Republika Hrvatska

Općinski sud u Gospiću

Stalna služba u Otočcu

Bartola Kašića 7

Otočac

Poslovni broj: P-294/2024-32

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Gospiću, Stalna služba u Otočcu po sutkinji Slavki Nikšić kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužiteljice ĐR, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupana po punomoćnici Gordani Peraković- Turković, odvjetnici u Otočcu, protiv tužene Republike Hrvatske, zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Gospiću, radi utvrđenja prava vlasništva, VPS: 1.500,00 eura, nakon održane glavne javne rasprave 13. ožujka 2026., u prisutnosti zamjeničkog punomoćnika tužiteljice i tužiteljice osobno, a u odsutnosti uredno pozvane z.z. tužene, dana 20. ožujka 2026. godine, javno objavivši,

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da je tužiteljica ĐR, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], dosjelošću stekla pravo vlasništva nekretnine označene kao kčbr. [katastarska čestica] DRAŽICA ORANICA površine 1029 m[2] , upisana u izvatku iz BZP-a zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], što joj je tuženica dužna priznati i trpjeti brisanje prava vlasništva sa svog imena uz istovremenu uknjižbu prava vlasništva na ime i u korist tužiteljice.

II. Nalaže se tuženici da tužiteljici nadoknadi troškove ovog parničnog postupka u iznosu od 1.809,62 eura, sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana presuđenja, pa do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primjenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta, uvećanoj za 3 postotna poena, u roku od 15 dana.

III. Odbija se tužiteljica sa viškom zatraženog parničnog troška u iznosu od 129,50 eura, kao neosnovanim.

Obrazloženje

1. Tužiteljica je ustala tužbom protiv tužene radi utvrđenja prava vlasništva na nekretnini pobliže opisanoj u izreci ove presude. U tužbi se navodi da je formalni vlasnik utužene nekretnine tužena, no, da je stvarni posjednik i vlasnik prijepora upravo tužiteljica i to putem svojih prednika. Budući da su tužiteljica, odnosno njezini prednici u posjedu prijepora preko 150 godina, predlaže se donošenje presude kao u izreci.

2. U odgovoru na tužbu tužena se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti navodeći da iz tužbe nije razvidno da bi tužiteljica bila posjednica prijepora niti ista dokazuje da su prednici na koje se u tužbi poziva istu uživali preko 150 godina. Ističe se da je iz Povijesti promjena na katastarskim česticama vidljivo da je predmetna nekretnina od osnivanja knjižnog dijela katastarskog operata, tj. 1954. godine upisana na ime ĐRH. Navedena čestica da je temeljem Zapisnika od 10.9.1970. sastavljenog kod Sekretarijata za upravno pravne poslove Općine Otočac povodom predaje nekretnina u fond društvenog vlasništva prenesena u društveno vlasništvo, a sve povodom zahtjeva gore imenovanog posjednika CR koji se odrekao prava vlasništva na utuženoj čestici. Tada da prijepor prelazi u posjedovni list 56 na ime Opća poljoprivredna zadruga Dabar. Također se ukazuje na nedostatak aktivne legitimacije tužiteljice jer da nije dostavljena izjava sestre ER. Stoga se predlaže odbijanje tužbe i tužbenog zahtjeva u cijelosti.

3. Tijekom provedbe dokaza izvršen je uvid u Izvadak iz BZP-a, list 69 spisa, iz Posjedovnog lista, list 7 spisa, iz Rješenja o nasljeđivanju iza pok. ER LR, list 8 – 10 spisa, u arhivski izvadak iz zemljišne knjige, list 22 – 38 spisa, u Povijest promjena na katastarskim česticama, list 39 i 40 spisa, u Zapisnik od 10.9.1970., list 41 spisa, održano je ročište na licu mjesta u nazočnosti vještaka mjernika na kojem su saslušani svjedoci MR i LR te tužiteljica u svrhu dokazivanja, list 76 – 79 spisa, izvršen je uvid u Skicu preklopa na Geoportal iz 2024. godine, u Skicu iz 2022./2023. godinu te u Skicu preklopa na Hrvatsku osnovnu kartu, list 86 – 88 spisa te u fotografiju lica mjesta sačinjenu od strane vještaka mjernika, list 89 spisa.

4. Tužbeni zahtjev je osnovan.

5. Na temelju izvedenih predloženih dokaza, po ocjeni ovoga suda, tužiteljica je putem svojih pravnih prednika dosjelošću stekla pravo vlasništva na utuženoj nekretnini.

6. Naime, tužiteljica je mogla steći pravo vlasništva utužene nekretnine dosjelošću ako su glede toga zemljišta do 06. travnja 1941. g. bile ispunjene pretpostavke predviđene pravnim pravilima imovinskog prava koja su kao propis, bila na snazi toga dana. To znači da je tužiteljica u ovoj parnici trebala dokazati da je bila u neprekidnom posjedu prijepornog zemljišta u trajanju od 40 godina do 06. travnja 1941. g. po svojim pravnim prednicima (paragraf 1458 i 1477 Općeg građanskog zakonika).

7. S druge pak strane kod stjecanja prava vlasništva dosjelošću na nekretninama koje su prije 8. listopada 1991. g. bile u društvenom vlasništvu treba u vrijeme dosjelosti računati i vrijeme prije 8. listopada 1991. ako se time ne vrijeđaju vlasnička prava osoba koja ta prava nisu stekla na temelju odredbe čl. 388. st. 4. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (NN 91/96, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14 - dalje: ZVDSP), nego na temelju drugih odredaba toga Zakona. Takvo shvaćanje iznio je Vrhovni sud RH u svojim odlukama br. Rev-291/14 od 17. travnja 2018., Rev-1480/16 od 5.studenog 2019., i dr. Obrazloženje navedenog pravnog shvaćanja polazi od odredbe čl. 3. Zakona o preuzimanju Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima (NN RH br. 53/91 od 8. listopada 1991.g.) kojom je stavljen izvan snage čl. 29. Zakona o osnovnim vlasničko pravnim odnosima.

8. Nakon toga je ZVDSP u čl. 388 st. 4 bilo propisano da se u rok za stjecanje dosjelošću nekretnina koje su na dan 8. listopada 1991.g. bile u društvenom vlasništvu računa i vrijeme posjedovanja proteklo prije toga dana, da bi Ustavni sud 17. studenog 1999. ukinuo članak 388. st. 4. ZVDSP-a iz 1996.

9. Okolnost što je Ustavni sud Republike Hrvatske ocijenio neustavnom odredbu čl. 388. st. 4. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima i ukinuo je kao i što je nakon toga donesena nova odredba ovoga članka kojom je propisano da se rok za stjecanje dosjelošću nekretnina koje su na dan 08.listopada 1991.g. bile u društvenom vlasništvu ne računa i vrijeme posjedovanja proteklo prije toga, nije od utjecaja na pravo vlasništva koje su tužitelji u tim postupcima stekli na predmetnim nekretninama razumno se oslonivši na zakonodavstvo koje je kasnije ukinuto kao neustavno.

10. Navedeno shvaćanje doneseno je na temelju shvaćanja zauzetog u presudama Europskog suda za ljudska prava (Trgo protiv Hrvatske, Jakeljić protiv Hrvatske, Radomilja i dr. protiv Hrvatske), a u kojim odlukama navedeni Sud smatra da podnositelj zahtjeva koji se razumno oslonio na zakonodavstvo koje je kasnije ukinuto kao neustavno, ne bi trebao, s obzirom na izostanak bilo kakve štete u odnosu na prava drugih osoba, snositi posljedice greške koju je počinila sama država, donijevši takav neustavan propis.

11. Ovaj Sud je punu vjeru poklonio utvrđenjima na licu mjesta te iskazima saslušanih svjedoka čiji su iskazi podudarni, logični i uvjerljivi, a svjedoci imaju i mogu imati relevantnih saznanja o kronologiji posjedovanja prijepora.

12. Na licu mjesta, a nakon pokazivanja prijepora od strane tužitelja, vještak mjernik je identificirao prijepor navodeći da tužiteljica pokazuje prijepor koji se nalazi iznad njezine obiteljske i rodne kuće, a koja kuća se nalazi na čkbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Također da se prijepor nalazi iznad ceste Dabar – Lička Jasenica cca 50 m u smjeru sjeveroistoka, nadalje, da je prijepor u naravi oranica za koju tužiteljica iskazuje da je prošle godine bio posađen krumpir. Vještak opisuje da je sa sjeverne, istočne i južne strane prijepor u cijelosti omeđen živicom za koju tužiteljica ističe da je sami šišaju i krče.

13. Svjedok MR, star 92 godine, navodi da ono što je pokazala tužiteljica na licu mjesta da je zemlja zvana "žljiba" koju su mještani nazivali još i "Šebaljeva žljiba". Pojašnjava da je tužiteljici djevojačko prezime ER te da je to njezina obitelj. Svjedok navodi da je njegova kuća udaljena cca 300 m od ove zemlje, ima 92 godine te pamti iz djetinjstva da je ovu zemlju uživao još tužiteljičin pradjed PR na način da bi se ista orala, a sadio se najviše krumpir i grah. Nakon pradjeda da je to uživao tužiteljičin djed FR, a nakon njega tužiteljičin otac LR i majka IR na isti način. Poznato mu je da je ove godine tužiteljica izorala ovu zemlju, a isto tako navodi da nitko nije smetao niti sada tužiteljicu, a niti ranije njezine pretke u ovome posjedovanju. Naglašava da je on osobno poznavao tužiteljičinog pradjeda SR.

14. Svjedok LR, star 76 godina, navodi da je tužiteljičin ujak, rodom je iz [adresa] te da su pokazanu zemlju Đ oduvijek zvali "Šebaljeva žljiba". Njegova rodna kuća je udaljena od prijepora cca 300 m te pamti iz najranijeg djetinjstva da su tu zemlju uživali tužiteljičina baka C i tužiteljičin otac TR sa svojom suprugom, a njegovom sestrom IR rođenom LR. Žljiba se uživala na način da bi se orala i to su uživali "kako koje godine", odnosno po plodoredu. Ova čestica da se nalazi okružena drugom njihovom zemljom koja je također njihovo vlasništvo, a sve je ograđeno sa prirodnom živicom. Svjedok misli da ova zemlja predstavlja "starinu" obitelji IR, odnosno da je oduvijek njihova, a nije mu poznato da bi netko od predstavnika javne uprave ili Hrvatskih šuma ometao posjed ili ga svojatao.

15. Tužiteljica se u svome iskazu pridružuje navodima saslušanih svjedoka navodeći još da se ova čestica nalazi okružena drugom njihovom zemljom te da su se u obitelji jako iznenadili što je "žljiba" upisana u vlasništvo Republike Hrvatske jer su je "oduvijek uživali", smatrana je njihovom zemljom te je i ograđena sa ostalom zemljom prirodnom živicom za koju misli da ju je postavio pradjed PR kako stoka ne bi ulazila na ovu zemlju. Nakon smrti djeda FR da je ovu česticu kao i sve drugo nastavio uživati njezin otac TR koji je jedno vrijeme radio u inozemstvu, u Njemačkoj, gdje je i preminuo 1995. godine. Nakon njegove smrti da su ga naslijedili supruga IR te djeca kćerka ER, sin RR i tužiteljica.

16. Iz Povijesti promjena na katastarskim česticama proistječe da je prijepor od osnivanja knjižnog dijela katastarskog operata, tj. od 1954. godine bio upisan na ime CRH, Lug 117/321 da bi potom temeljem Zapisnika iz 1970. godine prijepor bio upisan na ime Opće poljoprivredne zadruge Dabar i to u p.l. 506 te je konačno rješenjem iz 2008. godine prešao temeljem zakona na ime i vlasništvo tužene.

17. Iz predmetnog Zapisnika sačinjenog 10.9.1970. godine pred tadašnjim Sekretarijatom za upravno pravne poslove Općine Otočac proistječe da se spomenuti prvotni posjednik CRH iz [adresa] između ostalog odrekao u korist društvene zajednice i čk.br. 1059 k. o. [katastarska općina], odnosno prijeporne čestice.

18. Međutim, na temelju izvedenih dokaza, odnosno iskaza svjedoka i same tužiteljice ne proistječe da bi CRH iz [adresa] bio prednik tužiteljice. Naime, istoga kao prednika tužiteljice ne spominju saslušani svjedoci pa niti svjedok MR, star 92 godine. Oba saslušana svjedoka kao prednike tužiteljice koji su uživali prijepor navode da su to tužiteljičini roditelji TR i IR, a prije njih tužiteljičina baka TR C, odnosno tužiteljičin djed FR, a svjedok MR navodi još da je on osobno poznavao i pradjeda tužiteljice SR, zvani PR za kojeg se sjeća iz svoga djetinjstva (svjedok je u dobi od 92 godine) da je uživao prijepor.

19. Iz navedenog bi proisteklo da CR iz [adresa] koji se u korist društvene zajednice odrekao prava vlasništva i na prijeporu očito nije bio stvarni posjednik utužene nekretnine iako je prema Povijesti promjena na katastarskim česticama bio upisan u katastarskom operatu od 1954. godine pa sve do 1970. kada se odrekao navedene nekretnine u korist društvene zajednice. S druge pak strane, nije sporno da prednici tužiteljice nisu bili upisani posjednicima u katastarskim evidencijama, no, s druge strane, Sud ne može zanemariti podudarne iskaze svjedoka o dugotrajnosti posjedovanja prijepora od strane tužiteljičinih prednika i to čak još od strane tužiteljičinog pradjeda PR. Sama činjenica da osoba nije upisana posjednikom određene nekretnine ne može automatski značiti da nije faktični posjednik prijepora, odnosno da se isti nije prenosio s generacije na generaciju. Osim toga, proistječe da su prednici tužiteljice očito nesmetano posjedovali prijepor gospodarski ga iskorištavajući, a istovremeno ovlaštenik u čiju se korist odrekao prava vlasništva ERH na predmetnoj nekretnini nije poduzeo bilo kakve radnje kako bi spriječio daljnje posjedovanje od strane tužiteljičinih prednika.

20. Pri tome je Sud imao u vidu i činjenicu da se prijepor nalazi iznad tužiteljičine rodne kuće, prijepor je zajedno sa ostalom zemljom u vlasništvu tužiteljičine obitelji ograđen sa prirodnom živicom, a prijepor je u naravi oranica (list 89 spisa).

21. Osim toga, svjedok MR, star 92 godine, navodi da mještani prijepor nazivaju "Šebaljeva žljiba", a ERH je djevojačko prezime tužiteljice.

22. Isto tako, vezano za prigovor nedostatka aktivne legitimacije, iz Rješenja o nasljeđivanju iza pok. ERH TR proistječe da su njegovim nasljednicima utvrđeni supruga IR te djeca - kćerke IR ER i IR ĐR (ovdje tužiteljica) te sin RR, svatko u ¼ dijela. S druge pak strane, na spis su dostavljene izjave od IR i RR (list 11 i 12 spisa) te naknadno i izjava od ER (list 90 spisa) iz kojih izjava proistječe da im je poznato vođenje ovog postupka te su suglasni da tužiteljica vodi ovaj parnični postupak te da se po završetku istog u cijelosti upiše i kao vlasnik predmetne nekretnine.

23. Po ocjeni ovoga Suda, a na temelju izvedenih predloženih dokaza, pravni prednici tužiteljice su još do 6. travnja 1941. stekli pravo vlasništva prijepora po odredbama Općeg građanskog zakonika, s obzirom da se posjedovanje prijepora očito prenosilo "s koljena na koljeno" s obzirom da je kao posjednik prijeporne površine bio još i tužiteljičin pradjed PR.

24. Naprotiv, proistječe da bi pravo vlasništva bilo stečeno i primjenom odredbe čl. 28. st. 2. Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima (NN 53/91), kao Zakona koji je bio na snazi do stupanja na snagu Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima tj. do 1.1.1997.g. Citiranom odredbom bilo je propisano da savjesni i zakoniti posjednik nepokretne stvari na kojoj drugi ima pravo vlasništva sječe pravo vlasništva na tu stvar dosjelošću protekom 10 godina, a odredbom st. 4. istoga članka da savjesni posjednik nepokretne stvari na kojoj drugi ima pravo vlasništva stječe pravo vlasništva na tu stvar dosjelošću protekom 20 godina.

25. Ovaj Sud smatra posjed tužiteljice, odnosno njezinih pravnih prednika savjesnim, odnosno poštenim, budući nisu imali razloga posumnjati da im ne pripada pravo na posjed, osobito imajući u vidu da se posjed prijepora nasljeđivao sa generacije na generaciju, a prijepor nije bio ometan.

26. Temeljem svega iznesenog valjalo je usvojiti tužbeni zahtjev tužiteljice u cijelosti.

27. S obzirom da je tužiteljica uspjela u parnici, to joj je tužena dužna naknaditi prouzročeni parnični trošak temeljem čl. 154. st. 1. ZPP-a.

28. Trošak je odmjeren prema ispostavljenom troškovniku te je tako Sud priznao trošak sastava zahtjeva za mirno rješenje spora u iznosu od 200,00 eura, trošak sastava tužbe u iznosu od 200,00 eura, nadalje, za zastupanje na ročištima od 28.10.2025. i 13.3.2026. u iznosu od po 200,00 eura za svaku radnju. Također je priznat i trošak sastava podneska od 21.10.2025. kojim se tužiteljica očitovala na navode odgovora na tužbu u iznosu od 200,00 eura. Također je priznat trošak u ime odsustva iz pisarnice za vrijeme putovanja na ročište na licu mjesta u iznosu od 50,00 eura (1h x 25 bodova x 2,00 eur). Proistječe da je ukupni trošak zastupanja tužitelja iznos od 1.050,00 eura, a što sa pripadajućim PDV-om u iznosu od 262,50 eura, daje iznos od 1.312,50 eura, a sve prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika.

28.1. Sud nije priznao zatraženi trošak zastupanja na ročištu za objavu i uručenje presude budući ovaj trošak nije nužan za vođenje parnice.

28.2. S druge pak strane, priznat je trošak uplaćenog predujma za vještačenje radi identifikacije prijepora u iznosu od 399,48 eura, nadalje, trošak upotrebe osobnog automobila radi dolaska na lice mjesta u iznosu od 18,00 eura (relacija Otočac – Dabar, ukupno 20 km x 0,45 eura x 2), kao što je priznat i trošak pristojbe na tužbu u iznosu od 26,55 eura te pristojbe na presudu u iznosu od 53,09 pa proistječe da je ukupni trošak kojeg je tužena dužna naknaditi tužiteljici iznos od 1.809,62 eura, s tim da je tužiteljica odbijena sa viškom zatraženog parničnog troška, odnosno sa iznosom od 129,50 eura.

29. Na dosuđeni parnični trošak dosuđene su zatezne kamate temeljem čl. 29. st. 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 78/15).

30. Temeljem iznesenog, presuđeno je kao u izreci.

U Otočcu 20. ožujka 2026.

Sutkinja

Slavka Nikšić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba. Žalba se podnosi ovom sudu u dovoljnom broju istovjetnih primjerka za sud i protivnu stranu, u roku od 15 dana od dana ročišta za objavu presude za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu za objavu, odnosno od dana primitka ovjerenog prijepisa presude za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu. O žalbi odlučuje Županijski sud.

O tom obavijest

1. pun. Gordana Peraković-Turković, odvjetnica u Otočcu

2. ODO u Gospiću

3. Porezna uprava, Ispostava u Otočcu, nakon pravomoćnosti

4. Područni ured za katastar Gospić, Odjel za katastar nekretnina Otočac, nakon pravomoćnosti