REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj:Ps-102/2023-86

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu po sucu tog suda Andrijani Markić Jurišić kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja Grada Zagreba, Zagreb, Trg Stjepana Radića 1, OIB: 61817894937, protiv tuženika ZČ, OIB: [osobni identifikacijski broj], MČ, OIB: [osobni identifikacijski broj], LČ, OIB: [osobni identifikacijski broj] i DČ, OIB: [osobni identifikacijski broj], svi iz [adresa], radi iseljenja, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave 5. veljače 2026. u prisutnosti punomoćnice tužitelja ĆČ, **.**.2026.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženicima ZČ, OIB: [osobni identifikacijski broj], MČ, OIB: [osobni identifikacijski broj], LČ, OIB: [osobni identifikacijski broj] i DČ, OIB: [osobni identifikacijski broj], svi iz [adresa] iseliti iz kuće u [adresa], izgrađene na z. kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] koja se sastoji od stana u prizemlju površine 80,27 m2 i stana na I. katu-mansarda površine 68,93 m2 te opisanu nekretninu, zajedno s dvorištem, upisanu u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] predati slobodnu od osoba i stvari u posjed tužitelju Gradu Zagrebu, Zagreb, Trg Stjepana Radića 1, OIB: 61817894937, kao i nadoknaditi mu trošak postupka u iznosu 1.055,26 Eur sa zateznom kamatom tekućom od 19. ožujka 2026. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku DČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] nadoknaditi tužitelju Gradu Zagrebu, Zagreb, Trg Stjepana Radića 1, OIB: 61817894937 trošak parničnog postupka u iznosu 99,13 Eur sa zateznom kamatom tekućom od 19. ožujka 2026. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

III. Odbija se zahtjev tužitelja Grada Zagreba, Zagreb, Trg Stjepana Radića 1, OIB: 61817894937 da mu tuženici ZČ, OIB: [osobni identifikacijski broj], MČ, OIB: [osobni identifikacijski broj], LČ, OIB: [osobni identifikacijski broj] i DČ, OIB: [osobni identifikacijski broj], svi iz [adresa] solidarno nadoknade troškove postupka.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi od 8. ožujka 2006. navodi da je izvanknjižni vlasnik zgrade u [adresa] te da su Z i HČ uz tuženike bez njegova znanja i odobrenja uselili u stan u prizemlju iste i ga drže u posjedu bez valjane pravne osnove, slijedom čega predlaže donošenje presude kojom se tuženicima nalaže iseljenje i predaja tog stana slobodnog od osoba i stvari njemu u posjedu.

1.1. U tijeku postupka tužitelj navodi da je zgrada u međuvremenu upisana u zemljišne knjige, da su Z i HČ iselile, slijedom čega u odnosu na iste povlači tužbu te u konačnici predlaže prihvatiti tužbeni zahtjev sadržaja pobliže opisanog u izreci presude, uz napomenu da tuženici nisu podnijeli valjani zahtjev za legalizaciju ostanka u stanu i ne podmiruju troškove stanovanja, a čestica kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] na kojoj je izgrađena kuća se nalazi krajnjim južnim dijelom u zoni površine infrastrukturnih sustava koji je u koridoru javnoprometne površine, iz čega da proizlazi javni interes Grada Zagreba za posjedovanje te čestice, kao strategijskog interesa radi realizacije prometne mreže naselja.

2. Tuženici u tijeku postupka navode da su u predmetnu nekretninu uselili jer nisu imali riješeno stambeno pitanje, da uredno plaćaju režije i najamninu, da kuću i okućnicu održavaju, da je tuženik LČ teško pokretan, da spornu nekretninu, osim njih, koristi i OČ, kći tuženika LČ te da nemaju nikakvih nekretnina niti pokretnina veće vrijednosti.

3. U tijeku postupka sud je izvršio uvid u ugovor o zamjeni nekretnina od 12. prosinca 2000., zapisnik s uviđaja na licu mjesta od 5. siječnja 2001., 6. prosinca 2005. i 18. veljače 2020., rješenje o komunalnoj naknadi, račune, posjedovni list, identifikaciju z.k. čestica, z.k. izvadak, rješenje HZMO od 3. ožujka 2011., Zaključak Povjerenstva za davanje stanova u najam od 6. svibnja 2019. i obavijest Gradskog ureda za imovinsko pravne poslove i imovinu grada od 20. studenog 2009. predočen od strane tuženika ZČ na ročištu 5. studenog 2012., zahtjev za utvrđivanje visine najamnine, obavijest tužitelja od 15. veljače 2024., knjigovodstveno stanje obveznika, dopis tužitelja od 11. studenog 2025., posjedovni list i z.k. izvadak te saslušao tuženike ZČ i MČ.

3.1. Preostalu dokumentaciju sud nije posebno razmatrao i cijenio jer istu ne nalazi odlučnom za predmet spora.

3.2. Tuženicima je tijekom postupka ukazano na odredbe Odluke o najmu stanova ("Službeni Glasnik Grada Zagreba" 33/23) u pravcu mogućnosti podnošenja zahtjeva tužitelju za sklapanje ugovora o najmu stana, međutim, tuženici nisu dostavili dokaz da bi takav zahtjev podnijeli, kao i na Odluku o najmu stanova ("Službeni Glasnik Grada Zagreba" 3/25), u kojem pravcu se tuženici nisu očitovali.

4. Ocjenjujući rezultate provedenih dokaza, prema čl. 8. ZPP-a Zakona o parničnom postupku ("Narodne Novine" 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, 146/25; dalje:ZPP), sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan.

5. Iz dokumentacije u koju je izvršen uvid kao relevantno proizlazi slijedeće:

-da je tužitelj vlasnik predmetne nekretnine,

-da je između tužitelja i SČ i EČ zaključen 12. prosinca 2000. ugovor o zamjeni nekretnina, prema kojem se SČ i KČ obvezuju spornu nekretninu predati tužitelju u roku od 3 dana od preuzimanja stanova u objektu Vrbani 18 i 20,

-da je tužitelj evidentiran kao posjednik sporne nekretnine, i ista je upisana u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] kao zk.č.br.5630/12 kuća i dvorište [adresa],

-da je **.**.2001. SČ predao tužitelju predmetnu nekretninu slobodnu od osoba i stvari,,

-da je 6. prosinca 2005. sastavljen zapisnik s uviđaja u kojem se navodi da je obitelj MČ uselila nakon gubitka statusa izbjeglica, bez mogućnosti za povratak,

-da je rješenjem nadležnog tijela od 29. ožujka 2006. tuženiku ZČ utvrđena obveza plaćanja komunalne naknade za spornu nekretninu,

-da na ime tuženika ZČ dolaze računi za struju, odvoz smeća, zaštićenu najamninu, komunalnu naknadu i naknadu za uređenje voda,

-da je Gradski ured za imovinsko pravne poslove i imovinu grada dopisom od 20. studenog 2009. obavijestio tuženika ZČ da zaštićena najamnina za spornu nekretninu iznosi 2,61 kn/m2 korisne površine,

-da je rješenjem HZMO od 3. ožujka 2011. tuženiku LČ utvrđeno postojanje 100% tjelesnog oštećenja,

-da je Zaključkom Povjerenstva za davanje stanova u najam od 6. svibnja 2019. odbačen zahtjev TČ za davanje u najam stana - sporne nekretnine kao nepotpun,

-da je 18. veljače 2020. sastavljen zapisnik s uviđaja na licu mjesta te je utvrđeno da spornu nekretninu, osim tuženika, koriste i TČ te ČČ, kojom prilikom je dana izjava u pravcu da TČ prima mirovinu u iznosu 125,00 Eur, ČČ je učenica III. razreda srednje škole, tuženik ZČ je zaposlen, tuženik LČ je također zaposlen, međutim, invalid je i teško se kreće, tuženik DČ je na izdržavanju kazne zatvora, dok je tuženica MČ prijavljena na burzi rada i u tretmanu je Centra za socijalnu skrb, da obitelj povremeno prima socijalnu pomoć, a tuđu njegu 2 puta tjedno te da plaćaju sve račune koje dobiju,

-da je u gore navedenom zapisniku konstatirano da je objekt u trošnom stanju te da je obitelj MČ niskog životnog standarda zbog bolesti i niskih primanja,

-da je tužitelj dopisom od 15. veljače 2024. obavijestio tuženika ZČ da je dugogodišnji bespravni korisnik sporne nekretnine i da ima mogućnost podnijeti zahtjev za neposredno davanje iste u najam, slijedom čega je pozvan da to učini i to na obrascu koji je priložen u privitku dopisa,

-da je tuženik ZČ **.**.2024. podnio tužitelju zahtjev za utvrđivanje visine najamnine,

-da tuženici ne podmiruju troškove režija za spornu nekretninu niti naknadu za korištenje iste te po toj osnovi postoji dug preko 10.000,00 Eur,

-da je Gradski ured za gospodarstvo, ekološku održivost i strategijsko planiranje u dopisu od 11. studenog 2025. napomenulo da se južni dio kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] nalazi u koridoru javnoprometne površine i strategijski je interes radi realizacije prometne mreže naselja.

6. Iz iskaza tuženika ZČ i MČ, prihvaćene kao iskrene, proizlazi da su u spornu nekretninu uselili 2005. jer zbog financijskih problema više nisu mogli plaćati podstanarstvo te da tuženik LČ boluje od multiple skleroze 7. Iz rezultata cjelokupnog postupka proizlazi da je tužitelj vlasnik predmetne nekretnine te da tuženici, koji istu koriste za stanovanje od 2005., nemaju pravo koje ih ovlašćuje na posjed.

8. Navode i iskaz tuženika da u spornoj nekretnine žive od 2005., da su u istu uselili jer nisu imali riješeno stambeno pitanje te da nemaju nikakvih nekretnina niti pokretnina veće vrijednosti sud je cijenio kao prigovor prava na dom, pa u tom smislu valja istaći da je, prema čl.34. i čl.16. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine" 56/90, 135/97, 113/00, 28/01, 76/10, 5/14; dalje:Ustav), dom nepovrediv te da se slobode i prava mogu ograničiti samo zakonom da bi se zaštitile slobode i prava drugih ljudi, pravni poredak, javni moral i zdravlje, s time da svako ograničenje slobode ili prava mora biti razmjerno naravi potrebe za ograničenjem u svakom pojedinom slučaju, dok je odredbom čl.8. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne Novine" 18/97, 6/99,14/02,13/03, 9/05, 1/06 i 2/10, dalje: Konvencija) propisano da svatko ima pravo na poštivanje doma te da se javna vlast neće miješati u ostvarivanje tog prava, osim u skladu sa zakonom i ako je u demokratskom društvu to nužno radi interesa državne sigurnosti, javnog reda i mira ili gospodarske dobrobiti zemlje te radi sprečavanja nereda ili zločina, radi zaštite zdravlja ili morala ili radi zaštite prava i sloboda drugih.

8.1. Stoga su u ovoj pravnoj stvari razmatrana pitanja da li je predmetna nekretnina dom tuženika, da li bi nalog za njihovo iseljenje predstavljao miješanje u pravo na poštivanje njihova doma te da li je takvo miješanje odnosno prisilno iseljenje tuženika u skladu sa zakonom, ima li legitimni cilj i je li nužno u demokratskom društvu.

8.2. Razdoblje korištenja predmetne nekretnine od strane tuženika u trajanju 21 godina je razdoblje u kojem se nedvojbeno razvila dovoljna i kontinuirana veza s predmetnom nekretninom na način da tuženici upravo istu mogu smatrati svojim domom, slijedom čega bi prihvaćanje tužbenog zahtjeva predstavljalo miješanje u njegovo pravo na poštivanje doma, ali je takvo miješanje u skladu sa zakonom i proizlazi iz čl.161. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne Novine" 91/96, 68/98,137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15, 94/17; dalje:ZV) odnosno ima legitimni cilj - zaštitu vlasništva tužitelja s obzirom da tuženici ničim nisu dokazali da bi imali pravo na posjed predmetne nekretnine.

8.3. U odnosu pak na pitanje da li je miješanje odnosno prisilno iseljenje tuženika nužno u demokratskom društvu odnosno postoji li dovoljan stupanj razmjernosti između mjere koja se traži (iseljenje) i legitimnog cilja koji bi se tom mjerom ostvario, valja istaći da tužitelj, sukladno čl. 30. ZV-a, ima pravo posjedovanja, uprave, korištenja i raspolaganja svojom stvari, a time i pravo tražiti iseljenje i predaju u posjed od osoba koje taj stan koriste bez pravne osnove. Međutim, tužitelj nije privatna osoba i stoga ne postoje dva suprotstavljena privatna interesa, već je pravna osoba s javnim ovlastima koja, između ostalog, u određenim slučajevima vrši i stambeno zbrinjavanje građana.

8.4. Tužitelj u propisanom postupku prema Odluci o najmu stanova ("Službeni glasnik Grada Zagreba" 3/25; dalje:Oduka) zbrinjava građane na temelju socioekonomskog statusa odnosno građane nižih i srednjih prihoda po priuštivim cijenama, sukladno propisanim kriterijima i to putem javnog natječaja, a iznimno neposredno.

8.5. Tuženici ničim nisu dokazali da bi podnijeli zahtjev za stambeno zbrinjavanje prema odredbama Odluke, a isto tako niti prema odredbama ranije Odluke o najmu stanova ("Službeni glasnik Grada Zagreba" 33/23). Nadalje, tuženici ne podmiruju troškove vezane uz korištenje predmetne nekretnine – režije i naknada za uporabu iste.

8.6. U tom smislu valja napomenuti da pravo na dom ne podrazumijeva samo pravo na stanovanje, nego podrazumijeva i obveze kao što su plaćanje najamnine i režija koja terete stan, pa bi u situaciji da u stanu ostane osoba koja u ostvarivanju svoga prava na dom ne plaća naknadu za uporabu stana u visini najamnine niti režijske troškove (tuženici po toj osnovi imaju visoke dugove) to značilo nametanje tužitelju prekomjerno velikog tereta, jer se u potencijalnom obveznopravnom odnosu između stranaka, a koji bi uključivao pravo tuženika da koriste stan kao svoj dom, očekuje i savjesno ponašanje tuženika u vidu ispunjavanja obveza, što je u konkretnom slučaju izostalo.

8.7. Stoga sud nalazi da se legitimni cilj ne može postići primjenom blaže mjere odnosno da je iseljenje tuženika nužno radi zaštite vlasničkih prava tužitelja. Pri tome je uzet u obzir interes pravne sigurnosti, javnog reda i mira jer je prvenstveno potrebno štititi legitimno vlasništvo nasuprot posjeda bez valjane pravne osnove, kao i činjenica da tužitelj, u za to propisanim postupcima, putem gradskih stanova zbrinjava socijalno ugrožene građane, slijedom čega bi bilo neprihvatljivo privilegirati tuženike u pravcu ostanka u posjedu predmetne nekretnine, a bez da su u postupku propisanom odredbama Odluke uopće pokušali riješiti svoje stambeno pitanje. Također je sud imao u vidu i očitovanje Gradskog ureda za gospodarstvo, ekološku održivost i strategijsko planiranje u dopisu od 11. studenog 2025.

9. Slijedom navedenog sud nalazi da pravo vlasništva tužitelja preteže nad pravom tuženika koji predmetnu nekretninu posjeduju bez valjane pravne osnove i stoga je tužbeni valjalo prihvatiti i odlučiti kao u izreci temeljem prethodno citiranih propisa.

10. Odluka o troškovima parničnog postupka sadržana u stavku I. izreke presude temelji se na čl.154.st.1. ZPP-a te Tbr.7-9, 46 i 52/4 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika te vrijednosti jednog boda od 1,33 EUR (10,00 kn) s obzirom na vrijednost predmeta spora i Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika koja je bila na snazi u vrijeme pokretanja postupka.

10.1. Tužitelj je imao troškove za sastav tužbe i pristup na ročišta 3.4.2009., 10.11.2011. i 5.11.2012. po 133,00 Eur (100 bodova x 1,33 Eur), za pristup na ročište 15.6.2007. iznos od 66,50 Eur, za pristup na ročišta 9.10.2007. i 6.5.2013. te sastav podneska od 30.4.2009. po 33,25 Eur, uz pdv za radnje poduzete po odvjetniku u iznosu 124,68 Eur te trošak sudske pristojbe na žalbu u iznosu 132,72 Eur i presudu u iznosu 66,36 Eur – sveukupno 1.055,26 Eur s pripadajućom kamatom temeljem čl.29.st.2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne Novine" 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 114/22, 156/22, 155/23; dalje.ZOO) i čl.151.st.3. ZPP-a.

10.2. Tuženik DČ u obvezi je, temeljem čl.154.st.1. ZPP-a, nadoknaditi tužitelju trošak nastao njegovim dovođenjem u iznosu 99,13 Eur uz pripadajuću kamatu prema čl.29.st.2. ZOO-a i čl.151.st.3. ZPP-a.

10.3. S obzirom da nema mjesta zaključku da bi se radilo o solidarnoj obvezi, to je odbijen zahtjev tužitelja da se naloži tuženicima da mu solidarno nadoknade troškove postupka.

U Zagrebu, 19. ožujka 2026.

SUDAC:

ANDRIJANA MARKIĆ JURIŠIĆ

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u elektroničkom odnosno pisanom obliku u roku od 15 dana računajući od dana primitka, putem ovog suda na Županijski sud u Šibeniku.

DNA:

1. tužitelj

2. tuženici