REPUBLIKA HRVATSKA
ŽUPANIJSKI SUD U SLAVONSKOM BRODU
Tome Skalice 2
35000 Slavonski Brod
Poslovni broj: Kž-543/2025-5
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Slavonskom Brodu, u vijeću sastavljenom od sudaca Vedrana Pavelića, kao predsjednika vijeća, te sudaca Silvije Sajfert i Mirka Svirčevića, kao članova vijeća, uz sudjelovanje Ivane Ereš, kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog IČ, zbog kaznenog djela iz članka 179.a Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/22, 114/23 i 36/24; dalje: KZ/11) i kaznenog djela iz članka 139. stavka 3. u vezi stavka 2. KZ/11, odlučujući o žalbi Općinskog državnog odvjetništva u Zadru podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Zadru broj K-200/2025 od 22. svibnja 2025., u sjednici vijeća održanoj 19. ožujka 2026.
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba Općinskog državnog odvjetništva u Zadru kao neosnovana, te se potvrđuje prvostupanjska presuda.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Zadru broj K-200/2025 od 22. svibnja 2025., proglašen je krivim optuženi IČ zbog počinjenja kaznenog djela protiv braka, obitelji i djece – nasilja u obitelji iz članka 179.a KZ/11 i kaznenog djela protiv osobne slobode – prijetnjom iz članka 139. stavka 3. u svezi stavka 2. KZ/11, činjenično opisano izrekom te presude, pa mu je za kazneno djelo iz članka 179.a KZ/11 na temelju članka 179.a KZ/11 u svezi sa člankom 44. KZ/11 i člankom 48. stavak 2. u vezi sa člankom 49. stavak 1. točkom 4. KZ/11 utvrđena kazna zatvora u trajanju od 9 (devet) mjeseci, a za kazneno djelo iz članka 139. stavak 3. u svezi stavka 2. KZ/11 na temelju članka 139. stavka 3. KZ/11 u svezi sa člankom 44. KZ/11 i člankom 48. stavak 2. u vezi sa člankom 49. stavak 1. točkom 5. KZ/11 utvrđena kazna zatvora u trajanju od 4 (četiri) mjeseca i na temelju članka 51. KZ/11 osuđen je na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine.
1.1.. Na temelju članka 56. KZ/11 optuženom ZČ izrečena je uvjetna osuda, na način da se jedinstvena kazna zatvora od 1 (jedne) godine neće izvršiti ako optuženi IČ u roku od 3 (tri) godine, od pravomoćnosti presude, ne počini novo kazneno djelo.
1.2. Na temelju članka 54. KZ/11 za slučaj opoziva uvjetne osude optuženom ZČ će se u izrečenu kaznu zatvora uračunati vrijeme lišenja slobode od
27. do 29. studenoga 2024.
1.3. Na temelju članka 148. stavka 1. u svezi s člankom 145. stavkom 2. točkom 6. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12 - odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22 i 36/24, 72/25 i 13/26 - dalje u tekstu: ZKP) optuženi IČ dužan je nadoknaditi trošak kaznenog postupka u iznosu od 100,00 EUR (sto eura) u roku od 15 (petnaest) dana od pravomoćnosti presude, pod prijetnjom ovrhe.
2. Protiv te presude žalbu je podnijelo Općinsko državno odvjetništvo u Zadru zbog odluke o kazni, s prijedlogom da se pobijana prvostupanjska presuda preinači i optuženiku izrekne stroža kazna zatvora. Državno odvjetništvo smatra da je sud precijenio značaj utvrđenih olakotnih okolnosti, a kao olakotno sud je cijenio priznanje djela, odnos prema sudu i postupku, izraženo žaljenje i kajanje, raniju neosuđivanost i pomirbu sa žrtvom, posebno uzimajući u obzir da je okrivljeniku za počinjena kaznena djela u kojima je pokazao ustrajnost i upornost u kršenju zakonom propisanih normi, odredio tako kratko vrijeme provjeravanja. Smatra da se izrečenom kaznom za predmetna kaznena djela neće ostvariti svrha kažnjavanja, odnosno da se neće ostvariti specijalna prevencija jer se ne može očekivati da se svrha kažnjavanja može postići osuđivanjem na tako blagu kaznu osobito kod okrivljenika koji je već pokazao upornost u ovakvom postupanju prema svojoj supruzi, a neće se postići niti generalna prevencija tih kaznenih djela jer je potrebno strožim kažnjavanjem jačati svijest građana o pogibeljnosti činjenja ovih kaznenih djela. Obe prevencije se mogu postići izricanjem strožih kazni.
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. Županijski državni odvjetnik kojemu je spis u smislu članka 474. stavka 1. ZKP/08 dostavljen radi razgledavanja, vratio je isti na nadležno postupanje.
5. Žalba Općinskog državnog odvjetništva u Zadru nije osnovana.
6. Nije u pravu državni odvjetnik kada tvrdi da je optuženiku presudom prvostupanjskog suda izrečena preblaga kazna te da se optuženika treba osuditi na strožu kaznu zatvora.
6.1. Prilikom izbora vrste i visine kazne, prvostupanjski sud je optuženiku cijenio sve one okolnosti koje su od utjecaja da kazna po vrsti ili mjeri bude teža ili lakša za optuženika pa mu je kao olakotno cijenio da je priznao počinjenje kaznenog djela i izrazio žaljenje i kajanje kao i činjenicu da do sada nije evidentiran kao kažnjavana osoba u kaznenoj pa ni prekršajnoj evidenciji te da se pomirio sa žrtvom, dok mu otegotnih okolnosti nije utvrdio.
6.2. U žalbi se ističe da je prvostupanjski sud precijenio olakotne okolnosti na strani optuženika, a da nije uzeo u obzir iskazanu ustrajnost i upornost u kršenju zakonom propisanih normi. Državni odvjetnik stoga smatra da je izrečena uvjetna osuda neprikladna za ostvarenje svrhe radi koje je određena i da se njome ne može ostvariti svrha generalne prevencije.
6.3. Nije osnovana žalba državnog odvjetnika iz navedenog žalbenog razloga, naime prilikom donošenja odluke o uvjetnoj osudi prvostupanjski sud je potpuno i pravilno utvrdio sve okolnosti (olakotne i otegotne) o kojima ovisi izbor, vrsta i mjera kazne koje prihvaća i ovaj drugostupanjski sud (obrazloženje pod točkom 7. i 8.). Pri tome prvostupanjski sud nije precijenio utvrđene olakotne uz izostanak otegotnih okolnosti. Prvostupanjski sud je jasno obrazložio i dao razloge zbog čega smatra da ima uvjeta za primjenu instituta ublažavanja kazne iz članka 48. KZ/11 i članka 49. KZ/11, te pravilno zaključio da se svrha kažnjavanja može najbolje postići izricanjem uvjetne osude, a što je moguće putem primjene instituta ublažavanja kazne. Pri tom je dao valjane razloge kojima se rukovodio vodeći računa i o interesu žrtve, te uzeo u obzir stav žrtve MČ koja je navela kako ne bi željela da optuženik završi u zatvoru, obzirom na njegov odnos sa malodobnim sinom o kojem skrbi te uredno plaća uzdržavanje, da se njihov odnos popravio, da funkcioniraju jako dobro, da nije kršio izrečene mu mjere opreza. Valjano je prvostupanjski sud cijenio okolnost da su se optuženik i žrtva pomirili, da optuženik ni na koji način nije kažnjavan, da se pridržavao mjere opreza i da uredno plaća uzdržavanje djetetu. Upravo uvažavajući stav žrtve i želju žrtve da se bezuvjetna kazna optuženiku ne izrekne navedene okolnosti je pravilno cijenio prvostupanjski sud kao osobito olakotne i valjano primijenio institut ublažavanja kazne.
6.4. Unatoč tome što su djela nasilja u obitelji u porastu prvostupanjski sud je u konkretnom slučaju vodio računa o prirodi i težini kaznenih djela, pa i navodima žrtve da optuženik nju nije nikad fizički napao niti tukao, već da se radilo o verbalnim svađama. Stoga je prvostupanjski sud pravilno procijenio da će se i uvjetnom osudom postići svrha kažnjavanja te pojedinačne kazne izrečene i to: 9 (devet) mjeseci za kazneno djelo iz članka 179.a KZ/11 te 6 (šest) mjeseci za kazneno djelo prijetnje iz članka 139. stavak 3. KZ/11, su primjerene kao i jedinstvena kazna zatvora u trajanju od 1 godine, na koju je optuženik osuđen uz izrečeni rok provjeravanja od 3 (tri) godine. Prema nalaženju ovog drugostupanjskog suda izrečenom uvjetnom osudom i rokom provjeravanja od tri godine ostvarit će se svrha kažnjavanja izražavanjem društvene osude zbog počinjenog kaznenog djela, jačanjem povjerenja građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava, utjecajem na počinitelja i sve druge da ne čine kaznena djela kroz jačanje svijesti o pogibeljnosti činjenja kaznenog djela i o pravednosti kažnjavanja, uz omogućavanje optuženiku da se ponovno uključi u društvo (članak 41. KZ/11).
7. Slijedom navedenog žalba državnog odvjetnika nije osnovana, a ovaj drugostupanjski sud nije utvrdio neku od povreda iz članka 476. stavka 1. ZKP/08 na koje pazi po službenoj dužnosti. Stoga je žalbu valjalo odbiti kao neosnovanu i na temelju članka 482. ZKP/08 odlučiti kao u izreci presude.
U Slavonskom Brodu,19. ožujka 2026.
Predsjednik vijeća
Vedran Pavelić
