Zakon.hr

REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U RIJECI

Rijeka, Zadarska 1 i 3

Poslovni broj P-652/2023-39

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

R J E Š E N J E

Trgovački sud u Rijeci, po sucu Mariji Sušanj Tepša, u parničnom predmetu tužitelja 1. BLC GRADNJA d.o.o., [adresa], OIB: 35850038868, 2. BLC PHARMACEUTICA d.o.o., [adresa], OIB: 07275548038, 3. AZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i 4. AZJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], svi zastupani po punomoćniku Filipu Gereciu, odvjetniku iz Zagreba, Međimurska ulica 21, protiv tuženika 1. BKS BANK AG, Republika Austrija, Klagenfurt am Wörthersee, St. Veiter Ring 43, OIB: 95202348925, BKS BANK AG Glavna podružnica Hrvatska, Rijeka, Mljekarski trg 3, OIB: 02138784111, zastupanog po punomoćniku Zoranu Vukiću, odvjetniku iz Odvjetničkog društva Vukić, Jelušić, Šulina, Stanković, Jurcan & Jabuka iz Rijeke, N. Tesle 9 i 2. tuženika KORČULA INVEST j.d.o.o., Korčula, Ulica Depolo 1a, OIB: 20811663752, zastupanog po punomoćniku Stjepanu Gagri, odvjetniku iz Križevaca, Potočka ulica 20, radi utvrđenja, poništaja i raskida, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene u prisutnosti punomoćnika tužitelja i zamjenice punomoćnika 1. tuženika, te odsutnosti 2. tuženika, objavljene 20. ožujka 2026.

p r e s u d i o j e

I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

"I. Utvrđuje se da je ništetan i bez pravnog učinka Ugovor o dugoročnom kreditu, br. kreditnog računa: 030-21003791 i Sporazum radi osiguranja novčane tražbine zasnivanjem založnog prava (hipoteke) na nekretninama od 11.08.2021. godine, zaključen između 1.tuženika BKS BANK AG, OIB 95202348925, iz Republike Austrije, Klagenfurt am Wörthersee, St. Veiter Ring 43, kao založnog vjerovnika, BKS BANK AG, Glavne podružnice Hrvatska, OIB 02138784111, iz Rijeke, Mljekarski trg 3, kao banke – vjerovnika, 1.tužitelja BLC Gradnja d.o.o., OIB 35850038868, iz [adresa], kao dužnika/založnog dužnika br. 1, 2.tužitelja BLC PHARMACEUTICA d.o.o., OIB 07275548038, iz [adresa], kao jamca platca br. 1, 3. tužitelja AZ, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kao jamca platca br. 2, 4.tužiteljice AZJ, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kao jamca platca br. 3, te 2.tuženika KORČULA INVEST j.d.o.o., OIB 20811663752 iz Korčule, Ulica Depolo 1A, kao založmog dužnika br. 2, a koji je solemniziran po javnom bilježniku Branku Jakiću iz Zagreba, Zelinska 3, pod posl. br. OV-11319/2021 od 11.08.2021.god.

II. 1.Tuženik BKS BANK AG, OIB 95202348925, iz Republike Austrije, Klagenfurt am Wörthersee, St. Veiter Ring 43, dužan je trpjeti brisanje u zemljišnim knjigama, u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], u odnosu na z. k. č. br. [katastarska čestica] stambena zgrada dvorište sa 869 m2 koja se sastoji iz dvorišta sa 612m2 i stambene zgrade sa 257m2, ukupno 869m2 koja je upisana kao z.k. tijelo A-1., i to u donosu na 2. suvlasnički dio 1109/10000 etažno vlasništvo (E-1) povezano s vlasništvom stana A smještenog u suterenu koji se sastoji od hodnika, dnevnog boravka, kuhinje i sanitarnog čvora, ukupne površine 40,60m2, s pripadajućim spremištem S1 korisne površine 12,90m2, spremištem S2 korisne površine 12,90m2 i parkirnim mjestom P1 korisne površine 3,10m2, založnog prava upisanog pod br.:Z-13202/2021 od 17.08.2021.god., temeljem Ugovora o dugoročnom kreditu i Sporazuma radi osiguranja novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretninama OV- 11319/21 JB Branko Jakić iz Zagreba 11.08.2021. u iznosu od 2.850.000,00 HRK, uvećano za ugovorne naknade i kamate, zakonske zatezne kamate za slučaj zakašnjenja te troškove prisilne naplate bilo sudske ili izvansudske prirode za korist 1.tuženika BKS BANK AG, OIB 95202348925, iz Republike Austrije, Klagenfurt am Wörthersee, St. Veiter Ring 43, a koje brisanje će provesti Općinski sud u Šibeniku, Zemljišno-knjižni odjel Šibenik.

III. Nalaže se 1.tuženiku BKS BANK AG, OIB 95202348925, iz Republike Austrije, Klagenfurt am Wörthersee, St. Veiter Ring 43, pod prijetnjom novčane kazne, da tužiteljima BLC Gradnja d.o.o., OIB 35850038868, iz [adresa], BLC PHARMACEUTICA d.o.o., OIB 07275548038, iz [adresa], AZ, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa] i AZJ, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], vrati sve primljene dokumente koji su služili kao sredstva osiguranja plaćanja i to:

- 1 bianco akceptiranu mjenicu s klauzulom „bez protesta“ izdanu od 1.tužitelja BLC Gradnja d.o.o., OIB 35850038868, iz [adresa];

-1 bianco akceptiranu mjenicu s klauzulom „bez protesta“ izdanu od II.tužitelja BLC PHARMACEUTICA d.o.o., OIB 07275548038, iz [adresa],

-1 bianco akceptiranu mjenicu s klauzulom „bez protesta“ izdanu od III. tužitelja AZ, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa],

-1 bianco akceptiranu mjenicu s klauzulom „bez protesta“ izdanu od IV. tužiteljice AZJ, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa],

-1 zadužnicu nominiranu na iznos od 2.850.000,00 HRK uvećano za redovnu kamatu po stopi od 4% godišnje promjenjivo, te ugovorene naknade i troškove, sa zateznom kamatom po stopi od 7,61% godišnje, promjenjivo, potpisanu od ovlaštenih osoba 1.tužitelja BLC Gradnja d.o.o., OIB 35850038868, iz [adresa]; i ovlaštenim osobama II.tužitelja BLC PHARMACEUTICA d.o.o., OIB 07275548038, iz [adresa], te osobno od III.tužitelja AZ, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa]. tužiteljice AZJ, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], u korist 1.tuženika BKS BANK AG, OIB 95202348925, iz Republike Austrije, Klagenfurt am Wörthersee,

St. Veiter Ring 43.

IV. 1.Tuženik BKS BANK AG, OIB 95202348925, iz Republike Austrije, Klagenfurt am Wörthersee, St. Veiter Ring 43, dužan je trpjeti brisanje u zemljišnim knjigama, u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], u odnosu na z. k. č. br. [katastarska čestica] ŽZ [adresa] sa 670m2, koja se sastoji od dvorišta sa 378m2, zgrade mješovite uporabe sa 149m2 i gospodarske zgrade sa 143m2, ukupno 670m2 koja je upisana kao zemljišno-knjižno tijelo A-1., i to u odnosu na suvlasnički dio 15/18 dijela koji je upisan kao vlasništvo založnog dužnika 2.tuženika KORČULA INVEST j.d.o.o., OIB 20811663752 iz Korčule, Ulica Depolo 1A, založnog prava upisanog pod Z-26008/2021 od 17.08.2021. godine temeljem Ugovora o dugoročnom kreditu i Sporazuma radi osiguranja novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretninama od 11.08.2021.god. radi osiguranja novčane tražbine u iznosu od 2.850.000,00HRK uvećano za sve ugovorne kamate i troškove prema uvjetima iz ugovora za korist 1.tuženika BKS BANK AG, OIB 95202348925, iz Republike Austrije, Klagenfurt am Wörthersee, St. Veiter Ring 43, a koje brisanje će provesti Općinski sud u Rijeci, Zemljišno-knjižni odjel Rijeka.

V. Nalaže se tuženicima BKS BANK AG, OIB 95202348925, iz Republike Austrije, Klagenfurt am Wörthersee, St. Veiter Ring 43 i KORČULA INVEST j.d.o.o., OIB 20811663752 iz Korčule, Ulica Depolo 1A, da solidarno tužiteljima BLC Gradnja d.o.o., OIB 35850038868, iz [adresa], BLC PHARMACEUTICA d.o.o., OIB 07275548038, iz [adresa], AZ, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa] i AZJ, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kao solidarnim vjerovnicima, naknadi parnični trošak, sa zakonskim zateznim kamatama po stopi u smislu članka 29. stavka 1. Zakona o obveznim odnosima, koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za pet postotnih poena, tekućim od dana donošenja prvostupanjske presude pak do konačne isplate, a pod prijetnjom ovrhe.

VI. Sve naprijed navedeno u točkama I. – V. izreke ove presude u roku od 15 dana."

II. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

"I. Poništava se Ugovor o dugoročnom kreditu, br. kreditnog računa: 030- 21003791 i Sporazum radi osiguranja novčane tražbine zasnivanjem založnog prava (hipoteke) na nekretninama od 11.08.2021.god., zaključen između 1.tuženika BKS BANK AG, OIB 95202348925, iz Republike Austrije, Klagenfurt am Wörthersee, St. Veiter Ring 43, kao založnog vjerovnika, BKS BANK AG, Glavne podružnice Hrvatska, OIB 02138784111, iz Rijeke, Mljekarski trg 3, kao banke – vjerovnika, 1.tužitelja BLC Gradnja d.o.o., OIB 35850038868, iz [adresa], kao dužnika/založnog dužnika br. 1, 2.tužitelja BLC PHARMACEUTICA d.o.o., OIB 07275548038, iz [adresa], kao jamca platca br. 1, 3. tužitelja AZ, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kao jamca platca br. 2, 4.tužiteljice AZJ, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kao jamca platca br. 3, te 2.tuženika KORČULA INVEST j.d.o.o., OIB 20811663752 iz Korčule, Ulica Depolo 1A, kao založnog dužnika br. 2, a koji je solemniziran po javnom bilježniku Branku Jakiću iz Zagreba, Zelinska 3, pod poslovnim br.:OV- 11319/2021 od 11.08.2021.god.

II. 1.Tuženik BKS BANK AG, OIB 95202348925, iz Republike Austrije, Klagenfurt am Wörthersee, St. Veiter Ring 43, dužan je trpjeti brisanje u zemljišnim knjigama, u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], u odnosu na z. k. č. br. [katastarska čestica] stambena zgrada dvorište sa 869m2 koja se sastoji iz dvorišta sa 612m2 i stambene zgrade sa 257m2, ukupno 869m2 koja je upisana kao z.k. tijelo A-1, i to u odnosu na 2. suvlasnički dio 1109/10000 etažno vlasništvo (E-1) povezano s vlasništvom stana A smještenog u suterenu koji se sastoji od hodnika, dnevnog boravka, kuhinje i sanitarnog čvora, ukupne površine 40,60m2, s pripadajućim spremištem S1 korisne površine 12,90m2, spremištem S2 korisne površine 12,90m2 i parkirnim mjestom P1 korisne površine 3,10m2, založnog prava upisanog pod br.:Z-13202/2021 od 17.08.2021.god., temeljem Ugovora o dugoročnom kreditu, i Sporazuma radi osiguranja novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretninama OV- 11319/21 JB Branko Jakić iz Zagreba 11.08.2021. u iznosu od 2.850.000,00 HRK, uvećano za ugovorne naknade i kamate, zakonske zatezne kamate za slučaj zakašnjenja te troškove prisilne naplate bilo sudske ili izvansudske prirode za korist 1.tuženika BKS BANK AG, OIB 95202348925, iz Republike Austrije, Klagenfurt am Wörthersee, St. Veiter Ring 43, a koje brisanje će provesti Općinski sud u Šibeniku, Zemljišno-knjižni odjel Šibenik.

- 1 bianco akceptiranu mjenicu s klauzulom „bez protesta“ izdanu od 1.tužitelja BLC Gradnja d.o.o., OIB 35850038868, iz [adresa];

- 1 bianco akceptiranu mjenicu s klauzulom „bez protesta“ izdanu od II.tužitelja BLC PHARMACEUTICA d.o.o., OIB 07275548038, iz [adresa],

- 1 bianco akceptiranu mjenicu s klauzulom „bez protesta“ izdanu od III. tužitelja AZ, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa],

- 1 bianco akceptiranu mjenicu s klauzulom „bez protesta“ izdanu od IV. tužiteljice AZJ, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa],

- 1 zadužnicu nominiranu na iznos od 2.850.000,00 HRK uvećano za redovnu kamatu po stopi od 4% godišnje promjenjivo, te ugovorene naknade i troškove, sa zateznom kamatom po stopi od 7,61% godišnje, promjenjivo, potpisanu od ovlaštenih osoba 1.tužitelja BLC Gradnja d.o.o., OIB 35850038868, iz [adresa]; i ovlaštenim osobama II.tužitelja BLC PHARMACEUTICA d.o.o., OIB 07275548038, iz [adresa], te osobno od III.tužitelja AZ, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa]. tužiteljice AZJ, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], u korist 1.tuženika BKS BANK AG, OIB 95202348925, iz Republike Austrije, Klagenfurt am Wörthersee,

St. Veiter Ring 43.

IV. 1.Tuženik BKS BANK AG, OIB 95202348925, iz Republike Austrije, Klagenfurt am Wörthersee, St. Veiter Ring 43, dužan je trpjeti brisanje u zemljišnim knjigama, u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], u odnosu na z. k. č. br. [katastarska čestica] ŽZ [adresa] sa 670m2, koja se sastoji od dvorišta sa 378m2, zgrade mješovite uporabe sa 149m2 i gospodarske zgrade sa 143m2, ukupno 670m2 koja je upisana kao zemljišno-knjižno tijelo A-1. i to u odnosu na suvlasnički dio 15/18 dijela koji je upisan kao vlasništvo založnog dužnika 2.tuženika KORČULA INVEST j.d.o.o., OIB 20811663752 iz Korčule, Ulica Depolo 1A, založnog prava upisanog pod Z-26008/2021 od 17.08.2021.god. temeljem Ugovora o dugoročnom kreditu i Sporazuma radi osiguranja novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretninama od 11.08.2021.god. radi osiguranja novčane tražbine u iznosu od 2.850.000,00 HRK uvećano za sve ugovorne kamate i troškove prema uvjetima iz ugovora za korist 1.tuženika BKS BANK AG, OIB 95202348925, iz Republike Austrije, Klagenfurt am Wörthersee, St. Veiter Ring 43, a koje brisanje će provesti Općinski sud u Rijeci, Zemljišno-knjižni odjel Rijeka.

V. Nalaže se tuženicima BKS BANK AG, OIB 95202348925, iz Republike Austrije, Klagenfurt am Wörthersee, St. Veiter Ring 43 i KORČULA INVEST j.d.o.o., OIB 20811663752 iz Korčule, Ulica Depolo 1A da solidarno tužiteljima BLC Gradnja d.o.o., OIB 35850038868, iz [adresa], BLC PHARMACEUTICA d.o.o., OIB 07275548038, iz [adresa], AZ, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa] i AZJ, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kao solidarnim vjerovnicima, naknadi parnični trošak, sa zakonskim zateznim kamatama po stopi u smislu članka 29. stavka 1. Zakona o obveznim odnosima, koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za pet postotnih poena, tekućim od dana donošenja prvostupanjske presude pak do konačne isplate, a pod prijetnjom ovrhe.

VI. Sve naprijed navedeno u točkama I. – V. izreke ove presude u roku od 15 dana."

III. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

"I. Raskida se Ugovor o dugoročnom kreditu, br. kreditnog računa: 030- 21003791 i Sporazum radi osiguranja novčane tražbine zasnivanjem založnog prava (hipoteke) na nekretninama od 11.08.2021. godine, zaključen između 1.tuženika BKS BANK AG, OIB 95202348925, iz Republike Austrije, Klagenfurt am Wörthersee, St. Veiter Ring 43, kao založnog vjerovnika, BKS BANK AG, Glavne podružnice Hrvatska, OIB 02138784111, iz Rijeke, Mljekarski trg 3, kao banke – vjerovnika, 1.tužitelja BLC Gradnja d.o.o., OIB 35850038868, iz [adresa], kao dužnika/založnog dužnika br. 1, 2.tužitelja BLC PHARMACEUTICA d.o.o., OIB 07275548038, iz [adresa], kao jamca platca br. 1, 3. tužitelja AZ, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kao jamca platca br. 2, 4.tužiteljice AZJ, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kao jamca platca br. 3, te 2.tuženika KORČULA INVEST j.d.o.o., OIB 20811663752 iz Korčule, Ulica Depolo 1A, kao založnog dužnika br. 2, a koji je solemniziran po javnom bilježniku Branku Jakiću iz Zagreba, Zelinska 3, pod poslovnim br.: OV- 11319/2021 od 11.08.2021.god.

II. 1.Tuženik BKS BANK AG, OIB 95202348925, iz Republike Austrije, Klagenfurt am Wörthersee, St. Veiter Ring 43, dužan je trpjeti brisanje u zemljišnim knjigama, u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], u odnosu na z. k. č. br. [katastarska čestica] stambena zgrada dvorište sa 869m2 koja se sastoji iz dvorišta sa 612m2 i stambene zgrade sa 257m2, ukupno 869m2 koja je upisana kao z.k. tijelo A-1., i to u donosu na 2. suvlasnički dio 1109/10000 etažno vlasništvo (E-1) povezano s vlasništvom stana A smještenog u suterenu koji se sastoji od hodnika, dnevnog boravka, kuhinje i sanitarnog čvora, ukupne površine 40,60m2, s pripadajućim spremištem S1 korisne površine 12,90m2, spremištem S2 korisne površine 12,90m2 i parkirnim mjestom P1 korisne površine 3,10m2, založnog prava upisanog pod br.: Z-13202/2021 od 17.08.2021.god., temeljem Ugovora o dugoročnom kreditu, i Sporazuma radi osiguranja novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretninama OV- 11319/21 JB Branko Jakić iz Zagreba 11.08.2021. u iznosu od 2.850.000,00 HKK, uvećano za ugovorne naknade i kamate, zakonske zatezne kamate za slučaj zakašnjenja te troškove prisilne naplate bilo sudske ili izvansudske prirode za korist 1.tuženika BKS BANK AG, OIB 95202348925, iz Republike Austrije, Klagenfurt am Wörthersee, St. Veiter Ring 43, a koje brisanje će provesti Općinski sud u Šibeniku, Zemljišno-knjižni odjel Šibenik.

- 1 bianco akceptiranu mjenicu s klauzulom „bez protesta“ izdanu od 1.tužitelja BLC Gradnja d.o.o., OIB 35850038868, iz [adresa];

- 1 bianco akceptiranu mjenicu s klauzulom „bez protesta“ izdanu od II.tužitelja BLC PHARMACEUTICA d.o.o., OIB 07275548038, iz [adresa],

- 1 bianco akceptiranu mjenicu s klauzulom „bez protesta“ izdanu od III. tužitelja AZ, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa],

- 1 bianco akceptiranu mjenicu s klauzulom „bez protesta“ izdanu od IV. tužiteljice AZJ, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa],

- 1 zadužnicu nominiranu na iznos od 2.850.000,00 HRK uvećano za redovnu kamatu po stopi od 4% godišnje promjenjivo, te ugovorene naknade i troškove, sa zateznom kamatom po stopi od 7,61% godišnje, promjenjivo, potpisanu od ovlaštenih osoba 1.tužitelja BLC Gradnja d.o.o., OIB 35850038868, iz [adresa]; i ovlaštenim osobama II.tužitelja BLC PHARMACEUTICA d.o.o., OIB 07275548038, iz [adresa], te osobno od III.tužitelja AZ, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa]. tužiteljice AZJ, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], u korist 1.tuženika BKS BANK AG, OIB 95202348925, iz Republike Austrije, Klagenfurt am Wörthersee,

St. Veiter Ring 43.

IV. 1.Tuženik BKS BANK AG, OIB 95202348925, iz Republike Austrije, Klagenfurt am Wörthersee, St. Veiter Ring 43, dužan je trpjeti brisanje u zemljišnim knjigama, u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], u odnosu na z. k. č. br. [katastarska čestica] ŽZ [adresa] sa 670m2, koja se sastoji od dvorišta sa 378m2, zgrade mješovite uporabe sa 149m2 i gospodarske zgrade sa 143m2, ukupno 670m2 koja je upisana kao zemljišno-knjižno tijelo A-1. i to u odnosu na suvlasnički dio 15/18 dijela koji je upisan kao vlasništvo založnog dužnika 2.tuženika KORČULA INVEST j.d.o.o., OIB 20811663752 iz Korčule, Ulica Depolo 1A, založnog prava upisanog pod Z-26008/2021 od 17.08.2021. godine temeljem Ugovora o dugoročnom kredita i Sporazuma radi osiguranja novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretninama od 11.08.2021.godine radi osiguranja novčane tražbine uiznosu od 2.850.000,00HRK uvećano za sve ugovorne kamate i troškove prema uvjetima iz ugovora za korist 1.tuženika BKS BANK AG, OIB 95202348925, iz Republike Austrije, Klagenfurt am Wörthersee, St. Veiter Ring 43, a koje brisanje će provesti Općinski sud u Rijeci, Zemljišno-knjižni odjel Rijeka.

VI. Sve naprijed navedeno u točkama I. – V. izreke ove presude u roku od 15 dana."

r i j e š i o j e

I. Odbija se prijedlog za određivanje privremene mjere koji glasi:

"Radi osiguranja nenovčene tražbine tužitelja – predlagatelja osiguranja BLC Gradnja d.o.o., OIB 35850038868, iz [adresa], BLC PHARMACEUTICA d.o.o., OIB 07275548038, iz [adresa], AZ, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa] i AZJ, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], koje se sastoji od sprječavanja nenadoknadive, odnosno teško nadoknadive štete koja bi istima i 2.tuženiku KORČULA INVEST j.d.o.o., OIB 20811663752 iz Korčule, Ulica Depolo 1A, mogla nastati prisilnom naplatom potraživanja 1.tuženika BKS BANK AG, OIB 95202348925, iz Republike Austrije, Klagenfurt am Wörthersee, St. Veiter Ring 43, temeljenog na Ugovoru o dugoročnom kreditu, br. kreditnog računa: 030-21003791 i Sporazumu radi osiguranja novčane tražbine zasnivanjem založnog prava (hipoteke) na nekretninama od 11.08.2021.god., zaključenom između 1.tuženika BKS BANK AG, OIB 95202348925, iz Republike Austrije, Klagenfurt am Wörthersee, St. Veiter Ring 43, kao založnog vjerovnika, BKS BANK AG, Glavne podružnice Hrvatska, OIB 02138784111, iz Rijeke, Mljekarski trg 3, kao banke – vjerovnika, 1.tužitelja BLC Gradnja d.o.o., OIB 35850038868, iz [adresa], kao dužnika/založnog dužnika br. 1, 2.tužitelja BLC PHARMACEUTICA d.o.o., OIB 07275548038, iz [adresa], kao jamca platca br. 1, 3. tužitelja AZ, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kao jamca platca br. 2, 4.tužiteljice AZJ, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kao jamca platca br. 3, te 2.tuženika trgovačkog društva KORČULA INVEST j.d.o.o., OIB 20811663752 iz Korčule, Ulica Depolo 1A, kao založnog dužnika br. 2, a koji je solemniziran po Javnom bilježniku Branku Jakiću iz Zagreba, Zelinska 3, pod poslovnim brojem OV-11319/2021 od 11.08.2021. godine, sud određuje u korist tužitelja – predlagatelja osiguranja BLC Gradnja d.o.o., OIB 35850038868, iz [adresa], BLC PHARMACEUTICA d.o.o., OIB 07275548038, iz [adresa], AZ, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa] i AZJ, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], a protiv 1.tuženika – protivnika osiguranja BKS BANK AG, OIB 95202348925, iz Republike Austrije, Klagenfurt am

Wörthersee, St. Veiter Ring 43 slijedeću

p r i v r e m e n u m j e r u

I. Zabranjuje se 1.tuženiku – protivniku osiguranja BKS BANK AG, OIB 95202348925, iz Republike Austrije, Klagenfurt am Wörthersee, St. Veiter Ring 43, pod prijetnjom novčene kazne, da bilo neposredno bilo putem BKS BANK AG, Glavnoj podružnici Hrvatska, OIB 02138784111, iz Rijeke, Mljekarski trg 3, prisilnim putem pokuša naplatiti iznos od 2.850.000,00 HRK, uvećano za ugovorne naknade i kamate, zakonske zatezne kamate za slučaj zakašnjenja te troškove prisilne naplate bilo sudske ili izvansudske prirode, kao i bilo koje drugo potraživanje temeljeno na Ugovoru o dugoročnom kreditu, br. kreditnog računa: 030-21003791 i Sporazumu radi osiguranja novčane tražbine zasnivanjem založnog prava (hipoteke) na nekretninama od 11.08.2021. godine, zaključenom između 1.tuženika BKS BANK AG, OIB 95202348925, iz Republike Austrije, Klagenfurt am Wörthersee, St. Veiter Ring 43, kao zalošnog vjerovnika, BKS BANK AG, Glavne podružnice Hrvatska, OIB 02138784111, iz Rijeke, Mljekarski trg 3, kao banke – vjerovnika, 1.tužitelja BLC Gradnja d.o.o., OIB 35850038868, iz [adresa], kao dužnika/založnog dužnika br. 1, 2.tužitelja BLC PHARMACEUTICA d.o.o., OIB 07275548038, iz [adresa], kao jamca platca br. 1, 3. tužitelja AZ, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kao jamca platca br. 2, 4.tužiteljice AZJ, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kao jamca platca br. 3, te 2.tuženika trgovačkog društva KORČULA INVEST j.d.o.o., OIB 20811663752 iz Korčule, Ulica Depolo 1A, kao založmog dužnika br. 2, a koji je solemniziran po Javnom bilježniku Branku Jakiću iz Zagreba, Zelinska 3, pod poslovnim brojem OV- 11319/2021 od 11.08.2021. godine, a posebice

1.a.) ovrhom na nekreninama upisanim u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i to z. k. č. br. [katastarska čestica] stambena zgrada dvorište sa 869m2 koja se sastoji iz dvorišta sa 612m2 i stambene zgrade sa 257m2, ukupno 869m2 koja je upisana kao z.k. tijelo A- 1., i to u donosu na 2. suvlasnički dio 1109/10000 etažno vlasništvo (E-1) povezano s vlasništvom stana A smještenog u suterenu koji se sastoji od hodnika, dnevnog boravka, kuhinje i sanitarnog čvora, ukupne površine 40,60m2, sa pripadajućim spremištem S1 korisne površine 12,90m2, spremištem S2 korisne površine 12,90m2 i parkirnim mjestom P1 korisne površine 3,10m2, a temeljem založnog prava upisanog pod brojem Z-13202/2021 od 17.08.2021.god., kao i

1.b.) ovrhom na nekretninama upisanim u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i to z. k. č. br. [katastarska čestica] ŽZ sa 670m2, koja se sastoji od dvorišta sa 378m2, zgrade mješovite uporabe sa 149m2 i gospodarske zgrade sa 143m2, ukupno 670m2 koja je upisana kao zemljišno-knjižno tijelo A-1., i to u odnosu na suvlasnički dio 15/18 dijela koji je upisan kao vlasništvo založnog dužnika 2.tuženika KORČULA INVEST j.d.o.o., OIB 20811663752 iz Korčule, Ulica Depolo 1A, a temeljem založnog prava upisanog pod Z-26008/2021 od 17.08.2021. godine, zatim

1.c .) ovrhom na novčanim sredstvima i/ili drugoj pokretnoj ili nepokretnoj imovini 1.tužitelja BLC Gradnja d.o.o., OIB 35850038868, iz [adresa], temeljem bianco akceptirane mjenice 1.tužitelja s klauzulom „bez protesta“, zatim 1.d.) ovrhom na novčanim sredstvima i/ili drugoj pokretnoj ili nepokretnoj imovini II.tužitelja BLC PHARMACEUTICA d.o.o., OIB 07275548038, iz [adresa], temeljem bianco akceptirane mjenice II.tužitelja s klauzulom „bez protesta“, zatim

1.e.) ovrhom na novčanim sredstvima i/ili drugoj pokretnoj ili nepokretnoj imovini III. tužitelja AZ, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], temeljem bianco akceptirane mjenice II.tužitelja s klauzulom „bez protesta“, zatim 1.f.) ovrhom na novčanim sredstvima i/ili drugoj pokretnoj ili nepokretnoj imovini IV. tužiteljice AZJ, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], temeljem bianco akceptirane mjenice II.tužitelja s klauzulom „bez protesta“, zatim 1.g.) ovrhom na novčanim sredstvima i/ili drugoj pokretnoj ili nepokretnoj imovini

1.tužitelja BLC Gradnja d.o.o., OIB 35850038868, iz [adresa], temeljem zadužnice nominirane na iznos od 2.850.000,00 HRK uvećano za redovnu kamatu po stopi od 4% godišnje promjenjivo, te ugovorene naknade i troškove, sa zateznom kamatom po stopi od 7,61% godišnje, promjenjivo, potpisane od ovlaštenih osoba 1. i II.tužitelja, te osobno od III. i IV. tužitelja u korist tuženika.

II. Nalaže se 1.tuženiku – protivniku osiguranja BKS BANK AG, OIB 95202348925, iz Republike Austrije, Klagenfurt am Wörthersee, St. Veiter Ring 43, pod prijetnjom novčane kazne, u roku od 3 radna dana predati ovom sudu:

- 1 bianco akceptiranu mjenicu s klauzulom „bez protesta“ izdanu od 1.tužitelja BLC Gradnja d.o.o., OIB 35850038868, iz [adresa];

- 1 bianco akceptiranu mjenicu s klauzulom „bez protesta“ izdanu od II.tužitelja BLC PHARMACEUTICA d.o.o., OIB 07275548038, iz [adresa],

- 1 bianco akceptiranu mjenicu s klauzulom „bez protesta“ izdanu od III. tužitelja AZ, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa],

- 1 bianco akceptiranu mjenicu s klauzulom „bez protesta“ izdanu od IV. tužiteljice AZJ, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa],

- 1 zadužnicu nominiranu na iznos od 2.850.000,00 HRK uvećano za redovnu kamatu po stopi od 4% godišnje promjenjivo, te ugovorene naknade i troškove, sa zateznom kamatom po stopi od 7,61% godišnje, promjenjivo, potpisanu od ovlaštenih osoba 1.tužitelja BLC Gradnja d.o.o., OIB 35850038868, iz [adresa]; i ovlaštenim osobama II.tužitelja BLC PHARMACEUTICA d.o.o., OIB 07275548038, iz [adresa], te osobno od III.tužitelja AZ, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa]. tužiteljice AZJ, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], u korist tuženika BKS BANK AG, OIB 95202348925, iz Republike Austrije, Klagenfurt am Wörthersee, St. Veiter Ring 43.

III. Ova privremena mjera ostaje na snazi do pravomoćnog okončanja ovog parničnog postupka ili do drugačije odluke suda.

IV. Žalba uložena protiv ovog rješenja ne odlaže njegovu provedbu i ovrhu."

II. Nalaže se tužiteljima naknaditi 1. tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 49.787,50 EUR, u roku od 15 dana.

III. Nalaže se tužiteljima naknaditi 2. tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 10.667,50 EUR, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelji su 29. prosinca 2023. podnijeli tužbu protiv tuženika radi utvrđenja da je ništetan i bez pravnog učinka ugovor o dugoročnom kreditu, broj kreditnog računa: 030-21003791 i sporazum radi osiguranja novčane tražbine zasnivanjem založnog prava (hipoteke) na nekretninama od 11. kolovoza 2021., uz obvezu tuženika trpljenja brisanja u zemljišnim knjigama upisanog založnog prava temeljem ugovora o kreditu i sporazuma, kao i da se 1. tuženiku naloži da tužiteljima vrati sve primljene dokumente koji su služili kao sredstvo osiguranja plaćanja (4 bianco akceptitane mjenice s klauzulom „bez protesta“ i 1 zadužnice), odnosno podredno da se navedeni ugovor o kreditu i sporazum ponište, uz obvezu 1. tuženika trpljenja brisanja u zemljišnim knjigama upisanog založnog prava temeljem ugovora o kreditu i sporazuma, kao i da se 1. tuženiku naloži da tužiteljima vrati sve primljene dokumente koji su služili kao sredstvo osiguranja plaćanja (4 bianco akceptitane mjenice s klauzulom „bez protesta“ i 1 zadužnice), a ukoliko sud ne prihvati ni navedeni tužbeni zahtjev onda da se ugovor o kreditu i sporazum raskinu, uz obvezu 1. tuženika trpljenja brisanja u zemljišnim knjigama upisanog založnog prava temeljem ugovora o kreditu i sporazuma, kao i da se 1. tuženiku naloži da tužiteljima vrati sve primljene dokumente koji su služili kao sredstvo osiguranja plaćanja (4 bianco akceptitane mjenice s klauzulom „bez protesta“ i 1 zadužnice). Također, u istom podnesku tužitelju su podnijeli i prijedlog za određivanje privremene mjere radi osiguranja nenovčane tražbine.

2. Rješenjem od 23. siječnja 2024. pozvani su tužitelji urediti tužbu na način da tužbene zahtjeve istaknute u eventualnoj kumulaciji (članak 188. stavak 2. Zakona o parničnom postupku) usklade s oznakom stranaka tužitelja, budući da sadrže zahtjeve za poništajem, odnosno raskidom koji se odnose na društvo KORČULA INVEST j.d.o.o., koje nije stranka postupka, uz upozorenje na posljedice u slučaju ne postupanja po navedenom.

3. Podneskom od 25. siječnja 2024. tužitelji su, postupajući po navedenom rješenju suda, proširili tužbu, te trgovačko društvo KORČULA INVEST j.d.o.o. označili kao 2. tuženika, te precizirali prijedlog za određivanje privremene mjere.

4. U tužbi navode da su 11. kolovoza 2021. BKS BANK AG, Glavna podružnica Hrvatska, kao banka, BKS BANK AG, kao založni vjerovnik, BLC GRADNJA d.o.o., kao dužnik/založni dužnik 1, BLC PHARMACEUTICA d.o.o., kao jamac platac 1, AZ, kao jamac platac 2, AZJ, kao jamac platac 3, te KORČULA INVEST j.d.o.o., kao založni dužnik 2 zaključili ugovor o dugoročnom kreditu, br. kreditnog računa: 030-51003791 i sporazum radi osiguranja novčane tražbine zasnivanjem založnog prava (hipoteke) na nekretninama, soleminiziran istoga dana po javnom bilježniku Branku Jakiću iz Zagreba, pod poslovnim brojem OV- 11319/2021. Temeljem navedenog ugovora i sporazuma 1. tuženik da je u svoju korist za iznos iz ugovora uknjižio založno pravo na nekretninama 1. tužitelja i 2. tuženika trgovačkog društva KORČULA INVEST j.d.o.o., i to na 2. suvlasnički dio 1109/10000 etažno vlasništvo (E1) k. č. br. [katastarska čestica], upisanu u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], te suvlasnički dio 15/18 dijela k. č. br. [katastarska čestica], upisanu u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], te isti iznos osigurao i drugim instrumentima, i to po jednom bianco akceptiranom mjenicom s klauzulom „bez protesta“ od svakog od tužitelja, kao i zadužnicom nominiranom na iznos od 2.850.000,00 kuna, uvećano za redovnu kamatu, te ugovorene naknade i troškove, sa zateznom kamatom, potpisanom od ovlaštenih osoba 1. i 2. tužitelja, te osobno od 3. i 4. tužitelja. Međutim, navode da su predmetni ugovor i sporazum ništetni jer da su suprotni kogentnim zakonskim odredbama i moralu. Istaknuli su da je u istima kao kreditor-vjerovnik, odnosno banka označen pravni subjekt koji nema pravnu osobnost i ne može biti nositeljem prava i obveza u pravnom prometu, odnosno BKS BANK AG, Glavna podružnica Hrvatska iz Rijeke, OIB: 02138784111, Mljekarski trg 3, a što da je suprotno odredbi članka 7. Zakona o trgovačkim društvima. Navode i da je, osim iznesenog, i znatan broj odredaba predmetnog ugovora i sporazuma suprotan kogentnim odredbama Ustava Republike Hrvatske i Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, posebice odredbi članka 48. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske kojim se jamči pravo vlasništva, a koje pravo po svojem sadržaju odgovara pravu na mirno uživanje vlasništva iz članka 1. stavka 1. Protokola broj 1. uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, te odredbi članka 49. Ustava Republike Hrvatske kojom se jamči poduzetnička sloboda, kao i članku 50. Ustava Republike Hrvatske koji izrijekom određuje kada se i na koji način, te u čijem interesu može ograničiti ili oduzeti vlasništvo. S tim u vezi, istaknuli su da:

- odredba članka 15. ugovora i sporazuma u stavku 1. pod točkom d) određuje da je dužnik obvezan ishodovati izričitu pisanu suglasnost banke (podružnice tuženika koja nema niti pravnu osobnost, pak tako ne može biti nositeljem prava i obveza, a još manje može drugima nametati obveze ili ograničavati prava) za provođenje namjeravanih statusnih promjena, te se suzdržati od provedbe ikakve bitne promjene postojeće poslovne aktivnosti, koja odredba da je dijametralno suprotna odredbi članka 49. Ustava Republike Hrvatske kojom se jamči sloboda poduzetništva jer se na taj način tužiteljima ograničava poduzetnička sloboda;

- odredba članka 15. ugovora i sporazuma u stavku 1. pod točkom e) određuje da po završetku izgradnje nekretnine – investicije, dužnik mora osigurati založnom vjerovniku upis založnog prava na prvom mjestu u prvenstvenom redu na istoj, a radi osiguranja tražbina banke (ponovno podružnice bez pravne osobnosti), odnosno založnog vjerovnika, kojom odredbom da se ograničava vlasništvo tužitelja na potpuno neodređenom budućem objektu, i to na način da se određuje da bi 1. tuženik ili njegov zastupnik bez pravne osobnosti morali biti upisani kao nositelji hipoteke na prvom mjestu u prvenstvenom redu, što je praktički nemoguća činidba, a koje postupanje da je suprotno odredbi članka 48. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske;

- odredba članka 15. stavka 1. ugovora i sporazuma pod točkom g) obvezuje dužnika dostavljati banci bez pravne osobnosti financijska izvješća i drugu dokumentaciju na zahtjev i po izboru banke bez pravne osobnosti, te joj omogućiti praćenje dužnikovog poslovanja za cijelo vrijeme trajanja ugovornog odnosa, na koji način da se suprotno članku 49. Ustava Republike Hrvatske ograničava poduzetnička sloboda 1. tužitelja;

- odredba članka 15. stavka 1. ugovora i sporazuma pod točkom h) obvezuje dužnika pismeno izvijestiti banku bez pravne osobnosti o svakom znatnijem otuđenju ili opterećenju svoje imovine (nije navedeno koje već generalno), a budući da se 1. tužitelj bavi izgradnjom i prodajom nekretnina, da bi to praktički značilo da ne može poslovati bez odobrenja banke bez pravne osobnosti, što da svakako predstavlja ograničenje poduzetničke slobode zajamčene člankom 49. Ustava Republike Hrvatske, kao i povredu prava na vlasništvo iz članka 48. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske, a koje ograničenje je postavljeno u interesu i na način koji su suprotni odredbi članka 50. Ustava Republike Hrvatske;

- odredba članka 15. stavka 1. ugovora i sporazuma pod točkom i) prema kojem je dužnik obvezan odmah pismeno obavijestiti banku bez pravne osobnosti o svakom novootvorenom kunskom ili deviznom računu kod druge organizacije koja obavlja poslove platnog prometa, što da predstavlja povredu prava vlasništva iz članka 48. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske i povredu poduzetničke slobode iz članka 49. Ustava Republike Hrvatske, a koje ograničenje da je suprotno odredbi članka 50. Ustava Republike Hrvatske;

- odredba članka 15. stavka 1. ugovora i sporazuma gdje se pod točkom l) prema kojoj je dužnik obvezan izvještavati banku bez pravne osobnosti o dodatnim novčanim obvezama kod drugih kreditora i/ili drugih dobavljača, što da predstavlja povredu poduzetničke slobode zajamčene člankom 49. Ustava Republike Hrvatske;

- odredba članka 15. stavka 2. točke b) ugovora i sporazuma prema kojoj je jamac platac 1 obvezan ishoditi izričitu pisanu suglasnost banke bez pravne osobnosti za provođenje namjeravanih statusnih promjena, te je obvezan ne provoditi nikakvu bitnu promjenu postojeće poslovne aktivnosti, koje ograničenje predstavlja povredu odredbi članka 49. Ustava Republike Hrvatske, a koje ograničenje da je suprotno odredbi članka 50. Ustava Republike Hrvatske;

- odredba članka 15. stavka 2. točke c) ugovora i sporazuma prema kojoj je jamac platac 1 obvezan dostavljati banci bez pravne osobnosti financijska izvješća i drugu dokumentaciju na zahtjev i po izboru banke bez pravne osobnosti, te joj omogućiti praćenje njegova poslovanja za cijelo vrijeme trajanja ugovornog odnosa, koje ograničenje predstavlja povredu odredbi članka 49. Ustava Republike Hrvatske, a koje ograničenje da je suprotno odredbi članka 50. Ustava Republike Hrvatske, te odaje dojam pokušaja ustanovljenja dužničkog ropstva i apsolutne kontrole banke bez pravne osobnosti nad poslovanjem jamca platca 1;

- odredba članka 15. stavka 2. točke d) ugovora i sporazuma prema kojoj je jamac platac 1 dužan pisanim putem izvijestiti banku bez pravne osobnosti o svakom znatnijem otuđenju ili opterećenju svoje imovine, a na zahtjev i po izboru banke bez pravne osobnosti osigurati i u naznačenom roku dostaviti banci bez pravne osobnosti zamjenske i/ili dodatne instrumente osiguranja potraživanja iz predmetnog ugovora, što predstavlja povredu odredbi članka 49. Ustava Republike Hrvatske, a koje ograničenje da je suprotno odredbi članka 50. Ustava Republike Hrvatske. Nadalje, naveli su i da, iako su predmetni ugovor i sporazum sačinjeni u formi javnobilježničke isprave, nikada, pa niti prilikom njegova potpisa, nije od strane javnog bilježnika tužiteljima pročitan, ni rastumačen tekst ugovora i sporazuma. Također, istaknuli su i da prilikom potpisivanja ugovora nije bio prisutan predstavnik založnog dužnika 2 društva KORČULA INVEST j.d.o.o, te da do današnjeg dana ne znaju tko je uopće taj založni dužnik 2, kao i zašto je isti uvršten u predmetni ugovor i sporazum. Stoga zaključuju da su potpisi i solemnizacija ugovora i sporazuma izvršeni suprotno kogentnim zakonskim odredbama, pa da je navedeni akt već iz tog razloga u cijelosti ništetan. Naveli su i da, osim što je ništetan, da je isti i pobojan zbog mana volje na strani tužitelja. Tužitelji da su u predmetni pravni posao ušli dovedeni i održavani u zabludi od strane zaposlenika podružnice tuženika IZ, koji im je neistinito prikazao kako će im 1. tuženik odobriti kredit za refinanciranje pozajmica pomoću kojih je 1. tužitelj kupio građevinsko zemljište, i to točno određeno zemljište kč. br. [katastarska čestica] zgr., sve k. o. [katastarska općina], ali da sredstva iz predmetnog ugovora i sporazuma ne samo da nisu upotrijebljena za tu svrhu, nego nisu stvarno nikada niti isplaćena 1. tužitelju. Djelatnik podružnice 1. tuženika IZ da je 11. kolovoza 2021., odnosno na dan potpisa ugovora i sporazuma, izdao 1. tužitelju pismo namjere u ime podružnice tuženika kojom je obvezao 1. tuženika da će na prvi pisani zahtjev 1. tužitelja, a najkasnije u roku od 5 radnih dana izdati brisovno očitovanje za nekretninu opisanu u članku 10. točki 1. ugovora i sporazuma, osloboditi obveze preuzete potpisom ugovora o kreditu 2. i 3. tužitelja, kao i napraviti povrat instrumenata osiguranja navedenih u članku 9. predmetnog ugovora i sporazuma izdanih od 2. i 3. tužitelja. U odnosu na navedeno pismo namjere, odnosno radi ispunjenja obveza iz istog, da su protiv 1. tuženika pokrenuli parnični postupak, koji postupak da se vodi kod Trgovačkog suda u Rijeci pod poslovnim brojem P-522/2023, u kojem postupku da je sam 1. tuženik priznao da je na navedenom pismu namjere nalazi krivotvoreni potpis, iz čega da je očito da se radi o nepoštenom postupanju 1. tuženika i njegovih zaposlenika prema tužiteljima, a sve u namjeri da se iste navede da na svoju štetu potpišu predmetni ugovor i sporazum. U odnosu na pobojnost navedenog ugovora i sporazuma istaknuli su i da su manipulacije 1. tuženika i njegove podružnice razvidne i iz činjenice da je u predmetni ugovor i sporazum uključeno kao založni dužnik 2 trgovačko društvo KORČULA INVEST j.d.o.o., za koje ne znaju ni tko je, a niti zašto je i iz kojih razloga je isto uključeno u ugovor i sporazum, te da im do danas nisu poznati motivi zbog kojih bi navedeno trgovačko društvo davalo bilo kakav zalog za kredit koji bi imao biti isplaćen 1. tužitelju, budući da to društvo s 1. tužiteljem nije u nikakvom pravnom ili poslovnom odnosu. Također, naglasili su i činjenicu da iznos kredita nikada nije stavljen na raspolaganje bilo kojem od tužitelja i da nikada nisu bili u mogućnosti isti koristiti za namjenu koja proizlazi iz članka 1. točke 3. predmetnog ugovora i sporazuma, već da su znatno kasnije od sklapanja istih predmetna zemljišta bili prisiljeni kupiti iz drugih izvora sredstava. Za činjenicu da su prevareni, da su saznali tek 2. ožujka 2023. kada su zaprimili obavijest i izjavu o raskidu predmetnih ugovora i sporazuma od strane punomoćnika 1. tuženika zbog navodnog neispunjenja obveza. Stoga da je iz navedenog očito da je postupanje 1. tuženika prema tužiteljima bilo prijevarno u smislu članka 284. stavka 1. Zakona o obveznim odnosima i da je predmetni ugovor i sporazum, osim što je ništetan, još i pobojan. Navedeno da je razvidno i iz izvoda iz stanja prometa po računu 1. tužitelja od 11. kolovoza 2021., iz kojeg proizlazi da je na dan potpisa predmetnog ugovora i sporazuma na račun 1. tužitelja uplaćen iznos predmetnog kredita od 2.850.000,00 kuna, ali da je istog dana cijeli iznos upotrijebljen suprotno članku 1. točki 3. predmetnog ugovora i sporazuma, odnosno na način da je iznos od 497,19 kuna zadržala banka na ime mjesečne naknade, iznos od 2.000.000,00 kuna (1.000.000,00 kuna + 1.000.000,00 kuna) da je uplaćen društvu AMOS ASSETS d.o.o., dakle, pravnoj osobi koja s kupnjom predmetnih zemljišta nema nikakve veze, a iznos od 849.000,00 kuna društvu SLADOVIĆ d.o.o., odnosno pravnoj osobi koja također s kupnjom predmetnih zemljišta nema nikakve veze. Iz spomenutog izvoda da je razvidno i da je pod način izvršenja svih transakcija stavljena šifra „0“, što znači INTERNO, pa da je jasno da je predmetni iznos kredita samo formalno uplaćen na račun 1. tužitelja, ali ga niti jedan od tužitelja nije koristio, niti s istim na bilo koji način raspolagao, već da je banka sama dalje rasporedila ta sredstava osobama koje s pravnim poslom koji je svrha predmetnog ugovora i sporazuma, a to je kupnja točno određenih građevinskih zemljišta u k. o. [katastarska općina], nemaju nikakve veze. Iz navedenog da proizlazi da 1. tuženik nije ispunio svoju obvezu iz ugovora i sporazuma, već da je sredstvima kredita raspolagao prema svom nahođenju i u samo njemu poznate svrhe, slijedom čega da, u smislu odredbe članka 360. Zakona o obveznim odnosima, imaju pravo i na raskid predmetnog sporazuma i ugovora. U konačnici, a budući da je tražbina 1. tuženika iz pobijanog ugovora i sporazuma osigurana ne samo založnim pravom na više nekretnina, već i drugim instrumentima osiguranja, navode da postoji realna opasnost da će 1. tuženik pokušati aktivirati navedene instrumente osiguranja iz ugovora i sporazuma koji je prije svega ništetan, zatim i pobojan, a iz kojeg sam 1. tuženik nije valjano ispunio svoju obvezu, na koji način da bi tužiteljima mogla nastati nenadoknadiva ili teško nadoknadiva šteta. Stoga, sukladno odredbi članka 346. stavka 1. točke 2. i stavka 2. u svezi članka 344. stavaka 2. i 3. Ovršnog zakona, predlažu da sud, radi osiguranja nenovčane tražbine tužitelja, odredi privremenu mjeru sadržaja navedenog u točki I. izreke rješenja.

5. U odgovoru na tužbu 1. tuženik je u cijelosti osporio tužbu i tužbeni zahtjev tužitelja. Naveo je da nije sporno da su tužitelji i 1. tuženik 11. kolovoza 2021. sklopili ugovor o dugoročnom kreditu, broj kreditnog računa: 030-51003791 i sporazum radi osiguranja novčane tražbine zasnivanjem založnog prava (hipoteke) na nekretninama potvrđenog kod javnog bilježnika Branka Jakića iz Zagreba pod OV-11319/2021, kojim su u člancima 9. i 10. ugovoreni instrumenti osiguranja naplate i hipoteke na nekretninama. Istaknuo je da je iz preambule ugovora i sporazuma razvidna neosnovanost navoda tužitelja, kao i da je u članku 1. ugovora i sporazuma navedeno da ugovorne strane suglasno utvrđuju da je trgovačko društvo BKS BANK AG, osnivač BKS BANK AG, Glavne podružnice Hrvatska, putem koje djeluje u Republici Hrvatskoj, te da djelovanjem podružnice prava i obveze stječe, odnosno preuzima osnivač. Navodi i da je javni bilježnik Branko Jakić prilikom potvrde ugovora i sporazuma upozorio stranke da je ista pravna osoba BKS Bank AG, u prednjoj privatnoj ispravi opisana dvostruko, odnosno jednom sa Glavnom podružnicom Hrvatska kao banka, a drugi put kao založni vjerovnik, iako se radi o jednoj te istoj pravnoj osobi, odnosno trgovačkom društvu BKS Bank AG koje djeluje putem Glavne podružnice Hrvatska, a djelovanjem koje podružnice prava i obveze stječe osnivač. Nadalje, navodi da je pozivanje tužitelja na odredbe članka 48., 49. i 50. Ustava Republike Hrvatske i Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda kao osnove za ništetnost ugovora i sporazuma, odnosno članka 15. istog, u cijelosti promašena. Tužitelji da su bili upoznati sa sadržajem ugovora i sporazuma koji su u cijelosti prihvatili, što su i potvrdili svojim potpisima. Na navedeni način da su slobodno uredili obvezne odnose koje uključuju i prava i obveze sukladno Zakonu o obveznim odnosima, pri čemu da su 1. i 2. tužitelj, kao trgovačka društva, prilikom poduzimanja pravnih radnji bili obvezni služiti se povećanom pažnjom u smislu članka 10. Zakona o obveznim odnosima, dok su na pravne posljedice potvrde privatne isprave bili upozoreni i od strane javnog bilježnika Branka Jakića. U slučaju da su tužitelji, kao pravne ili fizičke osobe, smatrali da im se krše bilo kakva prava ili su imali nejasnoća glede sadržaja ugovora i sporazuma, da nisu morali potpisati predmetnu ispravu. Osporio je u cijelosti i da bi ugovor i sporazum bili pobojni iz bilo kojeg razloga, a posebno zbog mane volje na strani tužitelja ili prijevarnog postupanja 1. tuženika. Istaknuo je i da osporava bilo kakvu povezanost navodnog pisma namjere od 11. kolovoza 2021. s predmetnim ugovorom i sporazumom, kao i da bi ikada obje ovlaštene osobe 1. tuženika, u skladu s njegovim internim procedurama, u bilo kojem slučaju odobrile i izdale pismo namjere sadržaja kakav je prezentiran u spornoj ispravi koja je dostavljena uz tužbu. Takvo postupanje da bi predstavljalo oštećenje 1. tuženika, kao i postupanje protivno 1. tuženikovim internim procedurama, obzirom da je da navedena isprava nikada nije potpisana od strane osoba koje su u vrijeme kad je navodna isprava datirana bile ovlaštene na potpis, odnosno zastupanje inozemnog osnivača, BKS BANK AG. U konkretnom slučaju da se radilo o krivotvorenju isprave, odnosno potpisa sadržanih na predmetnoj ispravi ili digitalnom kopiranju potpisa s neke isprave na ovu spornu. S tim u vezi naveo je da nije ni životno, a ni logično da bi banka u trenutku kad kao vjerovnik, prema društvu BLC GRADNJA d.o.o. temeljem ugovora i sporazuma ima potraživanje u iznosu od 2.850.000,00 kuna (na ime nedospjele glavnice kredita) i 7.125,00 kuna (na ime troška odobrenja), istome, kao svojem dužniku, izdala pismo namjere kojim se na njegov prvi poziv, bez bilo kakvih uvjeta predviđenih ugovorom i sporazumom, obvezuje osloboditi osiguranja svojeg potraživanja koja su mu temeljem ugovora o kreditu izdana, odnosno ostati bez osiguranja svojeg potraživanja. Navedeno pismo namjere da nije niti jednom odredbom ugovora i sporazuma spomenuto ili regulirano, slijedom čega da tužitelji nisu ni na koji način mogli biti u zabludi ili održavani u zabludi. Neosnovanim je istaknuo i navod tužitelja da im nisu poznati motivi iz kojih bi trgovačko društvo KORČULA INVEST j.d.o.o. davalo bilo kakav zalog za kredit koji bi imao biti isplaćen 1. tužitelju, te da se iz tog razloga jasno da se radi o manipulacijama 1. tuženika i njegove podružnice, jer da nije jasno zašto su tužitelji pristali na potpisivanje ugovora i sporazuma čiji je sudionik osoba koja im nije poznata. Također, naveo je i da sami tužitelju u tužbi proturječno navode da iznos kredita nikada nije isplaćen, a potom da je iznos ipak isplaćen na račun 1. tužitelja, na koji način da su potvrdili primitak iznosa kredita. Sve i da tome nije tako, odnosno da je 1. tuženik sam raspolagao sredstvima iz kredita prema svom nahođenju i u samo njemu poznate svrhe, da su tužitelji, upravo sukladno članku 15. ugovora i sporazuma o tome trebali obavijestiti 1. tuženika, a što nisu učinili. Tužitelji da su tek po pokretanju postupaka zbog neizvršavanja svojih obaveza prema ugovoru i sporazumu odlučili tvrditi da je ugovor i sporazum ništetan, podredno pobojan, odnosno zahtijevati raskid i pokrenuti ovaj parnični postupak, a razloge na koje se pozivaju da navodno nisu primijetili do 2. ožujka 2023. kada su zaprimili obavijest i izjavu o raskidu od 1. tuženika. U odnosu na prijedlog za određivanje privremene mjere navodi da tužitelji nemaju nikakvo potraživanje prema 1. tuženiku, već da upravo suprotno, 1. tužitelj nije vratio od strane 1. tuženika pozajmljeni iznos iz ugovora i sporazuma, slijedom čega da tužitelji nisu učinili vjerojatnim postajanje tražbine prema 1. tuženiku, kao i da prijedlog za određivanje privremene mjere odgovara tužbenom zahtjevu.

6. U odgovoru na tužbu 2. tuženik je naveo da u cijelosti priznaje tužbeni zahtjev tužitelja, te je predložio donošenje djelomične presude na temelju priznanja.

7. U daljnjem tijeku postupka tužitelji su osporili navode 1. tuženika iz odgovora na tužbu. Istaknuli su da je već iz preambule ugovora razvidno da je glavna podružnica bez pravne osobnosti označena podebljanim slovima, dok je 1. tuženik naveden samo kao osnivač, a da se u daljnjem navođenju u preambuli upravo za samu podružnicu bez pravne osobnosti navodi da će ju se u daljnjem tekstu ugovora označavati kao banku. Navedeno da u najboljem slučaju može predstavljati nejasnu odredbu ugovora, koja se, u smislu članka 320. stavka 1. Zakona o obveznim odnosima, u slučaju kad je ugovor sklopljen prema unaprijed otisnutom sadržaju ili kad je ugovor na drugi način pripremila i predložila jedna ugovorna strana, što je u konkretnom slučaju 1. tuženik, odnosno njegova glavna podružnica bez pravne osobnosti, treba tumačiti u korist druge strane, odnosno ovdje tužitelja. Upozorenje javnog bilježnika da nikada nije dano, a sve i da jest, da isto nema apsolutno nikakvu pravnu snagu, te ne čini ništetnu klauzulu ugovora zakonitom, niti može utjecati na ništetnost koja je propisana zakonom. Istaknuli su da je kao davatelj kredita označena podružnica bez pravne osobnosti, a što da se kasnije može zloupotrijebiti prilikom izvršenja ugovorne obveze 1. tuženika da doista ne isplati ugovoreni iznos kredita, a što se i dogodilo, jer iznos nikad nije isplaćen tužiteljima na način da bi bilo koji od njih mogao raspolagati istim u svrhu koja je u ugovoru navedena, ali da je zato kao založni vjerovnik naznačen 1. tuženik koji ima pravnu osobnost. Sadržaj predmetnog ugovora i sporazuma da je pripremio upravo 1. tuženik, odnosno njegova glavna podružnica bez pravne osobnosti, te da o tim odredbama nije bilo nikakvih pregovora, pa da je jasno da su te odredbe nametnute od strane sastavljača spornog ugovora. Navodi i da po javnom bilježniku koji je solemnizirao ugovor stranke nisu upozorene na pravne posljedice tih odredbi, niti su im iste pročitane i protumačene, te da niti iz potvrde učinjene prilikom solemnizacije od 11. kolovoza 2021. pod brojem OV-11319/2021 ne proizlazi da bi bilo koja od tih odredaba bila pročitana ili protumačena sudionicima pravnog posla, a posebice da bi isti bili svjesni pravnih posljedica tih odredbi i da bi na iste pristali. U odnosu na navode 1. tuženika vezano za pismo namjere naveli su da je pismo namjere ispisano na poslovnom papiru kojim se 1. tuženik služi u redovnom poslovanju, da je potpisano na uobičajeni način i opremljeno štambiljem 1. tuženika, odnosno njegove glavne podružnice bez pravne osobnosti koja je i u samom spornom ugovoru naznačena kao banka, te da se odnosi upravo na predmetni pobijani ugovor, a da tužitelji nisu znali, niti su morali znati da jedan od potpisa nije potpis druge osobe ovlaštene za zastupanje 1. tuženika. U konačnici, istaknuli su i da je iz članka 1. točke 1.3. ugovora razvidna svrha sklapanja ugovora o kreditu, odnosno da će dužnik koristiti kredit za refinanciranje pozajmica pomoću kojih je kupio građevinsko zemljište na kojem će izgraditi nekretninu u Rogoznici koja će sadržavati 6 stambenih objekata sa pripadajućim terasama, parkinzima i spremištima ukupne neto prodajne površine preko 400 m2. Iz navedenog proizlazi da je svrha ugovora o kreditu bila da se refinancira nešto što se dogodilo prije sklapanja spornog ugovora, dakle, nešto što je sklopljeno i financirano prije odobrenja kredita i što je spornim ugovorom točno određeno, kupnja kč. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], ali da svrha nikad nije ostvarena, jer iznos kredita iz spornog ugovora nikada nije stavljen na raspolaganje 1. tužitelju i isti njime nikada nije mogao raspolagati, a što znači da 1. tuženik svoju obvezu iz ugovora nikada nije ispunio. Predmetnu zemljišnoknjižnu česticu 1745, k. o. [katastarska općina] 1. tužitelj da je kupio tek ugovorom o kupoprodaji nekretnina od 19. listopada 2021., 2 mjeseca nakon sklapanja spornog ugovora od 16 različitih tada upisanih vlasnika, a čiji su potpisi na ugovoru ovjerovljeni po javnom bilježniku Zrinki Milić-Štrkalj iz Splita pod poslovnim brojem OV-9581/2021 od 19. listopada 2021. Iz navedenog da je razvidno da refinanciranja nije niti bilo, a da je 1. tužitelj morao posegnuti za drugim izvorima financiranja. Nakon kupnje zemljišta, tužitelji da su pokušali postići da 1. tuženik izvrši svoje obveze iz ugovora i stavi sredstva iz kredita na raspolaganje, ali da je isti to odbio. Stoga, da su tužitelji postupali u dobroj vjeri, a da je 1. tuženik, putem svojih djelatnika, postupio suprotno načelu savjesnosti i poštenja. U odnosu na prijedlog za određivanje privremene mjere naveli su da je ista predložena kako bi se spriječilo nasilje i bezakonje 1. tuženika i da je to u stvari nenovčana tražbina tužitelja

– sprječavanje nenadoknadive i teško nadoknadive štete, te da je netočno da bi privremenom mjerom bio konzumiran tužbeni zahtjev, budući da je isti usmjeren na utvrđenje ništetnim, podredno poništenje, podredno raskid predmetnog ugovora i sporazuma, uz trpljenje brisanja založnih prava iz zemljišnih knjiga i vraćanje ostalih instrumenata osiguranja plaćanja tužiteljima, dok je zahtjev privremene mjere, s druge strane, usmjeren kako i treba biti, na privremeno uređenje odnosa među strankama dok se ne donese meritorna odluka u ovom parničnom postupku.

8. 1. tuženik je u daljnjem tijeku postupka naveo da činjenica da je BKS Bank AG, Glava podružnica Hrvatska označena podebljanim slovima u ugovoru nema, niti bi mogla imati ikakav utjecaj na valjanost istih, kao i da nije od značaja da se BKS Bank AG, Glavna podružnica Hrvatska oslovljava u ugovoru i sporazumu s banka. Oslovljavanje tuženika ili bilo kojeg potpisnika ugovora i sporazuma na određeni način da nije protivno niti jednoj materijalnoj odredbi, niti ima bilo kakav utjecaj na prava i obveze koje su ugovorne strane preuzele potpisivanjem. Posebno je istaknuo da ne postoji potreba za tumačenjem ugovora kada je volja ugovornih strana u ugovoru jasno i nedvojbeno izražena, u kojem slučaju se odredbe ugovora tumače onako kako su napisane, sukladno odredbi članka 319. Zakona o obveznim odnosima. Nadalje, navodi kako je iz izvatka iz poslovnih knjiga 1. tuženika razvidno da je 11. kolovoza 2021. u cijelosti isplatio 1. tužitelju kredit u iznosu od 2.850.000,00 kuna, ali da nije zaprimio odgovarajuće uplate od tužitelja. Također, ističe da je iz poslovne dokumentacije 1. tužitelja iz e-mail korespondencije između AZJ, ovdje 4. tužiteljice i zastupnice po zakonu 1. tužitelja i 2. tužitelja, te IZ (tadašnje ovlaštene osobe za skupno zastupanje 1. tuženika) razvidno da je 1. tužitelj proknjižio u svojim poslovnim knjigama primljeni iznos kredita s datumom 11. kolovoz 2021., s kojim datumom da je knjižio i pozajmice koje je 1. tužitelj dao trgovačkim društvima Amos Assets d.o.o. i Sladović d.o.o., iz čega proizlazi da je 1. tuženik uredno isplatio iznos kredita na račun 1. tužitelja, koji je potom samostalno i svjesno raspolagao primljenim iznosom.

9. Sud je u tijeku postupka izveo dokaz uvidom u dokumentaciju priležeću spisu, iskaz 3. tužitelja AZ, 4. tužiteljice i zastupnice po zakonu 1. i 2. tužitelja AZJ, te svjedoka IZ, KZ i TZ.

10. Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sukladno članku 8. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07,84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje ZPP), sud je, sukladno odredbi članka 188. stavka 2. ZPP-a, utvrdio da su prvo postavljeni tužbeni zahtjev tužitelja, kao i podredni tužbeni zahtjevi tužitelja neosnovani.

11. Prvenstveno, a u odnosu na priznanje tužbenog zahtjeva 2. tuženika iz odgovora na tužbu, valja navesti da sud priznanje 2. tuženika, odnosno njegov zahtjev za donošenjem presude na temelju priznanja nije prihvatio. Odredbom članka 201. ZPP-a propisano je da ako se prema zakonu ili zbog prirode pravnog odnosa spor može riješiti samo na jednak način prema svim suparničarima (jedinstveni suparničari), smatraju se oni kao jedna parnična stranka. Za jedinstvene suparničare karakteristično je da se ili po zakonu ili zbog prirode spornog odnosa spor u kojemu sudjeluju može riješiti samo na jednak način prema svima, te tužbeni zahtjev može biti u istom sadržaju prihvaćen prema svima ili odbijen u odnosu na sve njih. Jesu li tuženici jedinstveni, odnosno nužni suparničari, ovisit će o sadržaju tužbenog zahtjeva o kojem se raspravlja u postupku.

12. U konkretnom slučaju, predmet spora je zahtjev tužitelja radi utvrđenja da je ništetan i bez pravnog učinka ugovor o dugoročnom kreditu i sporazum radi osiguranja novčane tražbine zasnivanjem založnog prava (hipoteke) na nekretninama od 11. kolovoza 2021., odnosno podredno da se navedeni ugovor o kreditu i sporazum ponište, a ukoliko sud ne prihvati ni navedeni tužbeni zahtjev onda da se ugovor o kreditu i sporazum raskinu. U takvoj situaciji, ugovorne strane eventualno ništetnog ugovora ili ugovora čiji se poništaj ili raskid traži sudskim putem su jedinstveni suparničari. U slučaju kada jedan od suparničara prizna tužbeni zahtjev, a drugi ga osporava, priznanje tužbenog zahtjeva ne može se odnositi na suparničara koji je osporio tužbeni zahtjev, ovdje 1. tuženika, pa se tada ne može donijeti presuda na temelju priznanja jer se spor može riješiti samo na jednak način prema svim suparničarima.

13. Među strankama nije sporno da su 11. kolovoza 2021. BKS BANK AG, Glavna podružnica Hrvatska, kao banka, BKS BANK AG, kao založni vjerovnik, BLC GRADNJA d.o.o., kao dužnik/založni dužnik 1, BLC PHARMACEUTICA d.o.o., kao jamac platac 1, AZ, kao jamac platac 2, AZJ, kao jamac platac 3, te KORČULA INVEST j.d.o.o., kao založni dužnik 2 zaključili ugovor o dugoročnom kreditu, broj kreditnog računa: 030-51003791 i sporazum radi osiguranja novčane tražbine zasnivanjem založnog prava (hipoteke) na nekretninama, soleminiziran istoga dana po javnom bilježniku Branku Jakiću iz Zagreba, pod poslovnim brojem OV-11319/2021. Nije sporno ni da su 3. tužitelj RZ, te 1. tužitelj BLC GRADNJA d.o.o., a time i 4. tužiteljica AZJ, te zastupnica po zakonu 1. i 2. tužitelja BLC PHARMACEUTICA d.o.o. zaprimili obavijest o raskidu predmetnog ugovora i sporazuma. Navedeno, osim što nije sporno proizlazi i iz navoda tužitelja, te izjava o raskidu ugovora (list 52-55 spisa), kao i iskaza 3. tužitelja (list 351- 353 spisa) i 4. tužiteljice (list 348-350 spisa).

14. Među strankama sporne činjenice utvrđene su planom upravljanja postupkom donesenim na ročištu 20. veljače 2025. U skladu sa navedenim, sporno je je li predmetni ugovor o dugoročnom kreditu i sporazum radi osiguranja novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretninama od 11. kolovoza 2021., odnosno njihove pojedine odredbe ništetne iz razloga suprotnosti Ustavu, kogentnim zakonskim odredbama i moralu. Sporno je i jesu li predmetni ugovor i sporazum pobojni iz razloga mana volje, odnosno zablude tužitelja prilikom sklapanja navedenog pravnog posla i prijevarnog ponašanja 1. tuženika, a sve s obzirom na tvrdnje tužitelja da iznos kredita nikada nije stavljen na raspolaganje bilo kojem od tužitelja, te imaju li tužitelji iz tog razloga pravo na raskid ugovora i sporazuma.

15. Odredbom članka 323. stavka 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23; dalje ZOO) propisano je da je ugovor koji je protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva ništetan, osim ako cilj povrijeđenog pravila ne upućuje na neku drugu pravnu posljedicu ili ako zakon u određenom slučaju ne propisuje što drugo.

16. U konkretnom slučaju, neosnovano tužitelji navode da je u ugovoru i sporazumu kao kreditor-vjerovnik, odnosno banka označen pravni subjekt koji nema pravnu osobnost i ne može biti nositeljem prava i obveza u pravnom prometu, odnosno BKS BANK AG, Glavna podružnica Hrvatska iz Rijeke, OIB: 02138784111, Mljekarski trg 3, a što da je suprotno odredbi članka 7. Zakona o trgovačkim društvima, budući da navedeno ne proizlazi iz nesporno zaključenog ugovora i sporazuma.

17. Iz ugovora o dugoročnom kreditu, broj kreditnog računa: 030-51003791 i sporazum radi osiguranja novčane tražbine zasnivanjem založnog prava (hipoteke) na nekretninama od 11. kolovoza 2021. (list 19-31 spisa) proizlazi da je isti zaključen između BKS BANK AG, Glavna podružnica Hrvatska, Mljekarski trg 3, Rijeka (Grad Rijeka), OIB: 02138784111, sjedište osnivača: St. Veiter Ring 43, Klagenfurt, Austrija, kao banke, BKS BANK AG, St. Veiter Ring 43, Klagenfurt, Austrija, kao založnog vjerovnika, BLC GRADNJA d.o.o., kao dužnika/založnog dužnika 1, BLC PHARMACEUTICA d.o.o., kao jamaca platca 1, AZ, kao jamca platca 2, AZJ, kao jamca platca 3, te KORČULA INVEST j.d.o.o., kao založnog dužnika 2. Proizlazi i da je člankom 1.1. ugovoreno da ugovorne strane suglasno utvrđuju da je trgovačko društvo BKS BANK AG, St. Veiter Ring 43, Klagenfurt, Austrija osnivač BKS BANK AG, Glavne podružnice Hrvatska, sa sjedištem u [adresa], putem koje djeluje u Republici Hrvatskoj, te da djelovanjem podružnice prava i obveze stječe, odnosno preuzima osnivač.

18. Odredbom članka 7. stavka 3. Zakona o trgovačkim društvima („Narodne novine“ broj 111/93, 34/99, 121/99, 52/00, 118/03, 107/07, 146/08, 137/09, 111/12, 125/11, 68/13, 110/15 i 40/19; dalje ZTD) propisano je da podružnice nisu pravne osobe, te da njihovim poslovanjem prava i obveze stječe društvo, a da podružnica posluje pod svojom tvrtkom i mora pri tome navesti svoje sjedište i sjedište osnivača.

19. Podružnice nisu pravne osobe, one su dio inozemnog trgovačkog društva osnivača, te obuhvaćaju dio poduzeća čiji je nositelj trgovačko društvo, a osnivaju se radi obavljanja dijela poslova koje društvo obavlja preko svog poduzeća. Podružnica ne ulazi u pravni promet kao samostalni pravni subjekt, a njenim poslovanjem, prava i obveze stječe njen osnivač, odnosno društvo. Stoga, podružnica posluje pod svojom tvrtkom i mora pritom navesti svoje sjedište i sjedište osnivača, odnosno u slučaju da je stranka označena tvrtkom trgovačkog društva, te su toj tvrtci dodane riječi koje se odnose na sjedište i poslovnu adresu trgovačkog društva, a zatim riječi koje se odnose na podružnicu trgovačkog društva, ali koje su jasno odvojene od tvrtke trgovačkog društva, tada je stranka pravilno označena. Međutim, ako je u pravilnom označavanju stranke učinjen propust time što tvrtci trgovačkog društva prije navođenja podružnice, nisu dodane riječi koje se odnose na sjedište i poslovnu adresu, kao što je u konkretnom slučaju, već su iste dodane nakon oznake podružnice – Glavna podružnica Hrvatska, pri čemu je jasno naznačeno da se radi o sjedištu i poslovnoj adresi osnivača (BKS Bank AG), oznaka stranke je pravila, budući da takva oznaka, prema stavu ovoga suda ne stvara dvojbe o tome tko je stranka ugovora (tako i Visoki trgovački sud Republike Hrvatske u odluci Pž-324/2025-2 od 15. prosinca 2025.). Navedeno dodatno proizlazi iz ranije navedene odredbe članka 1.1. ugovora i sporazuma, a u kojoj je dodatno navedeno da je trgovačko društvo BKS BANK AG, St. Veiter Ring 43, Klagenfurt, Austrija osnivač BKS BANK AG, Glavne podružnice Hrvatska, sa sjedištem u [adresa], putem koje djeluje u Republici Hrvatskoj, te da djelovanjem podružnice prava i obveze stječe odnosno preuzima osnivač.

20. Neosnovani su i navodi tužitelja da bi ugovor i sporazum bili ništetni jer da, iako je isti sačinjen u formi javnobilježničke isprave, da nikada, pa niti prilikom njegova potpisa, nije od strane javnog bilježnika tužiteljima, kao ni zakonskim zastupnicima pročitan, ni rastumačen tekst ugovora i sporazuma, budući da suprotno proizlazi iz potvrde ugovora i sporazuma javnog bilježnika Branka Jakića poslovni broj OV- 11319/2021 od 11. kolovoza 2021. (list 30-31 spisa), a u kojoj je navedeno da je sudionicima isprava pročitana, te da su upozoreni da potvrđena privatna isprava ima snagu ovršnog javnobilježničkog akta, kao i da sudionici prihvaćaju pravne posljedice koje iz toga proizlaze za njih i da to odgovara njihovoj volji. Teret dokaza da tome nije tako je na tužiteljima, a što tužitelji nisu dokazali.

21. U odnosu na navedeno, prvenstveno treba istaknuti da je odredbom članka 10. stavka 1. ZTD-a propisano da je sudionik u obveznom odnosu dužan u ispunjavanju svoje obveze postupati s pažnjom koja se u pravnom prometu zahtijeva u odgovarajućoj vrsti obveznih odnosa (pažnja dobrog gospodarstvenika, odnosno pažnja dobrog domaćina), dok je stavkom 2. propisano da je sudionik u obveznom odnosu dužan u ispunjavanju obveze iz svoje profesionalne djelatnosti postupati s povećanom pažnjom, prema pravilima struke i običajima (pažnja dobrog stručnjaka).

22. Iz citiranih zakonskih odredbi proizlazi da su tužitelji prilikom sklapanja ugovora bili dužni primijeniti pažnju dobrog stručnjaka, odnosno sklapanju ugovora i sporazuma pristupiti s povećanom pažnjom. Navedeno se odnosi ne samo na 1. i 2. tužitelje, kao prave osobe, već i na 3. i 4. tužitelje, kao fizičke osobe, budući da je 3. tužitelj AZ, član društva i prokurist 1. i 2. tužitelja, dok je 4. tužiteljica AZJ, zastupnica po zakonu 1. i 2. tužitelja, slijedom čega se njihovo postupanje prilikom zasnivanja istog pravnog posla ne može različito sagledavati ovisno o tome nastupaju li kao zastupnici prave osobe ili fizičke osobe. To bi značilo da sve i kada bi bili osnovani navodi tužitelja da im ugovor nije pročitan i protumačen, isti su svakako bili dužni isti pročitati i zatražiti pojašnjenja eventualno nejasnih odredbi, te u konačnici isti ne potpisati ukoliko s odredbama nisu suglasni ili im iste nisu prihvatljive.

23. Međutim, iz po tužiteljima predloženih i provedenih dokaza ne proizlazi da 3. i 4. tužiteljima javni bilježnik prilikom ovjere potpisa nije pročitao i protumačio ugovor i sporazum. Tako je 4. tužiteljica i zastupnica po zakonu 1. i 2. tužitelja AZJ u svom iskazu (list 349 spisa) navela da misli da im javni bilježnik nije pročitao ugovor i sporazum, ali i da prilikom zaključenja ugovora i sporazuma, a niti kasnije, nije tražila razjašnjenja ugovornih odredbi od IZ i javnog bilježnika, kao i da je sadržaj predmetnog ugovora i sporazuma isti kao i sadržaj ugovora koji je ranije zaključen sa 1. tuženikom. Isto tako, 3. tužitelj AZ u svom je iskazu (list 352-353 spisa) naveo da je sadržaj ugovora i sporazuma pročitao samo letimično i da se isti nije razlikovao od sadržaja ugovora o kreditu koji je ranije bio zaključen sa 1. tuženikom, osim u odnosu na namjenu kredita. Stoga, iz navedenih iskaza ne bi proizlazilo da ugovor i sporazum javni bilježnik nije pročitao prisutnim sudionicima pravnog posla, kao niti da bi sudionicima odredbe ugovora bile nejasne, pa da bi im ih bilo potrebno protumačiti. Iz navedenih iskaza nedvojbeno proizlazi da su 3. i 4. tužitelji bili upoznati sa sadržajem ugovora, s obzirom da su već ranije, a prije predmetnog ugovora i sporazuma, s 1. tuženikom zaključili ugovor istog sadržaja. Slijedom iznesenog za zaključiti je da 3. i 4. tužitelji u zasnivanju predmetnog obveznog odnosa nisu upotrijebili pažnju dobrog stručnjaka, budući da prilikom zaključivanja spornog ugovora i sporazuma isti nisu pročitali, iako su to mogli, te, kao zastupnici 1. i 2. tužitelja, bili i obvezni učiniti.

24. Isto tako, neosnovani su i navodi tužitelja da prilikom potpisivanja ugovora nije bio prisutan predstavnik založnog dužnika 2 KORČULA INVEST j.d.o.o., te da do današnjeg dana ne znaju tko je uopće taj založni dužnik broj 2, kao i zašto je isti uvršten u predmetni ugovor i sporazum, pa da je ugovor i sporazum iz tog razloga ništetan. Odredba članka 59. stavku 1. Zakona o javnom bilježništvu („narodne novine“ broj 78/93, 29/94, 162/98, 16/07, 75/09 i 120/16), koji je bio na snazi u vrijeme solemnizacije predmetne isprave, ne propisuje obveznu potrebu prisutnosti svih sudionika pravnog posla. Neovisno o navedenom, činjenica da je u predmetnom ugovoru, kao založni dužnik, sudjelovala određena pravna osoba, koja je davanjem zaloga osigurala povrat iznosa kredita, odnosno dopustila da se iz vrijednosti njezine nekretnine davatelj kredita namiri ukoliko to ne učini korisnik kredita, a s čime su tužitelji nesporno bili upoznati, nije razlog ništetnosti ugovora i sporazuma. Činjenica da se netko drugi obvezao kao založni dužnik prema davatelju kredita, ukoliko korisnik kredita ne ispuni svoju obvezu povrata, ne utječe na obveze korisnika kredita, kao ni ostalih jamaca platca i založnih dužnika. Pri tome, tužitelji su sa sudjelovanjem 2. tuženika, kao založnog dužnika, nesporno bili upoznati, što su u svojim iskazima potvrdili 3. i 4. tužitelji, te se istome nisu protivili, pa čak ni u vezi s tim tražili ikakvo obrazloženje.

25. U konačnici, tužitelj je u tužbi i tijekom postupka, kao razlog ništetnosti cijelog ugovora i sporazuma naveo i da je znatan broj odredaba predmetnog ugovora i sporazuma suprotan kogentnim odredbama Ustava Republike Hrvatske i Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, posebice odredbi članka 48. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske kojim se jamči pravo vlasništva, a koje pravo po svojem sadržaju odgovara pravu na mirno uživanje vlasništva iz članka 1. stavka 1. Protokola broj 1. uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, te odredbi članka 49. Ustava Republike Hrvatske kojom se jamči poduzetnička sloboda, kao i članku 50. Ustava Republike Hrvatske koji izrijekom određuje kada se i na koji način, te u čijem interesu može ograničiti ili oduzeti vlasništvo, i to točno u tužbi navedenih odredbi iz članka 15. ugovora i sporazuma.

26. U odnosu na navedeno prvenstveno valja istaknuti da je odredbom članka 324. stavka 1. ZOO-a propisano da ništetnost neke odredbe ugovora ne povlači ništetnost ugovora ako on može opstati bez ništetne odredbe i ako ona nije bila ni uvjet ugovora ni odlučujuća pobuda zbog koje je ugovor sklopljen, dok je stavkom 2. propisano da će ugovor ostati valjan čak i ako je ništetna odredba bila uvjet ili odlučujuća pobuda ugovora u slučaju kad je ništetnost ustanovljena upravo da bi ugovor bio oslobođen te odredbe i vrijedio bez nje.

27. Odredbom članka 1021. ZOO-a propisano je da se ugovorom o kreditu banka obvezuje korisniku kredita staviti na raspolaganje određeni iznos novčanih sredstava, na određeno ili neodređeno vrijeme, za neku namjenu ili bez utvrđene namjene, a korisnik se obvezuje banci plaćati ugovorene kamate i iskorišteni iznos novca vratiti u vrijeme i na način kako je ugovoreno. Odredbom članka 1022. stavka 2. ZOO-a propisano je da se ugovorom o kreditu utvrđuju iznos te uvjeti davanja, korištenja i vraćanja kredita.

28. U tom smislu valja naglasiti da se odredbe članka 15. ugovora i sporazuma, a čiju ništetnost ističu tužitelji odnosi na određene posebne obveze dužnika (1. tužitelja) i jamca platca 1 (2. tužitelja), odnosno na obvezu 1. tužitelja za pribavom izričite suglasnosti za statusne promjene 1. tužitelja i jamca platca 1, obvezu suzdržavanja od promjene postojeće poslovne aktivnosti i izvještavanja banke o njegovu poslovanju, obveze dostave poslovne dokumentacije 1. tužitelja i jamca platca 1, obveze obavještavanja o otuđenju nekretnine 1 tužitelja i jamca platca 1, obveze upisa hipoteke nakon izgradnje nekretnine, te obvezu eventualne dostave dodatnih sredstava osiguranja, koje obveze ne čine bitne elemente ugovora o kreditu iz članka 1022. stavka 2. u vezi s člankom 1021. ZOO-a, a to su iznos kredita, uvjeti davanja, korištenja i vraćanja kredita. Stoga, sve i kada bi bilo utvrđeno da su u tužbi pojedinačno navedene odredbe ništetne, ugovor i sporazum unatoč tome može opstati, odnosno ništetnost tih odredbi ne bi povlačila za sobom i ništetnost cijelog ugovora i sporazuma.

29. Neovisno o navedenom, prema stavu ovoga suda, neosnovano tužitelji ističu da bi točno u tužbi navedene odredbe ugovora i sporazuma bile ništetne. Pri odlučivanju o navedenom, sud je posebno imao na umu da su stranke ugovora i sporazuma trgovci u smislu odredbe članka 3. stavka 1. ZTD-a, a zaključeni ugovor o kreditu trgovački ugovor u smislu odredbe članka 14. stavka 2. ZOO-a, budući da je korisnik kredita isti zaključio radi pribave sredstva za obavljanje svoje djelatnosti. Kako je ranije već navedeno i obrazloženo, 1. i 2. tužitelji, odnosno 3. i 4. tužitelji, kao zastupnici 1. i 2. tužitelja, bili su dužni prilikom sklapanja ugovora primijeniti pažnju dobrog stručnjaka, odnosno sklapanju ugovora i sporazuma pristupiti s povećanom pažnjom, te procijeniti prihvatljivost takvih obveza i utjecaj istih na poslovanje 1. i 2. tužitelja. Navod 3. i 4. tužitelja, da im je prilikom sklapanja ugovora i sporazuma bilo bitno samo da im se odobri kredit i da dobiju iznos kredita radi planiranog projekta izgradnje stanova, ne može ići na štetu ovdje 1. tuženika. Činjenica je da su 1. i 2. tužitelji, zastupani po 4. tužiteljici, pristali na obveze iz članka 15. ugovora o kreditu, a koje obveze 4. tužiteljici, kao članici uprave 1. i 2. tužitelja ovlaštenoj voditi poslove društva, nisu mogle biti nejasne. Stoga, kraj načela slobode ugovaranja obveznih odnosa, navedene odredbe ugovora i sporazuma nisu ništetne iz razloga protivnosti odredbi članka 48. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske kojim se jamči pravo vlasništva, a koje pravo po svojem sadržaju odgovara pravu na mirno uživanje vlasništva iz članka 1. stavka 1. Protokola broj 1. uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, te odredbi članka 49. Ustava Republike Hrvatske kojom se jamči poduzetnička sloboda, kao i članku 50. Ustava Republike Hrvatske. Pri tome valja razlikovati ustavno jamstvo poduzetničke slobode od načela slobodnog ugovaranja odnosa. Naime, upravo ustavno jamstvo poduzetničke slobode jamči pravo na slobodan ulazak na tržište i osnivanje gospodarskih subjekata (trgovačkih društava, obrta i sl.), autonomiju upravljanja, odnosno pravo poduzetnika da samostalno donosi odluke o predmetu poslovanja, organizaciji rada, zapošljavanju i investiranju, te pravo na dobit, odnosno slobodno raspolaganje ostvarenim rezultatom poslovanja (profitom) nakon podmirenja javnih obveza, kao i jednakost pred zakonom. Sukladno navedenom, upravo ustavno jamstvo autonomije upravljanja omogućuje sudionicima da slobodno urede svoje obvezne odnose, pa su poduzetnici, ovdje 1. i 2. tužitelji, zastupani po 4. tužiteljici, ovlašteni samostalno odlučiti i preuzeti obveze vezano za njihovo poslovanje, a što su isti i učinili preuzevši obveze iz članka 15. ugovora i sporazuma. Također, obveze obavještavanja davatelja kredita o raspolaganju imovinom, kao i preuzimanje obveze zasnivanja hipoteke na nekretnini radi čije je izgradnje odobren kredit ne bi predstavljale povredu ustavnog jamstva prava vlasništva, budući da navedene obveze ne ograničavaju 1. tužitelja da mirno uživa svoje vlasništvo. Slijedom navedenog, ovaj sud zaključuje da rezultati dokaznog postupka upućuju na to da su navedene odredbe ugovora i sporazuma rezultat suglasne volje ugovornih strana, te da su tužitelji u vrijeme sklapanja ugovora bili upoznati sa njihovim sadržajem, a što su potvrdili u svojim iskazima 3. i 4. tužitelji, posebno navodeći da je ugovor o kreditu istog sadržaja kao i ugovor o kreditu kojeg su već ranije zaključili s 1. tuženikom.

30. Također, ovaj sud, a postupajući sukladno odredbi članka 327. stavka 1. ZOO-a, kojom je propisano da sud pazi na ništetnost po službenoj dužnosti, nije utvrdio postojanje nekog drugog razloga ništetnosti predmetnog ugovora i sporrazuma.

31. Slijedom navedenog odlučeno je kao u točki I. izreke ove presude.

32. Nadalje, a budući da je točkom I. izreke presude odbijen tužbeni zahtjeva za utvrđenjem ništetnim ugovora i sporazuma, valjalo je primjenom odredbe članka 188. stavka 2. ZPP-a odlučiti o eventualno kumuliranom tužbenom zahtjevu za poništajem ugovora i sporazuma iz razloga mana volje na strani tužitelja. Tužitelji su u tijeku postupka istaknuli da su u predmetni pravni posao ušli dovedeni i održavani u zabludi od strane zaposlenika podružnice 1. tuženika IZ, koji im je neistinito prikazao kako će im 1. tuženik odobriti kredit za refinanciranje pozajmica pomoću kojih je 1. tužitelj kupio građevinsko zemljište, i to točno određenog zemljišta, ali da sredstva iz predmetnog ugovora i sporazuma ne samo da nisu upotrijebljena za tu svrhu, nego nisu stvarno nikada isplaćena 1. tužitelju. Također su istaknuli i da je ugovor i sporazum rezultat prijevarnog postupanja zaposlenika 1. tuženika IZ prema tužiteljima, koji je u namjeri da ih navede da na svoju štetu potpišu predmetni ugovor i sporazum, 11. kolovoza 2021., odnosno na dan potpisa ugovora i sporazuma, izdao 1. tužitelju pismo namjere u ime podružnice 1. tuženika kojom je obvezao 1. tuženika da će na prvi pisani zahtjev 1. tužitelja, a najkasnije u roku od 5 radnih dana izdati brisovno očitovanje za nekretninu opisanu u članku 10. točki 1. ugovora i sporazuma, osloboditi 2. i 3. tužitelje obveze preuzete potpisom ugovora o kreditu, kao i napraviti povrat instrumenata osiguranja navedenih u članku 9. predmetnog ugovora i sporazuma izdanih od 2. i 3. tužitelja.

33. Međutim, prvenstveno je za navesti da se pobijati može samo ugovor koji proizvodi pravne učinke, ako su za njegovo poništenje ispunjeni zakonom propisani uvjeti.

34. U konkretnom slučaju, među strankama nije sporno, budući da su to tužitelji i 1. tuženik potvrdili svojim navodima tijekom postupka, a isto proizlazi i iz obavijesti o raskidu ugovora (list 52-53 spisa), te iskaza 3. i 4. tužitelj, da je 1. tuženik izjavom, odnosno obavijesti o raskidu predmetnog ugovora, raskinuo predmetni ugovor i sporazum iz razloga neispunjenja obveza (kašnjenje s plaćanjem i neuredno ispunjenje obveza iz ugovora), sukladno odredbi članka 360. ZOO-a.

35. Stoga, s budući da je predmetni ugovor i sporazum raskinut, te takvog ugovora više nema, isti ne može biti poništen, slijedom čega je, bez ulaženja u ocjenu razloga pobojnosti ugovora na koje se tužitelji pozivaju, odlučeno kao u točki II. izreke ove presude.

36. Isto tako, neosnovan je i eventualno kumulirani tužbeni zahtjev kojim tužitelji zahtijevaju da sud svojom odlukom raskine predmetni ugovor i sporazum, prvenstveno iz ranije navedenih razloga, odnosno jer je 1. tuženik izjavom volje već raskinuo predmetni ugovor i sporazum sukladno odredbi članka 360. ZOO-a. Stoga, sud ne može svojom odlukom raskinuti ugovor koji je već ranije raskinut jednostranom izjavom volje ugovorne strane, odnosno u konkretnom slučaju 1. tuženika. Međutim, neovisno o navedenom, valja istaknuti da je pravo tužitelja zahtijevati konstitutivnom tužbom da sud odluči o raskidu ugovora propisano samo kao iznimka od pravila npr. zbog promijenjenih okolnosti. U konkretnom slučaju, tužitelji raskid ugovora zahtijevaju iz razloga neispunjenja obveze od strane 1. tuženika, odnosno zbog nestavljanja 1. tužitelju na raspolaganje iznosa kredita, a iz kojeg razloga se ugovor raskida običnom izjavom, pa tužitelj može samo tražiti da se deklaratornom presudom utvrdi postojanje raskida ugovora.

37. Iz navedenih razloga odlučeno je kao u točki III. izreke ove presude.

38. Sud je raspravnim rješenjem od 12. veljače 2026. odbio dokazni prijedlog tužitelja za provođenjem financijsko-knjigovodstvenog vještačenja i dokazne prijedloge 1. tuženika da se izvrši uvid u spise Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-2541/2023 i poslovni broj P-2011/2023 i spis Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P-2536/2023, te da se od nadležnih tijela zatraži podatak o statusu kaznene prijave protiv 3. tužiteljice AZJ, kao i da se provede grafološko vještačenje, budući da se provođenjem tih dokazima ne bi utvrdile činjenice relevantne za donošenje odluke.

39. U konačnici, neosnovan je prijedlog tužitelja za određivanje privremene mjere radi osiguranja nenovčane tražbine.

40. Naime, odredbom članka 346. stavka 1. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22 i 6/24) propisano je da se radi osiguranja nenovčane tražbine može odrediti privremena mjera ako predlagatelj osiguranja učini vjerojatnim postojanje svoje tražbine, te 1. ako učini vjerojatnom i opasnost da bi bez takve mjere protivnik osiguranja spriječio ili znatno otežao ostvarenje tražbine, osobito time što bi promijenio postojeće stanje stvari ili 2. ako učini vjerojatnim da je mjera potrebna da bi se spriječilo nasilje ili nastanak nenadoknadive štete koja prijeti. Iz citirane zakonske odredbe proizlazi da pretpostavke za određivanje privremene mjere moraju biti kumulativno ispunjene, a koje pretpostavke u konkretnom slučaju nisu kumulativno ispunjene.

41. Naime, tužitelji nisu učinili vjerojatnim postojanje svoje tražbine prema 1. tuženiku iz razloga jer je ovaj sud, po provedenom dokazom postupku, ocijenio neosnovanim prvo postavljeni, kao i eventualno kumulirane tužbene zahtjeve. Stoga, iz navedenog proizlazi, ne samo da tražbina tužitelja nije vjerojatna, već da nije niti izvjesna, slijedom čega ovaj sud nije ulazio u ocjenu je li ispunjena druga pretpostavka za određivanje privremene mjere.

42. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u točki I. izreke rješenja.

43. O troškovima parničnog postupka odlučeno je primjenom odredbe članka 154. stavka 5. i članka 155. ZPP-a, budući da tužitelji nisu uspjeli u sporu.

44. 1. tuženik ima pravo na naknadu troškova postupka, i to za sastav odgovora na tužbu od 19. veljače 2024. i podneska od 22. kolovoza 2024. u iznosu od 5.690,00 EUR za svaki podnesak, sukladno Tbr. 8. točki 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/23 i 107/25; dalje Tarifa), zastupanja na ročištu od 12. studenoga 2024., 20. veljače 2025., 28. svibnja 2025., 8. listopada 2025. i 12. veljače 2026. u iznosu od 5.690,00 EUR za svako ročište, sukladno Tbr. 9. točki 1. Tarife, sve sa pripadajućim PDV-om u iznosu od 9.957,50 EUR, odnosno u ukupnom iznosu od 49.787,50 EUR.

45. U preostalom dijelu zahtjev 1. tuženika za naknadu troška parničnog postupka nije osnovan. Tuženiku ne pripada trošak sastava podneska od 16. rujna 2025., budući da je tim podneskom 1. tuženik postupio po rješenju suda od 28. kolovoza 2025. i dostavio zatraženu dokumentaciju, a za što nije bilo potrebno sastavljati podnesak. Također, 1. tuženiku ne pripada nagrada za sastav podneska od 17. srpnja 2024. (u troškovniku očitom pogreškom naveden 31. srpnja 2024.), budući da navedeni podnesak nije bio potreban za vođenje ovoga postupka jer je istim dostavio presudu ovoga suda poslovni broj P-522/2023 od 12. srpnja 2024., iako je ranije predložio da sud izvrši uvid u navedeni spis.

46. 2. tuženik ima pravo na naknadu troška parničnog postupka, sukladno zahtjevu postavljenom u odgovoru na tužbu od 10. prosinca 2024., i to za sastav odgovora na tužbu od 10. prosinca 2024. u iznosu od 5.690,00 EUR sukladno Tbr. 8. točki 1. Tarife i zastupanja na ročištu od 12. studenoga 2024. u iznosu od 2.844,00 EUR, sukladno Tbr. 9. točki 1. Tarife, a koji iznos je 2. tuženik zatražio, sve sa pripadajućim PDV-om u iznosu od 2.133,50, odnosno u ukupnom iznosu od 10.667,50 EUR.

47. Slijedom navedenog, o troškovima parničnog postupka odlučeno je kao u točki II. i III. izreke rješenja.

U Rijeci, 20. ožujka 2026.

Sudac

Marija Sušanj Tepša

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude i rješenja nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu u roku od 15 (petnaest) dana od dana objave, a u slučaju da nije uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda i rješenje objavljuju u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka presude i rješenja.

Žalba se podnosi ovom sudu, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske.

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni i imati aktivnu pretplatu.

Prijavite se Besplatno se registrirajte