REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U PULI-POLA

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula-Pola

Poslovni broj Gž-147/2026-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Puli-Pola, u vijeću sastavljenom od sudaca Nataše Babić kao predsjednice vijeća, Kristine Pavičić-Sirotić kao sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća te Biljane Bojanić kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljica 1. HĆ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], i 2. AB iz [adresa], [poštanski broj] [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koje zastupaju punomoćnici iz Odvjetničkog društva Burić i Koudela d.o.o., Šibenik, protiv tužene Republike Hrvatske, OIB 52634238587, koju zastupa zakonski zastupnik Općinsko državno odvjetništvo u Zadru, radi utvrđenja prava vlasništva, odlučujući o žalbi tuženice izjavljenoj protiv presude i rješenja Općinskog suda u Zadru, Stalne službe u Benkovcu poslovni broj P-1220/2022-23 od 17. srpnja 2024., u sjednici vijeća održanoj 19. ožujka 2026.,

r i j e š i o  j e

I. Uvažava se kao osnovana žalba tuženice, u cijelosti se ukida presuda i rješenje Općinskog suda u Zadru, Stalne službe u Benkovcu poslovni broj P - 1220/2022-23 od 17. srpnja 2024. te se predmet vraća sudu prvoga stupnja na ponovo suđenje.

II. O troškovima žalbe tuženice odlučit će se u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1. Pobijanom prvostupanjskom odlukom presuđeno je slijedeće:

„I. Utvrđuje se da je tužitelj NĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], vlasnik dijela kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] i to dijela koji na geodetskom elaboratu za zemljišne knjige izrađenom od strane ovlaštenog geodeta Gordane Šužberić ing. geod. odnosno Luniko inženjeringa d.o.o. Zadar dana 9. lipnja 2020. godine u Zadru sa odgovarajućim prijavnim listom za zemljišne knjige a koji elaborat kao i priloženi prijavni list za zemljišne knjige je potvrđen od strane Državne geodetske uprave, Područnog ureda za katastar Zadar, Odjel za katastar nekretnina Benkovac dana 2. prosinca 2020. godine klasa: 932-06/20-02/220, ur. broj: 541-24-05/3-20-3, označen kao kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], a koji geodetski elaborat kao i prijavni list za zemljišne knjige su sastavni dio ove presude.

II. Ovlašten je tužitelj NĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] temeljem ove presude i geodetskog elaborata iz toč. 1. ove presude pri zemljišnim knjigama Općinskog suda u Zadru, Zemljišnoknjižnog odjela Benkovac, zatražiti i postići diobu nekretnine kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] i to na način da od dijela prije evidentirane nekretnine odvoji posebni dio nekretnine katastarske oznake kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina].

III. Ovlašten je tužitelj NĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] temeljem ove presude zatražiti i postići uknjižbu prava vlasništva na nekretnini oznake kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u cijelosti na svoje ime uz istovremeni izbris istog prava sa imena Republike Hrvatske u cijelosti.“,

a točkom I. izreke riješena naloženo je tuženici naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 1.583,98 EUR, u roku od 15 dana , i točkom II. izreke odbijen je zahtjev tuženice za naknadu parničnog troška kao neosnovan.

2. Pravovremenom i dopuštenom žalbom navedenu odluku - prema sadržaju žalbe i presudu i rješenje, pobija tuženica zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava te odluke o trošku. Ističe da je sud prilikom donošenja predmetne odluke počinio bitnu povredu postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. Zakona o parničnom postupku s obzirom da je izreka presude proturječna samoj sebi osobito što postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi i o sadržaju isprava. Ukazuje da iz sadržaja rješenja Sekretarijata za društvene službe, imovinsko pravne poslove i opću upravu Općine Benkovac od 24. rujna 1969. proizlazi da je raniji tužitelj NĆ znao da je njegovom ocu ČĆ sinu ŠĆ dodijeljena nekretnina k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u površini od 1200 m[2] , dok tužbenim zahtjevom traži upis prava vlasništva na predmetnoj nekretnini za površinu od 2989 m[2] , slijedom čega da proizlazi kako raniji tužitelj NĆ za predmetnu nekretninu u dosuđenoj površini nema valjanog pravnog temelja posjedovanja, ali takav posjed nije ni pošten s obzirom da je na okolnosti konkretnog slučaja imao dovoljno razloga znati da mu ne pripada pravo na posjed obzirom da je u izreci navedenog rješenja jasno precizirano što je predmet dodjele, kao i površina iste nekretnine. Također, da iz prijepisa posjedovnog lista 185 k. o. [katastarska općina] za nekretninu oznake k. č. br. [katastarska čestica] proizlazi da je majka ranijeg tužitelja NĆ, JĆ ud. ČĆ, evidentirana u posjedu navedene nekretnine i to za površinu od 1200 m[2] od 1975. Stoga ističe da iz stanja predmeta proizlazi da raniji tužitelj NĆ ne polaže isprave kojim dokazuje neprekinuti niz izvanknjižnih stjecanja nekretnine u utuženoj površini na koji se poziva, a ni saslušani svjedoci koji su svjedočili na okolnost mirnog i nesmetanog posjeda nisu ničim potkrijepili svoje navode u pravcu da bi tužitelj stekao pravo vlasništva na predmetnoj nekretnini kao pošten, istinit i samostalan posjednik, osobno i putem pravnih prednika, jer je nedvojbeno isti znao da njegov pravni prednik posjeduje površinu od 1200 m[2] predmetne nekretnine koja mu i pripada, po priloženim ispravama, a za koju površinu se i upisala njegova majka kao posjednica. Smatra da raniji tužitelj NĆ nije dokazao činjenice za stjecanje prava vlasništva dosjelošću. Osporava i odluku o troškovima postupka. Obzirom na navedeno, predlaže da sud drugoga stupnja njenu žalbu uvaži, presudu preinači sukladno njenim žalben im navodima, podredo da je ukine i predmet vrati sudu prvoga stupnja na ponovo suđenje. Potražuje troškove žalbe.

3. Sa žalbom tuženice postupljeno je na temelju odredbe članka 359. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 84/2008., 96/2008., 123/2008., 57/2011., 148/2011. - pročišćeni tekst, 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022., 155/2023. i 146/2025. - dalje: ZPP).

3.1. U svom odgovoru na žalbu tuženice, raniji tužitelj NĆ se istoj u cijelosti protivi ističući da je neosnovana i predlaže njeno odbijanje.

4. Ovdje se posebno ističe da je tijekom trajanja ovoga postupka i to u fazi žalbenog postupka, preminuo tužitelj NĆ (dana **.**.2024.), pa je stoga cjelokupan predmet vraćen sudu prvoga stupnja na postupanje sukladno odredbi članka 212. točka 1. ZPP. Stoga je sud prvoga stupnja svojim rješenjem poslovni broj P-1220/2022-34 od 14. listopada 2024. utvrdio prekid postupka, a rješenjem poslovni broj P-1220/2022-35 od 22. prosinca 2025. nastavljen je postupak te su pozvane ovdje tužiteljice kao nasljednice ranijeg tužitelja NĆ, preuzeti postupak u ovoj pravnoj stvari.

5. Žalba tuženice je osnovana.

6. Predmet spora je zahtjev pravnog prednika tužiteljica da se utvrdi da je vlasnik dijela k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] i to onog koji je u geodetskom elaboratu ovlaštenog geodeta Lunko inženjeringa d.o.o., sastavni dio koga je prijavni list potvrđen od strane Državne geodetske uprave, Područnog ureda za katastar Zadar, Odjel za katastar nekretnina Benkovac dana 2. prosinca 2020. klasa: 932-06/20-02/220, urbroj: 541-24- 05/3-20-3, označen kao k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], koji geodetski elaborat kao i prijavni list za zemljišne knjige su sastavni dio ove presude, te zahtjev da je isti ovlašten temeljem presude i prijavnog lista zatražiti i i postići diobu nekretnine k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] i to na način da se od te nekretnine odvoji dio novoformirane nekretnine k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], u odnosu na koju je tužitelj ovlašten zatražiti i postići uknjižbu svog prava vlasništva u cijelosti, uz istovremeno brisanje dotadašnjeg upisanog prava vlasništva tuženice, pri čemu tužitelj svoj tužbeni zahtjev temelji na institutu stjecanja prava vlasništva dosjelošću i nasljeđivanjem.

6.1. Odlučujući o postavljenom tužbenom zahtjevu pravnog prednika sada tužitelj ica, sud prvoga stupnja je isti u cijelosti prihvatio kao osnovan, obzirom je utvrdio da je predmetnu nekretninu pravni prednik tužiteljica stekao nasljeđivanjem iza smrti svoga oca ČĆ, da je njegov otac ČĆ predmetnu nekretninu stekao dodjelom od Sekretarijata za društvene službe, imovinsko pravne poslove i opću upravu Općine Benkovac radi izgradnje obiteljske kuće, da je otac ranijeg tužitelja NĆ zajedno sa svojom suprugom JĆ izgradio prizemnicu kuću a gradnju iste da je započeo 1970., da su na predmetnoj nekretnini bili posađeni bajami, da je otac ČĆ, ŠĆ, na predmetnoj nekretnini napasao ovce, da je predmetna nekretnina bila ograđena sa svih strana, da ranijeg tužitelja i njegovog prednika nitko nikada nije ometao u posjedovanju i korištenju predmetne nekretnine niti ometao tužiteljeve roditelje prilikom gradnje na predmetnoj nekretnini, da ranijeg tužitelja i njegove prednike nitko nikada nije ometao u posjedovanju i korištenju predmetne nekretnine od strane državnih i lokalnih vlasti ili Šumarije niti im je itko od tih vlasti i šumarije prigovarao u pogledu tog zemljišta, te da su raniji tužitelj i njegovi prednici u samostalnom, poštenom i neometanom posjedu predmetne nekretnina sigurno prije 1970. odnosno u razdoblju duljem od 50 godina, slijedom čega sud zaključuje da je raniji tužitelj stekao predmetnu nekretninu dosjelošću, pri čemu je rok dosjedanja istekao prije 17. studenog 1999. (članak 388. stavak 4. Zakon o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj 91/1996., 68/1998., 137/1999. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 22/2000. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 73/2000., 114/2001., 79/2006., 141/2006., 146/2008., 38/2009., 153/2009., 143/2012., 152/2014. i 81/2015. - pročišćeni tekst i 94/2017. - ispravak pročišćenog teksta - dalje: ZVDSP)).

7. Ispitujući pobijanu presudu u granicama žalbenih navoda žaliteljice, a pazeći pritom, dodatno po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka i na pravilnu primjenu materijalnog prava (članak 365. ZPP), ocjena je ovog drugostupanjskog suda da presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati.

8. Pravni prednik tužiteljica svoj je tužbeni zahtjev temeljio na institutu dosjelosti i nasljeđivanja. Pretpostavke za stjecanje vlasništva dosjelošću, po svim propisima čija primjena dolazi u obzir u ovom predmetu, a prema članku 388. stavku 2. i 3. ZVDSP su samostalan posjed određenog trajanja i kakvoće, pri čemu je nužno da posjed bude barem pošten odnosno, prema prijašnjim propisima, savjestan. To jasno proizlazi iz paragrafa 1477. Općeg građanskog zakonika, čije se odredbe primjenjuju kao pravna pravila na temelju Zakona o načinu primjene pravnih propisa donesenih prije 6. travnja 1941. („Narodne novine“ broj 73/1991.), članka 28. stavka 2. i 4. Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima („Službeni list SFRJ“ broj 6/1980. i 36/1990.) te članka 159. stavka 2. i 3. ZVDSP. Pritom, savjesnost (poštenje) se pretpostavlja, a tko tvrdi suprotno to mora i dokazati.

9. Prvostupanjski sud u pobijanoj odluci uopće nije razmatrao sadržaj navedenih zakonskih odredbi pa, posljedično tomu, nije niti utvrđivao jesu li ispunjene pretpostavke propisane tim odredbama za stjecanje vlasništva dosjelošću.

9.1. Naime, sud prvoga stupnja u predmetnoj odluci utvrđuje da je otac pravnog prednika tužiteljica, ČĆ, predmetnu nekretninu, onu u površini od 2989 m[2] , a sve prema geodetskom elaboratu čiju provedbu u zemljišnim knjigama zahtjeva , stekao dodjelom od Sekretarijata za društvene službe, imovinsko pravne poslove i opću upravu Općine Benkovac radi izgradnje obiteljske kuće te je stupio u posjed iste zajedno sa svojom obitelji, uživajući je nesmetano sve do svoje smrti (1971.) nakon čega oca nasljeđuje pravni prednik sada tužiteljica nastavljajući nesmetano koristiti predmet spora sve do utuženja kao samostalan i pošten posjednik.

9.2. Međutim, osnovano tuženica ističe da je sud pritom propustio cijeniti činjenicu i u tom pravcu dati valjano obrazloženje razloga, da je upravo tim rješenjem koje je donijeto **.**.1969. ČĆ dodijeljena na korištenje predmetna nekretnina radi izgradnje obiteljske kuće u površini od 1200 m[2] , a ne u površini koja je predmet ovoga spora.

9.3. Naime, otac pravnog prednika tužiteljica imao je valjan pravni osnov za posjedovanjem sporne nekretnine u dijelu koji mu je dodijeljen na korištenje, ali potpuno je ostalo neobrazloženo pitanje savjesnosti njegova posjeda u odnosu na spornu nekretninu „preko“ tih dodijeljenih 1200 m[2] , jer ukoliko je u tom dijelu otac pravnog prednika tužiteljica bio nepošten posjednik, niti njegov nasljednik , u konkretnom slučaju prvotno tužitelj NĆ, nije mogao biti, samom činjenicom samostalnog i od nikoga smetanog posjedovanja cjelokupnog predmeta spora (2989 m[2] ), njegov vlasnik. To stoga što je nepošten posjednik onaj koji zna ili je mogao znati da nema pravo (samostalno) posjedovati nekretninu.

9.4. Otac pravnog prednika tužiteljica od trenutka stupanja u posjed predmetne nekretnine - po utvrđenju suda od najkasnije 1970. pa do svoje smrti 1971., nije moga niti steći predmetnu površinu dosjelošću, jer za to nije proteklo zakonom propisano vrijeme, a u odnosu na utvrđenje suda da je pravni prednik tužiteljica predmetnu nekretninu stekao nasljeđivanjem iza smrti svoga oca, izostalo je neobrazloženo pitanje njegove savjesnosti odnosno da li je isti znao odnosno mogao znati obzirom na sve okolnosti slučaja, da li je otac koga je naslijedio bio savjestan posjednik cijele nekretnine koja je predmet spora, dakle i onog dijela preko dodijeljenih mu 1200 m[2] .

10. Nejasno je i nerazumljivo obrazloženje suda i u dijelu u kom zaključuje o početku tijeka posjeda pravnog prednika tužiteljica i njenih pravnih prednika na predmetnoj nekretnini. Naime, sud zaključuje da je predmet spora posjedovao još ŠĆ, djed NĆ, puno prije početka sedamdesetih godina prošlog stoljeća, što ne proizlazi iz stanja predmeta, pa je posljedično nejasno obrazloženje suda da je rok dosjedanja od 40 godina istekao prije ukidanja odredbe članka 388. stavak 4. ZVDSP (17. studenoga 1999.).

11. Slijedom navedenoga, zbog otklanjanja počinjenih bitnih povreda odredaba parničnog postupka, valjalo je žalbu tuženice uvažiti, ukinuti pobijanu presudu i rješenje te predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje, sve to temeljem odredbe članka 369. stavka 1. ZPP.

12. U ponovljenom postupku prvostupanjski sud otkloniti će ukazane mu bitne povredu parničnog postupka te će nakon pravilne ocijene svih provedenih dokaza (članak 8. ZPP), a cijeneći pri tome i ostale žalbene navode žalitelja, posebno one vezane za stjecanje prava vlasništva prednika sada tužiteljica na predmetnoj nekretnini te posljedično tome poštenje tužiteljica, donijeti novu pravilno obrazloženu presudu (članak 338. stavak 4. ZPP).

13. O troškovima žalbe odlučit će se u konačnoj odluci (članak 166. stavak 3. ZPP).

U Puli-Pola 19. ožujka 2026.

Predsjednica vijeća:

Nataša Babić