REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Pn-593/2025-74

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu toga suda Andrei Grahovac, u pravnoj stvari I. tužiteljice LJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i II. tužitelja DJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], oboje zastupani po punomoćnici Slađani Čanković, odvjetnici u Zagrebu, protiv tužene Republike Hrvatske, OIB: 52634238587, zastupane po Općinskom građanskom državnom odvjetništvu u Zagrebu, radi naknade štete, nakon održane i zaključene glavne javne rasprave 28. siječnja 2026. u prisutnosti punomoćnika stranaka, uz javnu objavu 20. ožujka 2026.

p r e s u d i o  j e

I Nalaže se tuženoj Republici Hrvatskoj da isplati I. tužiteljici LJ iz [adresa], iznos od 1.937,75 eura (tisućudevetstotridesetsedameura isedamdesetpetcenti) sa zateznim kamatama koje teku od 12. kolovoza 2007. prema stopi određenoj čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, od 1. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. po stopi u visini eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi određenoj prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

II U preostalom dijelu tužbeni zahtjev I. tužiteljice odbija se u dijelu koji glasi:

" Nalaže se tuženoj Republici Hrvatskoj, OIB:52634238587 da tužiteljici LJ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati s osnova nematerijalne štete iznos od 43.798,53 eur s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom od dana podnošenja prijedloga za mirno rješenja spora 24. siječnja 2007.g. pa do isplate, i to od 24. siječnja 2007.g. do 31. prosinca 2007.g. po stopi od 15% godišnje, a od 01. siječnja 2008.g. do 31. srpnja 2015.g. po eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, a od 01. kolovoza 2015.g. do 31. prosinca 2022. po stopi određenoj prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanom za tri (odnosno pet) postotnih poena, a od 01. siječnja 2023.g. do 31. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 01.01.2024. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a sve to u roku od 15 dana od donošenja presude.".

III Odbija se tužbeni zahtjev II. tuženog DJ iz [adresa], koji glasi:

" Nalaže se tuženoj Republici Hrvatskoj, OIB:52634238587 da tužitelju DJ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati s osnova nematerijalne štete iznos od 43.798,53 eur s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom od dana podnošenja prijedloga za mirno rješenja spora 24. siječnja 2007.g. pa do isplate, i to od 24. siječnja 2007.g. do 31. prosinca 2007.g. po stopi od 15% godišnje, a od 01. siječnja 2008.g. do 31. srpnja 2015.g. po eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, a od 01. kolovoza 2015.g. do 31. prosinca 2022. po stopi određenoj prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanom za tri (odnosno pet) postotnih poena, a od 01. siječnja 2023.g. do 31. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 01.01.2024. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a sve to u roku od 15 dana od donošenja presude.",

u cijelosti kao neosnovan.

IV Nalaže se I. tužiteljici LJ iz [adresa] i II. tužitelju DJ, [adresa], Prvi prosek [adresa], Srbija da isplate tuženoj Republici Hrvatskoj prouzročeni parnični trošak u iznosu od 5.442,00 eura u roku od 15 dana.

V U preostalom dijelu zahtjev tužene Republike Hrvatske za nadoknadom prouzročenog parničnog troška u iznosu od 1.298,00 eura odbija se kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelji te sada pokojne ŽJ i AJ koje su umrle tijekom postupka, u tužbi podnesenoj 4. srpnja 2007. navode da je njihov otac IJ, odnosno suprug sada pokojne ŽJ, ubijen u [adresa] u dvorištu svoje kuće 11. kolovoza 1995. Navode da je bio civil i nije bio pripadnik bilo kakvih vojnih formacija niti je imao naoružanje. Navode da su mjesto Gošić, kao i druga okolna mjesta uključujući grad Knin u to vrijeme nakon vojne operacije "Oluja" preplavili pripadnici Hrvatske vojske (dalje: HV) i Ministarstva unutarnjih poslova (dalje: MUP) i nitko osim njih nije držao vlast na tome području. U mjestu Gošić je uz tužitelja ubijeno još 8 civila čime su pripadnici HV-a počinili kazneno djelo ratnog zločina protiv civilnog stanovništva i time povrijedili odredbe Ženevske konvencije o zaštiti civilnog stanovništva u vrijeme rata. Da su pripadnici HV-a ubili civile u Kninu i oko Knina proizlazi iz izmijenjene optužnice protiv okrivljenika ZJ te iz optužnice protiv ŠJ i ČJ koja je podignuta pred Međunarodnim krivičnim sudom za bivšu Jugoslaviju te se u istoj navodi da je u mjestu Plavno, zaseok Grubori kod Knina **.**.1995. ubijeno 34 civila, da je za vrijeme akcije "Oluja" u susjednom selu Golubić ubijeno 30 civila, u Radljevcu u blizini Golubića kod Knina 12 civila, u mjestu Varivode kod Knina 10 civila, u mjestu Oton kod Knina 8 civila, u mjestu Strmica kod Knina 8 civila, u mjestu Vrbnik kod Knina 9 civila, u mjestu Žagrović kod Knina 16 civila, u mjestu Kovačić kod Knina 3 civila, u mjestu Kistanja kod Knina 9 civila, u gradu Kninu 14 civila, u mjestu Uzdolje kod Knina 8 civila, u Mokrom Polju kod Knina 12 civila, u mjestu Ivoševac kod Knina 14 civila, u mjestu Biovičino selo kod Knina 3 civila, u mjestu Cetina kod Knina 3 civila, u mjestu Ervenik kod Knina 4 civila, u mjestu Kakanj kod Knina 4 civila, u mjestu Očestovo kod Knina 1 civil, u mjestu Polača kod Knina 6 civila, u mjestu Rudele kod Knina 1 civil, u mjestu Smrdeli kod Knina 3 civila, u mjestu Zečevo kod Knina 2 civila, u mjestu Riđane kod Knina 1 civil, u mjestu Pađane kod Knina 3 civila, u mjestu [adresa] kod [adresa] civil te u mjestu Čučevo kod Knina 1 civil. Tužitelji navode da su pripadnici HV-a ovime počinili kazneno djelo ratnog zločina protiv civilnog stanovništva opisano i kažnjivo prema čl. 120 KZ-a koji je postupak u suprotnosti sa Ženevskim konvencijama o zaštiti građanskih osoba u vrijeme rata iz 1949. koje je Republika Hrvatska prihvatila kao nacionalno pravo prilikom primanja u Ujedinjene narode i to prema čl. 51. Dopunskog protokola prema kojem u slučaju sukoba civilno stanovništvo ima posebnu zaštitu i ne može biti cilj napada ili objekt terora. HV je povrijedila oba međunarodna pravna instrumenta je trebala zaštititi civilno stanovništvo, a ne ga ubijati. Tužitelji drže kako Republika Hrvatska odgovara za nastalu štetu prema Zakonu o odgovornosti Republike Hrvatske za štetu koju su uzrokovali pripadnici hrvatskih oružanih i redarstvenih snaga tijekom Domovinskog rata ("Narodne novine" broj 117/03) kao i prema odredbama čl. 1. i 3. Zakona o odgovornosti za štetu nastalu uslijed terorističkih akata i javnih demonstracija ("Narodne novine" broj 117/03), s obzirom da nije utvrđen individualni počinitelj, a radi se o aktu terora koji je počinjen nad većim brojem srpskog civilnog stanovništva na području okolice Knina. Stoga temeljem konačno postavljenog tužbenog zahtjeva od 14. travnja 2025. traže od suda da naloži tuženiku da I. tužiteljici LJ s osnova nematerijalne štete za duševne boli zbog smrti bliske osobe isplati iznos od 43.798,53 eura sa zateznim kamatama od 24. siječnja 2007. te s osnova materijalne štete za trošak izrade nadgrobnog spomenika iznos od 1.937,75 eura sa zateznim kamatama od 12. kolovoza 2007. do isplate uz naknadu prouzročenog parničnog troška u iznosu od 55.007,81 euro sa zateznim kamatama od dana donošenja presude do isplate.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu i tijekom postupka osporava tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti. Osporava odgovornost tužene za nastalu štetu jer tužitelji nisu dokazali uzročno posljedičnu vezu između postupanja pripadnika HV-a i štetnog događaja te visinu postavljenog tužbenog zahtjeva. Ističe prigovor da se radi o ratnoj šteti te prigovor zastare potraživanja. Traži od suda da tužbeni zahtjev odbije a tužitelje obveže na naknadu parničnog troška u iznosu od 6.740,00 eura.

3. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u smrtni list Šibensko-kninske županije, Matični ured Knin na ime IJ, u vjenčani list Šibensko-kninske Matični ured Knin na ime IJ i FJ, udane IJ te rodne listove na ime DJ, UJ i VJ (list 11 – 15 spisa), u zapisnik o ekshumaciji Županijskog suda u Šibeniku na mjesnom groblju u [adresa] od 17. prosinca 2003. broj Kir-552/03 (list 16 – 17 spisa), u prijedlog za mirno rješenje spora od 23. siječnja 2007. (list 18 – 21 spisa), u račun [obrt]", vlasnik ĐJ broj R2 od 12. kolovoza 2007. (list 30 spisa), u dopis Županijskog suda u Zagrebu broj K-rz-3/10 od 10. lipnja 2014. (list 72 spisa), u istražni zahtjev Županijskog državnog odvjetništva u Zagrebu broj K-DO-358/09 (list 78 – 83 spisa), u dopis Županijskog državnog odvjetništva u Zagrebu broj K-DO-358/09 od 15. prosinca 2015. (list 84 – 85 spisa), u dokumentaciju MUP-a, PU Šibensko-kninske, PP Knin koja se odnosi na smrtno stradavanje IJ iz [adresa] od 11. kolovoza 1995. od 23. rujna 2015. (list 87 – 96 spisa) i priloženu sudsku praksu, proveo dokaz saslušanjem svjedoka CJ te saslušanjem tužitelja DJ, LJ i ranije tužiteljice, a sada pokojne AJ.

4. Uvidom u smrtni list Ureda državne uprave u Šibensko-kninskoj županiji, Matični ured Knin na ime IJ proizlazi da je umro **.**.1995., koji je upis činjenice smrti izvršen 18. veljače 1999. za godinu 1999. pod rednim brojem 8.

5. Uvidom u zapisniku ekshumaciji Županijskog suda u Šibeniku poslovni broj Kir- 552/03 od 17. prosinca 2003. provedene na mjesnom groblju u [adresa] proizlazi da je izvršena ekshumacija posmrtnih ostataka IJ koji je bio sahranjen u obiteljskog grobnici obitelji FJ. Identitet mrtvog tijela nije bio sporan, a isto je nađeno umotano u bijelu plahtu i prekriveno bijelom dekom. Pregledom kostiju utvrđeno je da je donja čeljust prelomljena u središnjem, nešto desnom dijelu i to između prvog i drugog zuba, a pri spajanju prelomljenih fragmenata utvrđeno je postojanje strijelnog defekta koji je s unutarnje strane čeljusti promjera 1,5 cm, a sa vanjske strane promjera 3 cm. Desna nadlaktica prelomljena je u gornjem središnjem dijelu s prijelomnom pukotinom koja se pruža od gornje vanjske strane prema dolje i unutra, u duljini od 14 cm. Također, utvrđeno je oštećenje prsnih kralježaka i to na prednjoj strani trupa trećeg prsnog kralješka, više dolje, ulazni defekt strijelne rane promjera 0,5 cm. Utvrđeno je da nedostaje donji dio trupa istog kralješka kao i veći dio 4. i 5. prsnog kralješka, a potpuno nedostaje 6. do 10. kralježak. Na 11. prsnom kralješku i to gornjoj plohi trupa vidljiva je frakturna pukotina koja prelama trup na dva dijela, a djelomično je oštećen i desni poprečni nastavak. Odgovarajuća rebra oštećena su na mjestu hvatišta uz kralješke. S obzirom na opisane ozljede zaključeno je da su nastale za života djelovanjem najmanje dva projektila (područje donje čeljusti i prsne kralježnice), dok se na mehanizam nastanka prijeloma desne nadlaktične kosti ne može sa sigurnošću zaključivati. S obzirom na izgled posmrtnih ostataka i mjesto pronalaska pretpostavili su da su starosti oko 10 godina.

6. Uvidom u dopis MUP-a, PU šibensko-kninske, Policijske postaje Knin od 8. studenog 2001. utvrđeno je da sadrži obavijest Županijskom državnom odvjetniku u Šibeniku o dodatnim saznanjima u vezi mogućih smrtnih stradavanja i mjestima sahrane osoba tijekom i nakon provedene akcije „Oluja“ koje do tada nisu imali u svojim evidencijama. Navodi se da su u obavijesnom razgovoru sa KJ iz [adresa] došli do saznanja da je u tom razdoblju u mjestu [adresa], zaseok Letunice, smrtno stradao u njegov brat MJ te su ga sahranili na mjesnom groblju u [adresa] u grobnicu pok. NJ. Dopisu prileži pet službenih bilješki sačinjenih u razgovorima sa KJ, TJ, JJ, SJ i EJ.

7. U službenoj zabilješki od 19. rujna 2001. navedeno je da je RJ, rođen 1935. godine, izjavio kako ima saznanja da je njegov brat IJ ubijen 11. ili 12. kolovoza 1995. u dvorištu ispred svoje kuće dok je objedovao, a da je njegovo mrtvo tijelo prva uočila PJ, koja je o tome obavijestila TJ, HJ, SJ i JJ, koji su kasnije pokojnog IJ sahranili na groblju u [adresa].

8. U službenoj zabilješki od 21. rujna 2001. sastavljenoj povodom obavijesnog razgovora s JJ, rođenim **.**.1930. i njegovom suprugom OJ, rođenom **.**.1929., navedeno je da je OJ čula za ubojstvo IJ tijekom vojno-redarstvene akcije „Oluja“, da je tih dana bilo pucnjave, ali da se drugih detalja ne sjeća, odnosno da je to zaboravila, dok sa JJ nije bilo moguće uspostaviti normalnu komunikaciju radi obavljanja obavijesnog razgovora, jer se isti ispoljio kao rastrojena i senilna osoba.

9. Sa TJ je 19. rujna 2001. obavljen obavijesni razgovor na policiji, a iz službene zabilješke proizlazi da je izjavio kako su nakon početka vojno- redarstvene akcije „Oluja“ u [adresa], odnosno zaseoku Letunice ostali on, SJ, JJ, PJ, ĆJ (sada pokojni) i još neki mještani, te su se preko dana skrivali u obližnjoj šumi Gaj, a noću bi dolazili do svojih kuća i hranili stoku. Tih dana u zaseoku Letunice svakodnevno su od 9 do 14 sati, različitim motornim vozilima, dolazili vojnici u maskirnim odorama, koji su pljačkali kuće i odvozili stoku. Rekao je kako se jasno sjeća jednoga dana između početka vojno-redarstvene akcije „Oluja“ i 27. kolovoza 1995. kada je ubijeno sedam civila u [adresa]. Toga dana dok su se skrivali u šumi Gaj poviše zaseoka Letunice, negdje oko 14 sati čula su se dva pucnja iz smjera zaseoka, a prethodno nisu čuli dolazak vozila, niti su vidjeli vojnike u zaseoku. Ubrzo nakon toga do njih je došla PJ, koja im je rekla da je vidjela ubijenog IJ ispred njegove kuće, nakon čega su se TJ, SJ, JJ i BJ spustili u zaseok Gošić, gdje su vidjeli kako u dvorištu ispred svoje obiteljske kuće, u prevrnutoj stolici leži mrtav IJ. On je tada na mrtvom tijelu IJ uočio jednu prostrijelnu ranu na lijevoj strani prsišta u visini srca, te jednu horizontalnu razderotinu po dužini brade koja je vjerojatno nastala od ispaljenog zrna, a tom prigodom je uočio i da je ubijen tijekom objeda, jer su u njegovoj blizini bile posude s hranom. Zbog straha, toga dana nisu dirali njegovo mrtvo tijelo, već su ga drugoga dana sahranili u grobnici pok. NJ u [adresa]. Također je naveo da mu je PJ ispričala "kako je naknadno dolazila policija iz Zadra, da im je ona pokazala grobnicu u kojoj je sahranjen IJ, te da su policajci navodno otvorili grobnicu, kratko pregledali leš, pa nakon toga zatvorili grobnicu i otišli".

10. U obavijesnom razgovoru od **.**.2001. SJ, rođen **.**.1924. naveo je da se dobro sjeća događaja tijekom akcije „Oluja“, da se ne sjeća točnog datuma kada je ubijen IJ, ali da je dobro zapamtio taj dan. Negdje iza podneva na ručku u kući TJ u zaseoku Letunice zatekli su se on, TJ, PJ, JJ i njegova supruga OJ, te su negdje između 14 i 15 sati čuli zvuk dolazećeg vozila pa su prekinuli ručak i pobjegli u obližnju šumu u kojoj su se skrivali i prethodnih dana. Ubrzo nakon toga, iz smjera zaseoka čuo je dva do tri pucnja. Nakon nekog vremena u zaseok je otišla PJ koja ih je po povratku u šumu obavijestila da je ispred svoje kuće ubijen IJ. Poslije toga u zaseok su zajedno s njim otišli TJ i JJ, kako bi provjerili što se dogodilo IJ. Kad su došli do njegove kuće, uočio je IJ kako leži preko stolice leđima okrenut prema podu, s glavom naslonjenom na pod i nogama u povišenom položaju. Na njegovoj bradi uočio je ranu, odnosno rupu po sredini brade, na lijevoj ruci ručni sat, a pored tijela posude s ostacima hrane. Uplašeni time što su vidjeli, sva trojica su ponovo pobjegli u šumu i nisu se usudili skloniti leš IJ dok nije počeo zaudarati, pa su tek treći dan od ubojstva njih trojica i ĆJ, koji je **.**.1995. ubijen u zaseoku Borci, ukrcali leš IJ u "kariolu", odvezli ga na mjesno groblje u [adresa] i sahranili ga u grobnicu pok. NJ, na način da su ga polegli u grobnicu i prekrili s dvije plahte.

11. U službenoj zabilješki policije od 21. rujna 2001. o obavijesnom razgovoru sa PJ, rođenom **.**.1925. navedeno je kako je izjavila da se dobro sjeća događaja koji su se zbili u zaseoku Letunice tijekom vojno-redarstvene akcije "Oluja" pa tako i dana kada je ubijen GJ. Od početka vojno-redarstvene akcije "Oluja" u Gošić i zaseok Letunice svakodnevno je u različitim vozilima dolazila vojska i to u skupinama od po nekoliko vojnika u maskirnim odorama sa naoružanjem, te su vršili pljačku i odvozili stoku, uglavnom ovce. Upitana je li nekoga od tih vojnika prepoznala, odgovorila je da nikoga nije poznavala i da sada ne bi mogla detaljnije opisati nijednog vojnika, no da je dobro zapamtila da su u zaseok Letunice gotovo svakodnevno dolazila trojica istih vojnika od kojih je jedan bio kratko ošišan na način da je iznad ušiju bila skroz kratka kosa, a prema vrhu glave nešto duža kosa, te je jednom prigodom isti vojnik iz blizine pucao pored nje kako bi je zastrašio, kako bi ušla u svoju kuću i ne bi gledala kako oni pljačkaju druge kuće. Izjavila je da je 11. kolovoza 1995., kao i prethodnih dana, negdje oko podneva IJ u njegovu kuću odnijela ručak te se potom vratila u kuću TJ, gdje su ona, TJ, SJ, JJ i njegova supruga OJ započeli ručak, tijekom kojeg su čuli zvuk nadolazećeg vozila, zbog čega su prekinuli objedovanje i pobjegli u obližnju šumu zvanu Gaj. Nakon nekog vremena iz zaseoka su se čula dva pucnja, a ubrzo i zvuk odlazećeg vozila. Nakon nekog vremena ona je iz šume otišla u zaseok da provjeri što je s IJ koji je ostao u svojoj kući, jer je bio bolestan i uglavnom je ležao, te se nije mogao zajedno s njima skrivati u šumi. Po dolasku u Gojkovu kuću pogledala je na kratko u kuhinju i sobu, no nije ga pronašla, zbog čega je pomislila da je odveden te se vratila u šumu kod ostalih mještana. Istoga dana predvečer otišla je iz šume u selo nahraniti stoku te je ponovo otišla do kuće IJ. Ispred kuće, pod murvom u blizini "gustirne" ugledala je IJ kako leži leđima preko stolice, s glavom na podu. Uočila je krv na njegovom tijelu i na podu te je zaključila da je mrtav. Jako se uplašila i brzo se udaljila u šumu prenijeti ostalim mještanima što je vidjela, nakon čega su TJ, SJ i JJ otišli u zaseok, te su po povratku potvrdili da je IJ ubijen ispred svoje kuće. Uplašeni tim događajem nisu se usudili skloniti tijelo IJ, no kada je već počeo zaudarati odlučili su ga sahraniti, što su učinili trećega dana od ubojstva, i to tako da su TJ, SJ, JJ i ĆJ, koji je kasnije, **.**.1995. ubijen u Borcima, tijelo IJ smjestili u "kariolu" te ga odvezli na groblje u [adresa] i sahranili ga u grobnicu pok. NJ, polegavši tijelo u grobnicu i prekrivši ga s dvije plahte. Na kraju razgovora navela je da je, nakon što je sedam mještana zaseoka Borci **.**.1995. ubijeno, iz svoje kuće u zaseoku Letunice otišla kod svojih rođaka u Šibenik, gdje su početkom rujna 1995. po nju došli policijski službenici u civilnim odorama tražeći da im pokaže gdje je sahranjen IJ, te je ona istoga dana s njima otišla u Gošić gdje im je pokazala grobnicu pok. NJ. Policijski službenici su otvorili grobnicu i kratko pogledali posmrtne ostatke IJ te ponovno zatvorili grobnicu, nakon čega su se svi zajedno vratili u Šibenik.

12. Uvidom u istražni zahtjev Županijskog državnog odvjetništva u Zagrebu poslovni broj K-DO-358/09 od 19. prosinca 2009. utvrđeno je da je podnesen protiv CJ, LL, DL, ŽL i AL, osumnjičenih za počinjenje više kaznenih djela ratnog zločina protiv civilnog stanovništva iz članka 120. Osnovnog krivičnog zakona Republike Hrvatske počinjenih 25. i 26. kolovoza 1995. u zaseocima Grubori i Ramljane prema civilnim osobama srpske nacionalnosti, i to starim i nemoćnim osobama koje su stradale iz vatrenog oružja u svojim kućama.

13. Svjedok CJ u svom je iskazu naveo da nema nikakvih saznanja o navodnom ubijanju civila u [adresa] pa time niti o ubojstvu prednika tužitelja koje se dogodilo 11. kolovoza 1995. Iskazao je da se toga dana kao zamjenik zapovjednika generala ŠJ, odnosno specijalne policije MUP-a sa svojom postrojbom vjerojatno nalazio na Petrovoj gori. Što se tiče kaznenog postupka koji je protiv njega vođen pred Županijskim sudom u Zagrebu, povodom optužnice Županijskog državnog odvjetništva u Zagrebu, vođen je zbog njegove zapovjedne odgovornosti za mjesto Grubore u vezi događaja od 25. kolovoza 1995. koji je postupak u odnosu na njega okončan povlačenjem optužnice. Iskazao je da nema nikakvih saznanja o stradavanju civila u okolici Knina nakon vojno-redarstvene akcije "Oluja" osim iz medija i kaznenog postupka koji je vođen zbog tog zločina, a u kojem postupku ga se teretilo za kazneno djelo ratnog zločina protiv civilnog stanovništva nečinjenjem kroz zapovjednu odgovornost.

14. Tužitelj DJ iskazao je da nema neposrednih saznanja o stradavanju svog pok. oca jer je tada bio u [adresa] gdje živi dok je otac bio sam u svojoj kući u [adresa] u čijem dvorištu je ubijen **.**.1995. Da je otac ubijen saznao je od obitelji JJ, a od njih je saznao i to da je otac stradao od pripadnika HV-a. Vojska je tih dana prolazila kroz mjesto iako nitko nije vidio konkretnog počinitelja. Otac je bio civil i nije imao oružje, bio je dosta bolestan i u dobi od 65 godina. Od istih osoba je saznao da su ga upravo L i PJ te SJ sahranili u grobnicu IL, a nakon ekshumacije njegovo je tijelo prebačeno u obiteljsku grobnicu. On i ostali tužitelji podigli su mu nadgrobni spomenik koji su naručili u Kninu. Na dan kada je njegov otac ubijen, nitko drugi nije ubijen u tom mjestu ali je dva dana nakon toga u susjednom zaseoku Borci ubijeno još 8 civila.

15. I. tužiteljica LJ iskazala je da se u cijelosti pridružuje navodima svoga brata. Rekla je da je bila u [adresa] do 4. kolovoza 1995. i da do tog dana u mjestu [adresa] nije viđala pripadnike srpske vojske i policije jer ih tamo nije bilo s obzirom da se radi o malom mjestu u kojem su isključivo bili stari stanovnici, civili, a koje mjesto je dosta udaljeno od prvog hrvatskog mjesta, da bi nakon toga iskazala kako je u tom razdoblju ipak znala vidjeti i pripadnike srpske vojske odnosno policije. Također je navela kako je do 4. kolovoza 1995. u mjestu znala vidjeti pripadnike HV-a i policije koji su kroz mjesto samo prolazili, a da se radilo o pripadnicima HV-a i policije zaključila je po vanjskim obilježjima na njihovim uniformama i vozilima. Posebno naređenje o napuštanju mjesta nisu dobili, već je osobno sa svoje četvero djece 4. kolovoza 1995. napustila Republiku Hrvatsku svojim vozilom, bez ičije pratnje, iz razloga što su već tog jutra započeli napadi na Knin i Benkovac. Njezin otac ostao je u selu bez naoružanja.

16. Tužiteljica, sada pokojna AJ, također je iskazala da nema neposrednih saznanja o stradavanju svog pokojnog oca te se u cijelosti pridružila navodima svog brata. Zna da su u to vrijeme u selu [adresa] ostali isključivo civili, što je bio i njezin otac te ima ista saznanja kao i njezin brat da su ga ubili pripadnici HV-a.

17. Tužitelji u ovom postupku odgovornost Republike Hrvatske za štetu temelje na dvije pravne osnove, Zakonu o odgovornosti Republike Hrvatske za štetu koju su uzrokovali pripadnici hrvatskih oružanih i redarstvenih snaga tijekom Domovinskog rata ("Narodne novine" broj 117/03 – dalje: Zakon o odgovornosti RH) kao i na odredbama čl. 1. i 3. Zakona o odgovornosti za štetu nastalu uslijed terorističkih akata i javnih demonstracija ("Narodne novine" broj 117/03 – dalje: ZOŠT), dok tužena odriče svoju odgovornost ističući prigovor da se radi o ratnoj šteti.

18. Odredbom čl. 2 Zakona o odgovornosti za štetu uzrokovanu od pripadnika hrvatskih oružanih i redarstvenih snaga tijekom Domovinskog rata ("Narodne novine" broj 117/03 – dalje: ZOHORS) propisano je da Republika Hrvatska po općim pravilima o odgovornosti za štetu odgovara samo za onu štetu koja nema karakter ratne štete.

19. Temeljem svih provedenih dokaza proizlazi da je pokojni IJ bio civil srpske nacionalnosti koji je ubijen **.**.1995. u dvorištu svoje obiteljske kuće za vrijeme dok je objedovao i to djelovanjem najmanje dva projektila (područje donje čeljusti i prsne kralježnice), a iz sadržaja obavijesnih razgovora koje je policija obavila sa RJ, TJ, OJ, SJ i PJ, mještanima [adresa], zaseoka Letunice te o istima sačinila službene zabilješke utvrđeno je da je od početka vojno – redarstvene akcije "Oluja" u Gošić i zaseok Letunice svakodnevno u različitim vozilima dolazila vojska i to u skupinama od po nekoliko vojnika u maskirnim odorama s naoružanjem te su vršili pljačku i odvozili stoku, uglavnom ovce. PJ iskazala je da su u zaseok Letunice gotovo svakodnevno dolazila trojica istih vojnika od kojih je jedan bio kratko ošišan na način da je iznad usiju imao potpuno kratku kosu, a prema vrhu glave nešto dužu koji je jednom prilikom iz blizine pucao pored nje kako bije zastrašio, kako bi ušla u svoju kuću i ne bi gledala kako oni pljačkaju duge kuće. Iz iskaza navedenih osoba proizlazi da su se tih dana često sakrivali u obližnjoj šumi, a da su tog dana 11. kolovoza 1995. oko 14:00 sati čuli dva pucnja iz smjera zaseoka Letunice. PJ i SJ iskazali su da su prethodno čuli zvuk nadolazećeg vozila, nakon toga su čuli dva pucnja, a PJ i da je ubrzo nakon toga čula zvuk odlazećeg vozila. Nakon nekog vremena iz šume je otišla u zaseok provjeriti što je sa IJ koji je ostao u svojoj kući jer je bio bolestan i uglavnom ležao, zbog čega se nije mogao sa sumještanima skrivati u šumi, ali nije ga pronašla, već ga je pronašla istog dana kasnije kada je otišla u selo nahraniti stoku te ga ugledala ispred kuće pod murvom u blizini "gustirne" kako leži leđima preko stolice s glavom na podu, uočila krv na njegovom tijelu i na podu te zaključila da je mrtav, a o tome je obavijestila ostale navedene osobe što su isti potvrdili u svojim iskazima. Svjedok SJ iskazao je da je nakon toga zajedno sa ZL i ŠL otišao provjeriti što se dogodilo IJ, a kada su došli do njegove kuće našli su ga kako leži preko stolice leđima okrenut prema podu a glavom naslonjenom na pod i s nogama na povišenom položaju, dok su na njegovoj bradi uočili ranu, odnosno rupu po sredini brade, na lijevoj ruci ručni sat, a pored tijela posude s ostacima hrane. Isto je potvrdio i TJ u svojoj izjavi.

20. I. tužiteljica LJ iskazala je da je bila u [adresa] sve do 4. kolovoza 1995., da je u mjestu znala vidjeti pripadnike HV-a i policije koji su kroz mjesto samo prolazili, a da se radilo o pripadnicima HV-a i hrvatske policije zaključila je po vanjskim obilježjima na njihovim uniformama i vozilima. Ona je sa svoje četvero djece 4. kolovoza 1995. napustila Republiku Hrvatsku iz razloga što su tog jutra počeli napadi na Knin i Benkovac dok je njen otac ostao u selu bez naoružanja. Stranke LJ, njezin brat DJ i sestra sada pok. AJ nemaju neposrednih saznanja o načinu stradavanja svoga oca, ali su čuli da je otac ubijen u dvorištu svoje kuće 11. kolovoza 1995. te da je ubijen od strane pripadnika HV-a. Od istih osoba od kojih su dobili te informacije, a radi se o TJ, SJ i PJ saznali su da su oca sahranili u grobnicu IL, a nakon ekshumacije njegovo je tijelo prebačeno u obiteljsku grobnicu gdje mu je obitelj podigla nadgrobni spomenik. Također su iskazali da toga dana kada je stradao njihov otac u selu nitko drugi nije ubijen, ali da je dva dana nakon toga u susjednom zaseoku Borci ubijeno još 8 civila.

21. Uvidom u priloženu presudu Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev- 1310/10-2 od 18. siječnja 2012. utvrđeno je da je prihvaćena revizija tužitelja u parničnom postupku koji je vođen radi naknade štete zbog smrti bliskih srodnika u mjestu Varivode 28. rujna 1995. U postupku je utvrđeno da je toga dana u selu ubijeno 9 osoba, uključujući roditelje tužitelja, sve starijih osoba srpske nacionalnosti koja su ubojstva izvršena u dvorištima ili kućama ubijenih i to nakon što je dovršena vojno – redarstvena akcija "Oluja" na području UN sektora Jug. Vrhovni sud je, polazeći od okolnosti konkretnog slučaja ocjenjujući širi kontekst prilika i događaj au kojem je štetna radnja počinjena, ocijenio da je smrt roditelja tužitelja u tom postupku uzrokovana terorističkim aktom, odnosno aktom nasilja izvršenim iz političkih pobuda sa ciljem izazivanja straha, užasa i osobne nesigurnosti građana čime su ostvarena obilježja terorističkog akta.

22. Slijedom navedenog proizlazi da šteta koja je predmet ovog parničnog postupka, imajući u vidu konkretne okolnosti vremena i mjesta počinjenja štetne radnje 11. kolovoza 1995., nakon što je okončana vojno – redarstvena akcija "Oluja" koja je trajala od 5. do 7. kolovoza 1995. kada je Republika Hrvatska potpuno preuzela vlast na bivšem UN sektoru Jug, koji uključuje i mjesto Gošić, što predstavlja notorne činjenice, ne predstavlja štetu koja je po svojim učincima te konkretnim okolnostima vremena i mjesta počinjenja štetne radnje, izravno izazvana ratnim stanjem i neposredno se nadovezuje na ratne operacije (izazvane posljedice ratnih događaja u svezi s neredima, metežom, panikom, evakuacijom i sličnim zbivanjima neposredno nakon poduzetih ratnih operacija koju su uzrokovali pripadnici hrvatskih oružanih i redarstvenih snaga u vojnoj i li redarstvenoj službi ili u svezi s obavljanjem vojne ili redarstvene službe počinjene u vrijeme i na prostoru odvijanja vojnih borbenih akcija, slijedom čega sud zaključuje da se ista ne može kvalificirati kao ratna šteta.

23. Polazeći od činjenice da je pokojni IJ, otac I i II tužitelja smrtno stradao 11. kolovoza 1995. na način da je ubijen vatrenim oružjem s najmanje dva projektila, ispred svoje kuće dok je objedovao, da se radilo o civilu srpske nacionalnosti koji je ubijen **.**.1995., nakon što je provedena vojno-redarstvena akcija koja je trajala od 5. – 7. kolovoza 1995. i nakon što je Republika Hrvatska potpuno preuzela vlast na bivšem UN sektoru Jug koje uključuje mjesto Gošić koje se nalazi na širem Kninskom području i okolnosti čijeg stradavanja se podudaraju s okolnostima stradavanja drugih građana srpske nacionalnosti nakon vojno redarstvene akcije "Oluja" u mjestu Varivode, a imajući u vidu da iz obavijesnog razgovora kojeg su djelatnici policije proveli sa mještanima [adresa] koji su toga dana čuli tri pucnja te zvuk dolaska i dolaska motornog vozila a poglavito s izjavom PJ da je tih dana svakodnevno u različitim vozilima dolazila vojska i to u skupinama od nekoliko vojnika u maskirnim odorama sa naoružanjem koji su vršili pljačku i odvozili stoku, pri čemu je zapamtila svakodnevni dolazak trojice istih vojnika od kojih je jedan bio kratko ošišan i koji je jednom prilikom iz blizine pucao pored nje kako bi je zastrašio te uz daljnju utvrđenu činjenicu da su se mještani toga mjesta, svi starije osobe srpske nacionalnosti i to RJ, JJ, OJ, ZL, SJ i PJ, u strahu tih dana skrivali u šumi, dok je pok. IJ ostajao u svojoj kući jer se zbog bolesti nije mogao s ostalim mještanima skloniti u šumu, sve to ukazuje na činjenicu da je smrt prednika tužitelja uzrokovana aktom nasilja izvršenog iz političkih pobuda s ciljem izazivanja straha, užasa i osjećaja osobne nesigurnosti građana što predstavlja kvalifikatorne elemente počinjenog akta terora i nasilja poduzetog s ciljem teškog narušavanja javnog reda zastrašivanjem i izazivanjem osjećaja nesigurnosti građana opisanog u čl. 1 ZOŠT-a, za koju štetu odgovara Republika Hrvatska na načelima društvene solidarnosti, ravnomjernog snošenja javnog tereta te pravičnog i brzog obeštećenja (čl. 2 ZOŠT-a). Pri tome Republika Hrvatska odgovara neovisno o činjenici je li utvrđena osoba koja je takvu štetu počinila, je li kazneno gonjena i proglašena krivom, a prema odredbama ZOHORS-a odgovara za štetu koju su tijekom Domovinskog rata od 17. kolovoza 1990. do 30. lipnja 1996. uzrokovali pripadnici hrvatskih oružanih i redarstvenih snaga u vojnoj ili redarstvenoj službi ili u vezi s tom službom, ako ta šteta nema karakter ratne štete, kao što je to ovdje slučaj.

24. I. tužiteljica ovom tužbom traži naknadu nematerijalne štete zbog smrti bliske osobe i naknadu materijalne štete na ime troškova nadgrobnog spomenika, a II. tužitelj naknadu nematerijalne štete zbog smrti bliske osobe.

25. Tuženik je istaknuo prigovor zastare potraživanja.

26. U predmetnom slučaju, kada je utvrđeno da je predmetna šteta uzrokovana aktom terora, a kazneni postupak protiv počinitelja tog kaznenog djela nije vođen, potraživanje naknade štete zastarijeva po odredbama čl. 376. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 53/91., 73/91., 3/94., 7/96., 112/99. – dalje: ZOO/91).

27. U vrijeme predmetnog štetnog događaja na snazi je bila odredba čl. 180. ZOO/91 kojom je bilo propisano da za štetu nastalu smrću, tjelesnom povredom ili oštećenjem odnosno uništenjem imovine fizičke osobe uslijed akta nasilja ili terora te prilikom javnih demonstracija i manifestacija odgovara društveno – politička zajednica čiji su organi po važećim propisima bili dužni spriječiti takvu štetu. Ta je odredba brisana Zakonom o izmjeni ZOO/91 ("Narodne novine" broj 7/96. koji je stupio na snagu 3. veljače 1996., a kojim je bilo pripisano da se svi postupci za naknadu štete pokrenuti po odredbama čl. 180 ZOO/91 prekidaju i da se imaju nastaviti nakon što se donese poseban propis kojim će se urediti odgovornost za štetu nastali uslijed terorističkih akata. Taj je propis donesen 2003. i radi se upravo o ZOŠT-u koji je stupio na snagu 31. srpnja 2003. i koji je uredio odgovornost Republike Hrvatske za štetu počinjenu aktima terora i drugim aktima nasilja po načelima društvene solidarnosti, ravnomjernog snošenja javnog tereta te pravičnog i brzog obeštećenja, propisujući u odredbi čl. 10 da će se sudski postupci radi naknade štete prekinuti stupanjem na snagu Zakona o izmjeni ZOO/91 nastaviti po odredbama tog zakona.

28. Odredbom čl. 11. st. 1 ZOŠT-a propisano je da ako je zastarijevanje naknade štete počelo teći prije 3. veljače 1996., ono nastavlja teći nakon stupanja na snagu tog Zakona (31. srpnja 2003.) a vrijeme koje je isteklo prije zaustavljanja računa se u zakonom određeni rok za zastaru.

29. Prema odredbi čl. 376. st.1. ZOO/91 potraživanje naknade uzrokovane štete zastarijeva za 3 godine od kada je oštećenik saznao za štetu i za osobu koja je štetu učinila (u ovom slučaju za osobu koja odgovara za nastalu štetu) .

30. Prilikom saslušanja stranaka u ovoj pravnoj stvari u postupku koji je prethodio donošenju prvostupanjske odluke poslovni broj Pn-4393/07-40 od 29. siječnja 2016. koju je zajedno sa presudom Županijskog u Zagrebu Gž-2453/16-2 od 28. veljače 2017. i presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-x-1030/2017- 2 od 10. listopada 2018. u ovoj pravnoj stvari ukinuo Ustavni sud Republike Hrvatske svojom odlukom broj U-III-167/2019 od 7. studenog 2024. i predmet vratio ovome sudu na ponovni postupak, stranke nisu upitane kada su saznale za smrt svog pravnog prednika pok. IJ.

31. Uvidom u smrtni list Matičnog ureda Knin na ime pok. IJ proizlazi da je činjenica njegove smrti upisana 18. veljače 1999., dok je uvidom u zapisnik o ekshumaciji poslovni broj Kir-552/03 sastavljen u ime Županijskog suda u Šibeniku namjesnom groblju Grošiću 17. prosinca 2003. kojoj ekshumaciji je od rodbine bio prisutan DJ, sin pok. IJ čiji su posmrtni ostaci ekshumirani i čiji identitet nije bio sporan, iz čega proizlazi da su tužitelji mogli doznati za štetu najkasnije u trenutku izvršene ekshumacije 17. prosinca 2003., dakle u vrijeme dok je trajao prekid zastarijevanja naknade navedene štete.

32. Rok zastare za tužitelje je počeo teći, kao što je ranije već navedeno, nakon stupanja na snagu ZOŠT-a 31. srpnja 2003. Kako je rok zastare od 3 godine istekao 31. srpnja 2006., a ova tužba je podnesena 4. srpnja 2007., sud zaključuje da je osnovan prigovor zastare potraživanja nematerijalne štete iz čl. 200. st. 1. ZOO/91 u ovoj pravnoj stvari.

33. U odnosu na zahtjev I. tužiteljice za naknadom materijalne štete valja reći da je čl. 193. st. 1. ZOO/91 propisana dužnost onoga tko uzrokuje nečiju smrt da naknadi uobičajene troškove njegova pogreba. Uvidom u račun Kamenoklesarskog obrta " [obrt]" vlasnik ĐJ proizlazi da je navedena šteta nastupila 12. kolovoza 2007., dakle nakon podnošenja ove tužbe, pa za podnošenje tog zahtjeva nije nastupila zastara.

34. Odredbom čl. 7. st. 1. ZOŠT-a propisano je da oštećenik ima pravo samo na naknadu one štete koja je posljedica smrti, tjelesne povrede ili oštećenja zdravlja, a ovdje se radi upravo o takvoj šteti.

35. Prema navedenom računu I. tužiteljici je nastala šteta u visini troška za izradu nadgrobnog spomenika u iznosu 14.600,00 kuna, što prema odredbi čl. 13. i 14. Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj ("Narodne novine" broj 57/22 i 88/22) iznosi 1.937,75 eura, koliko tužiteljica i potražuje konačno postavljenim tužbenim zahtjevom od 14. travnja 2025. sa zateznom kamatom od dana izdavanja računa, što je u skladu sa odredbom čl. 186. ZOO/91.

36. Slijedom svega navedenog odlučeno je kao u izreci presude.

37. Odluka o kamatama temelji se na odredbi čl. 277. st. 1. ZOO/91.

38. Visina stope zateznih kamata na dosuđeni iznos od dana dospijeća do 31. prosinca 2007. godine temelji se na članku 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, od 01. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. temelji se na članku 29. stavak 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05., 41/08., 78/15, 29/18., 126/21., 114/22. i 156/22. - dalje: ZOO) u svezi s Odlukom o diskontnoj (eskontnoj) stopi Hrvatske narodne banke ("Narodne novine" br. 132/07. i 66/11.), uvećane za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. godine do 31. prosinca 2022. na članku 29. stavak 2. i 8. ZOO-a u svezi s uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana ne financijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu koju utvrđuje Hrvatska narodna banka za svako polugodište za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, budući da se ne radi o plaćanju iz trgovačkih ugovora i ugovora između trgovaca i osobe javnog prava već o stopi zateznih kamata iz ostalih odnosa.

39. Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 5. Zakona o parničnom postupku, tako što je sud priznao tuženiku pravo na trošak zastupanja po ovlaštenom punomoćniku odmjeren temeljem Tbr. 7.1.Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" br. 138/23. – dalje: OT) i to za sastav podneska od 3. travnja 2025. u iznosu od 50,00 eura (Tbr. 8.4 OT), za sastav podnesaka od 4. travnja 2025. (zaprimljen 14. travnja 2025. ) i 23. svibnja 2025. u zatraženim iznosima od po 1.348,00 eura (Tbr. 8.1 OT), za zastupanje na ročištima 23. travnja 2025. i 28. siječnja 2026. u zatraženim iznosima od po 1.348,00 eura ili ukupno 5.442,00 eura.

U Zagrebu, 20. ožujka 2026.

Sudac:

Andrea Grahovac

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude stranke imaju pravo žalbe u roku od 15 dana po primitku pismenog otpravka iste. Žalba se podnosi putem ovog suda u 4 primjerka pismeno Županijskom sudu u Zagrebu.

DNA:

- pun. I i II tužitelja

- tuženoj