REPUBLIKA HRVATSKA
ŽUPANIJSKI SUD U SLAVONSKOM BRODU
Tome Skalice 2
35000 Slavonski Brod
Poslovni broj: Kž-243/2023-7
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Slavonskom Brodu, u vijeću sastavljenom od sudaca Vedrana Pavelića, kao predsjednika vijeća, te sudaca Silvije Sajfert i Mirka Svirčevića, kao članova vijeća, uz sudjelovanje Ivane Ereš, kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optužene RĆK, zbog kaznenog djela iz članka 139. stavka 3. u svezi stavka 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/22; dalje: KZ/11), odlučujući o žalbi Općinskog državnog odvjetništva u Zadru podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Zadru broj K-60/2023 od 17. ožujka 2023., u sjednici vijeća održanoj 19. ožujka 2026.
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba Općinskog državnog odvjetništva u Zadru kao neosnovana, te se potvrđuje prvostupanjska presuda.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Zadru broj K-60/2023 od 17. ožujka 2023., proglašena je krivom optužena RĆK zbog počinjenja kaznenog djela protiv osobne slobode – prijetnjom iz članka 139. stavka 3. u svezi stavka 2. KZ/11, činjenično opisano izrekom te presude, pa je na temelju članka 139. stavka 3. KZ/11 osuđena na kaznu zatvora u trajanju 9 (devet) mjeseci, a na temelju članka 56. KZ/11 izrečena joj je uvjetna osuda tako da se kazna zatvora neće izvršiti ukoliko optužena u vremenu provjeravanja od 3 (tri) godine ne počini novo kazneno djelo.
1.1. Na temelju odredbe članka 54. KZ/11 u slučaju opoziva uvjetne osude u izrečenu kaznu zatvora uračunava joj se vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 5. siječnja 2023. kao dana uhićenja do 16. ožujka 2023.
1.2. Na temelju članka 69. KZ/11 optuženoj RĆK izrečena je sigurnosna mjera obveznog liječenja od ovisnosti o alkoholu koja može trajati do proteka roka provjeravanja primjenom uvjetne osude. Sigurnosna mjera obveznog liječenja od ovisnosti o alkoholu će se izvršavati izvan zatvorskog sustava uz nadzor nadležnog tijela za probaciju.
1.3. Na temelju članka 73. KZ/11 optuženoj ZĆK izrečena je sigurnosna mjera zabrane približavanja, uznemiravanja ili uhođenja žrtve RĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj], kći R, s prebivalištem u [adresa], s boravištem u [adresa], na adresi [adresa]., kojoj se ne smije približiti na udaljenost manju od 7 metara, a koja mjera se izriče u trajanju od 2 (dvije) godine.
1.4. Sud je upozorio optuženu RĆK da može opozvati uvjetnu osudu i odrediti izvršenje izrečene kazne osuđeniku koji bez opravdanog razloga krši obvezu koja mu je određena sigurnosnom mjerom obveznog liječenja od ovisnosti, te sigurnosnom mjerom zabrane približavanja, uznemiravanja ili uhođenja žrtve, izrečenima uz uvjetnu osudu (članak 58. stavak 5. KZ/11).
1.5. Na temelju odredbe članka 79. stavka 2. KZ/11 od optužene je oduzet jedan metalni nož drvenog rukohvata, oštrice dužine cca 20 cm, a koji je privremeno oduzet temeljem potvrde o privremenom oduzimanju predmeta PU Zadarske – PP Zadar serijski broj: [serijski broj] od 5. siječnja 2023.
1.6. Na temelju članka 148. stavka 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ br. 152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12–Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22, 36/24, 72/25 i 13/26
– dalje u tekstu: ZKP/08), optužena se u cijelosti oslobađa od obveze podmirenja troškova kaznenog postupka.
2. Protiv te presude žalbu je podnijelo Općinsko državno odvjetništvo u Zadru zbog odluke o uvjetnoj osudi, s prijedlogom da se pobijana prvostupanjska presuda preinači i optuženici izrekne predložena kazna zatvora.
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. Županijski državni odvjetnik kojemu je spis u smislu članka 474. stavka 1. ZKP/08 dostavljen radi razgledavanja, vratio je isti na nadležno postupanje.
5. Žalba Općinskog državnog odvjetništva u Zadru nije osnovana.
6. Nije u pravu državni odvjetnik kada tvrdi da je optuženoj presudom prvostupanjskog suda izrečena preblaga kazna te da se optužena treba osuditi na bezuvjetnu kaznu zatvora.
6.1. Prilikom izbora vrste i visine kazne, prvostupanjski sud je optuženoj cijenio sve one okolnosti koje su od utjecaja da kazna po vrsti ili mjeri bude teža ili lakša za optuženu pa joj je kao olakotno cijenio da je tempore criminis bila bitno smanjeno ubrojiva, da je izrazila žaljenje i barem verbalno pokazala spremnost da se otkloni od negativnih emocija prema oštećenoj kao i štetnog djelovanja alkohola. Prvostupanjski sud olakotnim je cijenio i činjenicu da optužena do sada nije osuđivana zbog istog ili istovrsnog kaznenog djela (okrivljenica je presudom Općinskog suda u Zagrebu broj K-104/18 od 11. listopada 2018. koja je postala pravomoćna 11. listopada 2018. osuđena na uvjetnu kaznu zatvora u trajanju od 1 godine uz rok kušnje u trajanju od 3 godine zbog kaznenog djela razbojničke krađe iz čl. 231. st. 1. KZ/11 uz posebnu obvezu obvezno liječenje od ovisnosti o alkoholu), dok joj je kao otegotnu okolnost cijenio da je kazneno djelo prijetnje prema oštećenici RĆ optužena počinila na izrazito grubi način i stupanj krivnje okrivljenice.
6.2. U žalbi se ističe da je prvostupanjski sud precijenio olakotne okolnosti na strani optužene, a da je podcijenio otegotne okolnosti, odnosno činjenicu da je optužena pravomoćno osuđena zbog kaznenog djela razbojničke krađe iz članka 231. stavka1. KZ/11, koje kazneno djelo u sebi sadrži elemente nasilja, i to na kaznu zatvora u trajanju od 1 godine uvjetno na 3 godine, uz izrečenu sigurnosnu mjeru obveznog liječenja od ovisnosti o alkoholu u trajanju od 3 godine, a koja kazna ju očigledno nije odvratila od daljnjeg činjenja kaznenih djela, već je naprotiv njezino protupravno ponašanje eskaliralo, te da je prvostupanjski sud podcijenio otegotnu okolnost u vidu načina počinjenja kaznenog djela, a to je da je optuženica pokazala izrazitu upornost u činjenju inkriminiranog kaznenog djela – da je u više navrata ponovila da će ubiti oštećenicu RĆ, a pri tome i da je držala nož u ruci. Državni odvjetnik stoga smatra da izrečena uvjetna osuda ne predstavlja zakonitu sankciju jer se izricanjem takve sankcije neće moći ostvariti niti jedna zakonom predviđena svrha kažnjavanja poput specijalne prevencije koja bi trebala utjecati na optuženicu RĆK da se suzdrži od svakog daljnjeg počinjenja kaznenih djela, te generalna prevencija da ukaže ostalim građanima kako se postupa s počiniteljima kaznenih djela.
6.3. Nije osnovana žalba državnog odvjetnika iz navedenog žalbenog razloga, naime prilikom donošenja odluke o uvjetnoj osudi prvostupanjski sud je potpuno i pravilno utvrdio sve okolnosti (olakotne i otegotne) o kojima ovisi izbor, vrsta i mjera kazne koje prihvaća i ovaj drugostupanjski sud (obrazloženje pod točkom 31.). Pri tome prvostupanjski sud nije podcijenio ni precijenio niti utvrđene olakotne niti utvrđene otegotne okolnosti. Pravilno je prvostupanjski sud polazeći od stupnja krivnje optužene, društvene opasnosti počinjenog kaznenog djela zbog kojeg je proglašena krivom u okviru zakonom propisane kazne za navedeno kazneno djelo optuženu RĆK osudio za kazneno djelo prijetnje iz članka 139. stavak 3. KZ/11 na kaznu zatvora u trajanju od devet mjeseci, te na temelju članka 56. KZ/11 izrekao uvjetnu osudu na način da se kazna zatvora na koju je osuđena neće izvršiti ako u roku provjeravanja od tri godine ne počini novo kazneno djelo uz izricanje sigurnosne mjere obveznog liječenja od ovisnosti o alkoholu koja može trajati do proteka roka provjeravanja primjenom uvjetne osude i sigurnosne mjere zabrane približavanja, uznemiravanja ili uhođenja žrtve RĆ u trajanju od dvije godine. Prema nalaženju ovog drugostupanjskog suda izrečenom uvjetnom osudom i rokom provjeravanja od tri godine, uz izricanje navedenih sigurnosnih mjera, u odnosu na konkretnog optuženika ostvarit će se svrha kažnjavanja izražavanjem društvene osude zbog počinjenog kaznenog djela, jačanjem povjerenja građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava, utjecajem na počinitelja i sve druge da ne čine kaznena djela kroz jačanje svijesti o pogibeljnosti činjenja kaznenog djela i o pravednosti kažnjavanja, uz omogućavanje optuženoj da se ponovno uključi u društvo (članak 41. KZ/11).
7. Slijedom navedenog žalba državnog odvjetnika nije osnovana, a ovaj drugostupanjski sud nije utvrdio neku od povreda iz članka 476. stavka 1. ZKP/08 na koje pazi po službenoj dužnosti. Stoga je žalbu valjalo odbiti kao neosnovanu i na temelju članka 482. ZKP/08 odlučiti kao u izreci presude.
U Slavonskom Brodu, 19. ožujka 2026.
Predsjednik vijeća
Vedran Pavelić