REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U PAZINU

Dršćevka 1, 52000 Pazin

P-50/2023-110

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Pazinu, po sutkinji Sonji Marinac Rumora, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja CROATIA OSIGURANJE d.d., OIB 26187994862, Zagreb, Vatroslava Jagića 33, kojeg zastupaju punomoćnice, odvjetnice iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Tulija Zele Janjanin i Adrijana Jovanovič iz Rijeke, protiv tuženika ADRIATIC OSIGURANJE d.d. OIB 94472454976, Zagreb, Listopadska ulica 2, kojeg zastupa punomoćnik Marino Matić, odvjetnik iz Odvjetničkog društva GRGIĆ & PARTNERI d. o. o. Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, Pisarnica Pula, Industrijska cesta 15c, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 26. siječnja 2026. u prisutnosti punomoćnika stranaka, na ročištu za objavu presude održanom 20. ožujka 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku ADRIATIC OSIGURANJE d.d., Listopadska 2, Zagreb, OIB 94472454976, isplatiti tužitelju CROATIA osiguranje d.d. Zagreb, OIB 26187994862, iznos od 10.514,14 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na iznos od 10.438,76 eura od 6. rujna 2021., a na iznos od 75,39 eura od 15. studenog 2021. po stopi koja se do 31. prosinca 2022. određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na sve posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. po stopi određenoj, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za isplatom zakonske zatezne kamate koja na iznos od 75,39 eura teče od 1. studenog 2021. do 15. studenog 2021.

III. Nalaže se tuženiku da tužitelju u roku od 15 dana naknadi trošak postupka u iznosu od 4.449,58 eura sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 20. ožujka 2026. pa do isplate, po stopi određenoj, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

IV. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka u iznosu od 625,00 eura sa zakonskom zateznom kamatom od 20. ožujka 2026. do isplate.

Obrazloženje

1. Tužitelj je 27. siječnja 2023. podnio protiv tuženika regresnu tužbu kojom zahtijeva da mu tuženik isplati iznos od 10.514,14 eura uvećan za zakonske zatezne kamate. U tužbi, u bitnome, navodi da se 19. veljače 2017. u Novigradu, naselje Stancijeta, na kolniku DC 301, dogodila prometna nesreća u kojoj je sudjelovalo osobno vozilo marke Daewoo Lanos, registracijske oznake [registarska oznaka], osigurano kod tužitelja policom osiguranja od automobilske odgovornosti i motocikl marke Suzuki GLS 1200, registracijske oznake [registarska oznaka], koje je bilo osigurano kod tuženika policom osiguranja broj [broj police osiguranja]. Obrazlaže da je do sudara vozila došlo je u raskrižju, u trenutku skretanja osobnog vozila Daewoo Lanos u lijevo, kada je na isto velikom brzinom naletio motocikl Suzuki. Motociklom je upravljao KH, koji je na licu mjesta smrtno stradao, a na mjestu putnika na motociklu bila je MH, koja je u nesreći zadobila teške tjelesne ozljede. Zbog navedenog, obratila se tužitelju sa zahtjevom za naknadu imovinske i neimovinske štete.

2. U tužbi se ističe da su ovdje parnične stranke pred naslovnim sudom vodile parnični postupak pod poslovnim brojem P-40/2020, koji je postupak bio pokrenut regresnom tužbom ovdje tužitelja za naknadu razmjernog dijela isplaćenog MH. U tom postupku 18. svibnja 2022. donesena je presuda (sada pravomoćna) kojom je utvrđeno da je za predmetnu prometnu nesreću osiguranik tužitelja odgovoran u omjeru od 60%, a osiguranik tuženika u omjeru od 40% zbog vožnje brzinom znatno većom od dopuštene. Kako tuženik nije podnio žalbu na navedenu presudu, tužitelj drži da omjer suodgovornosti tuženika ne bi trebao biti sporan.

3. Međutim, MH da je 25. studenog 2020. podnijela tužbu protiv ovdje tužitelja za naknadu daljnje, cjelokupne imovinske i neimovinske štete koju je pretrpjela u predmetnoj prometnoj nesreći kao treća osoba. Taj postupak vodio se pred Općinskim sudom u Puli-Pola pod poslovnim brojem Pn-198/2020. Ovdje tuženik je u tom postupku sudjelovao kao umješač na strani tuženika, ovdje tužitelja . U kolovozu 2021. ovdje tužitelj sklopio je izvansudsku nagodbu s oštećenicom MH, kojom je ista prihvatila svoju suodgovornost za nastalu joj štetu zbog vožnje s alkoholiziranim vozačem, i to u omjeru od 20%. Po sklopljenoj nagodbi tužitelj je na ime naknade cjelokupne neimovinske štete i imovinske štete s osnova tuđe pomoći isplatio MH iznos od 178.632,00 kn, s osnova zateznih kamata iznos od 7.200,00 kn te s osnova parničnog troška iznos od 10.795,00 kn, odnosno sveukupno 196.627,00 kn, sada 26.096,89 eura. Isplatu navedenog iznosa tužitelj je izvršio 6. rujna 2021. Trošak sudske pristojbe za odgovor na tužbu u iznosu od 1.420,00 kn tužitelj je platio 15. studenog 2021.

4. Pozivom na odredbe članka 1069. stavka 3. i članka 52. stavka 1. Zakona o obveznim odnosima tužitelj potražuje od tuženika regres isplaćenih iznosa u omjeru od 40% i to iznos od 10.514,14 eura s pripadajućom zateznom kamatom tekućom od dana izvršene isplate kao dana dospijeća.

5. Tuženik je u odgovoru na tužbu podnesenom 4. ožujka 2023. priznao činjenicu da je vozilo registarske oznake [registarska oznaka] dana 19. veljače 2017. bilo osigurano kod tuženika policom automobilske odgovornosti, kojom se policom vlasnik vozila osigurao od odgovornosti za naknadu štete trećim osobama i zbog tjelesne ozljede (uz smrt, narušavanje zdravlja te oštećenje ili uništenje stvari, odnosno kao štete na osobama i štetu na stvarima, s time da šteta na osobama obuhvaća imovinsku i neimovinsku štetu), sve sukladno članku 22. Zakona o obveznom osiguranju u prometu. Međutim, tuženik osporava da bi odgovornost osiguranika tuženika za nastanak predmetne prometne nesreće bila 40%, a sve s obzirom na to da je osiguranik tužitelja mogao vidjeti nailazak osiguranika tuženika prije uključivanja pa je istog bio dužan propustiti te prije se prije radnje uključivanja uvjeriti može li svoju radnju izvršiti bez dovođenja u opasnost druge sudionike u prometu. Osporena je i visina tužbenog zahtjeva jer tuženik drži da je tužitelj nagodbom isplatio iznos previsok za pretrpljenu povredu prava osobnosti.

6. Osporavanje visine obrazlaže time što je oštećenica MH **.**.2021. zadobila prijelom patele desnog koljena, a što nije posljedica prometne nezgode. Ističe da je MH po cenzorima tužitelja bila pregledana 24. svibnja 2021., odnosno u svježoj fazi nakon nove povrede koja se nalazi u istom dijelu tijela kao i povreda zadobivena u prometnoj nezgodi pa da je stoga status kojeg je utvrdio tužitelj pregledom bio odraz svježe povrede. Tuženik drži da je koljeno oštećenice bilo u boljem stanju prije nezgode koja nije posljedica prometne nezgode, dok da je oštećenica pregledana nakon nove ozljede. Zbog navedenog da je tužitelj utvrdio previsok postotak smanjenja životne aktivnosti i stupanj naruženosti.

7. Osim navedenog, tuženik ističe da mu u postupku koji se pred Općinskim sudom u Puli-Pola vodio pod poslovnim brojem Pn-198/2020, kao umješaču, nije dostavljena cjelokupna medicinska dokumentacija poglavito ona datirana nakon 29. listopada 2020., nalaz ortopeda nakon 3. rujna 2020. te nalaz fizijatra nakon 29. listopada 2020. Osporio je i zahtjev koji se odnosi na parnični trošak isplaćen oštećenici kao i trošak plaćene pristojbe za odgovor na tužbu jer drži da tužitelj nema pravo na naknadu istih. Osporio je zatraženu zateznu kamatu jer se tužitelj prije podnošenja tužbe nije obratio tuženiku s odštetnim zahtjevom te tuženik ne može pasti u zakašnjenje da bi dugovao zateznu kamatu za razdoblje prije no što je pozvan na ispunjenje. Stoga da tužitelj može tražiti zateznu kamatu tek od podnošenja tužbe. Konačno, osporio je i pravo tužitelja na zateznu kamatu na troškove predmetnog parničnog postupka tekuću od donošenja prvostupanjske presude.

8. Sud je proveo dokaze čitanjem dokumentacije u spisu , pribavom i čitanjem medicinske dokumentacije oštećenice MH, pribavom i čitanjem spisa Općinskog suda u Puli-Pola K-754/2017 i Pn-198/2020, uviđajem, saslušanjem svjedokinje MH (zapisnik o provedbi uviđaja i saslušanja svjedokinje na listu 204. spisa), provedeno je prometno vještačenje po vještaku Saši Monasu (nalaz i mišljenje vještaka na listu 215.-236. spis), provedeno je vještačenje po vještaku dr. Željku Cesarcu (nalaz i mišljenje vještaka na listu 552.-567. spisa), provedeno je vještačenje po vještaku dr. Klementini Ružić (nalaz i mišljenje vještakinje na listu 606.- 614. spisa).

9. Nije proveden dokaz saslušanjem JH jer je smrtno stradao u predmetnom štetnom događaju. Nije pročitana dokumentacija koju je tužitelj priložio u spis, a koja se odnosi na dokaze provedene u drugim postupcima (prometna vještačenja provedena po vještacima Željku Petkoviću, Goranu Husincu i Srećku Hlišću; toksikološko vještačenje provedeno po Zdravku Kovačiću, vještaku toksikologu; sudskomedicinsko vještačenje provedeno po vještakinji dr. Vedrani Petrovečki, specijalistici sudske medicine) jer se tuženik protivio da se u ovoj pravnoj stvari koriste dokazi provedeni u drugim postupcima.

10. Na temelju provedenog dokaznog postupka ovaj sud zaključuje da je tužbeni zahtjev djelomično osnovan.

11. Tužitelj zahtijeva da mu tuženik kao regresni dužnik isplati iznos od 10.514,14 eura iznosa na ime naknade štete koja je po tužitelju isplaćena oštećenoj MH s obzirom na to da tužitelj smatra da postoji suodgovornost osiguranika tuženika za štetni događaj koji se dogodio 19. veljače 2017. i to u omjeru od 40%.

12. Među strankama nije sporan nastanak štetnog događaja te aktivna i pasivna legitimacija. Međutim, sporna je odgovornost osiguranika tuženika za nastanak štetnog događaja, visina zahtjeva i tijek zakonskih zateznih kamata.

13. Odredbom članka 1069. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15.; u daljnjem tekstu – ZOO), propisano je da za štetu koju pretrpe treće osobe u vezi s pogonom motornog vozila odgovara njegov vlasnik, a da za štetu prouzročenu pogonom dvaju ili više motornih vozila odgovaraju njihovi vlasnici trećim osobama solidarno, pri čemu se trećom osobom smatra oštećenik koji nije ujedno vlasnik, niti neovlašteni korisnik motornog vozila, niti osoba zadužena u vezi s pogonom motornog vozila. Nadalje, odredbom članka 1072. ZOO -a propisano je da u slučaju kad je šteta prouzročena pogonom dvaju ili više vozila, svu štetu snosi vlasnik vozila koji je isključivo kriv za štetni događaj, a ako postoji obostrana krivnja, svaki vlasnik odgovara drugomu za njegovu štetu razmjerno stupnju svoje krivnje. Sukladno odredbi članka 14. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu („Narodne novine“ broj 151/05., 36/09., 75/09., 76/13., 152/14., 155/23.), društvo za osiguranje koje je nadoknadilo štetu oštećenoj osobi ili platilo osigurani iznos, a na temelju toga Zakona nije bilo u obvezi, ima pravo na naknadu od osobe koja je odgovorna za štetu i to isplaćenog iznosa naknade štete, zajedno s kamatama i troškovima.

14. Čitanjem dokumentacije priložene spisu utvrđeno je da je MH Općinskom sudu u Puli-Pola podnijela tužbu protiv ovdje tužitelja radi naknade štete u iznosu od 249.000,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama počev od 24. studenog 2020. (tužba na listu 5.-7. spisa). MH u navedenoj tužbi tvrdi da joj je u predmetnom štetnom događaju povrijeđeno pravo osobnosti zbog narušenog fizičkog i psihološkog zdravlja koja se ogleda u pretrpljenim fizičkim bolovima, strahu, smanjenju životne aktivnosti i naruženju, za koju je potraživala iznos od 270.000,00 kn, a na ime pretrpljene štete po osnovi tuđe njege i pomoći potraživala je iznos od 49.000,00 kn. Utužen je iznos od 249.000,00 kn jer je ovdje tužitelj prije no što je MH podnijela navedenu tužbu istoj isplatio iznos od 70.000,00 kn. Tužitelj je u svojstvu tuženika podnio odgovor na tužbu (list 82. -84. spisa) i predložio da se o parnici obavijesti ovdje tuženik kao treća osoba, a što je učinjeno. Tuženik je predložio miješanje u predmetnu parnicu na strani tuženika, ovdje tužitelja (list 109. -110 spisa). MH i ovdje tužitelj sklopili su nagodbu (list 116. spisa) kojom se tužitelj obvezao na ime neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti na fizičko i psihičko zdravlje te na ime imovinske štete s osnova tuđe pomoći i njege isplatiti iznos od 178.632,00 kn, a na ime zatezne kamate od 24. studenog 2020. (kao dana podnošenje tužbe u predmetu Pn-198/2020) do 9. kolovoza 2021. iznos od 7.200,00 kn, dok se ovdje tužitelj obvezao na ime naknade troškova parničnog postupka platiti iznos od 9.375,00 kn (račun Igora Vujičića, odvjetnika u Puli na listu 17. spisa) te 1.420,00 kn na ime sudske pristojbe na tužbu (rješenje kojim se nalagalo plaćanje sudske pristojbe na listu 122. spisa). Tužitelj je 30. kolovoza 2021. izdao nalog za doznaku (list 119. spisa), a iznos od sveukupno 196.627,00 kn isplaćen je na račun punomoćnika MH **.**.2021. (izvadak po transakcijskom računu na listu 120. spisa). MH je zbog navedenog, po punomoćniku, na ročištu koje je u predmetu Općinskog suda u Puli-Pula poslovni broj Pn-198/20 održano 7. rujna 2021. u cijelosti povukla tužbu i tužbeni zahtjev na što je ovdje tužitelj, kao tuženik, pristao (zapisnik od 7. rujna 2021. na listu 121. spisa). Tužitelj je 15. studenog 2021. u korist državnog proračuna uplatio iznos od 1.420,00 kn na ime sudske pristojbe (list 126. spisa). Sve navedene isprave priložene predmetnom spisu vjerne su istima koje su (izvorno) sastavni dio spisa Općinskog suda u Puli-Pola poslovni broj Pn-198/2020, koji je priložen ovome spisu.

15. O predmetnom štetnom događaju sastavljen je zapisnik o očevidu broj 511- 08-23/3-K-34/2017 od 19. veljače 2017. (list 10.-14. spisa; priložen i preslici spisa K- 754/17 u omotu predmetnog spisa). Zapisnik je sastavljen 19. veljače 2017. u naselju Stancijeta, na raskrižju ceste D 301 i ceste za Strada Kontesu i ceste za središte naselja Stancijeta. U istomu se utvrđuje da je vozilom osiguranim kod tuženika upravljao sada pokojni ZH iz [adresa], da je KH, vozač motocikla osiguranog kod tužitelja, smrtno stradao na mjestu događaja, dok da je MH, putnica na motociklu kojim je upravljao pokojni KH, koristila zaštitnu kacigu ali je zadobila višestruke tjelesne ozljede pa je upućena na liječenje u Opću bolnicu Pula. Na mjestu događaja sačinjena je i fotodokumentacija (priloženo u preslici omota spisa K-754/17).

16. Rješenjem Općinskog državnog odvjetništva u Puli-Pola, broj K-DO- 3133/2017, Is-DO-3018/2017, od 22. ožujka 2017. (list 99.-100. spisa), određeno je da će se provesti istraga protiv osumnjičenog ZH zbog postojanja sumnje da je 19. veljače 2017. oko 16,50 sati, u Novigradu, u naselju Stancijeta, na kolniku državne ceste D 301, upravljajući osobnim automobilom marke „Daewoo Lanos“ registracijske oznake [registarska oznaka] iz smjera juga, iz nehaja kao sudionik u cestovnom prometu kršenjem propisa o sigurnosti prometa izazvao opasnost za život ili tijelo ljudi, pa je zbog toga prouzročio smrt druge osobe, a čime da je počinio kazneno djelo protiv sigurnosti prometa – izazivanjem prometne nesreće, kažnjivo po članku 227. stavku 6. Kaznenog zakona. Rješenjem Općinskog suda u Puli-Pola poslovni broj K-754/17 od 26. listopada 2018. (list 97. -98. spisa) obustavljen je kazneni postupak protiv okrivljenika ZH s obrazloženjem da je tijekom postupka utvrđeno da je okrivljenik ZH preminuo **.**.2018.

17. Na temelju iskaza svjedokinje MH utvrđeno je da se štetni događaj zbio po povratku više osoba sa „Sajma čokolade“. MH bila je suvozač na motoru koji je bio prvi u koloni. U to doba dana bila je već upaljena javna rasvjeta. Bilo joj je vidljivo vozilo koje je iz pravca Novigrada htjelo skrenuti. Iskazala je da se to vozilo trebalo zaustaviti jer nije imalo prednost. Najprije je iskazala da je stekla dojam kao da je to vozilo, na kojemu nije bio upaljen pokazivač smjera, „cupkalo“, da je u dva navrata pokušavalo krenuti pa stalo nasred ceste. Sve se odvijalo brzo, u stotinkama, pa nije mogla sa sigurnošću iskazati je li vozilo koje se kretalo iz pravca Novigrada stajalo ili se ipak polako kretalo. Istaknula je da su bili usporili, jer su mislili da će on proći, ali kako je vozilo bilo zastalo nastavili su se kretati. Potom je iskazala je da joj je teško konkretnije odgovoriti o kretanju vozila koje je ispred nje i pokojnog JH započelo radnu skretanja jer bila suvozač na motoru. Morala se pridržavati, dijelom joj je preglednost ometao vozač, odnosno njegova kaciga. Stoga, da bi se morala dobro bočno nagnuti da bi vidjela ispred sebe, a što da se ni ne bi smjelo raditi jer se vozaču tada otežava vožnja. Po njenom osjetu se motocikl dva ili tri puta usporavao ali nije znala kakve su bile radnje vozača tog vozila koje je skretalo u traku kojom su se kretali motociklom. Nije se mogla sjetiti drugih okolnosti štetnog događaja.

17.1. U odnosu na postupak liječenja iskazala je da je bila odvezena u Opću bolnicu Pula, gdje je bila na liječenju duže od 30 dana. Operirana joj je slezena, stavljen vanjski fiksator na nogu i bila je u induciranoj komi. Potom da je bila operirana 10. ožujka 2017., 1. lipnja 2017., 16. srpnja 2018., 16. kolovoza 2018., u siječnju 2019. te u rujnu, listopadu i studenom 2022. Noga joj je ostala kraća. Potvrdila je da je u predmetu pokrenutom protiv ovdje tužitelja zastupana po odvjetniku Vujičiću, da je nagodba sklopljena te da je postupljeno po nagodbi.

17.2. Iskaz svjedokinje je prihvaćen jer je životno i logično da svjedokinja kao suvozačica na motociklu nije u cijelosti imala pregled prometne situacije u pravcu u kojem se motocikl kretao. Da je u tijeku vožnje pokojni KH poduzimao radnje kočenja sukladno je utvrđenjima iz provedenog prometnog vještačenja. Dio iskaza koji se odnosi na postupak njena liječenja sukladan je medicinskoj dokumentaciji priloženoj spisu, osim što svjedokinja nije za sve operativne zahvate navela točan datum kada su isti izvedeni (primjerice operativni zahvat je izveden 31. svibnja 2017., a ne 1. lipnja 2017., dok su operativni zahvati izvršeni 16. srpnja 2019. i 16. kolovoza 2019., a ne na te datume u 2018.). Međutim, s obzirom na protek vremena životno je da se svjedokinja nije mogla sjetiti točnog datuma istih, a niti je to odlučno kraj činjenice da su ti zahvati doista provedeni. I dio iskaza o zastupanju po punomoćniku, odvjetniku, sklapanju sudske nagodbe i postupanju tužitelja po istoj sukladan je spisu priloženoj dokumentaciji.

18. Vještak Saša Monas, stalni sudski vještak za cestovni promet, tehniku i procjenu vozila, podnio je nalaz i mišljenje (list 215-236. spisa) nakon što mu je dan nalog da provede vještačenje na okolnost dinamike nastanka štetnog događaja od 19. veljače 2017.

18.1. Vještak prometne struke je na temelju nastalih oštećenja na osobnom automobilu osiguranika tužitelja Daewoo Lanos, registarske oznake [registarska oznaka], oštećenja na motociklu osiguranika tuženika Suzuki GSF 1200S, reg istarske oznake [registarska oznaka], te oštećenja na osobnom automobilu trećeg sudionika Opel Insignia Tourer, registarske oznake [registarska oznaka], kao i materijalnih tragova koje su izuzeli policijski službenici koji su obavili očevid i koji tragovi su u situacijskom planu prometne nesreće označeni rednim brojevima od 1. do 12., na temelju fotodokumentacije i zapisnika o očevidu, utvrdio da se automobil Daewoo Lanos, osiguranika tužitelja, kretao iz smjera juga u smjeru sjevera u naselju Stancijeta na kolniku državne ceste DC301, gdje je dolaskom na predmetno raskrižje započeo vršiti radnju skretanja u lijevo u smjeru ceste za Strada Kontesu, u smjeru zapada. Iz smjera naselja Bužinija u smjeru Novigrada (smjer sjever-jug) kolnikom državne ceste DC301 kretao se motocikl Suzuki, osiguran kod tuženika, kojim je upravljalo pokojni KH. U kritičnom trenutku, za vrijeme vršenja radnje skretanja u lijevo od strane vozila Daewoo Lanos, došlo je do naleta prednjeg čeonog dijela motocikla Suzuki u desnu bočnu stranu vozila Daewoo Lanos. Navedenom radnjom skretanja u lijevo, vozilo Daewoo Lanos je presijecalo smjer kretanja motocikla Suzuki, koji mu se nailazio sa njegove desne strane i koji je zadržavao svoj smjer kretanja. U trenutku sudara osobnog automobila Daewoo Lanos i motocikla Suzuki, njihove uzdužne osi su zatvarale kut od oko 35°. U trenutku sudara, osobni automobil Daewoo Lanos prilikom skretanja u lijevo nije poštivao predviđenu zamišljenu putanju za skretanje u lijevo, već je izvodio veći radijus skretanja nego je propisan horizontalnom prometnom signalizacijom na kolniku, pri čemu je svojim vozilom prešao preko pune crte zaustavljanja STOP linije na kolniku ceste za Strada Kontesa. Prije naleta i u trenutku naleta motocikla Suzuki na osobni automobil Daewoo Lanos, motocikl je bio u fazi snažnog kočenja, pri čemu je ocrtao trag kočenja na kolniku. Kao posljedica sudara sa vozilom Daewoo Lanos, motocikl Suzuki je preusmjeren u lijevo u smjeru jugoistoka, gdje je pao na kolnik na svoj desni bok, pri čemu je prednjim dijelom udario u prednju čeonu lijevu stranu zaustavljenog osobnog automobila Opel Insignia Tourer, koje se nalazilo na istočnoj kolničkoj traci DC301 ispred pješačkog prijelaza, nakon čega se motocikl Suzuki odbio u lijevo i nastavno u klizanju svojom desnom bočnom stranom po kolniku DC301 u smjeru istoka, djelomično izašao izvan kolnika i udario u prometni znak na pješačkom nogostupu, te se nakon toga zaustavio.

18.2. U odnosu na brzinu kretanja vozila vještak je utvrdio da je brzina osobnog automobila Daewoo Lanos u trenutku sudara sa motociklom Suzuki iznosila od oko 16,2km/h. Osobni automobil Daewoo Lanos je krenuo u izvođenje radnje skretanja u lijevo, kada se svojim prednjim čeonim dijelom mogao nalaziti na sjevernom rubu pješačkog prijelaza istočne kolničke trake DC301, i to vremenski prije sudara za oko 4,5s. Osobni automobil Daewoo Lanos je prešao svojim prednjim lijevim vrhom preko središnje linije na kolniku DC301 i ušao u zapadnu kolničku traku koja je namijenjena smjeru kretanja motocikla Suzuki, vremenski prije sudara za od oko 2,3s. Brzina motocikla Suzuki u trenutku sudara sa osobnim automobilom Opel Insignia Tourer je iznosila od oko 50,4km/h. Brzina motocikla Suzuki u trenutku sudara sa vozilom Daewoo Lanos je iznosila od oko 82,8km/h. Brzina motocikla Suzuki neposredno prije poduzimanja radnje snažnog kočenja je iznosila od oko 110,9km/h. Osiguranik tuženika na motociklu Suzuki je percipirao opasnost, nakon čega je poduzeo radnju snažnog kočenja svog motocikla, prije trenutka sudara vremenski za oko 2,2s. U trenutku percepcije opasnosti kod osiguranika tuženika na motociklu Suzuki, isti se nalazio u položaju koji prethodi početku njegovog traga kočen ja koji je u situacijskom planu označen rednim brojem 1, za oko 28,5m, a koji položaj je udaljen od mjesta sudara za oko 61,3m. Percepcija opasnosti kod osiguranika tuženika na motociklu Suzuki je bila u ovoj prometnoj situaciji pravovremena.

18.3. U odnosu na položaj vozila vještak zaključuje da kada je vozilo Daewoo Lanos započelo sa izvođenjem radnje skretanja u lijevo, dok se nalazilo u istočnoj kolničkoj traci DC301, na udaljenosti koja prethodi mjestu sudara za oko 10m, a što je vremenski prethodilo sudaru za oko 4,5s, motocikl Suzuki se nalazio na udaljenosti koja prethodi mjestu sudara za od oko 132,1m, odnosno međusobni razmak vozila je u navedenom trenutku iznosio od oko 138,6m. Uzimajući u obzir da preglednost kolnika sa mjesta gdje je vozilo Daewoo Lanos započelo sa izvođenjem radnje skretanja u lijevo (dok se nalazilo u istočnoj kolničkoj traci DC301, na udaljenosti koja prethodi mjestu sudara za oko 10m), u smjeru sjevera odnosno u smjeru iz kojeg je naišao osiguranik tuženika na motociklu Suzuki, iznosi od oko 150m (nakon toga kreće zavoj u desno gledajući u smjeru sjevera), vještaka utvrđuje da je osiguranik tužitelja u vozilu Daewoo Lanos, neposredno prije, a i u trenutku započinjanja izvođenja radnje skretanja u lijevo imao tehničke mogućnosti pravovremeno uočiti nailazak osiguranika tuženika na motociklu Suzuki iz smjera sjevera.

18.4. Zaključak je prometnog vještaka da do prometne nesreće ne bi došlo uz uvjet da je osiguranik tužitelja neposredno prije, ili u trenutku kada je započeo radnju skretanja svojim vozilom u lijevo sa istočne kolničke trake DC301 u smjeru ceste za Strada Kontesu, odnosno da je vremenski prije nego je ušao u zapadnu kolničku traku koja je namijenjena smjeru kretanja motocikla Suzuki, sa njegove desne strane uočio nailazak osiguranika tuženika na motociklu Suzuki iz smjera sjevera, te da je odustao od izvođenja radnje skretanja u lijevo i propustio prolazak motocikla Suzuki da prođe u smjeru juga. Nadalje, da do prometne nesreće ne bi došlo da je osiguranik tužitelja u vozilu Daewoo Lanos predmetnu radnju skretanja u lijevo izvodio normalnim, a ne polaganim skretanjem, jer bi u vremenu od oko 4,5s prešao put od oko 20,3m gdje bi u potpunosti izašao iz područja raskrižja prije dolaska motocikla Suzuki u mjesto sudara, čime bi se vozila međusobno mimoišla. Na dužini puta od 61,3m (udaljenost motocikla Suzuki od mjesta sudara u trenutku percepcije opasnosti kod osiguranika tuženika na motociklu) bilo je moguće zaustavljanje motocikla Suzuki do mjesta sudara za sve brzine njegova kretanja koje su niže od 74,2km/h, i na taj način izbjeći nastanak prometne nesreće.

18.5. U vezi poduzimanja radnji osiguranika tuženika, zaključak je vještaka da da se osiguranik tuženika na motociklu Suzuki u trenutku kada je osiguranik tužitelja započeo radnju skretanja u lijevo sa istočne kolničke trake DC301 u smjeru ceste za Strada Kontesu kretao u skladu sa ograničenjem brzine od 60km/h isti bi navedeni put od 132,1m, bez da je kočio svojim motociklom, prešao u vremenu od oko 7,9s te bi vozilo Daewoo Lanos u navedenom vremenu izašlo iz zone raskrižja na cestu za Strada Kontesa, da bi se vozila međusobno mimoišla i ne bi došlo do nastanka prometne nesreće.

18.6. Obje su stranke prihvatile nalaz i mišljenje vještaka Saše Monasa slijedom čega vještak nije bio pozvan da usmeno obrazlaže pisano podnijet nalaz i mišljenje. Nalaz i mišljenje vještaka prihvaćeno je i po sudu jer je isto sačinjeno objektivno, sukladno pravilima struke te uz brižljivo razmatranje vještaku dostupne dokumentacije i fotodokumentacije.

18.7. Na temelju nalaza i mišljenja vještaka Saše Monasa utvrđeno je da su uzrok nastanka štetnog događaja radnje koje su poduzimali tužiteljev i tuženikov osiguranik. Naime, vještačenjem je utvrđeno da do prometne nesreće ne bi došlo da je tužiteljev osiguranik neposredno prije ili u trenutku kada je započeo radnju skretanja svojim vozilom, odnosno da je vremenski prije nego je ušao u zapadnu kolničku traku koja je namijenjena smjeru kretanja vozila osiguranika tuženika, uočio nailazak osiguranika tuženika, odustao od izvođenja radnje skretanja u lijevo i propustio prolazak motocikla. Isto tako do prometne nesreće ne bi došlo da je osiguranik tužitelja radnju skretanja u lijevo izvodio normalnim, a ne polaganim skretanjem. S druge strane, da se osiguranik tuženika kretao u skladu sa ograničenjem brzine od 60km/h vozila bi se međusobno mimoišla te ne bi došlo do nastanka prometne nesreće.

18.8. Iz iznesenog slijedi da osiguranik tužitelja nije sukladno odredbi članka 57. stavka 2. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“, broj 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 158/13., 92/14., 64/15.; u daljnjem tekstu – ZSPC), kao vozač vozila koje skreće lijevo, propustio vozilo koje, dolazeći iz suprotnog smjera, zadržava smjer svojeg kretanja ili skreće desno, dok se osiguranik tuženika protivno odredbi članka 53. stavka 1. ZSPC-a, kretao brzinom većom od brzine dopuštene postavljenim prometnim znakom s ograničenjem od 60 km/h. Osiguranik tuženika, pokojni AH bio je suodgovoran za nastanak štetnog događaja u smislu odredbe članka 1072. stavka 2. ZOO-a i to u omjeru od 40%, dok je osiguranik tužitelja pokojni ZH suodgovoran u preostalom omjeru od 60%. Naime, i u ovom postupku, a na temelju (ponovno) provedenog prometnog vještačenja, sud zaključuje da utvrđeni stupanj krivnje vlasnika vozila proizlazi iz činjenice što je osiguranik tužitelja ne samo postupio protivno odredbi članka 57. stavka 2. ZSPC-a, već uzimajući u obzir da je u trenutku započinjanja izvođenja radnje skretanja u lijevo imao tehničke mogućnosti pravovremeno uočiti nailazak osiguranika tuženika na motociklu Suzuki iz smjera sjevera. Kako je utvrđeno da je bilo moguće zaustavljanje motocikla Suzuki do mjesta sudara za sve brzine njegova kretanja koje su niže od 74,2km/h, dakle i za brzine više od one ograničene (60 km/h), te da bi se na taj način izbjegao nastanak prometne nesreće, dok je brzina kretanja vozila osiguranika tuženika neposredno prije poduzimanja radnje snažnog kočenja iznosila od oko 110,9km/h, odnosno za čak 50 km/h više od ograničene brzine, zaključak je suda je da osiguranik tuženika doprinio nastanku ove prometne nesreće s omjerom od 40%. Iako je tužitelj u tijeku postupka dostavio isprave koje upućuju na to da je kod pokojnog JH bila utvrđena koncentracija alkohola od 0,89 g/kg u krvi te 0,81 g/kg u mokraći, po provedenom prometnom vještačenju utvrđeno je da je percepcija opasnosti kod osiguranika tuženika na motociklu Suzuki bila u ovoj prometnoj situaciji pravovremena.

19. Nakon što je od ustanova u kojima se provodilo liječenje oštećenice MH pribavljena dokumentacija, odlučeno je da će se provesti vještačenje po vještaku medicinske struke na okolnost težine ozljeda koje je MH pretrpjela u predmetnoj prometnoj nesreći, a uzimajući u obzir da iz medicinske dokumentacije proizlazi da je ista nakon predmetne prometne nesreće pretrpjela i prijelom patele desnog koljena i to 13. siječnja 2021.

20. Vještak dr. Željko Cesarec, specijalist kirurške ortopedije, podnio je pisani nalaz i mišljenje (list 552.-567. spisa). U nalazu je detaljno iznesen prikaz medicinske dokumentacije, odnosno kronologija liječenja, uz napomenu vještaka da je po ustanovama u kojima se provodilo liječenje oštećenice MH dostavljena i dokumentacija koja se odnosi na liječenje posttraumatskih psihičkih smetnji i kronične respiratorne tegobe, a o kojima se, s obzirom na svoju specijalizaciju, nije mogao očitovati.

20.1. Vještak dr. Željko Cesarec je 28. kolovoza 2024. pregledao oštećenicu . Izvršen je klinički pregled desne natkoljenice sa koljenom, lijeve podlaktice sa pripadajućim zglobovima, trbuha – abdomena, a oštećenica je u verbalnom kontaktu bila kooperativna ali je vještak stekao dojam depresivne „slike“ uz izrazitu stigmatizaciju za doživljene ozljede i njihove posljedice. Na desnoj natkoljenici sa koljenom uočeni su anatomsko-morfološki prisutni brojni postoperacijski ožiljci. Na lateralnoj strani ožiljak veličine 30 x 1,5 – 2 cm koji se proteže i preko patele, dodatne dužine 14 cm, uz nekoliko punktiformnih ožiljaka od pinova vanjskog fiksatora. Sa medijalne strane nepravilni ožiljak veličine 10 x 2 cm . U području oba krila crijevne kosti (zdjelica) te stražnjoj strani desno postoperacijski ožiljci dužine 10, 8 i 9 cm, nastali uzimanjem spongioznog materijala za popunjavanje defekta mjesta prijeloma natkoljenice. Komparativnim mjerenjem utvrđena je hipotrofija natkoljenične muskulature koja u odnosu na drugu stranu iznosi –3 cm. Utvrđeno je da je desna noga kraća 2,5 - 3 cm. Na desnom koljenu utvrđen je induracijski otok, bez slobodnog zglobnog izljeva. Patela je bila adherentna za podlogu, pomaci bolni, praćeni grubim krepitacijama. Utvrđeno je da je oštećenica pokretna uz korištenje jedne štake i naznačeno šepanje na desnu nogu, koje se intenzivira pri pokušaju hoda bez pomagala. Oštećenica nije mogla izvesti hod peta-prsti i čučanj. Vještak je mišljenja da je ozljeda desne bedrene kosti posljedicama dominantna u sklopu doživljene politraume. Glavna karakteristika iste je izrazito jaki traumatski čimbenik sa djelovanjem jake kinetičke energije, što je uvjetovalo karakter prijeloma koji se može kvalificirati kao „burst“ - eksplozivni tip sa primarnom izrazitom kominucijom prijeloma, te defektom koštane strukture. Utvrđene trajne posljedice značajno otežavaju obavljanje radnji i aktivnosti svakodnevnog života koje iziskuju samo nešto jače i duže funkcijsko-fizičko opterećenje i angažman desnog femura, odnosno zgloba desnog koljena, a u vidu nešto dužeg stajanja, hoda na iole duže relacije, a pogotovo na neravnoj i nesigurnoj podlozi, potrebe naglije promjene položaja, eventualni doskoci, boravak u prignutom, odnosno klečećem - čučećem položaju i slično.

20.2. Na lijevoj podlaktici sa pripadajućim zglobovima utvrđen je anatomsko- morfološki postoperativni ožiljak u području ulnarne strane, dužine 9 cm, uočljiv isključivo ciljanim pregledom ispitivača. Komparativno manja hipotrofija pripadajuće muskulature za 0,5 cm. Funkcijski status lijevog lakta bio je praktički uredan, osim terminalno ograničenih kretnji prosupinacije podlaktice. U pogledu funkcijskog statusa lijevog ručnog zgloba utvrđena je dorzalna fleksija 0 - 50 st, volarna 0 – 40 st, ulnarna devijacija 0 – 20 st, radijalna 0 – 10 st. Šaku je formirala u cijelosti, uz redukciju grube mišićne snage klinički 3/5 (dominantno dešnjakinja). Ozljeda lijeve podlaktice iziskivala je operativni zahvat koji je izvršen 10. ožujka 2017. Mišljenje je vještaka da opisane posljedice te ozljede dodatno utječu na umanjenje opće životne aktivnosti, a sve temeljeno na otežanom obavljanju radnji i aktivnosti svakodnevnog života s potrebom jačeg i dužeg bimanuelnog opterećenja u vidu dizanja i prenošenja težih tere ta, potrebi pune funkcije ručnog zgloba, te manje lakta, kao i pune grube mišićne snage lijeve šake.

20.3. Na trbuhu – abdomenu utvrđen je postoperativni ožiljak u medijalnoj liniji, dužine 21 cm, slabije uočljiv. Stijenka abdomena je pri pregledu oštećenice bila lagano iznad visine toraksa, slabijeg elasticiteta, uz bolnost na grublju palpaciju područja lijevog epigastrijuma. Ozljeda abdomena (traumatska ruptura slezene) predstavljala je neposrednu opasnost po život oštećenice tako da je ta ozljeda iziskivala hitni operacijski zahvat u vidu eksplorativne laparatomije i splenektomije. Upravo je ta ozljeda koju je pretrpjela oštećenica po karakteru najteža ali je vještak temeljem medicinske dokumentacije utvrdio da je došlo do dobrog i brzog oporavka. Stoga se valorizacija posljedica te ozljede temelji prvenstveno na strukturalnom gubitku organa, slezene i ožiljkastim promjenama na stijenki abdomena s utjecajem na elasticitet iste. Međutim, opisane posljedice mogu utjecati na otežano obavljanje radnji i aktivnosti svakodnevnog života u vidu bržeg zamora, povremenih nelagoda, bolova i slično.

20.4. S obzirom na opisane trajne posljedice proizašle iz fizičkih ozljeda zaključak je vještaka da iste utječu na ukupno umanjenje životne aktivnosti oštećenice u brojčanom iskazu od cca 35-40%. Vještak je istaknuo da je vodio računa o svim relevantnim čimbenicima kao što su karakter ozljeda, okolnosti liječenja, klinički nalazi. Tako da je gornja ocjena dominantno vezana uz posljedice ozljede desne natkoljenice, a nešto manje slezene i lijeve ulne. Osim toga, vještak je obrazložio da je u donošenju ukupne ocjene vodio računa o izbjegavanju klasičnog matematičkog zbrajanja ocjena pojedinih posljedica i njihovog utjecaja na ukupni brojčani iskaz umanjenja opće životne aktivnosti.

20.5. U odnosu na povjereni zadatak da se očituje na okolnost uzročnoposljedične veze između kasnije ozljede i to prijeloma patele desnog koljena od 13. siječnja 2021. i predmetne ozljede desnog femura od 17. veljače 2017., vještak se očitovao da postoji određena uzročnoposljedična veza koja se temelji na prisutnoj jačoj slabosti, hipotrofiji mišića kvadricepsa kao glavnog vanjskog stabilizatora koljenskog zgloba, a koja je zaostala nakon ozljede u predmetnoj prometnoj nesreći i višekratnih operativnih zahvata, kao i posljedične štednje desne noge.

20.6. Očitujući se na težinu ozljeda koje je oštećenica MH pretrpjela u predmetnom štetnom događaju vještak je prvotno istaknuo da se spisu priložena dokumentacija odnosi na vremenski period od skoro šest godina, no sa značajnim periodima koji nisu pokriveni medicinskom dokumentacijom iz domene njegova vještačenja. Ustvrdio je da je oštećenica tijekom liječenja provela 120 dana na bolničkom kirurškom liječenju, a samo 28 dana na rehabilitacijskom liječenju. Da je unutar bolničkog liječenja obavljeno osam težih i zahtjevnih operativnih zahvata te da neki od njih uključuju i više postupaka. Osim toga, obavljeno je cca 30-35 ambulantnih pregleda iz domene njegova vještačenja sa brojnim dijagnostičkim i terapijskim postupcima (poput RTG, MSCT, UTZ, prevoji, vađenje šavi, laboratorij i slično).

20.6.1. Vještak zaključuje da su karakter ozljeda (dominantno ozljede natkoljenice) te okolnosti liječenja istih mogli prouzročiti bolove jačeg intenziteta u ukupnom trajanju od cca 15–20 dana, vezano prvenstveno uz tešku ozljedu natkoljenice, ostale ozljede te brojne operativne zahvate sa više postupaka unutar pojedinih zahvata. U obzir je uzeta činjenica da je za vrijeme hospitalizacije na jedinici intenzivnog liječenja oštećenica bila u kontinuiranoj analgosedaciji, a potom daljnjih ukupno cca 120 dana na odjelima s mogućnošću kontrolirane ali ne i kontinuirane analgezije. Za bolove srednjeg intenziteta vještak zaključuje da su mogli potrajati ukupno cca 2–2,5 mjeseci, bolovi slabijeg intenziteta mogli su biti prisutni kroz dugi vremenski period, a vezano za kasniju fazu liječenja, te zaključuje da se isti mogu sumirati na vremenski period od cca 8–10 mjeseci, dok povremeni bolovi nakon tog vremena ulaze u sastav, odnosno brojčani iskaz trajnog umanjenja opće životne aktivnosti.

20.6.2. U odnosu na u nalaze opisane ožiljke vještak zaključuje da isti predstavljaju naruženje srednjeg do jakog stupnja, ovisno o ekspoziciji istih i dostupnosti pogledu i pažnji trećih osoba (godišnje doba, odjeća), dok da je šepanje uočljivo u svakodnevnom kontaktu.

20.6.3. Zaključak je vještaka da je u cca 150 dana bilo realizirano bolničko liječenje oštećenice, kao stručni vid tuđe pomoći i njege. Međutim, kroz cca 3-4 mjeseca da je postojala potreba tuđe, odnosno nestručne pomoći kroz cca 3-4 sata dnevno i to u akutno-subakutnoj posttraumatskoj fazi boravka u kućnoj njezi nakon brojnih hospitalizacija i operacija, s potrebom potpunog, odnosno značajnijeg rasterećenja desne noge, kao i poštednog režima vezano uz ostale ozljede. Pomoć se odnosi na određene svakodnevne aktivnosti kao što su cjelovita toaleta, higijena, oblačenje, obuvanje, potreba prijevoza. U narednih ukupno cca 5-6 mjeseci potreba tuđe nestručne pomoći reducirana je na cca 2-3 sata dnevno.

20.6.4. Konačno, vještak zaključuje da je u periodu od ukupno cca 4-5 mjeseci oštećenica koristila pomagala za hod sa povećanim energetskim utroškom u odnosu na stanje zdrave osobe, odnosno prije predmetne prometne nesreće. U tom periodu da joj je bila potrebna pojačana ishrana u vidu veće i češće konzumacije proteina, vitamina, energetskih nadomjestaka, roborancija i slično.

20.7. Tužitelj se po primitku nalaza i mišljenja vještaka dr. Željka Cesarca očitovao da radi ekonomičnosti postupka nema primjedbi na isto unatoč tomu što drži da je vještakova ocjena pojedinih kvalifikatornih okolnosti neimovinske i imovinske štete preniska i ne odgovara po život opasnim ozljedama. Tuženik je prigovorio nalazu i predložio da se vještaka pozove radi usmenog iznošenja nalaza i mišljenja. Na ročištu za glavnu raspravu održanom 6. veljače 2025. (list 587. -590. spisa) vještak je u cijelosti ostao pri pisanom nalazu i mišljenju. Pozvao se na sadržaj pisanog nalaza i mišljenja te u pogledu uzročnoposljedične veze ozljeda u predmetnoj prometnoj nesreći i ozljede koljena iz 2021. ponovno ustvrdio da ista veza postoji, no da ne može reći u kojem obimu. Da je ozljeda patele dodatno mogla utjecati na pogoršanje stanja kojeg nažalost ne može niti orijentacijski iskazati. Obrazložio je da nema medicinskih dokaza da bi noga bila u boljem staju da nije došlo do ozljede u 2021. ali da bi se to moglo logično zaključiti. Za ocjenu sveukupnog umanjenja živote aktivnosti naveo je da ista objedinjuje sve posljedice koje je utvrdio pregledom za potrebe vještačenja punih sedam godina po doživljenoj nezgodi te da se pri tomu po kriterijima sudsko medicinskog vještačenja koristio Baltazarovom metodom, a koja da predstavlja osnovu za ocjenu umanjenja opće životne aktivnosti. U pogledu ozljede lijeve laktalne kosti vještak je istaknuo da se tuženik pri iznošenju prigovora pozivao na raniju medicinsku dokumentaciju, dok je vještak stanje utvrđivao po proteku sedam godina od pretrpljene ozljede. Stoga, da je glavni razlog ovakve divergencije činjenica da je 95% terapeutskih postupaka bilo usmjereno ka liječenju apsolutno dominantne ozljede femura, bedrene kosti, a gotovo ništa, pa ni fizikalna terapija, prema ozljedi lakatne kosti. Za vještaka, unatoč negiranju tuženika, je skraćenje noge dokazano. Na upit koje bi poslove s obzirom na fizičko stanje oštećenice ista mogla obavljati vještak je ustvrdio da zasigurno ne bi mogla obavljati poslove koje traže iole duže stajanje, hod, nagle promjene položaja, aktivnost na neravnom i sl. Međutim, istaknuo je da je odgovor na to pitanje prije svega na medicini rada.

20.8. Nalaz i mišljenje vještaka dr. Željka Cesarca po sudu je prihvaćeno s obzirom na to da je vještak po izvršenom pregledu oštećenice MH i iščitavanjem obimne medicinske dokumentacije nalaz i mišljenje sačinio sukladno pravilima struke, objektivno, detaljno te iznoseći obrazloženja za donesene zaključke u odnosu na koje prigovori nisu ocijenjeni osnovanima.

21. Provedeno je i vještačenje po vještaku psihijatrijske struke na okolnost pretrpljenog straha kojeg je oštećenica MH pretrpjela zbog sudjelovanja u predmetnom štetnom događaju, tijekom liječenja i posljedica koje je isto ostavilo na njeno zdravlje. Vještačenje je povjereno prof. prim. dr. sc. dr. med. Klementini Ružić, specijalistici psihijatrije.

21.1. Vještakinja dr. Klementina Ružić podnijela je pisani nalaz i mišljenje (list 606.-614. spisa) u kojem je prvotno iznijela detaljni pregled medicinske dokumentacije, a potom i sadržaj razgovora koji je obavila u tijeku psihijatrijskog pregleda oštećen ice za potrebe izrade nalaza i mišljenja. Na temelju navedenog vještakinja je utvrdila da se radi o osobi urednog duševnog razvitka, odrasloj u cjelovitoj obitelji. Tijek školovanja i odrastanja protekao je uredno, a po završetku školovanja zaposlila se u struci. Oštećenica MH je razvedena, majka jednog odraslog djeteta, a u periodu prije predmetnog događaja bila je funkcionalna u punom opsegu. Vještakinji je štetni događaj opisala detaljno te je vještakinja utvrdila da ga je interpretirala vjerno uz emocionalni angažman koji je u skladu sa njezinim doživljajem štetnog događaja i psihičkim posljedicama. Predmetni štetni događaj bio je za oštećenicu psihotrauma koja je nastala kao posljedica egzistencijalne ugroženosti. Traumatičan događaj je izloženost stvarnoj ili prijetećoj smrti, odnosno ozbiljnom ozljeđivanju koje je oštećenica doživjela u štetnom događaju.

21.2. Procjena je vještakinje da je oštećenica MH primarni, egzistencijaIni strah trpjela u trajanju od nekoliko minuta, koliko je trajao i sam štetni događaj. Sekundarni strah jakog intenziteta mogao je trajati sve do zbrinjavanja u odjelu hitne pomoći, gdje je započeto liječenje zadobivenih tjelesnih povreda. Sekundarni strah srednjeg intenziteta je mogao trajati sve do otpusta sa liječenja odnosno do 20. ožujka 2017. Pri tomu vještakinja napominje da tijekom boravka u bolnici nema podataka da je oštećenica pregledana od srane psihijatra. Nadalje, sekundarni strah blagog do srednjeg intenziteta mogao je oscilirati u vremenu do prvog dolaska psihijatru 6. travnja 2017. Budući da iz dokumentacije proizlazi da je oštećenica bila operirana u nekoliko navrata nakon prve hospitalizacije, a svaki novi operativni zahvat izaziva pojačani strah, zabrinutost, neizvjesnost oko ishoda zahvata, to se u svezi svakog operativnog zahvata može cijeniti strah srednjeg intenziteta u trajanju od oko tjedan dana.

21.3. U odnosu na psihičke posljedice nakon štetnog događaja vještakinja zaključuje da se strah (anksioznost) evidentira u psihijatrijskim nalazima od 6. travnja 2017. nadalje kao dio kliničke slike psihijatrijskih poremećaja (reakcija na stres, ostale reakcije na stres, posttraumatski stresni poremećaj). Da je na početku psihijatrijskog liječenja strah dio reakcije na stres F 43 (simptomi tjeskobe, depresije, nesanice) radi čega se započinje sa liječenjem psihofarmacima u skladu sa vodećim simptomima (antidepresiv, anksiolitik, hipnotik). U vremenu od 6. travnja 2017. do 28. kolovoza 2017. oštećenica je bila u redovnom psihijatrijskom tretmanu radi reakcije na stres. Kako iz dokumentacije proizlazi da psihičke smetnje i dalje perzistiraju nakon 28. kolovoza 2017. oštećenici se dijagnosticira dijagnoza F 43.8 (ostale reakcije na teški stres). Zbog postojanja specifičnih simptoma traumatske naravi, ovaj poremećaj prema medicinskoj dokumentaciji egzistira sve do 18. listopada 2019. Nakon provedene psihološke obrade/dijagnostike kojom su objektivizirani simptomi psihotraumatizacije, dana 14. listopada 2019. psihijatar redijagnosticira psihičke smetnje kod oštećenice u posttraumatski stresni poremećaj F 43.1. Međutim, osim posttraumatskog stresnog poremećaja u dokumentaciji je evidentirana i dijagnoza trajne promjene ličnosti F 62. Iz spisu dostupne dokumentacije vještakinja zaključuje da je radi psihičkih smetnji iz osnova navedenih poremećaja oštećenica u psihijatrijskom tretmanu do 10. veljače 2020., a temeljem navoda oštećenice do unatrag godinu dana od pregleda kod vještakinje. Na psihijatrijske kontrole više ne odlazi radi realitetnih razloga (ne može podnijeti troškove koje iziskuje odlazak na kontrolu).

21.4. Vještakinja je u aktualnom psihičkom statusu kod oštećenice utvrdila simptome anksioznosti, pojačane pobudljivosti, simptome izbjegavanja, nizak prag tolerancije na frustraciju, poremećaje afektivne sfere (sniženo raspoloženje i voljno nagonski dinamizmi, gubitak interesa), poremećen ciklus spavanja (usnivanje, prosnivanje, učestalo buđenje). Na emocionalnom planu osjećaj beznadnosti, bezperspektivnosti i odvojenosti od ljudi. Na kognitivnom planu smetnje koncentracije. Stoga zaključuje da navedene smetnje utječu na smanjenje životne aktivnosti kod oštećenice koje se mogu ocijeniti sa oko 15% iz osnova posttraumatskog stresnog poremećaja i 10% iz osnova trajnih promjena ličnosti, a što ukupno sa psihijatrijskog aspekta iznosi 25%.

21.5. S obzirom na to da je tuženik prigovorio nalazu i mišljenju vještakinje dr. Klementine Ružić ističući da je ista precijenila posljedice koje je trpjela oštećenica, vještakinja je na ročištu za glavnu raspravu održanom 26. siječnja 2026. usmeno iznijela očitovanje na tuženikov prigovor. Obrazložila je da u konkretnom slučaju postotak smanjenja životne aktivnosti oštećenice sa psihijatrijskog aspekta koji je utvrdila proizlazi iz ocjenskih tablica kojima se koristi u izradi vještačkih nalaza. Tako da je, primjerice, po tablici za posttraumatski stresni poremećaj cijenila oko 15%, a maksimalni postotak za taj poremećaj iznosi 20%. Istaknula je da nije precijenila postotak životne aktivnosti kod oštećenice te napomenula da se, a što je u tablicama i posebno naznačeno, posljedice procjenjuju individualno. Naime, da svaki čovjek na drugačiji način može doživjeti psihotraumatizaciju i razviti različit intenzitet psiholoških smetnji po traumatizaciji. Što bi pojednostavljeno značilo da isti štetni događaj kod dvije osobe ne mora imati istu traumatizaciju, odnosno psihičku posljedicu, dok jedna osoba može razviti psihički poremećaj u pravom smislu riječi druga osoba ne mora razviti nikakve simptome. Osim toga, napomenula je da se njena ocjena ne odnosi na fizičke povrede oštećenice koje je cijenio drugi vještak. Vještakinja je iznijela mišljenje da nije bilo potrebno da se usuglašava sa vještakom dr. Željkom Cesarcem jer je u praksi način zbrajanja postotaka po svakom vještaku takav da ocjena stupnja smanjenja životne aktivnosti po prvom vještaku iznosi 100% njegovoj postotka, a potom se uvećava za 50% stupnja smanjene životne aktivnosti procijenjenog po drugom vještaku. U konkretnom slučaju da bi sukladno tomu pravilu valjalo od po njoj utvrđenog postotka postotku utvrđenom po vještaku dr. Željku Cesarcu pribrojiti 12– 13%.

21.6. Nalaz i mišljenje vještakinje dr. Klementine Ružić sud je prihvatio unatoč iznesenim prigovorima cijeneći da je vještakinja za potrebe izrade nalaza i mišljenja detaljno obradila medicinsku dokumentaciju oštećenice MH te neposredno sa istom obavila razgovor. Da smanjenje životne aktivnosti kod oštećenice sa psihijatrijskog aspekta iznosi 25%, odnosno da nije precijenjeno sud cijeni i na temelju neposrednog opažanja oštećenice sa ročišta za glavnu raspravu održanog na mjestu štetnog događaja. Tuženik je propustio sudjelovanje na tomu ročištu iako bi upravo tada imao priliku i samostalno, neposredno, steći dojam ne samo o narušenom fizičkom već i psihičkom zdravlju oštećenice, a što je, nažalost, u konkretnom slučaju moguće u neposrednom razgovoru sa oštećenicom zaključiti i po osobi koja nije stručnjak iz područja medicinske znanosti.

22. Na temelju nespornih činjenica i rezultata provedenog dokaznog postupka proizlazi da se 19. veljače 2017. u Novigradu, u naselju Stancijeta, na kolniku DC 301, dogodila prometna nesreća u kojoj je sudjelovalo osobno vozilo marke Daewoo Lanos, osigurano kod tužitelja, kojim je upravljao pokojni ZH, i motocikl marke Suzuki, osiguran kod tuženika, kojim je upravljao pokojni KH, a MH bila je njegov suvozač. Uslijed sudara opisanih dvaju vozila KH, je na licu mjesta smrtno stradao, dok je MH zadobila teške tjelesne ozljede. Uzrok nastanka štetnog događaja jesu radnje koje su poduzimali tužiteljev i tuženikov osiguranik koji se pri upravljanju vozilima nisu pridržavali prometnih pravila. Po provedenom prometnom vještačenju, kako je obrazloženo u pasusu broj 18.8., utvrđeno je da je osiguranik tuženika, pokojni KH bio suodgovoran za nastanak štetnog događaja u omjeru od 40%, dok je osiguranik tužitelja pokojni ZH suodgovoran u preostalom omjeru od 60%. Provedbom medicinskog vještačenja utvrđeno je da je u predmetnom štetnom događaju oštećenica MH zadobila ozljede desne bedrene kosti (femur) i lijeve laktalne kosti (ulna) te zadobila udarac u abdomen, uslijed kojega je došlo do rupture slezene, koja je ozljeda predstavljala neposrednu opasnost po život oštećenice. Navedene ozljede utjecale su na ukupno smanjenje opće životne aktivnosti oštećenice omjeru od 35-40%. Oštećenica je u 2021. pretrpjela prijelom patele desnog koljena, za koju je utvrđeno da je u određenoj uzročno posljedičnoj vezi sa ozljedom iz 2017. Uslijed pretrpljenih ozljeda zadobivenih u štetnom događaju iz 2017. oštećenica je trpila bolove jačeg intenziteta 15-20 dana, srednjeg intenziteta 2-2,5 mjeseci, slabijeg intenziteta 8-10 mjeseci, a zbog zaostalih ožiljaka utvrđeno je naruženje srednjeg do jakog stupnja. U periodi oporavka imala je potrebu za tuđom pomoći 3-4 mjeseca otprilike 3-4 sata dnevno, 5-6 mjeseci 2-3 sata dnevno, a u periodu od 4-5 mjeseci bila je potrebna pojačana ishrana. Provedbom vještačenja po vještaku iz područja psihijatrije utvrđeno je da je sudjelovanje u predmetnom štetnom događaju na oštećenici ostavilo psihičke posljedice. Trpila je primarni strah u trajanju od nekoliko minuta, sekundarni strah do zbrinjavanja na odjelu hitne medicinske pomoći, a sekundarni strah srednjeg intenziteta do otpusta sa liječenja 20. ožujka 2017. Osim toga, po naknadnom povrgavanju operativnim zahvatima trpila je strah srednjeg intenziteta u trajanju od po tjedan dana. Smanjenje životne aktivnosti oštećenice sa psihijatrijskog aspekta iznosi 25%. Kako je vještakinja dr. Klementina Ružić ispravno navela, pri sveukupnoj procjeni smanjenja životne aktivnosti oštećenice MH prvotno valja uzeti u obzir postotak smanjenja životne aktivnosti procijenjen po vještaku dr. Željku Cesarcu i to iz razloga jer su fizičke ozljede primarna posljedica sudjelovanja u štetnom događaju. Smanjenje životne aktivnosti koje je posljedica pretrpljenih ozljeda utvrđuje se u omjeru od 35%. Vještak dr. Željko Cesarec odredio je raspon od 35-40%. Međutim, kako je po usmenom iznošenju nalaza i mišljenja vještaka utvrđeno da bi bilo moguće da bi stanje noge bilo bolje da nije u 2021. došlo do ozljeda patele, isto je utvrđeno u donjoj granici po vještaku utvrđenog raspona. Istomu valja pridodati 13% smanjenja životne aktivnosti sa psihijatrijskog aspekta (polovica utvrđenog stupnja smanjenja životne aktivnosti sa psihijatrijskog aspekta), pa proizlazi da je sveukupno smanjenje životne aktivnosti oštećenice MH koje je posljedica sudjelovanja u prometnoj nesreći do 19. veljače 2017. u omjeru od 48%.

23. Primjenom orijentacijskih kriterija i iznosa za utvrđivanje visine pravične novčane naknade neimovinske štete koje je prihvatio Vrhovni sud Republike Hrvatske, sud zaključuje da je oštećenica MH ostvarila pravo na naknadu neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti zbog narušenog fizičkog i psihološkog zdravlja koja se ogleda u fizičkim bolovima, pretrpljenom strahu, smanjenju životne aktivnosti i naruženju u iznosu od 37.500,00 eura. Međutim, pri tomu valja naglasiti da iako je Vrhovni sud republike Hrvatske u 2006. ranije prihvaćene iznose povećao za 50% da isti trenutno, uslijed općepoznatog porasta inflacije, ne mogu više biti isključivi instrument za ocjenu pravične novčane naknade. Unatoč tomu, i primjenom takvih kriterija proizlazi neosnovanim tuženikov prigovor da je tužitelj postupajući po izvansudskoj nagodbi oštećenici isplatio iznos koji je previsok za pretrpljenu povredu prava osobnosti. Nije utvrđeno niti da bi oštećenici bio isplaćen veći iznos pretrpljene štete po osnovi tuđe njege i pomoći i pojačane ishrane, a sve uzimajući u obzir zaključak vještaka dr. Željka Cesarca o potrebi i trajanju tuđe njege i pomoći i pojačane ishrane te činjenici da je prosječna mjesečna neto plaća po satu u 2017., prema javno objavljenim podacima Državnog zavoda za statistiku Republike Hrvatske, iznosila 4,70 eura te da je potreba za pojačanom ishranom i uzimanjem dodataka prehrani bila u periodu od 4-5 mjeseci. Tužitelj osnovano zahtijeva i regres iznosa plaćenog na ime parničnog troška koji je oštećenica MH pretrpjela zbog podnošenja tužbe radi ostvarenja svojih prava, a koja nije uspjela ostvariti u izvansudskom postupku prije pokretanja parničnog postupka. Spisu je priložen račun punomoćnika oštećenice MH, kao i dokaz o tomu da je tužitelj bio terećen za plaćanje sudske pristojbe na odgovor na tužbu. Tuženik nije osporio obračun zateznih kamata u iznosu od 7.200,00 kn (obračunatih za period od podnošenja tužbe do 9. kolovoza 2021. ).

24. U pasusu broj 14. iznesena su utvrđenja o tomu da je tužitelj postupio po izvansudskoj nagodbi, odnosno da je iznos od sveukupno 196.627,00 kn isplaćen na račun punomoćnika MH **.**.2021., te da je tužitelj 15. studenog 2021. u korist državnog proračuna uplatio iznos od 1.420,00 kn. Sukladno već citiranim odredbama članaka 1069. i 1072. ZOO-a i 14. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu, a razmjerno stupnju krivnje osiguranika tuženika, proizlazi obveza tuženika da tužitelju isplati 40% iznosa koji je tužitelj naknadio oštećenici MH. Konverzijom iznosa isplaćenih po tužitelju i razmjernim umanjenjem proizlazi obveza tuženika na isplatu utuženog iznosa od 10.514,14 eura i 75,39 eura. Na iznos od 10.514,14 eura tužitelj ostvaruje pravo na zakonske zatezne kamate od dana kada je ispunio obvezu plaćanja naknade oštećenici MH, odnosno 6. rujna 2021. Na iznos od 75,39 eura tužitelj ostvaruje pravo na zakonske zatezne kamate od 15. studenog 2021., kojeg dana je u korist državnog proračuna izvršio uplatu iznosa od 1.420,00 kn na ime sudske pristojbe. Budući da odredbom članka 14. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu nije izričito propisano od kada teku kamate na isplaćeni osigurani iznos kojeg je tužitelj kao društvo za osiguranje isplatio oštećenici, to tužitelj sukladno odredbi članka 963. st. 1. ZOO-a osnovano potražuje zatezne kamate koje teku od dana isplaćene osigurnine pa do dana tuženikova plaćanja (tako i Visoki trgovački sud Republike Hrvatske u presudi poslovni broj Pž 608/2025 -2 od 30. srpnja 2025.). Odluka o stopi je sukladna izmjenama odredbe članka 29. stavka 2. ZOO-a (''Narodne novine'' broj 114/2022., 156/2022., i 155/2023.). Slijedom svega navedenog odlučeno je kao u točki I. izreke.

25. U točki II. izreke obijen je zahtjev tužitelja za naknadu zakonske zatezne kamate koja na iznos od 75,39 eura teče od 1. studenog 2021. do dana plaćanja toga iznosa 15. studenog 2021. jer je zahtjev u navedenom dijelu tijeka zatezne kamate neosnovan budući je tužitelj, kao tuženik, po Općinskom sudu u Puli-Pola u parničnom predmetu koji se vodio pod poslovnim brojem Pn-198/2020 rješenjem od 10. studenog 2021. bio pozvan na plaćanje sudske pristojbe za odgovor na tužbu, a istu je podmirio 15. studenog 2021.

26. Odluku o parničnom trošku u točki III. izreke rješenja sud je donio na temelju odredbe članka 154. stavka 5. Zakona o parničnom postupku, ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 96/08., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11. - službeni pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23. i 146/25.; u daljnjem tekstu - ZPP). U točki III. izreke naloženo je tuženiku da tužitelju naknadi trošak postupka u iznosu od 4.449,58 eura koji se odnosi na troškove sastava tužbe u iznosu od 250,00 eura, u skladu sa Tbr. 7. t. 1. i Tbr. 46. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj 138/2023.; u daljnjem tekstu – Odvjetnička Tarifa), trošak zastupanja na pripremnim ročištima održanim 3. svibnja 2023. i 4. listopada 2023., na kojima se nisu provodili dokazi, u iznosu od po 125,00 eura za svako pripremno ročište, u skladu s Tbr. 9. t. 2. u vezi s Tbr. 7. t. 1. Odvjetničke Tarife, po 250,00 eura za zastupanje na ročištima održanim 11. prosinca 2023., 4. srpnja 2024., 6. veljače 2025. i 26. siječnja 2026., u skladu s Tbr. 9. t. 1. u vezi s Tbr. 7. t. 1. Odvjetničke Tarife , iznos od po 250,00 eura za sastav podnesaka od 22. veljače 2024., 30. rujna 2024. i 29. srpnja 2025., u skladu s Tbr. 8. t. 1. Odvjetničke Tarife, iznos od 125,00 eura za sastav podneska od 22. studenog 2024., u skladu s Tbr. 8. t. 3. Odvjetničke Tarife . U navedenim iznosima priznat je i PDV, u skladu s Tbr. 46. Odvjetničke Tarife. Osim navedenog, priznat je iznos od 75,80 eura na ime sudske pristojbe na tužbu i 151,59 eura na ime sudske pristojbe na presudu sukladno članku 1. Zakona o sudskim pristojbama (''Narodne novine'' broj 118/2018., 51/2023.) i Tar. br. 2. stavak 1. Uredbe o Tarifi sudskih pristojbi (''Narodne novine'' broj 37/2023.), te iznos od 1.847,19 eura na ime troškova vještačenja (izvršene uplate od 1.000,00 eura, 250,00 eura, 500,00 eura i 97,19 eura; financijska kartica na listu 658. spisa). Na dosuđeni iznos troškova parničnog postupka u točki II I. izreke tuženiku je naloženo i plaćanje zateznih kamata od dana donošenja ove presude do isplate (članak 151. stavak 3. ZPP-a) po stopi koja se primjenjuje na ostale odnose (članak 29. stavak 2. ZOO-a; ''Narodne novine'' broj 155/23.).

27. Tužitelju je u točki IV. izreke odbijen više zatraženi trošak za zastupanje na pripremnim ročištima održanim 3. svibnja 2023. i 4. listopada 2023., te više zatraženi trošak sastava podneska od 22. studenog 2024. Nije priznat trošak sastava podneska od 11. svibnja 2023. jer je istim dostavljena medicinska dokumentacija koju je tužitelj mogao priložiti još uz tužbu, a preostala dostavljena dokumentacija (nalazi i mišljenja vještaka iz vještačenja provedenih u drugim postupcima) nije bila korištena u tijeku ovog postupka.

U Pazinu 20. ožujka 2026.

Sutkinja

Sonja Marinac Rumora

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv presude dopuštena je žalba Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u roku od petnaest dana računajući od održavanja ročišta za objavu presude, ako je stranka bila uredno obaviještena o održavanju ročišta za objavu, odnosno od primitka prijepisa presude, ako stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu presude.

DNA:

- Tužitelju po punomoćnici

- Tuženiku po punomoćniku