REPUBLIKA HRVATSKA
ŽUPANIJSKI SUD U VELIKOJ GORICI
Ulica Hrvatske bratske zajednice broj 1
Poslovni broj: Kž-108/2026-4
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Velikoj Gorici, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sutkinja Ivane Dubravke Kovačević kao predsjednice vijeća te Gordane Paljevec i Marije Garačić-Turković kao članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Maje Mihetec kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog RP, zbog kaznenog djela iz članka 139. stavaka 2. i 3. i drugih Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. – ispravak, 101/17., 118/18., 126/19., 84/21., 114/22., 114/23. i 36/24. – dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi optuženog RP, podnesenoj protiv rješenja Općinskog suda u Novom Zagrebu broj K-778/2025 od 3. ožujka 2026., u sjednici vijeća održanoj 19. ožujka 2026.,
r i j e š i o j e
Žalba optuženog RP odbija se kao neosnovana.
Obrazloženje
1. Pobijanim, uvodno navedenim rješenjem Općinskog suda u Novom Zagrebu, nakon donošenja nepravomoćne osuđujuće presude zbog kaznenog djela iz članka 139. stavaka 2. i 3. KZ/11. i kaznenog djela iz članka 117. stavaka 1. i 2. KZ/11., pod točkom I. izreke je, na temelju članka 131. stavka 3. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. – pročišćeni tekst, 91/12. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22., 36/24., 72/25. i 13/26. – dalje: ZKP/08.), optuženom RP produljen istražni zatvor iz zakonske osnove sadržane u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08., a koji istražni zatvor mu je određen rješenjem Županijskog suda u Velikoj Gorici broj Kir-849/2025 od 19. rujna 2025., produljen rješenjem Županijskog suda u Velikoj Gorici broj Kir-913/2025 od 17. listopada 2025. pa produljen i rješenjem Općinskog suda u Novom Zagrebu broj Kov-349/2025 od 14. studenog 2025. i rješenjem Općinskog suda u Novom Zagrebu broj Kv-16/2026 od 2. veljače 2026. Pod točkom II. izreke je optuženiku u istražni zatvor uračunato vrijeme uhićenja od 17. lipnja 2025. u 18:30 sati do 18. lipnja 2025. u 14:31 sati te vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 17. rujna 2025. pa nadalje.
2. Pravodobnu žalbu podnio je optuženi RP, po branitelju po službenoj dužnosti Juraju Blažičku, odvjetniku iz Zagreba, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka te pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da se pobijano rješenje preinači na način da se optuženiku ukine istražni zatvor.
3. Spis predmeta je u skladu s odredbom članka 474. stavka 1. u vezi s člankom 495. ZKP/08. dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Velikoj Gorici.
4. Žalba optuženog RP nije osnovana.
5. Žalitelj u žalbi osporava postojanje posebnih okolnosti, navodeći da je istražni zatvor neosnovano određen jer nije realno da bi optuženik boravkom na slobodi ponovio takvo kazneno djelo. Također, žalitelj navodi da je dosadašnji boravak optuženika u istražnom zatvoru utjecao na istoga da više ne čini kaznena djela, a da bi daljnji boravak u istražnom zatvoru predstavljao odsluženje kazne, što je protivno svrsi istražnog zatvora. Zaključno, žalitelj ističe da se iteracijska opasnost mogla prevenirati određivanjem blažih mjera te da sud ni na koji način nije obrazložio zašto smatra da se svrha istražnog zatvora ne može ostvariti ijednom od zakonom predviđenih blažih mjera opreza.
6. U odnosu na žalbene navode kojima optuženi RP sadržajno upire na bitnu povredu odredaba kaznenog postupka, potrebno je napomenuti da je prvostupanjski sud za svoju odluku, u svim njenim dijelovima, izložio jasne, valjane i dostatne razloge o svim odlučnim činjenicama, koji su adekvatno konkretizirani i dovoljno analizirani, i to kako one koji se odnose na postojanje osnovane sumnje, kao opće pretpostavke iz članka 123. stavka 1. ZKP/08. za primjenu mjere istražnog zatvora, tako i one koji se odnose na postojanje posebnih pretpostavki za primjenu mjere istražnog zatvora iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08. Isto tako, prvostupanjski sud je pravilno zaključio da blaže mjere predviđene odredbama ZKP/08. nisu prihvatljiva zamjena za istražni zatvor. Izložene razloge u cijelosti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud te se na iste upućuje žalitelj, radi izbjegavanja nepotrebnog ponavljanja.
6.1. Stoga nije ostvarena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08., na koju upire žalitelj, paušalno prigovarajući da sud nije ni na koji način obrazložio zašto smatra da se svrha istražnog zatvora ne bi mogla ostvariti primjenom blažih mjera opreza.
7. Nadalje, iako se u tom dijelu rješenje ne pobija, pravilno je utvrđeno postojanje osnovane sumnje na počinjenje terećenih kaznenih djela kao općeg uvjeta za primjenu mjere istražnog zatvora iz članka 123. stavka 1. ZKP/08., a ta sumnja proizlazi iz prikupljenih dokaza koji su rezultirali donošenjem nepravomoćne presude, kojom je optuženi RP proglašen krivim zbog počinjenja kaznenog djela prijetnje iz članka 139. stavaka 2. i 3. KZ/11. i kaznenog djela tjelesne ozljede iz članka 117. stavaka 1. i 2. KZ/11. te je osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od dvije godine, uz izricanje djelomične uvjetne osude, na način da se od izrečene kazne zatvora na koju je osuđen ima izvršiti jedna godina, dok se preostali dio kazne u trajanju od jedne godine neće izvršiti ako optuženik u roku od pet godina od pravomoćnosti presude ne počini novo kazneno djelo.
8. Protivno prigovorima žalitelja, pravilno je utvrđeno postojanje posebnih okolnosti koje ukazuju na realnu i razumno predvidivu opasnost od ponavljanja istog ili sličnog kaznenog djela, slijedom čega je protiv optuženog RP ispravno produljen istražni zatvor iz zakonske osnove iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08. Naime, pri procjeni iteracijske opasnosti, uz raniju osuđivanost ili neosuđivanost te ličnost počinitelja, u obzir se uzimaju i težina, način i okolnosti počinjenja terećenih kaznenih djela. Stoga se prvostupanjski sud pravilno pozvao na vrstu i način počinjenja inkriminiranih kaznenih djela, kao i na njihov intenzitet, a što sve ukazuje na upornost optuženika u protupravnom postupanju i visok stupanj kriminalne volje prilikom poduzimanja radnji počinjenja inkriminiranih kaznenih djela. Slijedom navedenog, unatoč činjenici optuženikove neosuđivanosti, te posebno uzimajući u obzir dugotrajnu narušenost obiteljskih odnosa između optuženika i oštećenika, odnosno između oca i sina, kao i psihičke probleme optuženika i problem s alkoholom, ispravan je zaključak prvostupanjskog suda da postoje one osobite okolnosti koje upućuju na postojanje realne i razumno predvidive opasnosti da bi optuženik, boravkom na slobodi, mogao ponoviti isto ili istovrsno kazneno djelo ili počiniti teže kazneno djelo, a zbog čega je opravdana i nužna primjena mjere istražnog zatvora iz zakonske osnove iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08., u svrhu prevencije iteracijske opasnosti.
8.1. Također se ukazuje žalitelju da njegov prigovor da se istražni zatvor, u kojem se optuženik nalazi već pet mjeseci, pretvara u izdržavanje kazne nije osnovan. Naime, mjera istražnog zatvora nikako ne može predstavljati izdržavanje kazne jer se svrha istražnog zatvora razlikuje od svrhe kažnjavanja. Također je potrebno imati u vidu da se uzima u obzir jedinstvena kazna na koju je optuženik nepravomoćno osuđen, u trajanju dvije godine, a ne samo bezuvjetni dio.
9. Isto tako, u odnosu na navode žalitelja da bi se u konkretnom slučaju svrha istražnog zatvora mogla ostvariti primjenom blažih mjera opreza, prvostupanjski sud je vodio računa da se ne primjenjuje teža mjera ako se ista svrha može postići blažom mjerom te je ispitao mogućnost zamjene istražnog zatvora blažim mjerama predviđenim zakonom. Cijeneći sve naprijed navedeno i uzimajući u obzir kakvoću, brojnost i značenje svih izloženih okolnosti, i po ocjeni ovoga suda, pravilno je utvrđenje prvostupanjskog suda da su, u konkretnom slučaju, posebne okolnosti takve jačine da mjere opreza ne mogu ostvariti svrhu istražnog zatvora i da se svrha koja se želi postići istražnim zatvorom može prevenirati isključivo mjerom istražnog zatvora iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08., a ne može se, za sada, ostvariti niti jednom od blažih mjera opreza predviđenih odredbama ZKP/08.
10. Ispitujući pobijano rješenje sukladno odredbi članka 494. stavka 4. ZKP/08. nije utvrđeno da bi na štetu optuženika bio povrijeđen kazneni zakon, odluka je donesena po ovlaštenom tijelu te nije počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08., a na koje povrede ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.
11. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08.
Velika Gorica, 19. ožujka 2026.
Predsjednica vijeća
Ivana Dubravka Kovačević
