. Zbog navedenog, a kako je tražbina, koja je predmet spora u ovoj pravnoj stvari, prenesena na tužitelja, to je tužitelj aktivno legitimiran nastupati u ovoj parnici, odnosno podnijeti tužbu protiv tuženika, suprotno neosnovano istaknutom prigovoru nedostataka aktivne legitimacije.

21. Prema odredbi iz čl. 80. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj: 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022., 156/2022. i 155/2023. – dalje u tekstu: ZOO) vjerovnik može ugovorom sklopljenim s trećim prenijeti na ovoga svoju tražbinu, osim one čiji je prijenos zabranjen zakonom ili koja je strogo osobne naravi ili koja se po svojoj naravi protivi prenošenju na drugoga. Znači, ne mogu se prenijeti tražbine čiji je prijenos zabranjen zakonom, strogo osobne naravi i koje po svojoj naravi se protive prenošenju na drugoga.

22. U ovom postupku tuženik neosnovano tvrdi da je tražbina pravnog prednika tužitelja strogo osobe naravi. Naime, radi se o tražbini ustupitelja, koji je potrošač, sukladno odredbi iz čl. 3. st. 1. t. 1. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj: 96/03., dalje u tekstu: ZZP/03), a koji je bio važeći u trenutku sklapanja ugovora o kreditu, dok je primatelj (ovdje tužitelj) pravna osoba (dakle, nije potrošač). Pritom je tražbina koje je predmet ustupa novčana tražbina, odnosno imovinsko-pravno potraživanje, koje nije strogo osobne naravi, neovisno o svojstvu ustupitelja, kao potrošača, a niti se narav takve tražbine protivi ustupu.

23. Zbog navedenog, a kako se radi o novčanoj tražbini koja se može ustupiti, suprotno svim osporavanjima tuženika, to valja zaključiti da je ugovorom o ustupu tražbine od 10. lipnja 2023. bilo dopušteno novčanu tražbinu pravnog prednika tužitelja prenijeti na tužitelja.

24. Nadalje, valja navesti da promjena u osobi vjerovnika ne utječe na identitet same tražbine, pa nije odlučno to što je ustupitelj bio potrošač, a primatelj (ovdje tužitelj) to nije. Naime, identitet tražbine ustupom nije promijenjen, a što proizlazi iz odredbe čl. 84. st. 1. ZOO-a kojom je propisano da primatelj ima prema dužniku (ovdje tuženiku) ista prava koja je ustupitelj imao prema dužniku do ustupanja.

25. Iz ugovora o ustupu od 10. lipnja 2023. proizlazi da sklapanjem tog ugovora ustupitelj ŠI prenosi na tužitelja sve tražbine prema tuženiku po ugovoru o kreditu br. 070104309154 od 4. siječnja 2007. i to po osnovi ništetnih odredbi navedenog ugovora o kreditu s naslova valute, kamata i svih plaćenih naknada. Također, tužitelj u cijelosti prima prenesene tražbine (čl. 2. st. 1. u vezi s čl. 1. ugovora o ustupu od 30. svibnja 2023. – listovi 158. – 163. spisa).

26. Iz navedenog sud zaključuje, a suprotno osporavanju tuženika, da je tražbina koja se prenosi ugovorom o ustupu od 10. lipnja 2023. odrediva. Naime, radi se o novčanoj tražbini, odnosno o imovinsko pravnom zahtjevu po osnovi ništetnih odredbi na ime valute, kamate te plaćenih naknada, a sve iz ugovora o kreditu, sklopljenog između pravnog prednika tužitelja i tuženika.

27. Zaključno, novčana tražbina potrošača (ŠI) na temelju potrošačkog ugovora (ugovora o kreditu br. 070104309154 od 4. siječnja 2007.) zadržava takvo svojstvo i nakon ustupa tražbine osobi koja nije potrošač, kao u ovom slučaju. To znači da se i u odnosu na tužitelja, kao primatelja, te tražbine i tuženika, kao dužnika, primjenjuju propisi koji se odnose na zaštitu potrošača, pa tako i pravomoćne presude u kolektivnom sporu za zaštitu potrošača, suprotno osporavanjima tuženika.

28. Presudom Trgovačkog suda u Zagrebu, posl. br. P-1401/12 od 4. srpnja 2013. utvrđeno je da je OTP bank d.d. u razdoblju od 1. rujna 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedila kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita sklapajući ugovore o kreditima koristeći u njima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju -ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije sklapanja i u vrijeme sklapanja predmetnih ugovora OTP bank d.d. kao trgovac nije potrošače u cijelosti informirala o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi sklapanja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, pa je time OTP bank d.d. postupila suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" br. 96/03) u razdoblju od 1. studenog 2004. do 6. kolovoza 2007. i to člancima 81., 82 .i 90., a od 7. kolovoza 2007. do 31. prosinca 2008., protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" br. 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09 ) i to člancima 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima, te da je u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008., a koja povreda traje i nadalje, povrijedila kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita sklapajući ugovore o kreditima, koristeći u njima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju - ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze u ugovorima o kreditima promjenljiva u skladu s jednostranom odlukom OTP bank Hrvatska d.d. i drugim internim aktima banke, a da prije sklapanja i u vrijeme sklapanja ugovora OTP bank Hrvatska d.d. kao trgovac i korisnici kreditnih usluga kao potrošači nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku OTP bank Hrvatska d.d. o promjeni stope ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa, a sve na štetu potrošača, pa je time OTP bank Hrvatska d.d. postupila suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" br. 96/03) u razdoblju od 10. rujna 2003. do 6. kolovoza 2007. i to člancima 81., 82. i 90., a od 7. kolovoza 2007. pa nadalje, protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" br. 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09) i to člancima 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima (točka VI. izreke navedene presude).

29. Presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, posl. br. Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018. odbijena je žalba OTP bank Hrvatska d.d. (i ostalih tuženika u tom predmetu) i potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu P-1401/12 od 4. srpnja 2013., između ostalog i u točki VI. izreke u dijelu kojim je utvrđeno da je OTP bank Hrvatska d.d. u razdoblju od 1. rujna 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedila kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita sklapajući ugovore o kreditima koristeći u njima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju

- ugovorima o kreditima na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora nisu kao trgovci potrošače u cijelosti informirali o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, pa su time tuženici postupali suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj 96/13) i to člancima 81., 82. i 90., a od 7. kolovoza 2007. do 31. prosinca 2008. protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj: 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09 i 133/09) i to člancima 96. i 97. te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima.

30. Ugovor o kreditu sklopljen je 4. siječnja 2007., dakle, u razdoblju kada je pravni prednik tuženika sklapao ugovore o kreditu denominirane u kunama sa valutnom klauzulom u CHF, pritom koristeći nepoštene i time posljedično ništetne odredbe jer potrošače nije u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana

31. Tužitelj se u tužbi poziva na pravno utvrđenje iz presude kojom su prihvaćeni zahtjevi iz tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava (čl. 502.a st. 1. ZPP-a).

32. Zbog navedenog, ovaj sud je vezan za utvrđenja i odluku suda iz postupka zaštite kolektivnih interesa potrošača – presudu Trgovačkog suda u Zagrebu, posl. br. P-1401/12 od 4. srpnja 2013., koja je potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, posl. br. Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018.

33. Prema odredbi čl. 81. st. 1. ZZP-a/03 ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača.

34. Smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranoga standardnog ugovora trgovca (čl. 81. st. 2. ZZP-a/03).

35. Ako trgovac tvrdi da se o pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed sastavljenom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, dužan je to dokazati (čl. 81. st. 4 ZZP- a/03).

36. Nije dopušteno ocjenjivati jesu li poštene ugovorne odredbe o predmetu ugovora i cijeni ako su te odredbe jasne, lako razumljive i lako uočljive (čl. 84. ZZP- a/03).

37. Nepoštena ugovorna odredba je ništava (čl. 87. ZZP-a/03).

38. Radi utvrđenja odlučnih činjenica je li sporna odredba ugovora o kreditu bila razumljiva korisniku kredita ŠI, kao i je li korisnik kredita s djelatnikom tuženika pregovarao oko pojedine odredbe, sud je pročitao ugovor o kreditu, kao i odlučne činjenice radi li se o unaprijed formuliranom ugovoru, sud je saslušao svjedoka ŠI.

39. Na glavnoj raspravi 28. svibnja 2025. sud je saslušao svjedoka ŠI (listovi 379. i 380. spisa) koji je naveo da je podigao kredit kod tuženika 4. siječnja 2007. Ugovor je pročitao. Bilo mu je jasno što u ugovoru piše. Istakao je da je pitao tuženika može li podići kredit u kunama ili s valutnom klauzulom u eurima ali navedeno nije bilo moguće jer je zatvarao stari kredit i rješavao stambeno pitanje. Po tuženiku ovakav kredit s valutnom klauzulom u CHF je bila jedina mogućnost. U to vrijeme bio je u mirovini. Tim kreditom rješavao je stambeno pitanje za nekretninu u kojoj i danas živi. Tuženik mu nije objasnio rizike podizanja kredita u CHF, a niti mu je objasnio kretanje tečaja CHF. S tuženikom nije mogao pregovarati oko pojedinih odredbi ugovora.

40. Sud je prihvatio iskaz svjedoka ŠI jer je svjedok iskazivao uvjerljivo i dosljedno, a posebice stoga što je iskazivao sukladno ispravama u spisu, dok tuženik iskaz svjedoka nije s uspjehom osporio. Tuženik jest postavio dokazi prijedlog za saslušanjem djelatnika banke ali je od tog dokaznog prijedloga odustao zbog čega sud nije saslušavao djelatnike banke (list 380. spisa).

41. Iz navedenog sud je zaključio da sporna odredba o valutnoj klauzuli u CHF nije bila razumljiva korisniku kredita ŠI, kao razumno dobro informiranom, razumno pažljivom i opreznom potrošaču, zbog čega je i u ovom konkretnom pravnom sporu valjalo primijeniti utvrđenja iz pravomoćne presude donesene u predmetu potrošačkog kolektivnog spora - dakle, valutna klauzula u CHF potrošaču nije bila razumljiva te se o navedenoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo što je uzrokovalo očitu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, a slijedom čega je navedena odredba nepoštena te i time ništava. Tuženiku valja navesti da zbog nedostatka dokaza sud nije ni mogao utvrditi suprotno (čl. 219. st. 1. u vezi s čl. 221.a ZPP-a).

42. Stoga je sud odlučio kao u t. I. izreke presude.

43. Nadalje, uvidom ugovor o kreditu br. 070104309154 od 4. siječnja 2007. (listovi 13. - 21. spisa) vidljivo je da je ugovor sklopljen između pravnog prednika tužitelja ŠI, kao korisnika kredita i tuženika za iznos od 140.000,00 CHF, obračunato prema srednjem tečaju HNB-a na dan isplate (čl. 1.1.). Namjena kredita je stambeni kredit za adaptaciju kuće i zatvaranje postojećeg kredita (čl. 1.1.). Iz ugovora ne proizlazi da je kredit dan korisniku kredita, kao trgovcu. Iz ugovora ne proizlazi da je kredit dan radi obavljanja kakve trgovačke ili obrtničke djelatnosti, suprotno upiranjima tuženika (čl. 219. st. 1. u vezi s čl. 221.a ZPP-a). Takve navode potvrđuje i svjedok ŠI, korisnik kredita, saslušan na glavnoj raspravi 28. svibnja 2025.

(listovi 379. i 380. spisa).

44. Uvidom u dodatak ugovoru naziva radnja kojom se provodi Zakon o izmjeni i dopuni Zakona o potrošačkom kreditu, dodatak br. 1. ugovora o kreditu od 18. siječnja 2016. (listovi 8. – 12. spisa) proizlazi da je između korisnika kredita KI i davatelja kredita, ovdje tuženika, sklopljen navedeni dodatak na temelju Zakona o izmjeni i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju ("Narodne novine, br. 102/2015 – dalje u tekstu: ZID ZPK). Navedenim dodatkom ugovorne strane su suglasno utvrdile da je dana 19. siječnja 2007. i 8. veljače 2007. plasiran iznos kredita od 140.000,00 CHF u protuvrijednosti kuna što na temelju Zakona o izmjenama i dopunama ZPK-a iznosi 86.594,03 EUR (čl. 2.1.). Dodatkom su ugovorne strane suglasno utvrdile da nedospjela glavnica na dan 18. siječnja 2016. iznosi 75.015,69 EUR (čl. 2.1., 1.1.b). Ugovorne stranke suglasno su promijenile odredbe ugovora o kreditu na način da se uplata na račun kredita na datum dospijeća anuiteta obračunava po srednjem tečaju HNB-a za EUR koji vrijedi na dan redovnog dospijeća anuiteta (čl. 2.2.). Dodatak je solemniziran pred javnim bilježnikom. Iz navedenog dodatka ne proizlazi da su stranke ugovorile što se događa sa tzv. negativnim vrijednostima, odnosno sa iznosima kada je anuitet, uslijed promijene tečaja, plaćen manje nego što je plaćen prvi anuitet.

45. Iz dopisa tuženika upućenog pravnom predniku tužitelja ŠI od 13. studenog 2015. (listovi 300. – 302. spisa) proizlazi da je tuženik pravnom predniku tužitelja dostavio prijedlog izračuna konverzije kredita br. 070104309154 od 4. siječnja 2007. Navedenim dopisom tuženik je naveo da će se konverzija provesti sukladno zakonskim odredbama uz prethodnu suglasnost korisnika kredita. Objasnio je da se vrši konvertiranje početno isplaćenog iznosa u HRK iz valute CHF u EUR po tečaju na dan isplate kredita. Naveo je da je nedospjela glavnica 75.612,90 EUR, stanje uplatnog računa 0,00 kn, datum dospijeća kredita 15. veljače 2037., preostali broj obroka 257, frekvencija plaćanja mjesečno te kamatna stopa 5,84 % godišnje. Istakao je da podaci o izračunu preplate na dan 30. rujna 2015. iznose: iznos uplaćenih sredstava 60.674,13 EUR, ukupan iznos obroka po novom kreditu u valuti EUR do tog dana 55.713,85 EUR, ukupan zbroj budućih obroka 132.675,72 EUR, iznos preplate po novom kreditu 4.960,28 EUR, iznos preplate dostupan za isplatu klijentu 0,00 EUR te iznos preplate koji će se koristiti za podmirenje 50 % budućeg mjesečnog obroka 4.960,28 EUR. U prilogu tog dopisa tuženik je korisniku kredita dostavio dodatak. Napomenu je da je izračun konverzije izvršen na temelju stanja kredita na dan 30. rujna 2015. dok će se konačni izračun konverzije provesti u poslovnici.

46. Dopisom tuženika od 12. prosinca 2022. (list 303. spisa) korisnik kredita je obaviješten o novom otplatnom planu te su mu na dan 12. prosinca 2022. naznačeni odobreni iznos kredita 75.015,69 EUR, datum odobrenja kredita 4. siječnja 2007., datum dospijeća kredita 15. veljače 2037., preostali broj anuiteta za otplatu 170, frekvencija plaćanja mjesečno, nedospjela glavnica 57.455,93 EUR te dospjele obveze 0,00 EUR.

47. Sud proveo financijsko vještačenje te je stalna sudska vještakinja Petra Blašković iz Centra za financijska vještačenja d.o.o. sačinila nalaz i mišljenje od 14. kolovoza 2025. (listovi 391. – 410. spisa). Vještakinja je sačinila i dopunski nalaz i mišljenje od 8. prosinca 2025. (listovi 427. – 441. spisa).

48. Iz nalaza i mišljenja od 14. kolovoza 2025. proizlazi da pod pretpostavkom da se tijekom otplate kredita vezanog uz valutu CHF u razdoblju otplate do dana izračuna konverzije kredita nije mogao mijenjati tečaj, to ukupan iznos preplata, uzevši u obzir rast anuiteta zbog rasta tečaja u odnosu na tečaj koji je vrijedio na dan isplate kredita, u razdoblju otplate kredita do dana provođenja konverzije kredita iznose 11.755,69 EUR. Ukupan iznos koji je tužitelj manje platio posljedično na pad tečaja u odnosu na tečaj koji je vrijedio prilikom isplate kredita ukupno iznosi 161,34 EUR. Sveukupan iznos koji je više plaćen (zbroj više i manje plaćenog) za vrijeme otplate kredita do dana izračuna konverzije kredita slijedom promjene tečaja na više i niže u odnosu na tečaj koji je vrijedio prilikom isplate kredita, iznosi 11.594,35 EUR. Na dan provođenja konverzije, odnosno 18. siječnja 2016. utvrđena je glavnica u iznosu od 75.015,69 EUR / 575.146,50 kn. Pod pretpostavkom da se tužitelju za vrijeme otplate kredita u CHF nije mijenjao tečaj korišten prilikom isplate kredita preostala nedospjela glavnica tužitelja na dan 18. siječnja 2016. bi prema stvarnom otplatnom planu bila manja za 5.110,34 EUR. Konverzija je izvršena sukladno zakonu. Zatezne kamate na preplaćene mjesečne iznose, po osnovi promjene tečaja za otplatu iznad tečaja koji je vrijedio na dan isplate kredita, obračunate do dana provođenja konverzije iznose 3.995,29 EUR.

49. Iz dopunskog nalaza i mišljenja od 8. prosinca 2025. (listovi 427. – 441. spisa) proizlazi da zatezne kamate, na pojedinačne iznose preplate priznate u konverziji, obračunate za razdoblje do dana provođenja konverzije kredita, ovdje 18. siječnja 2016., iznose 281,07 EUR.

50. Tužitelj se na nalaz i mišljenje očitovao u podnesku od 28. rujna 2025. te je naveo da nema prigovora i primjedbi. Postavio je tužbeni zahtjev na utvrđenja ništetnim, kao i zahtjev na isplatu iznosa od 15.808,93 EUR sa zateznim kamatama koje teku od 30. rujna 2015. do isplate (listovi 417. – 420. spisa).

51. Na dopunski nalaz i mišljenje tužitelj se očitovao u podnesku od 18. siječnja 2026. (listovi 448. – 453. spisa) na način da je predložio da sud utvrdi ništetnim odredbe ugovora o valutnoj klauzuli kao i da naloži tuženiku naknaditi tužitelju iznos od 15.808,93 EUR sa zateznim kamatama. Podredno je postavio tužbeni zahtjev ponovno na utvrđenje ništetnim odredbi ugovora o kreditu, kao i zahtjev za isplatu iznosa od 281,07 EUR sa zateznim kamatama.

52. S obzirom na to da stranke nisu iznosile prigovore na nalaz i mišljenje, kao i na dopunski nalaz i mišljenje, dok je nalaz i mišljenje te dopunski nalaz i mišljenje sačinjen profesionalno, detaljno i obrazloženo te provjerljivo, to sud na temelju odredbe iz čl. 492.c st. 3. ZPP-a, nije pozivao stalnu sudsku vještakinju na usmeno iznošenje nalaza i mišljenje.

53. Na temelju odredbe iz čl. 3. Zakona o izmjeni i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju ("Narodne novine", br. 102/2015 – dalje u tekstu: ZID ZPK/15) navedeni Zakon je stupio na snagu 30. rujna 2015.

54. Navedenim Zakonom u Zakonu o potrošačkom kreditiranju („Narodne novine“, br. 75/09., 112/12., 143/13., 147/13., 9/15. i 78/15.) iza čl. 19.. dodana je glava IV.a naslovi iznad članaka i čl. 19.a do 19.i te glava IV.b i čl. 19.j do 19.l koji glase:

»IV.a KONVERZIJA KREDITA DENOMINIRANIH U CHF I DENOMINIRANIH U KUNAMA S VALUTNOM KLAUZULOM U CHF

Predmet konverzije

(1) Ovom glavom uređuju se obveze vjerovnika i potrošača:

– u postupku konverzije kredita denominiranih u CHF u kredite denominirane u EUR,

– u postupku konverzije kredita denominiranih u kunama s valutnom klauzulom u CHF u kredite denominirane u kunama s valutnom klauzulom u EUR i

– u postupku konverzije tražbine nastale zbog prestanka ugovora o kreditu iz podstavaka 1. i 2. ovoga stavka iz tražbine denominirane u CHF u denominiranu u EUR odnosno iz tražbine denominirane u kunama s valutnom klauzulom u CHF u denominiranu u kunama s valutnom klauzulom u EUR.

(2) Odredbe ove glave primjenjuju se na kredite denominirane u CHF i denominirane u kunama s valutnom klauzulom u CHF, bez obzira na vrstu i namjenu, u kojima dužnikova obveza iz kredita ili obveza vraćanja primljenog nastala zbog prestanka ugovora o kreditu nije ispunjena ili prisilno ostvarena.

(3) Odredbe ove glave ne primjenjuju se na kredite iz stavka 2. ovoga članka za koje je do dana stupanja na snagu ovoga Zakona provedena konverzija kredita iz CHF u drugu valutu ili kune ili valutne klauzule u CHF u drugu valutnu klauzulu ili kune i na kredite denominirane u CHF i denominirane u kunama s valutnom klauzulom u CHF i na kredite denominirane u CHF i denominirane u kunama s valutnom klauzulom u CHF kod kojih je dužnikova obveza ispunjena ili prisilno ostvarena.

(4) Iznimno od članka 3. stavka 1. točke a) ovoga Zakona, odredbe ove glave primjenjuju se i na ugovore o kreditu koji obuhvaćaju ukupan iznos kredita veći od 1.000.000,00 kuna.

(5) U smislu ove glave vjerovnik je i osoba na koju je prenesena tražbina iz obveznih odnosa navedenih u stavku 1. ovoga članka.

Načelo konverzije kredita

Članak 19.b

Konverzija kredita denominiranog u CHF u kredit denominiran u EUR i kredita denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF u kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u EUR podrazumijeva konverziju kredita radi promjene valute, odnosno valutne klauzule u kojoj je denominiran i provodi se na način da se položaj potrošača s kreditom denominiranim u CHF izjednači s položajem u kojem bi bio da je koristio kredit denominiran u EUR, a položaj potrošača s kreditom denominiranim u kunama s valutnom klauzulom u CHF izjednači s položajem u kojem bi bio da je koristio kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u EUR.

Način izračuna konverzije kredita

Članak 19.c

(1) Konverzija kredita podrazumijeva konverziju radi promjene valute odnosno valutne klauzule u kojoj je denominiran i izračunava se na način da se:

1. na iznos početno odobrene glavnice kredita denominiranog u CHF i denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF izračuna iznos glavnice kredita denominiranog u EUR i denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u EUR, po tečaju primjenjivom na datum isplate kredita, a koji tečaj je jednak tečaju one vrste koji je vjerovnik na taj datum primjenjivao na kredite iste vrste i trajanja denominirane u EUR i u kunama s valutnom klauzulom u EUR, pri čemu se iznosom početno odobrene glavnice smatra iznos koji je zadužen u poslovnim knjigama vjerovnika, a koji iznos može biti veći od isplaćenog iznosa zbog tečajne razlike zbog kupoprodaje deviza prilikom isplate kredita,

2. umjesto početno ugovorene kamatne stope kredita denominiranog u CHF i denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF primijeni kamatna stopa jednaka kamatnoj stopi (po iznosu, vrsti i razdoblju promjene) koju je vjerovnik primjenjivao na kredite iste vrste i trajanja denominirane u EUR i denominirane u kunama s valutnom klauzulom u EUR na datum sklapanja ugovora o kreditu, uvažavajući smanjenja kamatnih stopa, tečaj ili uvjete odobrene određenim istovrsnim skupinama potrošača temeljem dobi, namjene kredita, iste vrste i trajanja u EUR i u kunama s valutnom klauzulom u EUR na datum sklapanja ugovora o kreditu denominiranog u CHF i denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF, 3. početno utvrđen otplatni plan kredita denominiranog u CHF i denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF uključujući sve njegove izmjene, na temelju kojeg su izračunati obroci odnosno anuiteti u CHF i u kunama s valutnom klauzulom u CHF, zamijeni novim otplatnim planom izračunatim u skladu s točkama 1. i 2. ovoga stavka, i na temelju kojeg se izračunavaju novi obroci odnosno anuiteti u EUR i u kunama s valutnom klauzulom u EUR, uzimajući u obzir sve izmjene ugovornih uvjeta koji se odnose na iznos, namjenu i rokove dospijeća glavnice te iznos, vrstu i razdoblje promjene kamatnih stopa i ostale promjene koje su tijekom trajanja ugovora o kreditu uvjetovale izmjenu početno utvrđenog otplatnog plana i obroka odnosno anuiteta,

4. iznosi uplaćeni radi namirenja početno utvrđenih obroka odnosno anuiteta u CHF i kunama s valutnom klauzulom u CHF (osim uplata na ime naplaćenih zateznih kamata, naknada i troškova koji se ne uzimaju u obzir za potrebe izračuna konverzije) pretvore u EUR i u valutnu klauzulu u EUR po tečaju primjenjivom na datum uplate, a koji tečaj je jednak tečaju one vrste koji je vjerovnik na taj datum primjenjivao na kredite iste vrste i trajanja denominirane u EUR i denominirane u kunama s valutnom klauzulom u EUR. Takvi iznosi pretvoreni u EUR i valutnu klauzulu u EUR predstavljaju osnovu za namirenje obroka odnosno anuiteta u EUR i valutnoj klauzuli u EUR utvrđenih po novom otplatnom planu u EUR i valutnoj klauzuli u EUR iz točke 3. ovoga stavka, pri čemu se poštuje redoslijed namirenja dospjelih obveza sukladno općim uvjetima vjerovnika, ali ne obračunavaju zatezne kamate,

5. ukupni uplaćeni iznos utvrđen u EUR i valutnoj klauzuli u EUR na način iz točke 4. ovoga stavka veći od ukupnog iznosa obroka ili anuiteta u EUR i valutnoj klauzuli u EUR utvrđenih na način iz točke 3. ovoga stavka smatra preplatom koja se:

– ako iznos preplate ne prelazi ukupni zbroj obroka odnosno anuiteta u EUR i valutnoj klauzuli u EUR, preostalih na dan 30. rujna 2015. prema otplatnom planu iz točke 3. ovoga stavka, koristi za namirenje budućih obroka odnosno anuiteta u EUR i valutnoj klauzuli u EUR koji će dospjeti na način da se sukcesivno kod plaćanja budućeg obroka odnosno anuiteta koji će dospjeti iznos do najviše 50% dospjelog obroka odnosno anuiteta u EUR i valutnoj klauzuli u EUR namiri preplatom, sve dok se preplata u potpunosti ne iskoristi, pri čemu ako iznos preplate prelazi više od 50% ukupnog zbroja obroka odnosno anuiteta u EUR i valutnoj klauzuli u EUR, preostalih na dan 30. rujna 2015. prema otplatnom planu iz točke 3. ovoga stavka, vjerovnik i potrošač sporazumom definiraju način iskorištavanja iznosa preplate iznad 50% ukupnog zbroja obroka odnosno anuiteta u EUR i valutnoj klauzuli u EUR,

– ako iznos preplate prelazi ukupni zbroj obroka odnosno anuiteta u EUR i valutnoj klauzuli u EUR preostalih na dan 30. rujna 2015. prema otplatnom planu iz točke 3. ovoga stavka, vraća potrošaču od strane vjerovnika u roku od 60 dana od datuma prihvata konverzije od strane potrošača,

Iznos preplate iz ove točke preračunava se u kune po tečaju na dan 30. rujna 2015. i na njega vjerovnik nije dužan obračunati kamatu niti tečajnu razliku, već njih snosi potrošač.

6. ukupni uplaćeni iznos utvrđen u EUR i valutnoj klauzuli u EUR na način iz točke 4. ovoga stavka manji od ukupnog iznosa obroka odnosno anuiteta u EUR i valutnoj klauzuli u EUR utvrđenih na način iz točke 3. ovoga stavka, namiri vjerovniku od strane potrošača sukladno sporazumu vjerovnika i potrošača, a obveze po novom otplatnom planu u EUR i valutnoj klauzuli u EUR nastave ispunjavati od strane potrošača,

7. iznos preostale neotplaćene glavnice u EUR i kunama s valutnom klauzulom u EUR utvrđuje na dan 30. rujna 2015., kao razlika novog otplatnog plana utvrđenog sukladno točki 3. ovoga stavka i uplaćenih iznosa utvrđenih sukladno točki 4. ovoga stavka, pri čemu iznos preplate utvrđen u točki 5. ovoga stavka ne umanjuje iznos preostale neotplaćene glavnice u EUR i kunama s valutnom klauzulom u EUR, a manje uplaćeni iznos utvrđen u točki 6. ovoga stavka namiruje se sukladno sporazumu vjerovnika i potrošača,

8. učinak konverzije utvrdi kao razlika:

– stanja neotplaćene glavnice u CHF i valutnoj klauzuli u CHF evidentirane u poslovnim knjigama vjerovnika na dan 30. rujna 2015. izračunata u EUR i u kunama s valutnom klauzulom u EUR, po tečaju primjenjivom na dan 30. rujna 2015., a koji tečaj je jednak tečaju one vrste koji je vjerovnik na taj datum primjenjivao na kredite iste vrste i trajanja u EUR i u kunama s valutnom klauzulom u EUR, pri čemu se ograničenje tečaja iz članka 11.d ovoga Zakona odnosi na obroke odnosno anuitete u CHF i valutnoj klauzuli u CHF koji dospijevaju do isteka roka ograničenja iz članka 11.d ovoga Zakona i

– iznosa neotplaćene glavnice iz točke 7. ovoga stavka.

(2) Stavak 1. ovoga članka na odgovarajući način primjenjuje se i na izračun obveze vraćanja primljenog nastale zbog prestanka ugovora o kreditu pri čemu se konverzija provodi na dan 30. rujna 2015. odnosno na dan prestanka ugovora o kreditu.

Članak 19.f

Razlika između uplaćenog iznosa u prijelaznom razdoblju i iznosa za uplatu po obroku odnosno anuitetu u EUR i u kunama s valutnom klauzulom u EUR utvrđenom novim otplatnim planom iz članka 19.c stavka 1. točke 3. ovoga Zakona utvrdit će se prilikom dospijeća prvog sljedećeg anuiteta odnosno obroka u EUR i u kunama s valutnom klauzulom u EUR novog otplatnog plana iz članka 19.c stavka 1. točke 3. ovoga Zakona te će se tako utvrđena razlika smatrati preplatom iz članka 19.c stavka 1. točke 5. ovoga Zakona ili manje uplaćenim iznosom iz članka 19.c stavka 1. točke 6. ovoga Zakona.

Članak 19.e stavak 6.

Ako potrošač ne prihvati izračun konverzije kredita ili ne sklopi s vjerovnikom sporazum iz članka 19.c stavka 1. točke 6. ovoga Zakona, otplata kredita nastavlja se prema važećim ugovorenim uvjetima i sukladno odredbama ovoga Zakona.

Članak 19.j

(1) Ako je ugovor o kreditu sklopio vjerovnik, odnosno kreditni posrednik koji nema odobrenje za pružanje usluga potrošačkog kreditiranja, odnosno za posredovanje pri potrošačkom kreditiranju, ugovor je ništetan.

(2) U slučaju postojanja obveze vraćanja primljenog iz stavka 1. ovoga članka potrošač je na primljeni iznos dužan platiti kamate od dana pravomoćnosti odluke kojom se utvrđuje ništetnost.

55. Prema odredbi iz čl. 49. st. 5. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", br. 41/14 i 110/15 – dalje u tekstu: ZZP), koji je važio u trenutku kada je na snagu stupio ZID ZPK/15, odredbe te glave ZZP-a ne primjenjuju se na ugovorne odredbe kojima se u ugovor unose zakonske odredbe prisilne prirode, odnosno kojima se u ugovor unose odredbe i načela konvencija koje obvezuju Republiku Hrvatsku.

56. Nadalje, prema odredbi iz čl. 4. st. 1. ZZP-a ako su odredbe toga Zakona u suprotnosti s odredbama zakona kojima se uređuju pojedina upravna područja, a koji su usklađeni s pravnom stečevinom Europske unije, na odnose između potrošača i trgovca primarno se primjenjuju odredbe tih posebnih propisa. Ako posebnim zakonima iz st. 1. toga čl. ili tim Zakonom nije drugačije određeno, na obvezno pravne odnose između potrošača i trgovca primjenjuju se odredbe Zakona o obveznim odnosima.

57. Slijedom iznesenog, valja zaključiti da je ZID ZPK/15 specijalni zakon u odnosu na Zakon o zaštiti potrošača ("Narodne novine", br. 41/14 i 78/15 – dalje u tekstu ZZP) i ZOO. Sva tri pravna propisa iste su pravne snage. Stoga valja zaključiti da treba prvenstveno primijeniti odredbe specijalnog ZID ZPK/15. U slučaju da odredbama ZID ZPK/15 nije drugačije propisano, primjenjuju se odredbe ZZP-a, a koje potom upućuju na primjenu odredbi ZOO-a.

58. S navedenim u vezi, poštenost dodatka ugovoru o kreditu procjenjuje se kroz odredbe ZZP-a, a posljedice utvrđene ništetnosti kroz odredbe ZOO-a, što će biti dodatno obrazloženo.

59. U oglednom postupku koji se vodio pred Vrhovnim sudom RH, pod posl. br. Gos-1/19 na pitanje:

"Je li sporazum o konverziji sklopljen na osnovu ZID ZPK/15 nepostojeći ili ništetan u slučaju kad su ništetne odredbe osnovnog ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli?"

Vrhovni sud RH dao je odgovor u rješenju od 4. ožujka 2020.:

"Sporazum o konverziji sklopljen na osnovi ZID ZPK/15 ima pravne učinke i valjan je u slučaju kad su ništetne odredbe osnovnog ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli."

60. Prvenstveno valja navesti da je ZID ZPK/15 upravo i donesen sa svrhom da otkloni nepoštenu poslovnu praksu kreditnih institucija te da osigura otplatu kredita za dužnike koji su zbog promjena na tržištu, odnosno izrazitog jačanja tečaja CHF, dovedeni u neravnopravni i dužnički ovisan položaj u odnosu na kreditora, kao vjerovnika, sve vodeći se načelom ravnopravnosti te kao takav navedeni zakon predstavlja snažnu, izvanrednu, jednokratnu, retroaktivnu i vremensku ograničenu zakonodavnu intervenciju na području potrošačkog kreditiranja.

61. Ustavnost navedenog ZID ZPK/15 ocjenjivao je Ustavni sud RH te rješenjima br. U-I-3685/15 i dr. od 4. travnja 2017. nije prihvatio prijedloge više predlagatelja fizičkih osoba i osam kreditnih institucija za pokretanje postupka za ocjenu suglasnosti s Ustavom Republike Hrvatske.

62. Valja ponoviti da između stranaka (u konačnici) nije sporno da je Dodatak br. 1. sklopljen te nije sporno da je Dodatak br. 1. sklopljen na temelju ZID ZPK/15.

63. Zbog navedenog, valja zaključiti da se odredbe Dodatka ne mogu ocjenjivati nepoštenim, odnosno ništetnima. Ovo stoga jer je Dodatak sklopljen na temelju prisilnog propisa ZID ZPK/15. Odredbe ZID ZPK/15 donio je zakonodavac, odnosno nije ih formulirala nijedna od stranaka ugovora o kreditu. Slijedom iznesenog, a na temelju odredbe iz čl. 49. st. 5. ZZP-a ne mogu se ocjenjivati nepoštenima, odnosno posljedično ništetnima odredbe koje su u Dodatak unijele zakonske odredbe prisilne prirode. Stoga je dodatak ugovoru o kreditu valjan i proizvodi pravne učinke, suprotno navodima tužitelja.

64. Prethodno citirane odredbe ZID ZPK/15 propisuju da se konverzija kredita denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF, kao što je kredit iz ovog predmeta, vrši u kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u EUR te podrazumijeva konverziju kredita radi promjene valutne klauzule i provodi se na način da se položaj korisnika kredita iz ovog predmeta izjednačava s položajem u kojem bi korisnik kredita bio da je koristio kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u EUR (čl. 19.b ZPK/15).

65. Odredbom iz čl. 19.c ZPK-a detaljno je uređen način izračuna konverzije kredita, odnosno detaljno je razrađeno što se događa s iznosom početno odobrene glavnice kredita iz ovog predmeta denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF (čl. 14. st. 1. t. 1. ZPK-a), što se događa s početno ugovorenom kamatnom stopom (čl. 19.c st. 1. t. 2. ZPK-a), što se događa s početno utvrđenim otplatnim planom (čl. 19.c st. 1. t. 3. ZPK-a), odnosno što predstavljaju iznosi uplaćeni radi namirenja anuiteta (čl. 14.c st. 1. t. 4. ZPK-a), točan način kako se izračunava i što se smatra preplatom, odnosno što se događa s preplatom u pojedinim slučajevima (čl. 19.c st. 1. t. 5., 6., 7. ZPK-a). Ujedno je navedenom odredbom propisano da se konverzija provodi na dan 30. rujna 2015., odnosno na dan prestanka ugovora o kreditu.

66. Pritom valja navesti da je zakonodavac donošenjem ZID ZPK/15 propisao obveze kreditoru, ovdje tuženiku, pa tako; izradu kalkulatora koji uključuje detaljan pregled izračuna svih elemenata izračuna konverzije iz čl. 19.c. Zakona, te učiniti dostupnim svakom pojedinom potrošaču, preko mrežnih stranica, navedenog kalkulatora konverzije (čl. 19.d st. 1. ZID ZPK/15). Ujedno je zakonodavac propisao obvezu kreditora, ovdje tuženika omogućavanja pristupa povijesnom pregledu općih uvjeta kreditiranja, odluka o kamatnim stopama, dnevnih tečajeva u odnosu na kredite denominirane u kunama s valutnom klauzulom u CHF i na kredite denominirane u kunama s valutkom klauzulom u EUR (čl. 19.d st. 2. ZID ZPK/15). Propisana je i obveza kreditora pribave mišljenja revizora o kalkulatoru (čl. 19.d st. 3. ZID ZPK/15). Također, kreditoru je dan rok od 45 dana od 30. rujna 2015. da preporučenom pošiljkom uz povratnicu dostavi potrošaču izračun konverzije kredita (čl. 19.e st. 1. ZID ZPK/15). Uz navedeni izračun konverzije kreditor je bio dužan dostaviti izvod otvorenih stavaka koji je primijenio za izračun konverzije (čl. 19.e st. 2. ZID ZPK/15). Izračun konverzije morao je biti jasan i razumljiv u odnosu na preostale neotplaćene iznose glavnice u kunama s valutnom klauzulom u EUR (čl. 19.e st. 4. ZID ZPK/15). Kreditor nije smio tražiti dodatne instrumente osiguranja (čl. 19.e st. 9. ZID ZPK/15). Svi popratni troškovi konverzije pali su na teret kreditora (čl. 19.e st. 10. ZID ZPK/15).

67. S druge strane ZID ZPK/15 je dao korisniku kredita, kao potrošaču, obvezu u roku od 30 dana od primitka izračuna i izvoda iz otvorenih stavki, u slučaju prihvata, obratiti se kreditoru (čl. 19.e st. 5. ZID ZPK/15). Na teret potrošača ZID ZPK/15 pale su odobrene pogodnosti u vidu smanjene kamatne stope, posebnog tečaja ili druge specifične pogodnosti po odluci vjerovnika dok se takvim pogodnostima ne smatraju posebna smanjenja kamatnih stopa, posebni tečaj ili povoljniji uvjeti odobreni određenim istovrsnim skupinama potrošača na temelju dobi, namjene kredita, iste vrste i trajanja u kunama s valutnom klauzulom u EUR (čl. 19.e st. 8. ZID ZPK/15).

68. Tumačenjem prethodno navedenih odredbi ZID ZPK/15 zaključuje se da su kreditorima, kao trgovcima, dane mnoge obveze, prethodno opisane u t. 51. obrazloženja, dok su obveze primatelja kredita, odnosno potrošača, znatno manje, prethodno opisane u t. 52. obrazloženja. Time se samo potvrđuje cilj ZID ZPK/15 da ispravi neravnotežu nastalu uslijed promjena na tržištu i rasta valute CHF te ugovornih kamata.

69. Zakonodavac je donošenjem ZID ZPK/15 nametnuo obvezu kreditorima da sklope dodatke ugovorima o kreditu u CHF, odnosno dodatke ugovorima o kreditu s valutnom klauzulom u CHF u slučaju ako korisnici kredita, odnosno potrošači na navedeno pristaju. Time je potrošaču sklapanje dodatka ugovoru o kreditu ostavljeno na izbor.

70. Prema odredbi iz čl. 2. ZOO-a sudionici u prometu slobodno uređuju obvezne odnose, a ne mogu ih uređivati suprotno Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima i moralu društva.

71. Navedeno samo potvrđuje odredba iz čl. 19.e st. 6. ZPK-a kojom je propisano da u slučaju ako potrošač ne prihvati izračun konverzije kredita ili ne sklopi dodatak, to se otplata kredita nastavlja po osnovnom ugovoru o kreditu.

72. Ukratko, odredbe ZID ZPK/15 uređuju način konverzije kredita. Tumačenjem navedenih odredbi proizlazi da je tim Zakonom, kao prisilnim propisom, uređeno što se smatra novom glavnicom, te što se smatra i kako se obračunavaju preplate, kao i što se događa s iznosima preplate.

73. Pritom ZID ZPK/15 nije proglasio nijednu ugovornu odredbu ništetnom, niti je uredio pitanje restitucije potrošača po osnovi ništetnih odredbi ugovora o kreditu u CHF, odnosno ugovora o kreditu u kunama s valutnom klauzulom u CHF.

74. Zbog navedenog, u odnosu na pitanje ništetnosti odredbi osnovnog ugovora o kreditu, kao i pitanje restitucije, valjalo je primijeniti odredbe ZOO-a. Na primjenu ZOO- a upućuju i odredbe ZZP-a (čl. 4. st. 2. ZPP-a).

75. Odredbe osnovnog ugovora o kreditu o valutnoj klauzulu u CHF su ništetne, kao što je prethodno obrazloženo. S obzirom na to da su odredbe o valutnoj klauzuli u CHF ništetne, to tužitelju pripada restitucija po osnovi ništetnih odredbi.

76. U ovom predmetu tužitelj postavlja tužbeni zahtjev na utvrđenje ništetnim odredbi osnovnog ugovora o kreditu i to čl. 1.2., čl. 1.3. i čl. 1.4., koje se odnose na valutnu klauzulu vezanu uz valutu CHF. Takav tužbeni zahtjev sud je prihvatio, kao što je prethodno obrazloženo (t. I. izreke presude).

77. Prema odredbi iz čl. 323. st. 1. ZOO-a u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna je vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takva ugovora, a ako to nije moguće, ili ako se narav onoga što je ispunjeno protivi vraćanju, ima se dati odgovarajuća naknada u novcu, prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako zakon što drugo ne određuje.

78. Posljedica ništetnosti predmetnih ugovornih odredbi je da svaka stranka vraća ono što je primila na temelju tih odredbi, tj. svaka stranka ima pravo na povrat onog što je dala.

79. Prema odredbi iz čl. 1111. st. 1. ZOO-a kad dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti ga, odnosno, ako to nije moguće, naknaditi vrijednost postignute koristi.

80. Prema odredbi iz čl. 1115. ZOO-a kad se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi platiti zakonske kamate, i to ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva.

81. Određeno postavljenim tužbenim zahtjevom iz podneska od 18. siječnja 2026. (listovi 448. – 453. spisa) tužitelj potražuje isplatu iznosa od 15.808,93 EUR sa zateznim kamatama. Tužitelj postavlja (i) podredni tužbeni zahtjev te predlaže, u slučaju da sud ne prihvati prvotno postavljeni tužbeni zahtjev, da sud utvrdi ništetnim iste ugovorne odredbe, kao i da naloži tuženiku da naknadi tužitelju iznos od 281,07 EUR.

82. Kao što je već obrazloženo, sud je prihvatio prvotno postavljeni tužbeni zahtjev na utvrđenje ništetnim odredbi čl. 1.2., čl. 1.3. i čl. 1.4. ugovora o kreditu. Podredno postavljenim tužbenim zahtjevom, pod t. I. petita, tužitelj traži isto utvrđenje. S obzirom na to da je dio tužbenog zahtjeva postavljen na utvrđenje sud prihvatio u prvotno postavljenom tužbenom zahtjevu, to sud nije odlučivao o takvom istom podredno postavljenom tužbenom zahtjevu.

83. Usporedbom ukupnog iznosa koji tužitelj potražuje u podnesku od 18. siječnja 2026., te nalaza i mišljenja, sud zaključuje da tužitelj potražuje po vještakinji izračunat ukupan iznos preplata, koji je izrađen uzevši u obzir rast anuiteta zbog rasta tečaja u odnosu na tečaj koji je vrijedio na dan isplate kredita, u razdoblju otplate kredita do dana izračuna konverzije kredita, sve pod pretpostavkom da se tijekom otplate kredita vezanog uz valutu CHF u razdoblju otplate do dana izračuna konverzije kredita nije mogao mijenjati tečaj.

84. Ocjenom dopisa tuženika upućenog korisniku kredita, dodatka br. 1., nalaza i mišljenja te dopunskog nalaza i mišljenja proizlazi da su stranke utvrdile iznos preplate te da je preplata iznosila 5.117,82 EUR / 38.560,32 kn (listovi 355. – 360. spis). Upravo ovaj iznos tuženik i postavlja u procesno pravni prigovor prijeboja (listovi 344. – 345. spisa). Iz navedenih dokaza, kao i navoda stranaka tijekom postupka, proizlazi da je preplata korištena tijekom otplate anuiteta (listovi 346. – 360. spisa). Navedeno tužitelj tijekom postupka ne osporava (čl. 219. st. 1. ZPP-a).

85. Takvim postupanjem korisnik kredita i tuženik sklopili su Dodatak br. 1. te njegovu konzumiranu i u potpunosti realiziranu dopunu, sve suglasno prisilnom propisu iz čl. 19.c st. 5. t. 1. ZPK-a, kao i čl. 2. ZOO-a.

86. Time valja zaključiti da je pretplata po ništetnim odredbama ugovora o kreditu služila za podmirenje 50 % iznosa dospjelih, budućih anuiteta kredita. (Suprotno tužitelj tijekom postupka ne tvrdi, niti dokazuje – čl. 219. st. 1. u vezi s čl. 221.a ZPP-a).

87. Iz navedenog valja zaključiti da pretplata nije ostala u imovini kreditora, ovdje tuženika, već je korištena za otplatu kredita, po dinamici kako je to propisano ZID ZPK/15 te dogovorom stranaka iz Dodatka br. 1., kao i konkludentnim radnjama.

88. Zbog navedenog, nisu ostvarene pretpostavke iz čl. 1111. st. 1. ZOO-a u odnosu na iznos preplata po osnovi ništetnih odredbi osnovnog ugovora o kreditu o valutnoj klauzuli (van zateznih kamata). Naime, pretplatom se sve do njenog iskorištenja nastavio otplaćivati kredit pravnog prednika tužitelja, a čime nisu ostvarene pretpostavke iz odredbe čl. 1111. st. 1. ZOO-a, suprotno svim upiranjima tužitelja.

89. Pritom valja navesti da razlika u početnoj glavnici zbog kupoprodaje deviza na temelju odredbe iz čl. 19.c st. 1. t. 1. toga Zakona pada na teret potrošača u slučaju ako potrošač prihvati izračun konverzije kredita, kao u ovom predmetu.

90. Ujedno valja navesti da je korisnik kredita, odnosno potrošač prije sklapanja dodatka dobio od kreditora, ovdje tuženika, dobio točan izračun konverzije te otplatni plan (čl. 19.e st. 2. ZPK-a).

91. Time sud zaključuje da je potrošač prije sklapanja dodatka ugovoru o kreditu bio obaviješten o svim potrebnim informacijama za donošenje brižne, razumne i oprezne odluke po čl. 10. st. 1. ZOO-a. Ukratko, potrošaču su prije sklapanja ugovora o kreditu bili poznati svi potrebni podaci o povijesnom kretanju tečaja, povijesnom kretanju kamatnih stopa te utjecaju navedenog na promjenu mjesečnog anuiteta.

92. Iz navedenog sud je zaključio da su u izračunu konverzije, na koji je korisnik kredita pristao, potpisivanjem dodatka ugovora o kreditu, uračunate sve preplate nastale zbog rasta anuiteta uslijed rasta tečaja. Također, na teret potrošača po ZID ZPK/15 i Dodatku pada i glavnica zbog kupovine deviza.

93. Stoga sud zaključuje da je pretplata po osnovi ništetnih odredbi osnovnog ugovora o kreditu prestala sklapanjem dodatka navedenom ugovoru. Navedeno jer su sve uplate i preplate izvršene po ništetnim odredbama uračunate prilikom konverzije kredita te su služile za daljnje otplaćivanje kredita i time su izašle iz imovine tuženika (osim zateznih kamata koje su teke na previše plaćene mjesečne anuitete – koje, a kako nisu bile obuhvaćene konverzijom – nisu izašle iz imovine tuženika).

94. Nadalje, u odnosu na u podnesku od 4. travnja 2024. (listovi 344. i 345. spisa) postavljen procesnopravni prigovor prijeboja u iznosu od 5.117,82 EUR, valja navesti da taj iznos predstavlja upravo između stranaka izvršavan iznos preplate po ništetnim odredbama, a koji je korišten za otplatu kredita. Povrat navedenih iznosa tuženik ne može osnovano potraživati. Ovo stoga jer je tuženik te iznose i stekao po previše plaćenim iznosima anuiteta, a sve na temelju ništetnih odredbi ugovora o kreditu o valutnoj klauzuli u CHF. Stoga su osnovano na temelju prisilnog propisa, dodatka br. 1. i dogovora stranaka, navedeni iznosi tijekom sukcesivne otplate anuiteta izašli iz imovine tuženika. Zbog navedenog, a prihvaćanjem takvog procesnopravnog prigovora prijeboja postupilo bi se upravo suprotno prisilnim propisima, pa tako odredbama koje su prethodno navedene iz ZZP-a, ZID ZPK/15 te odredbama ZOO-a.

95. Međutim, u odnosu na tzv. negativne vrijednosti, valja primijeniti odredbe iz čl. 19.c st. 1. t. 6. i 7. ZID ZPK/15 koja propisuje da je navedeno pitanje na dispoziciji stranaka da ga slobodno urede. Nitko od stranka nije tvrdio, a niti dokazao (čl. 219. st. 1. ZPP-a) da je između stranaka postignut dogovor u pogledu tzv. negativnih vrijednosti. Dapače, iz dodatka ne proizlazi da je takav dogovor sklopljen. Stoga sud zaključuje da stranke u pogledu tzv. negativnih vrijednosti nisu postigle dogovor. Iz nalaza i mišljenja proizlazi da su tzv. negativne razlike iznose 161,34 EUR, odnosno da je upravo iznos od 161,34 EUR korisnik kredita manje platio, posljedično na pad tečaja, u odnosu na tečaj koji je vrijedio prilikom isplate kredita. Stoga takvo potraživanje tuženika prema tužitelju postoji, a zbog čega je sud u konačnici naveden iznos prebio s iznosom potraživanja tužitelja koje postoji prema tuženiku od 3.995,29 EUR, dok je u konačnici naložio tuženiku da tužitelju nadoknadi iznos koji preostaje nakon prijeboja prethodno navedena dva iznosa. Neosnovano upire tužitelj da je potraživanje tuženika prema tužitelju zastarjelo. Ovo stoga što se dug može prebiti sa zastarjelom tražbinom ako ona još nije bila zastarjela u času kada su se stekle pretpostavke prijeboja, sve primjenom odredbe iz čl. 198. ZOO-a (manje plaćeni iznosi plaćeni su u razdoblju počev od 15. travnja 2007. do 15. rujna 2008. – dok su prije tog razdoblja više plaćeni iznosi (15. ožujka 2007.) te nakon tog razdoblja 15. listopada 2008. do 15. siječnja 2016.). Nadalje, ovlašten je tuženik isticati prigovor radi prebijanja prema pravnom predniku korisnika kredita, sve primjenom odredbe iz čl. 199. st. 1. ZOO-a. Navedeno sve jer stranke nisu ništa suprotno dogovorile u pogledu tzv. negativnih vrijednosti (čl. 19.c st. 1. t. 6. i 7. ZID ZPK/15).

96. Sumarno prikazano, odbijajući dio presude sud donio je uz sljedeće zaključke:

- ZID ZPK/15 je prisilni propis,

- Dodatak br. 1. ugovoru o kreditu sklopljen je na temelju odredbi ZID ZPK/15

(navedeno između stranaka nije sporno),

- ugovorne odredbe u Dodatku br. 1. i daljnjim dogovorima i postupanjima između stranaka propisao je ZID ZPK/15, a ne odredio tuženik, kao kreditor,

- (zbog navedenog) ne mogu se utvrđivati ništetnim odredbe Dodatka br. 1., sve primjenom čl. 49. st. 5. ZZP-a,

- sklapanjem dodatka te daljnjim postupanjem stranaka na način da se anuiteti djelomično podmiruju iz iznosa preplate potrošač je pristao na ugovorne uvjete iz tog Dodatka br. 1.,

- sklapanjem Dodatka br. 1. i otplaćivanjem anuiteta iz iznosa preplate prestala je obveza tuženika na isplatu pretplate po osnovi ništetnih odredbi osnovnog ugovora o kreditu,

- preplate su korištene za daljnju otplatu anuiteta kredita prema odredbama ZID ZPK/15. i odredbama dodatka koji je sklopljen između pravnog prednika tužitelja i tuženika,

- (time) su pretplate po ništetnim odredbama o valutnoj klauzuli u CHF izašle iz imovine tuženika (otplaćivao se kredit potrošača),

- (zbog toga) se ne može prihvatiti tužbeni zahtjev na isplatu preplata po ništetnim odredbama osnovnog ugovora (iznad iznosa iz konverzije) jer je potrošač pristankom na Dodatak pristao i na sve njegove ugovorne uvjete (potrošač je i po ZID ZPK/15 imao pravo izbora prihvatiti ili ne prihvatiti izračun konverzije te sklopiti ili ne sklopiti Dodatak, a sve u vezi s čl. 2. ZOO-a),

- prihvaćanjem tužbenog zahtjeva na preplate, van iznosa zateznih kamata, koje nisu bile uključene u konverziju, sud bi postupio suprotno odredbama ZID ZPK/15 (koji je ustavan), u vezi sa ZOO, te bi povrijedio načelo slobode ugovaranja (čl. 2. ZOO), kao i zajamčenu tržišnu slobodu (čl. 49. st. Ustava Republike Hrvatske, „Narodne novine br. 56/1990., 135/1997., 113/2000., 28/2001., 76/2010. i 5/2014.).

97. Stoga je valjalo odbiti tužbeni zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 12.256,05 EUR (15.808,93 EUR – 3.995,29 EUR + 161,34 EUR + 281,07 EUR = 12.256,05 EUR). Slijedom iznesenog, valjalo odlučiti kao u t. VI. izreke presude.

98. Nadalje, ZID ZPK/15 ne uređuje da bi na teret potrošača padale zatezne kamate.

99. Dapače, odredbe ZID ZPK-a/15 ne uređuju pitanje zateznih kamata, odnosno zateznih kamata koje su tekle na novčane tražbine koje su proizašle iz ništetnih odredbi ugovora o kreditu. Dakle, ZID ZPK/15 ne uređuje pitanje punog obeštećenja potrošača po ništetnim odredbama ugovora o kreditu sa valutnom klauzulom u CHF.

100. ZID ZPK/15 zatezne kamate uređuje samo u odredbi čl. 19.e st. 7. t. 2. i to na način da iznos naplaćenih zateznih kamata pada na teret potrošača. Pritom te kamate nisu kamate koje su tekle od dana preplate, odnosno od dana plaćanja iznosa na ime ništetnih odredbi ugovora o kreditu. Naime, navedena odredba ZPK-a uređuje pitanje zateznih kamata koje je tijekom otplate kredita (ako uopće jest) potrošač plaćao ukoliko je kasnio u ugovornom roku platiti mjesečni anuitet te takve kamate (i sklapanjem dodatka) padaju na teret potrošača.

101. S obzirom na to da odredbe ZID ZPK-a ne uređuju što se događaja sa zateznim kamatama koje su teke na pretplaćene iznose po ništetnim odredbama osnovnog ugovora o kreditu od dana plaćanja pa do konverzije izvršene u konkretnom predmetu 18. siječnja 2016., to valja zaključiti da takve zatezne kamate nisu uračunate u izračun konverzije, po čl. 19.c ZPK-a. Slijedom iznesenog, a zbog ne postojanja uređenja po ZID ZPK/15. u odnosu na zatezne kamate, to ponovno dolazi do primjene odredbe iz čl. 4. ZZP-a, a koja i ponovno upućuju na odredbe ZOO-a. Takav pravni pristup je i pravilan jer je jedan zakon dio cjelokupnog pravnog poretka.

102. Odredba iz čl. 1115. ZOO-a propisuje potpuno obeštećenje. Takav stav proizlazi i iz Odluke Suda EU, br. C-118/17.

103. Uz navedeno, valja navesti da je tuženik banka, odnosno da se davanjem kredita bavi u profesionalnoj djelatnosti, zbog čega je, kao sudioniku u obveznom odnosu, bio dužan postupati s pažnjom dobrog stručnjaka (čl. 10. st. 2. ZOO-a). Time je sud mišljenja da je tuženik nepošten od dana kada su mu preplaćeni svaki pojedini iznosi. Takav stav zauzeli su sudovi i u kolektivnim sporovima predmeta „Potrošač“.

104. Iz nalaza i mišljenja od 14. kolovoza 2025. proizlazi da zatezne kamate na pretplaćene mjesečne iznose, po osnovi promjene tečaja iznad tečaja, koji je vrijedio na dan isplate kredita, obračunate do dana izračuna konverzije kredita (18. siječnja 2016.) iznose 3.995,29 EUR.

105. Stoga, valja zaključiti da tužitelju pripada (samo) zahtjev za isplatu iznosa od 3.995,29 EUR - na ime zateznih kamata na pretplaćene iznose od dana plaćanja svakog pojedinog iznosa na dan izvršene konverzije 18. siječnja 2016.

106. Sud je odlučio prihvatiti izračun zateznih kamata na pretplaćene iznose po osnovni ništetnih odredbi, koje je utvrdio izračunom kada se položaj korisnika kredita izjednačava sa s položajem u kojem bi korisnik kredita bio da je koristio kredit denominiran u kunama, a ne kredit denominiran u kunama sa valutnom klauzulom u EUR. Ovo stoga jer je tek sklapanjem dodatka, odnosno konverzijom, pravni prednik tužitelja pristao na odredbe dodatka, odnosno dao svoju suglasnost na kredit sa valutnom klauzulom u EUR, dok takav kredit, odnosno konkretno takvi anuiteti u razdoblju platež pa sve do konverzije nisu (ni) postojali. Postojali su samo krediti u CHF, odnosno krediti denominirani u kunama sa valutnom klauzulom u CHF, odnosno postojali su samo takvi anuiteti, koje je potrošač podmirivao. Stoga, a kako je sud zaključio da se radilo o ništetnim odredbama o valutnoj klauzuli u CHF, to potrošača, odnosno ovdje konkretno pravnog sljednika potrošača valja obeštetiti u potpunosti. Navedeno se može jedino učiniti na način da se položaj korisnika kredita izjednači sa položajem u kojem bi korisnik kredita bio da je koristio kredit denominiran u kunama, a na koji način je činila i dosadašnja, ustaljena sudska praksa, po svim instancama sudovanja u Republici Hrvatskoj.

107. Sud će se očitovati i o tome zašto nije prihvatio zatezne kamate na više plaćene iznose koji je potrošaču banka uračunala prilikom izračuna konverzije kredita i to od svake pojedine uplate do dana izvršene konverzije. Naime, odluka suda već proizlazi iz prethodno navedenih zaključaka zašto je sud prihvatio dosuđen iznos, pa se sud neće (i opet) ponavljati, već se ponovno poziva na obrazloženje pod t. 109. ove presude. Ovdje valja navesti da bi se moglo tumačiti da pravno shvaćanje sa 7. sjednice Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske, održane 13. i 20. prosinca 2022., upućuje na zatezne kamate na pretplaćene iznose uračunate u konverziji ali ovaj je sud stava da je navedeno daljnje razrađeno u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske, posl. br. Rev-586/1-14 od 21. prosinca 2022. te je jasno navedeno da se u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske nije rješavalo pitanje (koje nisu ni riješili sudovi nižeg stupnja u tom predmetu) – a to je visina, odnosno „u kojem razdoblju i u kojoj visini“ – izričito t. 34. obrazloženja navedene odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske. Stoga sud, ostaje kod stava detaljnije obrazloženog u t. 108. i 109. ove presude.

108. Na zatezne kamate koje su teke na više plaćene iznose od svakog pojedinog plaćanja do konverzije, valja dosuditi zatezne kamate počev od traženja do isplate, sve primjenom odredbe iz čl. 31. st. 2. ZOO-a, a po stopi iz čl. 29. st. 2. ZOO-a koja se primjenjuje u tzv. ostalim odnosima (radi se o restitucijskom zahtjevu).

109. Međutim, kako je sud utvrdio da postoji potraživanje tužitelja prema tuženiku u iznosu od 3.995,29 EUR (t. II. izreke presude), ali je istovremeno utvrdio da postoji potraživanje tuženika prema tužitelju u iznosu od 161,34 EUR (t. III. izreke presude), dok je, također, utvrdio da ne postoji potraživanje tuženika prema tužitelju u daljnjem iznosu do iznosa od 5.117,82 EUR (5.117,82 EUR – 161,34 EUR = 4.956,48 EUR – t. IV. izreke presude) te je u konačnici prebio potraživanje tužitelja prema tuženiku s potraživanjem tuženika prema tužitelju u iznosu od 161,34 EUR i naložio tuženiku da isplati tužitelju razliku između ta dva iznosa odnosno da plati tužitelju iznos od 3.833,95 EUR (3.995,29 EUR – 161,34 EUR = 3.833,95 EUR). Stoga je valjalo odlučiti kao u t. V. izreke presude.

110. Na iznos od 3.833,95 EUR valjalo je dosuditi zatezne kamate počev od dana traženje (podnošenja tužbe – 14. lipnja 2023. – list 1. spisa), sve po čl. 31. st. 2. ZOO- a. . Neosnovano potražuje tužitelj zatezne kamate počev od 30. rujna 2015. Navedeno stoga jer se radi o restituciji zateznih kamata, a procesne kamate na kamate se mogu tražiti od podnošenja zahtjeva (čl. 31. st. 2. ZOO-a).

111. Nadalje, valjalo je odbiti sve preostale neosnovane iznose, što je sve prethodno obrazloženo. Također, valjalo je odbiti i iznos postavljen u eventualno kumuliranim tužbenim zahtjevom na isplatu iznosa od 281,07 EUR, što je, također, već obrazloženo. Ovo stoga jer sud smatra da se potpuno obeštećenje korisnika kredita, odnosno ovdje konkretno tužitelja postiže kada se, sukladno ustaljenoj sudskoj praksi iz nekonvertiranih kredita, pravni položaj korisnika kredita koji su podigli kredite s valutnom klauzulom u CHF pretvori kao da su od početka imali podignute kredite u HRK. Stoga je valjalo odlučiti kao u t. VII. izreke presude.

112. Nadalje, neosnovan je tuženikov prigovor zastare. Tražbina po osnovi povrata onoga što je stranka primila na temelju ništetne odredbe zastarijeva u općem zastarnom roku od pet godina, sve sukladno odredbi čl. 225. ZOO-a. Ovo stoga jer za takvu vrstu tražbine nije propisan poseban zastarni rok. Naime, potraživanje koje je dosuđeno u ovom predmetu jest preostalo obeštećenje potrošača (koje nije uključeno u konverziju), odnosno ovdje konkretno singularnog pravnog sljednika potrošača, sve po odredbi iz čl. 323. u vezi s čl. 1111. st. 1. te čl. 1115. ZOO-a. Pritom su zatezne kamate akcesorno potraživanje koje slijede sudbinu glavnog potraživanja i to restitucijskog zahtjeva potrošača po osnovi oštećenja koje je pretrpio zbog ništetnih odredbi osnovnog ugovora o kreditu o valutnoj klauzuli u CHF (institut stečenog bez osnove). Valja navesti da je sud i u ovom dijelu suđenja uzeo u obzir i svrhu samog ZID ZPK/15, a to je uspostavljanje narušene ravnoteže između potrošača i trgovca, kao i svrhu samog ZZP-a i ZOO-a, sve da se postigne potpuno obeštećenje potrošača. 113. Zastara počinje teći od prvog dana od dana izvršene uplate svakog pojedinog davanja sukladno odredbi čl. 215. st. 1. ZOO-a jer je vjerovnik od tada bio ovlašten tražiti povrat tih iznosa.

114. Pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača dolazi do prekida zastare na temelju čl. 241. ZOO-a te zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u presudi Rev-2245/17 od 20. ožujka 2018.).

115. Tužba za zaštitu kolektivnih interesa potrošača podnesena je 4. travnja 2012. i time je zastara prekinuta sukladno odredbi čl. 241. ZOO-a. Zastara počinje ponovno teći od pravomoćnosti presude, što znači da je u pogledu restitucijskih zahtjeva po osnovi ništetne odredbe o valutnoj klauzuli zastara počela ponovno teći 14. lipnja 2018., kada je presuda u tom dijelu postala pravomoćna.

116. Tužba u ovom parničnom predmetu je podnesena 14. lipnja 2023. (list 1. spisa), dakle prije proteka općeg zastarnog roka od pet godina računajući od pravomoćnosti presude (14. lipnja 2018.) u kolektivnom sporu (kao ponovnog tijeka zastare).

117. Kao što je već obrazloženo ZID ZPK-a/15 nije ni jednu odredbu ugovora proglasio ništetnom, dok se istovremeno tužitelj u tužbi poziva na pravomoćnu presudu iz predmeta „Potrošač“ (presuda Trgovačkog suda u Zagrebu, posl. br. P-1401/12 od 4. srpnja 2013., potvrđenu presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, posl. br. Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018.), to je podnošenjem tužbe u kolektivnom sporu došlo do prekida zastarijevanja, a zastara se ponovno počela teći pravomoćnošću presude iz kolektivnog spora (u dijelu valutne klauzule pravomoćno 14. lipnja 2018.).

118. Takav pravni stav zauzet je (i) na 1. sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske, br. Su-IV-47/2020-2 od 30. siječnja 2020.

119. Nadalje, u odnosu na zatezne kamate prema odredbi čl. 1115. ZOO-a kad se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate, i to, ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva.

120. Pravomoćnom presudom ovog suda, posl. br. P-1401/12 utvrđeno je da je tuženik sklapao ugovore o kreditima s potrošačima koristeći u njima ništetne i nepoštene ugovorene odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli iz čega proizlazi nesavjesnost tuženika jer je morao znati da su takve odredbe nepoštene (čl. 10. st. 3. ZOO-a).

121. Stopa zateznih kamata suđena je na temelju odredbe iz čl. 29. st. 2. ZOO-a koja se primjenjuje u tzv. ostalim odnosima jer tražbina ne proizlazi iz trgovačkog ugovora (čl. 14. st. 2. ZOO-a).

122. Sumarno prikazano, presuda je u prihvaćenom dijelu tužbenog zahtjeva donesena uz zaključke:

a) ZID ZPK/15 ne uređuje pitanje restitucije,

b) po ZID ZPK/15 na teret potrošača pada razlika u početnoj glavnici zbog kupoprodaje deviza (čl. 19.c st. 1. t. 1. ZID ZPK/15), naplaćene zatezne kamate na kašnjenje u plaćanju anuiteta, troškovi (čl. 19.c st. 1. t. 4. ZID ZPK/15) i iznos kamata i tečajnih razlika na ime pretplate (čl. 19.c st. 1. t. 5. ZID ZPK-a), c) ZID ZPK/15 u načinu izračuna konverzije ne obuhvaća zatezne kamate, koje su tekle na više plaćene iznose koji je potrošaču banka uračunala prilikom izračuna konverzije kredita,

d) ZZP upućuje na primjenu ZOO-a,

e) posljedice ništetnosti uređene su odredbom iz čl. 323. ZOO-a,

f) radi se o institutu stjecanja bez osnove iz čl. 1111. st. 1. ZOO-a,

g) opseg vraćanja propisan je odredbom iz čl. 1115. ZOO-a,

h) potrošač se po osnovi ništetnih odredbi mora u cijelosti obeštetiti, i) konverzijom potrošač nije obeštećen za zatezne kamate koje su teke na više plaćene iznose po ništetnim odredba o valutnoj klauzuli u CHF, navedene zatezne kamate nisu uračunate u konverziju,

j) navedene zatezne kamate nisu korištene prilikom daljnje otplate kredita i/ili vraćene potrošaču,

k) (time) zatezne kamate na pretplaćene iznose po osnovi ništetnih odredbi nisu (i dalje) izašle iz imovine tuženika,

l) (zbog navedenog) potrošač nije obeštećen za navedene zatezne kamate, m) kredit u konkretnom predmetu u EUR, odnosno sa valutnom klauzulom u EUR u utuženom razdoblju do dana konverzije nije postojao!,

n) postojao je samo kredit sa ništetnim odredbama te je stoga jedinio pravilno, zakonito i moguće obeštećenje dosuditi zatezne kamate na pretplaćene iznose po ništetnim odredba o valutnoj klauzuli u CHF, koje se izračunavaju na način da se korisnik kredita stavi u položaj u kojem bi bio da je od početka imao kredit denominiran u kunama,

o) (valja ponoviti) da do konverzije potrošač nije pristao na kredit sa valutnom klauzulom u EUR – taj kredit u konkretnom obveznom odnosu nije postojao do konverzije,

p) (također) takvo postupanje slijedi ustaljenu i čvrstu sudsku praksu te q) predstavlja potpuno obeštećenje potrošača kod konvertiranih kredita, r) zahtjev na ime zateznih kamata po stečenom bez osnove slijedi pravnu sudbinu upravo onoga što i jest osnovni zahtjev, a to je stečeno bez osnove, sve na temelju ništetnih odredbi osnovnog ugovora o kreditu,

s) zahtjev za isplatu navedenih zateznih kamata nije zastario, tuženik može isticati procesnopravni prigovor prijeboja prema pravnom sljedniku korisnika kredita, t) iznos postavljen na ime tzv. negativnih vrijednosti u procesnopravnom prigovoru prijeboja nije zastario jer tražbine stranaka u vrijeme kada su se srele nisu bile zastarjele.

123. Vrhovni sud Republike Hrvatske je zauzeo upravo takvo pravno shvaćanje na 7. sjednici Građanskog odjela, održanoj 13. i 20. prosinca 2022., o pravnim učincima sporazuma o konverziji Ugovora o kreditu u CHF u EUR i pravima potrošača koje glasi:

"Potrošač koji je sklopio sporazum o konverziji kredita iz članka 19.c stavka 1. točke 6. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju („Narodne novine“, broj 102/15 – dalje: ZID ZPK), nakon sklapanja tog sporazuma, ima pravo u skladu s općim propisom iz članka 1111. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05 - dalje: ZOO), na isplatu pripadajućih zateznih kamata na više plaćene iznose koji je potrošaču banka uračunala prilikom izračuna konverzije kredita u skladu s člankom 19.c ZID ZPK obračunatih u skladu s člankom 1115. ZOO od dana svake pojedine uplate do dana izvršene konverzije.“

124. Tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odlukama, posl. br. Rev-586/19-14 od 21. prosinca 2022., Rev-1359/19-8 od 17. rujna 2024. i Rev-925/23-2 od 8. travnja 2025.

125. O troškovima postupka je odlučeno na temelju odredbi iz čl. 151. st. 1., čl. 154. st. 5. i čl. 155. ZPP-a. Naime, sud je cijenio troškove parničnog postupka, ne samo kvantitativno, već i po kvaliteti te po čl. 154. st. 2. ZPP-a. Tako je sud zaključio da je tužitelj uspio u sporu sa 23,83 % po visini i u jednakom omjeru po visini, a čime je tužitelj uspio u sporu u omjeru od 47,66 %, a tuženik razmjerno približnom iznosu. Također je sud uzeo u obzir da je tuženik istakao procesnopravnim prigovor prijeboja i to po osnovi preplaćenog iznosa po ništetnim odredbama u iznosu od 5.117,82 EUR od čega tuženiku ne pripada ništa, ali mu pripada dio navedenog iznosa po osnovi tzv. negativnih vrijednosti od samo 161,43 EUR. Valja uazeti u obzir da tuženik tijekom cijelog postupka aktivno osporava i osnov i visinu te da tužitelj kada uspijeva sa iznosom zateznih kamata uspijeva u odnosu na zatezne kamate i sa osnovom tog dijela i sa visinom. Stoga je valjalo odlučiti kao u t. VIII. Izreke.

126. Također, uz tužbu je tužitelj podnio manifestacijski zahtjev dok je u konačnici postavio određen tužbeni zahtjev iz čega je sud zaključio da je tužitelj povukao manifestacijski zahtjev pa je na temelju čl. 193. st. 2. ZPP-a riješio kao u izreci rješenja.

U Zagrebu 20. ožujka 2026.

Sutkinja:

Dina Jellin

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude stranke su ovlaštene izjaviti žalbu u roku od 15 dana od dana primitka pisanog otpravka presude odnosno od dana objave presude ukoliko uredno pozvana stranka nije pristupila na ročište za objavu i to u dva primjerka za sud i po jedan primjerak za svaku protivnu stranu. Žalba se podnosi Trgovačkom sudu u Zagrebu, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske.

DNA:

1. tužitelju, po pun., uz nalog za sudsku pristojbu na presudu 207,35EUR

2. tuženiku, po pun.

3. kal. 30 dana