REPUBLIKA HRVATSKA

Županijski sud u Puli – Pola

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula-Pola

Poslovni broj: Gž-1298/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Puli-Pola, u vijeću sastavljenom od sudaca Zorana Šarića, predsjednika vijeća, Mirne-Nade Terlević Sebastijan, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice te Miroslava Ružića, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja BV, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kojeg zastupaju punomoćnici iz Zajedničkog odvjetničkog društva Branka Baice, Frane Baice i Ive Baice Skert, odvjetnika u Šibeniku, protiv tuženika 1. Lovačkog društva Sokol, Vodice, OIB: 90691965499, Trg kneza Branimira 67, kojeg zastupa punomoćnik Frane Sladoljev, odvjetnik u Vodicama i 2. Hrvatske ceste d.o.o., OIB: 55545787885, Zagreb, Vončinina 3, kojeg zastupa punomoćnik LV dipl. iur., zaposlenik tuženika, i umješača na strani tuženika Euroherc osiguranje d.d., OIB: 22694857747, Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, kojeg zastupaju punomoćnici iz Odvjetničkog društva Grgić i partneri, Zagreb, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Šibeniku poslovni broj: Pn-66/2020 od 18. srpnja 2025., u sjednici vijeća održanoj 19. ožujka 2026.

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tužitelja te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Šibeniku poslovni broj Pn-66/2020 od 18. srpnja 2025.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja, točkom I., odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja kojim je tražio da se naloži tuženicima solidarna isplata tužitelju iznosa od 3.318,07 eura /20.000,00 kuna sa zakonskom zateznom kamatom po propisanoj kamatnoj stopi, od 24. kolovoza 2021. pa do isplate i njegov zahtjev za solidarnu naknadu troška parničnog postupka. Točkom II. je naloženo tužitelju da tuženiku Lovačkom društvu Sokol naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 2.012,50 eura, a točkom III. da umješaču Euroherc osiguranju d.d. naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 1.750,00 eura.

2. Protiv te presude pravovremenu i dopuštenu žalbu podnio je tužitelj iz svih zakonom propisanih žalbenih razloga. Smatra da je sud propustio utvrditi činjenice koje upućuju na osnovanost tužbenog zahtjeva tužitelja. Predmetna dionica nije bila označena prometnim znakom divljač na cesti, a čl. 50. Zakona o cestama izričito stoji da pravna osoba koja upravlja javnom cestom, odnosno koncesionar odgovara za štetu iz stavka 1. tog članka (štetu trećim osobama nastalu na javnoj cesti zbog naleta na divljač) nastalu na javnoj cesti ukoliko javna cesta, na zahtjev osobe koja gospodari lovištem, nije označena prometnom signalizacijom i opremom sukladno posebnim propisima. Također, vještak u nalazu i mišljenju govori o brzini vepra koju je teško procijeniti pa je vještakov izračun samo okvirna procjena. Nesreća se dogodila neposredno oko prometnog znaka izričite naredbe – ograničenje brzine na 60 km/h pa sud ne bi trebao sa stopostotnom sigurnošću zaključivati da je apsolutna odgovornost za događaj na strani vozača DV. Tužitelj ističe da se udar dogodio prije znaka izričite naredbe ograničenja brzine na 60 km/h, a u skici mjesta očevida stoji da se udarac dogodio neposredno poslije znaka ograničenja brzine 60 km/h. Sud to treba uzeti u obzir. Kako se radi o opasnoj stvari, vepru, 1. tuženik odgovara po načelu objektivne odgovornosti, a na prometnici je trebao postojati znak divljač na cesti (što govori o odgovornosti 2. tuženika). Sam nalaz i mišljenje vještaka je upitan što, između ostalog, proizlazi i iz činjenice da je u samom nalazu i mišljenju od 9. veljače 2023. sam vještak napisao da se prometna nesreća dogodila 26. svibnja 2004., a dogodila se 29. srpnja 2017. što dovodi u sumnju „apsolutnu točnost“ vještačenja. Tužbeni zahtjev osnovan je u cijelosti, a podredno postoji podijeljena odgovornost. Prvostupanjski sud potpuno pogrešno i neosnovano i dosudio parnični trošak. Predlaže prihvaćanje žalbe i preinačenje presude prihvaćanjem tužbenog zahtjeva tužitelja.

3. Tuženici nisu odgovorili na žalbu tužitelja.

4. Žalba tužitelja nije osnovana.

5. Predmet spora u ovoj pravnoj stvari je zahtjev tužitelja kojim traži naknadu imovinske štete nastale na njegovom vozilu u iznosu od 3.318,07 eura, koja mu je nastala 29. srpnja 2017. kada je, upravljajući osobnim automobilom Škoda Octavia registarskih oznaka [registarska oznaka], na državnoj cesti D-27 iz smjera zapada u smjeru istoka, na udaljenosti oko 300 m sjeverozapadno od skretanja za Zaton, koja prolazi kroz lovno područje u nadležnosti Lovačkog društva Sokol iz Vodica, njime naletio na divlju svinju.

6. Prvostupanjski sud je odbio tužbeni zahtjev tužitelja uz zaključak kako ne postoji odgovornost tuženika za štetu nastalu tužitelju. To sve, u odnosu na tuženika Lovačko društvo Sokol, imajući u vidu odredbu čl. 80. st. 6. Zakona o lovstvu („Narodne novine“ broj: 99/2018., 32/2019., 32/2020. i 127/2024., dalje ZL), prema kojoj za štetu nastalu naletom vozila na divljač odgovara vozač ako se utvrdi da je upravljao vozilom protivno odredbama propisa kojima je uređeno područje sigurnosti prometa na cestama i postojećim prometnim znakovima izričitih naredbi i činjenicu da je vozač prilikom prometne nezgode upravljao brzinom od 89km/h, dok je prometnim znakom kojim je uređeno područje radi sigurnosti prometa bila određena brzina kretanja od 60 km/h, kao i mišljenje vještaka da do prometne nezgode ne bi ni došlo da je vozač upravljao propisanom brzinom od 60 km/h. U odnosu na tuženika Hrvatske ceste d.o.o., cijeneći odredbu čl. 50. st. 1. i 2. Zakona o cestama („Narodne novine“ broj 84/2011., 18/2013., 22/2013., 54/2013., 148/2013., 92/2014., 110/2019., 144/2021., 114/2022., 114/2022., 4/2023., 133/2023., 156/2025., dalje ZC) kojima je propisano da se za štetu trećim osobama nastalu na javnoj cesti zbog naleta na divljač odgovara po osnovi krivnje, st. 1., i st. 2. da pravna osoba koja upravlja javnom cestom, odnosno koncesionar, odgovara za štetu iz st. 1. tog članka nastalu na javnoj cesti ukoliko javna cesta, na zahtjev osobe koje gospodari lovištem, nije označena prometnom signalizacijom i opremom sukladno posebnim propisima .

6.1. Ocjenjuje kako je do prometne nezgode došlo krivnjom vozača koji nije prilagodio brzinu kretanja uvjetima na cesti tako da može pravovremeno postupiti po prometnom pravilu ili znaku pa on odgovara i za štetu, dok tužbeni zahtjev prema tuženicima odbija kao neosnovan.

6.2. Pritom, zaključuje kako bi odgovornost tuženika Hrvatske ceste d.o.o. postojala isključivo ukoliko bi se utvrdilo da je tuženik propustio postaviti prometni znak divljač na cesti, što nije utvrđeno. Naime, ocjenjuje kako taj tuženik taj znak ne postavlja prema vlastitom nahođenju, već na zahtjev tuženika Lovačkog društva Sokol, uz prethodnu suglasnost ministarstva nadležnog za poslove prometa i to na temelju odgovarajućih prometnih projekata. Kako je taj tuženik istaknuo kako je tuženik Lovačko društvo Sokol zahtjevom od 7. svibnja 2014. zatražio od njega postavljanje prometnog znaka divljač na cesti i to na stacionaži 9+800 km do stacionaže 11+000 km, a ne na dijelu prometnice na kojem se dogodila prometna nezgoda, što tuženik Lovačko društvo Sokol nije osporio u postupku, time ocjenjuje da nije dokazana odgovornost tuženika Hrvatske ceste d.o.o. za štetu nastalu tužitelju prema odredbi čl. 50. ZC-a.

7. Odluka prvostupanjskog suda pravilna je, iako je djelomično rezultat pogrešne primjene materijalnog prava.

8. Prvostupanjski sud nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti prema odredbi čl. 365. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 84/2008., 57/2011., 25/2013., 70/2019., 80/2022., 114/2022., 155/2023., dalje: ZPP). Sam tužitelj određeno ne ukazuje na počinjenje bitnih povreda odredaba postupka, već se na njih tek paušalno poziva.

9. Prvostupanjski sud je, nakon dovoljne raspravljenosti ove pravne, utvrdio sljedeće odlučne činjenice:

- da se prema zapisniku o očevidu Policijske uprave Šibensko-kninske 29. srpnja 2017. oko 23.05 sati dogodila prometna nezgoda naleta na divlju svinju na dionici D- 27, 5. dionica, 9 km i 300 metara ([adresa]), izvan naselja, na dijelu ceste koji predstavlja ravnu cestu bez prijelaza za pješake, kada je kolnik bio dobar i suh, a na kojem dijelu ceste je ograničenje brzine bilo određeno prometnim znakom na 60 km/h, središnja linija kolnika isprekidana, bez prometnog znaka divljač na cesti, odnosno divlja svinja-vepar na cesti, kada je vrijeme bilo vedro, stanje prometa normalno i vidljivost noćna te su u prometnoj nezgodi sudjelovali DV, kao vozač osobnog automobila marke Škoda, registarskih oznaka [registarska oznaka], i BV, kao putnik;

- da iz nalaza i mišljenja i dopune nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka za cestovni promet, tehniku i procjenu motornih vozila, osim navedenih utvrđenja iz gornje alineje, proizlazi da je brzina kretanja osobnog automobila marke Škoda koji je sudjelovao u prometnoj nezgodi neposredno prije nezgode iznosila oko 89 km/h, s time da je vozač mogao ugledati divlju svinju na 24 m udaljenosti i 1 s vremenski prije prometne nesreće; da na dionici na kojoj se dogodila prometna nezgoda nije bilo znaka divljač na cesti te da je vještak, pregledom mjesta događaja, 25. veljače 2023., utvrdio da se prometni znak opasnosti A33/divljač (vepar) nalazi na cesti s dopunskom oznakom E01 7km nalazi na D27, na 5. dionici 1 km + 100 metara te da se zato, u skladu i s podacima iz zapisnika o očevidu, prometna nezgoda dogodila na dijelu dionice koja nije obuhvaćena prometnim znakom, već 1200 metara iza prestanka važenja znaka opasnosti (da je s obzirom na oznake znak vrijedio narednih 7 km, odnosno do 8. km i 100 metara, a kako se prometna nezgoda dogodila na 9. km i 300 metara, da je predmetni prometni znak vrijedio do 1 km i 200 metara prije mjesta prometne nezgode); da bi se, u slučaju da se oštećeno vozilo kretalo dopuštenom brzinom od 60 km/h, vepar i vozilo mimoišli, odnosno do sudara ne bi došlo);

- da je naletom na vozilo tužitelja nastala šteta na njegovom vozilu.

10. Tako utvrđeno odlučno činjenično stanje prihvaća i ovaj sud, budući da proizlazi iz savjesno izvedenih dokaza u skladu s odredbom članka 8. ZPP-a, njihove pravilne i argumentirane ocjene.

11. Budući da se štetni događaj dogodio 29. srpnja 2017., prvostupanjski sud pogrešno, kao lex specialis, primjenjuje ZL, čl. 80. st. 6. tog zakona (prema kojoj odredbi za štetu nastalu naletom vozila na divljač odgovara vozač ako se utvrdi da je upravljao vozilom protivno odredbama propisa kojima je uređeno područje sigurnosti prometa na cestama i postojećim prometnim znakovima izričitih naredbi), koji zakon nije bio na snazi u vrijeme nastanka štetnog događaja jer je stupio na snagu 17. studenog 2018., nakon prometne nezgode.

11.1. Dakle, u vrijeme štetnog događaja je na snazi bio Zakon o lovstvu („Narodne novineˮ broj: 140/2005., 75/2009., 14/2014., 21/2016., 41/2016., 62/2017., dalje ZL05) koji se primjenjuje u ovoj pravnoj stvari, a odredbom čl. 83. tog zakona bilo je propisano da je za štetu koju počini divljač u lovištu odgovoran lovoovlaštenik lovišta, pod uvjetom da je oštećeni poduzeo propisane mjere za sprječavanje štete od divljači koje je u smislu tog zakona bio obvezan poduzeti. Tuženik Lovačko društvo Sokol je zato prema odredbi čl. 83. st. 1. ZL05, ali i prema čl. 1063. i 1064. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novineˮ broj: 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018. i 126/2021., 114/2022., 156/2022., 145/2023., 155/2023., dalje ZOO) objektivno odgovoran za štetu koju je počinila divljač. Međutim, kako je odredbom čl. 83. st. 1. ZL05 kao lex specialis određeno da za štetu koju počini divljač u lovištu odgovara lovoovlaštenik lovišta, i u slučaju štete u lovištu nastale na motornom vozilu koju je prouzročila divljač, kao opasna stvar, odgovara lovoovlaštenik tog lovišta, s time da se on može osloboditi svoje odgovornosti za štetu u sljedećim slučajevima: 1) ako sukladno odredbi članka 83. stavka 1. ZL05 dokaže da oštećeni nije poduzeo propisane mjere za sprječavanje štete od divljači, 2. ako dokaže da šteta nije nastala od divljači, odnosno da je nastala od nekog nepredvidivog uzroka koji se nalazio izvan stvari koji se nije mogao spriječiti, izbjeći ili otkloniti ili 3) ako dokaže da je šteta nastala isključivo radnjom oštećenika ili treće osobe koju on nije mogao predvidjeti i čije posljedice nije mogao ni izbjeći ni otkloniti 1067. st. 1. i 2. ZOO-a (u konkretnom slučaju je vozač vozila tužitelja, upravljajući vozilom iznad dopuštene brzine za gotovo 30 km/h naletio na divlju svinju, a vožnjom ograničenom brzinom do prometne nezgode ne bi ni došlo, čime je šteta na vozilu nastala isključivo radnjom treće osobe, vozača vozila tužitelja, tužiteljevog sina DV).

12. Međutim, iako je prvostupanjski sud u pogledu tuženika Lovačko društvo Sokol pogrešno primijenio materijalno pravo, i pravilnom primjenom materijalnog prava, spomenutih odredbi (toč. 11.1. ove odluke), trebalo je jednako odlučiti o tužbenom zahtjevu u odnosu na tog tuženika. Stoga, kako je tuženik Lovačko društvo Sokol dokazao da je šteta nastala isključivo radnjom treće osobe, oslobodio se odgovornosti za štetu nastalu tužitelju, s time da nisu utvrđene ni činjenice koje bi govorile o podijeljenoj odgovornosti (na što također, bez određenih i navedenih razloga, ukazuje žalitelj).

13. Tuženik Hrvatske ceste d.o.o. bi, kako i sam tužitelj u žalbi navodi, odgovarao tužitelju da se utvrdio njegov propust koji se odnosi na postavljanje prometnog znaka opasnosti divlje životinje / divlja svinja. Prvostupanjski sud u vezi s time pravilno zaključuje kako tužitelj nije dokazao da tuženik Hrvatske ceste d.o.o. predmetni znak na zahtjev tuženika Lovačko društvo Sokol i uz prethodnu suglasnost ministarstva nadležnog za poslove prometa na temelju odgovarajućih prometnih projekata nije postavio na navedenoj dionici ceste. Naprotiv, utvrđeno je da je postavljeni znak po tuženiku Hrvatske ceste d.o.o. postavljen prema zahtjevu tuženika na dionici od 7 km, ali taj znak više nije vrijedio za predmetno područje, udaljeno od mjesta prestanka važenja znaka za 1 km i 200 metara. Tužitelj, osim toga, i ne tvrdi da tuženik Hrvatske ceste d.d. nije postupio po traženju tuženika Lovačko društvo Sokol za postavljenje spomenutog prometnog znaka.

13.1. Protivno žalbi, nije dovoljna sama činjenica da područje nije označeno prometnim znakom opasnosti divlje životinje / divlja svinja, nego se za odgovornost tuženika Hrvatske ceste moraju ispuniti pretpostavke iz čl. 50. st. 1. i 2. ZC-a, do čega u ovom slučaju nije došlo.

14. Vještak je, protivno žalbenim navodima svoj nalaz i mišljenje dao na temelju utvrđenih činjenica zapisnikom o očevidu na licu mjesta i skici tog mjesta. Upravo su te činjenice bile odlučne za ocjenu o brzini kretanja vozila tužitelja kojim je upravljao DV. Pritom, iako vještak u nalazu i mišljenju govori o prosječnoj brzini kretanja divlje svinje, koji parametar je teško provjerljiv, sve ostale okolnosti slučaja su takve da, i po ocjeni ovog suda, podržavaju ocjenu prvostupanjskog suda o prihvaćanju nalaza i mišljenja vještaka iz navedenih razloga po istom sudu. Iako je vještak u zadnjoj rečenici svog pisanog mišljenja doista napisao da se prometna nesreća dogodila 26. svibnja 2004., a dogodila se 29. srpnja 2017., cijeneći višekratno pozivanje vještaka u istom nalazu upravo na 29. srpnja 2017. i okolnosti koje su tada postojale (ne trinaest godina ranije), zapisnik o očevidu u kojem je naveden isti dan (nije ni sporno da je do nesreće došlo tog dana), ocjena je ovog suda kako se radi o očitoj omašci vještaka u navođenju tog pogrešnog datuma koju, osim toga, ni sam žalitelj prije podnošenja žalbe nije isticao.

15. Žalitelj neosnovano tvrdi kako se nesreća dogodila neposredno oko prometnog znaka izričite naredbe – ograničenja brzine na 60 km/h jer iz same skice na koju se poziva tužitelj proizlazi kako je mjesto sraza vozila i divlje svinje bilo na udaljenosti koja se ne može smatrati neposrednom (kako je od FTM do PTM udaljenost 300 m, a znak je postavljen približno na 1/3 udaljenosti od FTM, udaljenost mjesta nesreće je od samog znaka bila najmanje 150 m). Ne radi se o udaljenosti ni o stupnju prekoračenja brzine koji bi se mogao pravdati blizinom znaka. Osim toga, vozač je već prilazeći znaku mogao uočiti taj znak (prije nailaska na sam znak) i prema prometnim propisima je bio dužan prilagoditi svoju brzinu navedenom ograničenju.

16. Odluka o trošku pravilno je donesena primjenom odredbe čl. 154. st. 1. ZPP-a, budući da tužitelj nije uspio u postupku. Sam tužitelj određeno ni ne pobija samu odluku o pojedinim troškovima.

17. Slijedom navedenog, žalba tužitelja je odbijena i potvrđena presuda suda prvog stupnja prema odredbi članka 368. st. 1. i 2. ZPP-a.

U Puli, 19. ožujka 2026.

Predsjednik vijeća

Zoran Šarić