REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Pn-2325/2018-75

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Gorani Žurić Juretić, u pravnoj stvari tužitelja IP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćni Krešimir Ćurković, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Ćurković i Šanjug iz Zagreba, protiv tuženika Wiener osiguranje Vienna Insurance Group d.d., Zagreb, Slovenska ulica 24, OIB: 52848403362, kojeg zastupa punomoćnik Ante Puljiz, odvjetnik u Zagrebu, radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 2. veljače 2026. u prisutnosti zamjenika punomoćnika tužitelja Zvonimira Hrgića, odvjetnika i punomoćnika tuženika Ante Puljiza, odvjetnika, 19. ožujka 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku Wiener osiguranje Vienna Insurance Group d.d. isplatiti tužitelju IP iznos od 1.644,71 EUR sa zateznim kamatama koje teku od 17. studenog 2017. do isplate po stopi po stopi koja se za razdoblje do 31. prosinca 2022. određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2024. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja IP za isplatu iznosa od 21.872,95 EUR sa zateznim kamatama koje teku od 17. studenog 2017. do isplate.

III. Nalaže se tuženiku Wiener osiguranje Vienna Insurance Group d.d. naknaditi tužitelju IP parnični trošak u iznosu od 1.619,36 EUR sa zateznim kamatama koje teku od 19. ožujka 2026. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

IV. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika Wiener osiguranje Vienna Insurance Group d.d., za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 9.596,54 EUR.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi podnesenoj 3. rujna 2018. navodi kako je u vrijeme štetnog događaja bio tuženikov kasko osiguranik za vozilo reg oznake [registarska oznaka], marke Mercedes-Benz CL-Klasse (C216) CL 500. Navodi kako je 27. listopada 2017. upravljajući navedenim vozilom pretrpio štetu na vozilu prilikom izlijetanja s kolnika u mjestu Lokovo Šugarje na 18. kilometru i 700 metara dionice D-8, općina Karlobag. Ističe kako je po izlasku iz zavoja zbog neprilagođene brzine kretanja izgubio nadzor nad vozilom i izletio izvan kolnika. Navodi kako je na vozilu nastala totalna šteta. Štetu je prijavio tuženiku, a ovlašteni procjenitelji tuženika su napravili izvid štete 20. studenog 2017. Tuženik je odbio isplatiti štetu s obrazloženjem kako priroda prikazanih oštećenja nije u skladu s prijavom štete odnosno analizom prikazane dinamike i prikazanih oštećenja, odnosno da prijavljena oštećenja nisu mogla nastati na način prikazan u prijavi štete. Tužitelj je takvoj odluci prigovorio više puta, a prigovori su otklonjeni. Smatra da nisu ispunjeni zakonski uvjeti za otklon podnesenog zahtjeva jer nisu dokazani razlozi koji isključuju isplatu po polici kasko osiguranja. Smatra da je tuženik bio dužan isplatiti odštetu u roku od 30 dana od dana primitka odštetnog zahtjeva sukladno odredbi čl. 943. st. 2. Zakona o obveznim odnosima. Konačno postavljenim tužbenim zahtjevom u podnesku predanom na ročištu održanom 18. travnja 2023. predlaže donijeti presudu kojom se nalaže tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 23.517,66 EUR sa zateznim kamatama koje teku od 17. studenog 2017. do isplate.

2. U odgovoru na tužbu tuženik ističe kako tužitelj činjenične navode iz točke I. tužbe ne dokazuje relevantnom dokumentacijom i to kasko policom koja pokriva navodni štetni događaj, a ne dostavlja ni prometnu dozvolu. Stoga osporava aktivnu i pasivnu legitimaciju. Osporava da se dogodio osigurani slučaj koji bi bio prouzročen osiguranim rizikom kao budući, neizvjestan i nezavisan od isključive volje ugovaratelja osiguranika ili osiguranika, a kako to slijedi iz Uvjeta za kasko osiguranje cestovnih vozila tuženika. Osporava dinamiku nastanka štetnog događaja, kao i uzročno- posljedičnu vezu između oštećenja na predmetnom vozilu i dinamike nastanka štetnog događaja. Činjenicu slijetanja predmetnog vozila tužitelj dokazuje zapisnikom o očevidu, a što nije dostatan dokaz da bi se štetni događaj dogodio na način opisan u tužbi. Osporava visinu štete. Pozivom na čl. 1089. st. 2. Zakona o obveznim odnosima protivi se utuženom kamatnom zahtjevu prije utuženja. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan. Tijekom postupka tuženik je priznao aktivnu legitimaciju tužitelja kao i činjenicu da je tužitelj imao kasko osigurano vozilo kod tuženika u trenutku štetnog događaja.

3. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u zapisnik o očevidu (list 4-8),

zapisnik o ispitivanju prisutnosti alkohola, opojnih droga ili lijekova u organizmu (list 9), obavijest o počinjenom prekršaju (list 10), izvid štete od 20. studenog 2017. (list 11- 12), odgovor tuženika na odštetni zahtjev tužitelja od 17. studenog 2017. (list 13), dopis tuženika od 24. studenog 2017. (list 14), dopis tuženika od 22. siječnja 2018. (list 15), odštetni zahtjev (list 16-17), duplikat police cestovnog kaska broj 03-0413932-01 od 30. lipnja 2017. (list 25), policu cestovnog kaska od 30. lipnja 2017. (list 27) prometnu dozvolu (list 28-29), pregled rata (list 30-31), nalaz i mišljenje vještaka Alojza Vodnika (list 35-42), nalaz i mišljenje vještaka dipl. ing. Srećka Hlišća (list 43-50), nalaz i mišljenje vještaka dipl. ing. Čedomira Čovića (list 51-65), fotodokumentaciju iz spisa PU Ličko-senjske, Gospić, Policijske postaje Karlobag broj 511-04-10-150-PN/40-17- 2019 (list 69), fotografije uz izvid štete od 20. studenog 2017. (list 79-80), izveden je dokaz saslušanjem tužitelja (list 81-82), izvršen je uvid u račun za vučnu službu od 28. listopada 2017. (list 85), izveden je dokaz očevidom na licu mjesta (list 113-114), izveden je dokaz prometnim vještačenjem po vještaku dipl. ing. Berislavu Šimunoviću (list 103-110), uvidom u nalaz i mišljenje dipl. ing. Zvonka Ivašića (list 143-150), izveden je dokaz saslušanjem vještaka dipl. ing. Berislava Šimunovića (list 152-154), dopunskim prometnim vještačenjem po vještaku dipl. ing. Berislavu Šimunoviću (list 159-160), uvidom u presudu Županijskog suda u Zagrebu posl. br. Kž-1005/2022-3 od 20. prosinca 2022. (list 165-167), prometnim vještačenjem po Fakultetu prometnih znanosti Sveučilišta u Zagrebu (list 194-211), saslušanjem vještaka dipl. ing. Berislava Šimunovića i prof. dr. sc. tech Željka Šarića (list 241-243).

4. Ocjenjujući rezultate svih provedenih dokaza, a sukladno odredbi čl. 8. Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'' broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96,08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25 - dalje: ZPP), sud je našao tužbeni zahtjev tužitelja djelomično osnovanim.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu imovinske štete na vozilu u iznosu od 23.517,66 EUR s pripadajućim zateznim kamatama, povodom štetnog događaja od 27. listopada 2017.

6. Među strankama nisu sporne aktivna i pasivna legitimacija stranaka (nakon što je tužitelj u spis dostavio policu cestovnog kaska broj 03-0413932-01, presliku prometne dozvole i potvrde o uplatama premija uz podnesak od 28. studenog 2018.). Sporan je nastanak štetnog događaja, odnosno sporno je je li se dogodio osigurani slučaj, uzročno-posljedična veza između oštećenja na vozilu tužitelja i štetnog događaja, osnov i visina tužbenog zahtjeva.

7. Uvidom u zapisnik o očevidu od 27. listopada 2017. utvrđeno je da je očevid obavio policijski službenik te je utvrdio da je ovdje tužitelj sudjelovao u nezgodi kao vozač osobnog automobila marke ''Mercedes'' reg. oznake [registarska oznaka] koji automobil je u trenutku prometne nesreće bio opterećen samo s vozačem, a vlasnik je izjavio kako je vozilo prije nesreće bio u ispravnom stanju. Navodi se kako je na automobilu oštećen prednji branik vozila u vidu ogrebotina, oba prednja pneumatika i hladnjak motora u vidu puknuća. Sastavni dio zapisnika je i skica, a utvrđeno je i kako je mjesto nesreće fotografirano. Tužitelj je bio i alkotestiran te iz zapisnika o ispitivanju prisutnosti alkohola, opojnih droga ili lijekova u organizmu proizlazi kako je koncentracija alkohola kod tužitelja iznosila 0,00 g/kg.

8. Utvrđeno je da je tuženik sačinio izvid štete 20. studenog 2017., a uvidom u dopise koje je tuženik uputio tužitelju od 17. studenog 2017., 24. studenog 2017. i 22. siječnja 2018. utvrđeno je da je tuženik otklonio štetu jer da priroda prikazanih oštećenja nije u skladu s prijavom štete te da analizom prikazane dinamike i prikazanih oštećenja, prijavljena oštećenja nisu mogla nastati na način kao što su prikazana u prijavi štete.

9. Uvidom u policu cestovnog kaska broj 03-0413932-01 utvrđeno je da je istu zaključio tužitelj kao ugovaratelj i osiguranik za predmetno vozilo marke Mercedes CL 500 reg. oznake [registarska oznaka] i to kao puno kasko osiguranje bez franšize na razdoblje od 23. lipnja 2017. do 25. siječnja 2018.

10. Iz nalaza i mišljenja dipl. ing. Alojza Vodnika od 28. svibnja 2018. koji je sačinjen po zahtjevu tužitelja proizlazi da je navedeni vještak, a koristeći se metodologijom utvrđivanja mjesta događaja prometne nezgode, zaključio da su nastala oštećenja i deformacije u sudaru s nepomičnom tvrdom podlogom uzrok istih. Mišljenja je da je na vozilu nastala totalna šteta u visini 118.800,00 kn.

11. U prijavi štete iz osiguranja automobilskog kaska tužitelj navodi kako se predmetnim vozilom kretao u smjeru Karlobaga te je u mjestu Lukovo Šugarje nepoznato vozilo crvene boje prešlo na njegovu traku pa je, kako bi izbjegao frontalni sudar, skretao u desno, preletio preko visokog ruba kolnika (rizola) i sletio na stijene i kamenje uz cestu. Auto je radio neko vrijeme i ugasio se. Zvao je policiju i vučnu službu jer auto nije bio u voznom stanju.

12. Iz nalaza i mišljenja vještaka dipl. ing. Srećka Hlišća od 11. veljače 2019. koji je sačinjen po zahtjevu tuženika, između ostalog, se navodi, kako simulacija (prelaska osobnog vozila s kolnika na bankinu preko rubnjaka, kočenjem i skretanjem od početnih 40 km/h neposredno prije slijetanja), pokazuje da iako se ostvaruju jači udari kotača, koji bi mogli dovesti do oštećenja prednjih amortizera, naročito prednjeg desnog, prelazak osobnog vozila preko rubnjaka je takav da podvozje u razini prednje osovine s desne strane prema sredini i neposredno iza nje ne bi došlo u doticaj s rubnjakom nakon što prednji desni kotač pređe preko njega, pa bi za oštećenja morale nužno postojati tupo-tvrde prepreke na kamenitom terenu kakve prilikom očevida nisu zabilježene, a morale bi prije oštećenja nosača prednjih osovina oštetiti donju zaštitu motora, koje na osobnom vozilu nije bilo. Vještak dalje navodi kako je potpuno neobjašnjivo oštećenje hladnjaka i kondenzatora klima uređaja, kao i prednjeg desnog fara, niti se mogu objasniti karakteristike tragova struganja na desnoj strani obloge prednjeg branika, poglavito točkasta oštećenja na desnoj strani spojlera, gdje bi se moglo u kontaktu s rubnjakom očekivati veće oštećenje struganjem. Vještak zaključuje kako je provedeno vještačenje pokazalo kako svi materijalni tragovi pokazuju da je osobno vozilo tužitelja oštećeno udarom podvozja u tupo-tvrdu prepreku ili prepreke, kao i to da je imalo na sebi i druga oštećenja nepovezana s time, ali do štetnog događaja nije moglo doći na po vozaču opisani način i na mjestu gdje su djelatnici policije zatekli osobno vozilo.

13. Iz nalaza i mišljenja dipl. ing. Čedomira Čovića od 7. siječnja 2019. koji je sačinjen po zahtjevu tuženika proizlazi kako je navedeni vještak našao da skica mjesta nesreće koja je izrađena od strane policijskog službenika ne odgovara stvarnom izgledu kolnika te da je ravna dionica kolnika između dva zavoja na kojoj je vozilo tužitelja sišlo s ceste u naravi znatno dužna nego na skici, a zavoji su znatno blaži i pregledniji. Navedeni je vještak za izračune pretpostavio da se tužitelj kretao brzinom od 60 km/h, odnosno brzinom približno jednakoj dozvoljenoj brzini. Smatra kako se ne može govoriti o pojavi iznenadne opasnosti već je to uobičajena prometna situacija na otvorenoj cesti u kojoj svaki od vozača ima dovoljno vremena reagirati na siguran način i izbjeći potencijalni sudar. Vještak zaključuje na temelju provedene analize svih dostupnih podataka i svega utvrđenog i iznesenog, kako do silaska vozila tužitelja nije došlo na način i iz razloga koje tužitelj navodi. Analiza je pokazala da vozilo nije u vožnji i intenzivnom kočenju sletjelo u desno van ceste, već je namjerno polagano naveženo i postavljeno u položaj u kojem je pronađeno po dolasku policije. Oštećenja koja su na vozilu pronađena prilikom izvida štete nisu mogla nastati na mjestu gdje je vozilo pronađeno i na način kako to navodi osiguranik u prijavi, odnosno prijavljenom štetnom događaju.

14. Iz nalaza i mišljenja vještaka dipl. ing. Zvonka Ivašića koje je izrađeno za potrebe kaznenog postupka proizlazi, između ostalog, kako je vozilo tužitelja, a da bi na njemu nastala oštećenja iz izvida štete, najprije moralo prijeći srednjom i desnom donjom stranom PVC prednjeg branika kao najnižom točkom vozila preko kamenja na mekom terenu, a zatim udariti u kamenje konzolom hladnjaka i donjim dijelom hladnjaka kao i donjim dijelom kondenzatora klima uređaja pa desnom stranom prednjeg mosta vozila, zatim desnom stranom zvona automatskog mjenjača brzina, pri čemu se odlomio komad kućišta zvona i komadi rebara kućišta mjenjača brzina da bi konačno došlo do udara u desnu ispušnu cijev vozila. Također je došlo do oštećivanja alu naplataka prednjeg lijevog i desnog kotača zajedno s gumama iz kojih je istekao zrak te prednjih amortizera. Da bi došlo do opisanih oštećenja prilikom slijetanja vozila tužitelja udesno s kolnika, moralo se na mekom terenu nalaziti nekoliko krupnih komada kamenja preko kojih je vozilo prešlo i to od prednjeg dijela do gotovo sredine dužine vozila. Očevidom policije nije utvrđeno stanje mekog terena u smislu postojanja kamena ili komada odlomljenih dijelova s vozila tužitelja kao npr. dijela zvona automatskog mjenjača i komada rebara kućišta automatskog mjenjača. Nakon nesreće vozilo tužitelja natovareno je na teretno vozilo, povlačenjem unatrag pri čemu je vozilo moralo praktički još jednom proći desnom i srednjom stranom preko kamenja na mekom terenu ukoliko je to kamenje postojalo s time da je sada vozilo prednjim dijelom bilo još više spušteno prema mekom terenu budući da je iz guma prednjih kotač istekao zrak. Vještak utvrđuje kako na donjem dijelu vozila nema oštećenja koja bi imala pravac pružanja od stražnjeg prema prednjem dijelu, dakle, koja bi nastala povlačenjem vozila unatrag. Prilikom povlačenja vozila unatrag donji dio prednjeg PVC branika morao je zapeti donjim dijelom za kamenje pri čemu bi moral doći do savijanja i lomljenja donjeg dijela prednjeg branika prema naprijed što se u konkretnom slučaju nije dogodilo, a što ukazuje da vozilo nije prešlo unatrag preko kamenja na mekom terenu iz čega vještak zaključuje da nije moglo proći ni vožnjom prema naprijed, a kako to tvrdi tužitelj. Vještak Ivašić zaključno navodi kako je do slijetanja vozila okrivljenika s kolnika na meki teren desno moglo doći pri čemu nije moglo doći do oštećivanja vozila kako je to okrivljenik prikazao u prijavi štete.

15. Saslušan tijekom postupka tužitelj navodi kako se kretao cestom od Zadra prema Karlobagu, radi se o lokalnoj cesti. Bio je dan, cesta je bila suha. Cesta se lagano penje u brdo. Iz pravca Karlobaga prema meni je velikom brzinom dolazio Fiat Punto crvene boje, pretpostavljam Zadarskih tablica. Sjekao je zavoj i išao prema meni. Navodi kako je refleksno izbjegavao to vozilo tako da je skretao udesno. Pogodio je u ''rizol'', preletio je preko ''rizola'' i završio na kamenju uz cestu. Kretao se cca 50- 60 km/h, nije jurio. Kočio je, možda je pipnuo kočnicu, ali nije siguran koliko je to usporilo auto. Većina oštećenja je nastala na podvozju. Od vidljivih oštećenja odmah je vidio da je pukla guma i felga, smrdjelo je po ulju i dimilo se iz vozila. Sigurno su oštećeni prednji i zadnji desni pneumatik, a za prednji lijevi nije siguran. Vozilo nije palio nakon zaustavljanja nego je zvao vučnu službu. Većina oštećenja utvrđena je tek kasnije pregledom. Oštećena je getriba, odnosno probijena je, desna strana ovjesa, brtvilo volana i slično. Zvao je policiju, a auto je ostao na istom mjestu. Vučna služba je odvezla auto u jedan servis na Radničkoj cesti gdje je znao popravljati auto.

16. Sud je odredio izvođenje dokaza očevidom na licu mjesta i prometnim vještačenjem po vještaku dipl. ing. Berislavu Šimunoviću. Očevid je obavljen zamolbeno po Općinskom sudu u Gospiću te su na istom bili prisutni tužitelj, punomoćnik tuženika i sudski vještak dipl. ing. Berislav Šimunović. Na očevidu je tužitelj naveo kako je njegova brzina kretanja bila cca 50 km/h, a nepoznato je vozilo sjeklo zavoj. Iskazao je da je prikočio, udario i proletio rubnjak prednjim desnim kotačem te je pukla guma i još 2-3 m se kretao po kamenju izvan kolnika. Potom je iskazao da je naglim kočenjem i otklanjanjem vozila u desnu stranu, udario u rubnik i izašao na kamenu površinu.

17. Iz nalaza i mišljenja vještaka dipl. ing. Berislava Šimunovića proizlazi kako je do izlijetanja vozila tužitelja došlo na ravnom dijelu ceste, nakon izlaska iz lijevog zavoja. Prilikom izlijetanja, nakon što se s prednjim kotačima popeo preko rubnog kamena, tužitelj je zaokrenuo volanom u lijevo pri čemu se vozilo kretalo po kamenoj podlozi do zaustavnog položaja. Brzina kretanja vozila tužitelja u trenutku izlijetanja izvan kolnika iznosila je oko 28,6 km/h. Kako na kolniku nisu pronađeni nikakvi tragovi kotača vozila tužitelja to za izračun brzine njegovog kretanja prije izlijetanja nema elemenata. Brzina vozila nije uzrok ovog štetnog događaja. Navodi kako tehničkim putem nije moguće utvrditi stvarni razlog zbog kojeg je vozilo tužitelja na ravnom dijelu kolnika, nakon izlaska iz lijevog zavoja izletjelo izvan kolnika sa svoje desne strane. Tehnički je moguće da je uzrok ovog štetnog događaja prelazak nepoznatog vozila, koje se kretalo iz suprotnog smjera, na polovinu kolnika kojom se kretao tužitelj. Da bi izbjegao nalet na ovo nepoznato vozilo, tužitelj je poduzeo radnju skretanja u desno, pri čemu je došlo do izlijetanja vozila izvan kolnika. Na način kako je u ovoj prometnoj situaciji reagirao tužitelj, skretanjem u desno na opasnost koja joj je dolazila s lijeve strane, reagirala bi većina prosječnih vozača. U predmetnom štetnom događaju na vozilu tužitelja je nastala totalna šteta, koja svedena na današnji dan iznosi oko 177.193,83 kn.

18. Usmeno sasluša na ročištu vještak dipl. ing. Berislav Šimunović, a očitujući se na prigovore tuženika, navodi kako tehnički ne može isključiti mogućnost da je do štetnog događaja došlo na način kako je to iskazao tužitelj. Kako u ovom štetnom događaju nije došlo do kontakta između vozila tužitelja i nepoznatog vozila, to nije moguće napraviti vremensko prostornu analizu odigravanja predmetnog štetnog događaja, odnosno nije moguće utvrditi brzinu i način kretanja nepoznatog vozila, a posljedično niti mogućnost izbjegavanja štetnog događaja od strane tužitelja. Kako nije poznata brzina kretanja nepoznatog vozila, veličina (dubina) njegovog prelaska na prometnu traku kojom se kretao tužitelj, trenutak povratka na svoju polovinu kolnika (odnosno da li se uopće vratio prije mjesta izlijetanja vozila tužitelja izvan kolnika), stoga nije poznato da li je tužitelj imao dovoljno prostora da se zaustavi u svojoj prometnoj traci, a prije naleta na nepoznato vozilo. Tužitelj je izletio izvan kolnika neposredno nakon prometnog znaka, što upućuje da je izletio pod nekim većim kutom. Ovo ukazuje da je tužitelj volanom naglo zakrenuo u desnu stranu, a što bi mogla biti posljedica izbjegavanja naleta na nepoznato vozilo. Što se tiče stupića, on nije metalni već je plastični i izrađen od elastičnog materijala i ne vidi razloga zašto bi isti morao biti oštećen (uništen) u ovom štetnom događaju. Naime, on se prelaskom vozila samo savio i nakon odmicanja vozila ispravio. Prilikom naleta prednjeg desnog kotača na rubni kamen, oštećen je prednji desni ovjes vozila. Nakon penjanja prednjeg desnog kotača preko rubnog kamena, spojler vozila je mogao imati dovoljnu visinu i preći iznad kamene prepreke. Kako se kod vozila tužitelja radi o zračnom ovjesu, nakon što je ostao bez tlaka, ovjes je pao i došlo je do spuštanja prednjeg dijela vozila i posljedično nasjedanja na kamene prepreke, a time i do oštećivanja podvozja vozila, a da spojler pri tome ne bude oštećen. Iz dostavljene dokumentacije nije moguće vidjeti o kakvom oštećenju desnog fara se radi. Tehnički ne može isključiti mogućnost da je ovo oštećenje nastalo i ranije. Što se tiče oštećenja zona mjenjača i zamašnjaka motora te rada motora, navodi da ulje iz motora nije trenutno iscurilo pri oštećivanju, već je curilo u nekom vremenskom periodu. Da bi motor u zaustavnom položaju radio, automatski mjenjač je morao biti u parkirnom položaju (neutralni položaj s aktiviranom kočnicom). U ovom položaju mjenjača motor radi na minimalnom broju okretaja, pri čemu ulje iz motora curi sporije, stoga je tužitelj mogao ugasiti motor vozila dok je još bilo ulja u motoru pa nije došlo do "zaribavanja" motora. Prema pravilima prometne struke, u slučaju da šteta na vozilu nije isplaćena, šteta se računa prema cijenama koje vrijede u trenutku izrade nalaza. Pri tom se od novonabavne vrijednosti vozila odbija amortizacija s obzirom na starost vozila u trenutku štetnog događaja, broj prijeđenih kilometara i prema potrebi stanja vozila te stanja na tržištu, uslijed čega dobivamo tržnu vrijednost vozila u trenutku štetnog događaja, sve redom na dan izrade nalaza. Od ove vrijednosti odbijamo vrijednost ostatka vozila, pri čemu dobivamo visinu štete na vozilu.

19. Vještaku je naloženo izraditi dopunu nalaza i mišljenja na način da visinu štete utvrdi sukladno odredbi čl. 16. Uvjeta za osiguranje cestovnih vozila, odnosno da visinu štete utvrdi prema vrijednosti vozila neposredno prije oštećenja umanjenoj za tržišnu vrijednost ostataka vozila (sukladno prijedlogu tuženika) kao i da se očituje postoji li uzročno-posljedična veza između štetnog događaja i oštećenja na vozilu tužitelja.

20. U dopunskom nalazu i mišljenju je utvrđena šteta na vozilu tužitelja iz nalaza i mišljenja u skladu s čl. 16. Uvjeta za osiguranje cestovnih vozila. Sva oštećenja na vozilu tužitelja, opisana u izvidu štete, grupirana su na prednjoj desnoj strani vozila i desnoj strani podvozja vozila. Oštećenja na prednjoj desnoj strani vozila, u donjem dijelu, mogla su nastati prilikom naleta na kamen, dok su oštećenja podvozja vozila (po mjestu nastanka, opsegu i intenzitetu) mogla nastati prelaskom desnog dijela podvozja vozila preko kamenja. Zaključno navodi kako je tehnički moguće da su u predmetnom štetnom događaju mogla nastati utvrđena oštećenja na vozilu tužitelja.

21. S obzirom da je nalaz i mišljenje vještaka dipl. ing. Berislava Šimunovića suprotan nalazima i mišljenjima koje su po zahtjevu tuženika izradili vještaci Srećko Hlišć i Čedomir Čović, kao i nalazu vještaka Zvonka Ivašića koji je izrađen za potrebe kaznenog postupka koji se vodio protiv tužitelja, sud je odredio izvođenje dokaza prometnim vještačenjem po Fakultetu prometnih znanosti, Sveučilišta u Zagrebu sa zadatkom da na temelju dokumentacije koja prileži spisu i svih izvedenih dokaza izrade nalaz i mišljenje u kojem će se očitovati u pogledu dinamike nastanka štetnog događaja od 27. listopada 2017., nastalih oštećenja na vozilu tužitelja, postojanja uzročno- posljedične veze između štetnog događaja i oštećenja na vozilu tužitelja, kao i na okolnost visine štete na vozilu tužitelja osiguranom kod tuženika. Zaključno, odgovorit će se na pitanje jesu li u utvrđenoj dinamici štetnog događaja, mogla nastati utvrđena oštećenja na vozilu tužitelja.

22. Iz nalaza i mišljenja Fakultetu prometnih znanosti proizlazi kako je temeljem provedene analize tehnički ispravno zaključiti kako dinamika kretanja kao i evidentirani tragovi ne odgovaraju iskazu vozača te se oštećenja ne mogu dovesti u korelaciju s dinamikom nastanka štetnog događaja od 27. listopada 2017. Oštećenja koja su mogla nastati u konkretnom štetnom događaju, a da za ista postoje evidentirani tragovi te ih je moguće dovesti u korelaciju s dinamikom kretanja, su oštećenje prednjeg odbojnika, ukrasne maske oko desnog svijetla za maglu i kućišta svjetla za maglu. Cijena popravka navedenih elemenata je 1.644,77 EUR. Ostala oštećenja se ne mogu dovesti u uzročno posljedičnu vezu s dinamikom kretanja te ista nisu mogla nastati u konkretnoj prometnoj nesreći na opisani način po tužitelju.

23. S obzirom na oprečne zaključke vještaka dipl. ing. Berislava Šimunovića i izv. prof. dr. sc. tech Željka Šarića kojeg je kolegij Zavoda za prometno-tehnička vještačenja imenovao za nosioca vještačenja u ime Fakulteta prometnih znanosti, sud je pozvao navedene vještake na ročište radi usuglašavanja.

24. Na ročištu održanom 2. veljače 2026. vještak Željko Šarić navodi kako su od materijalnim tragova u zapisniku o očevidu, poznati jedino tragovi osobnog vozila Mercedes. Prikazani trag na slici 8 uočio je prilikom analize fotografija iz spisa. Teoretski je moguće da su ti tragovi mogli nastati iz nekog drugog događaja, iako po svom smjeru odgovaraju kretanju vozila, jer se nalaze na njegovoj putanji, ali ne može isključiti da se radi o nekim drugim tragovima. Ne može govoriti o veličini, površini i obliku kamenja i terena ispod samog vozila, jer to nije razvidno iz fotodokumentacije. Moguće je da tužitelj nije reagirao intenzivnim kočenjem, kako to proizlazi iz njegovog iskaza, jer niti nema tragova kočenja. S obzirom na dio iskaza tužitelja "jesam nešto kočio, možda sam pipnuo kočnicu, ali nisam siguran koliko je to auto usporilo", mišljenja je da vozilo tužitelja pri takvom kretanju i uslijed takvog kočenja, ne bi moglo biti u evidentiranom konačnom položaju bez intenzivnog kočenja ako se uzme u obzir da se kretao iskazanom brzinom od 50-60 km/h. Misli da nagib kolnika u usponu od oko 4-5% ne bi utjecao na njegovo mišljenje, ali bez točnih izračuna ne može se decidirano izjasniti.

25. Vještak Šimunović iskazao je da je utvrdio da je brzina kretanja vozila tužitelja u trenutku izlijetanja izvan kolnika iznosila oko 28,6 km/h. Za izračun brzine kretanja vozila prije izlijetanja nema elemenata. Tehnički ne može isključiti mogućnost da je tužitelj neposredno prije događa poduzeo radnju intenzivnog kočenja i skretanja udesno, kojom prilikom je došlo do izlijetanja vozila izvan kolnika. S obzirom na konfiguraciju kolnika uspon 4-5% (uzbrdo) ne može isključiti mogućnost da je tužitelj došao u zaustavni položaj kako je zatečen prilikom policijskog očevida. Moguće je da ne ostanu tragovi kotača na kolniku uslijed intenzivnog kočenja, a s obzirom da je vozilo imalo ABS.

26. Vještak Šarić mišljenja je, a ako se hipotetski uzme u obzir da se vozilo kretalo konstantnom brzinom od 50 km/h da nije moguće da se uslijed "pipanja kočnice" zaustavi na način i na mjestu gdje je zatečen. Slaže se da tragovi ABS ne moraju u pojedinim situacijama biti vidljivi, ali tu soluciju je isključio zato što ne postoje tragovi na pneumaticima iz dostupne fotodokumentacije. Njegova je pretpostavka da bi se tragovi kočenja vidjeli na pneumaticima, ali ne može to u potpunosti tvrditi, jer nema uvid u cjelokupni izgled pneumatika. Ni na prednjoj ni na stražnjoj osovini nije vidio cjelokupni pneumatik. Ako se uzmu u obzir samo oštećenja koja je u nalazu priznao, smatra da bi vozilo bilo u voznom stanju. Ako se uzmu u obzir sva navedena oštećenja iz zapisnika s izvida štete, ne može na tehnički pouzdan način tvrditi, ali skloniji je mišljenju da vozilo ne bi bilo u voznom stanju. Oštećenja koja je priznao, a navedeni su na str. 14. nalaza i mišljenja, ne utječu na vozno stanje vozila. Ne može potvrditi ni isključiti da su dodatna oštećenja mogla nastati prilikom izvlačenja vozila od strane vučne službe, jer to ovisi o načinu izvlačenja i primijenjenoj pažnji odgovornih osoba.

27. Vještaci su se usuglasili u pogledu naletne brzine, odnosno brzine kretanja vozila u trenutku naleta na rubni kamen.

28. Sud je prihvatio nalaz i mišljenje Fakulteta prometnih znanosti Sveučilišta u Zagrebu jer je isti jasan, detaljan, obrazložen i neproturječan, kako sam sebi, tako i drugim izvedenim dokazima.

29. Iako je u postupku provedeno vještačenje i po vještaku dipl. ing. Berislavu Šimunoviću sud nije prihvatio njegov nalaz i mišljenje u dijelu u kojem taj vještak utvrđuje da je tehnički moguće da su u predmetnom štetnom događaju mogla nastati utvrđena oštećanja na vozilu tužitelja. Naime, vještak Šimunović nije izradio prostorno- vremensku analizu predmetnog štetnog događaja, za razliku od vještaka Šarića koji je istu napravio, kao i simulaciju prometne nezgode u nalazu i mišljenju Fakulteta prometnih znanosti. Navedeno je izostalo u vještačenju dipl. ing. Berislava Šimunovića jer isti vještak polazi od toga da brzina kretanja vozila tužitelja prije dodira s bankinom nije poznata, a nema materijalnih tragova na temelju kojih bi se mogla utvrditi. Tako i svi zaključci vještaka Šimunovića proizlaze od te iste pretpostavke kako brzina tužitelja prije izlijetanja nije poznata.

30. Međutim, saslušan pred sudom tužitelj je izričito iskazao da je prije izlijetanja vozio brzinom od 50 km/h. Kako se ovdje radi o šteti iz police kasko osiguranja, o štetnom događaju bez očevidaca, to je tužiteljev opis nastanka štetnog događaja i njegov iskaz koji je dao pred sudom, kao jedan od izvedenih dokaza, izveden upravo po prijedlogu tužitelja, tada je vještak pri utvrđivanju dinamike nastanaka štetnog događaja i uzročno-posljedične veze između štetnog događaja i nastalih oštećenja, morao uzeti u obzir iskazanu brzinu kretanja vozila tužitelja prije izlijetanja od 50 km/h.

31. Osim na ročištu na kojem je saslušan, tužitelj je i na održanom očevidu ponovo iskazao da se kretao brzinom od 50 km/h pa je stoga vještak Šimunović, a s obzirom na sporne činjenice i pravnu osnovu zahtjeva, trebao svoj nalaz i mišljenje napraviti polazeći od onog što mu je poznato, a to je brzina kretanja tužitelja, kad je tužitelj o istoj tako izričito iskazao.

32. Iz tog razloga, a kad vještak Šimunović svoj nalaz i mišljenje izrađuje polazeći od toga kako brzina kretanja vozila prije izlijetanja nije poznata, tada su, po mišljenju ovog suda, njegov nalaz i mišljenje hipotetske naravi. Kad vještak Šimunović navodi kako nije moguće isključiti da se štetni događaj odvio na način kako je to iskazao tužitelj tada se takav zaključak vještaka ne može prihvatiti jer on nije ni ispitao mogućnost nastanka štetnog događaja i nastalih oštećenja prema iskazu tužitelja, jer nije uzeo u obzir po tužitelju iskazanu brzinu kretanja pa se nije ni očitovao niti napravio analizu o tome je li i pri toj iskazanoj brzini kretanja tehnički moguć nastanak štetnog događaja na opisani način, sa utvrđenim zaustavnim položajem vozila, kao i da li su pri tom mogla nastati sva utvrđena oštećenja vozila.

33. Kako su se vještaci Šimunović i Šarić usuglasili oko brzine kretanja vozila u trenutku izlijetanja, sud nalazi da njihovi nalazi mišljenja u osnovi nisu suprotni već polaze od različitih početnih utvrđenja. Vještak Šarić polazi od pretpostavke da se tužitelj prije izlijetanja kretao iskazanom brzinom od 50 km/h, a vještak Šimunović od činjenice kako se brzina kretanja tužitelja prije izlijetanja ne može utvrditi jer nema materijalnih tragova. Nastavno na tu različitu polaznu točku, izrađuju različite nalaze i mišljenja. Zbog toga sud nije smatrao potrebnim izvoditi dokaz još jednim vještačenjem kad dva izvedena vještačenja u svojim provjerljivim i konkretnim izračunima nisu suprotna, već se razlikuju samo u zaključcima koje vještaci donose, a uvažavajući ili ne uvažavajući pri tom druge izvedene dokaze (iskaz tužitelja).

34. Sud je prihvatio iskaz tužitelja jer sud nije dojma da je tužitelj iskazivao neistinito. Međutim, u nedostatku drugih dokaza, a u situaciji kad je tuženik osporio i da je štetni događaj nastao na opisani način, kao i uzročno-posljedičnu vezu između štetnog događaja i štete, sud je iskaz tužitelja koji je jedini sudionik štetnog događa morao dovesti u vezu s drugim izvedenim dokazima, konkretno prometnim vještačenjima. Ocjenjujući iskaz tužitelja na taj način, odnosno u vezi s drugim izvedenim dokazima, sud je utvrdio da tužitelj nije dokazao da bi u štetnom događaju kako ga je tužitelj opisao i u ovom postupku i u prijavi štete, nastala sva oštećenja na vozilu koja su utvrđena u izvidu štete.

35. U odnosu na navode tužitelja da treba uzeti u obzir činjenicu da je tužitelj svoj iskaz pred sudom dao 2,5 godine nakon štetnog događaja, čime sugerira na mogućnost da se tužitelj ne sjeća okolnosti prometne nezgode valja reći je tužitelj, ako je tome tako, mogao iskazati da se ne sjeća kojom je brzinom vozio. Tužitelj nije rekao da se ne sjeća već je rekao da je vozio brzinom od 50 km/h, a navedeno je ponovio i na očevidu pa je upravo tu brzinu trebalo uzeti kao relevantnu prilikom utvrđivanja dinamike štetnog događaja i uzročno-posljedične veze, kako je to u svom nalazu i mišljenju napravio vještak Šarić.

36. U prilog pravilnosti zaključaka iz nalaza i mišljenja Fakulteta prometnih znanosti govore i nalazi i mišljenja vještaka dipl. ing. Srećka Hlišća, dipl. ing. Čedomira Čovića koji su izradili nalaze i mišljenja po zahtjevu tuženika, ali i iz nalaza i mišljenja vještaka dipl. ing. Zvonka Ivasića koji je izrađen za potrebe kaznenog postupka. Iako ti nalazi i mišljenja nisu izrađeni po nalogu suda i u okviru ovog sudskog postupka već po zahtjevu jedne od stranaka u postupku i drugog suda u drugoj vrsti postupka, sud je iste cijenio kao isprave i to zasebno i dovodeći ih u vezi s drugim izvedenim dokazima (tako i VSRH u odlukama Rev-2034/15 od 20. lipnja 2018. i Rev-289/2024- 10 od 19. ožujka 2015.). Upravo ti nalazi i mišljenja govore u prilog pravilnosti zaključaka iz nalaza i mišljenja Fakulteta prometnih znanosti, jer su u bitnom slični. Različitu su u pogledu polazne brzine, odnosno brzine vozila prije izlijetanja jer vještaci Hlišć i Čović nisu imali na uvid iskaz tužitelja pa je vještak Hlišć uzeo da je ta brzina iznosila 40 km/h, a vještak Čović 60 km/h (najveća dopuštena). Čak i pri tim brzinama, dakle različitim od brzine koju je naveo tužitelj u svom iskazu, prema mišljenjima tih vještaka, na vozilu tužitelja nisu mogla nastati sva oštećenja navedena u izvidu štete. Vještak Ivašić, kao i vještak Šimunović u ovom postupku, navodi kako brzina kretanja vozila tužitelja prije izlijetanja nije poznata, no i taj vještak isključuje da su utvrđena oštećenja mogla nastati u dinamici opisanoj po tužitelju.

37. Sud nije posebno cijenio nalaza i mišljenje vještaka Alojza Vodnika jer nije razvidno koju je dokumentaciju navedeni vještak imao na uvid prilikom vještačenja, jer slike na koje se poziva vještak nisu dostavljene uz nalaz i mišljenje, a nije razvidno niti koju je to metodologiju utvrđivanja mjesta događaja prometne nezgode vještak koristio.

38. U odnosu na navode tuženika kojima osporava da se dogodio osigurani slučaj jer predmetni događaj nije budući, neizvjestan i nezavisan od isključive volje ugovaratelja osiguranika ili osiguranika, a kako to propisuje odredba čl. 2. t. 7. Uvjeta za kasko osiguranje cestovnih vozila i čl. 922. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (''Narodne novine'' br. 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15), treba reći da tuženik te svoje navode nije dokazao. Naime, iako je protiv tužitelja vođen kazneni postupka radi kaznenog dijela prijevare u pokušaju (po kaznenoj prijavi ovdje tuženika), tužitelj je pravomoćno oslobođen krivnje da bi počinio navedeno kazneno djelo, kako to proizlazi iz presude Županijskog suda u Zagrebu posl. br. Kž-1005/2022-3 od 20. prosinca 2022.

39. S obzirom da je nakon predmetne prometne nezgode obavljen očevid, sačinjen zapisnik o očevidu i fotodokumentacija te uvažavajući iskaz tužitelja, sud je utvrdio da je tužitelj doista s vozilom izletio s ceste iz razloga kako je iskazivao (zbog nailaska vozila iz suprotnog smjera koje se kretalo po njegovoj prometnoj traci) te kako je uslijed toga nastala šteta na vozilu tužitelja to je nastao osigurani slučaj. Kako je već navedeno, tuženik nije dokazao svoje tvrdnje da je događaj ''namješten'', ''isceniran'', odnosno da je vozilo naveženo na mjesto na kojem je zatečeno, a sve sa svrhom neosnovanog ostvarenja naknade štete od tuženika po polici kasko osiguranja.

40. Slijedom svega navedenog, su utvrđuje kako tužitelj ima pravo na naknadu štete koja je nastala na vozilu, ali samo one koja je nastala u ovom štetnom događaju, pri utvrđenoj dinamici, dakle za ona oštećenja za koja je nalazom i mišljenjem Fakulteta prometnih znanosti utvrđeno da su mogla nastati u ovom štetnom događaju.

41. Stoga je, a budući da je nastupio osigurani slučaj, tuženik temeljem odredbe čl. 943. st. 1. ZOO-a dužan tužitelju naknaditi štetu na vozilu u iznosu od 1.644,71 EUR, koja visina štete je utvrđena na temelju nalaza i mišljenja Fakulteta prometnih znanosti, dok je u preostalom dijelu za iznos od 21.872,95 EUR, zahtjev tužitelja odbijen kao neosnovan.

42. Tužitelju pripadaju i zatezne kamate sukladno odredbi čl. 943. st. 4. ZOO-a jer tuženik kao osiguratelj nije ispunio svoju obvezu u roku propisanom odredbom čl. 943. st. 1. ZOO-a. Zatezne kamate teku od dana primitka obavijesti o osiguranom slučaju, kako je to tužitelj tražio i to po stopi propisanoj odredbom čl. 29. ZOO-a.

43. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. i 2. i čl. 155. ZPP-a, a trošak se odnosi na trošak zastupanja po odvjetniku koji je odmjeren prema odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (''Narodne novine'' 138/23 - dalje: Tarifa).

44. Prema odredbi čl. 154. st. 2. ZPP-a sud utvrđuje da je u pogledu visine tužbenog zahtjeva tužitelj uspio sa 7,00% svog zahtjeva. U odnosu na uspjeh u pogledu osnove zahtjeva, uspjeh tužitelja je 100%. Stoga sud ocjenjuje da je ukupno gledano tužitelj u ovom postupku uspio u omjeru od 53,50%, a tuženik s 46,50%. Kada se od postotka tužitelja koji je u većoj mjeri uspio u postupku oduzme postotak tuženika koji je u manjoj mjeri uspio u postupku, tada se utvrđuje da je preostali postotak 7,00%.

45. Tužitelju je priznat trošak odštetnog zahtjeva u visini 500 bodova prema Tbr. 32. Tarife, sastava tužbe u visini 500 bodova (Tbr. 7/1 Tarife), sastava podnesaka od 23. studenog 2018., 11. rujna 2019. 26. srpnja 2021., 30. kolovoza 2022. u visini 500 bodova za svaki podnesak (Tbr. 8/1 Tarife), sastava podneska od 6. ožujka 2025. u visini 100 bodova (Tbr. 8/3 Tarife), trošak zastupanja na ročištima održanim 16. svibnja 2019., 12. rujna 2019., 5. prosinca 2019., 3. ožujka 2022., 18. travnja 2023. i 2. veljače 2026. u visini 500 bodova za svako ročište (Tbr. 9/1 Tarife), trošak zastupanja na ročištu održanom 23. studenog 2021. u visini 50 bodova (Tbr. 9/5 Tarife), odnosno 6.150 bodova, što uz vrijednost boda od 2,00 EUR prema Tbr. 54. Tarife (12.300,00 EUR), uvećano za 25% PDV-a (3.075,00 EUR), sudsku pristojbu na tužbu u iznosu od 204,13 EUR i na presudu u iznosu od 204,13 EUR, ukupno iznosi 15.783,26 EUR.

46. Tužitelju nije priznat trošak sastava podneska od 28. studenog 2018. jer je dokumentaciju koju je dostavio uz taj podnesak bio dužan dostaviti uz tužbu, a mogao ju je dostaviti i uz podnesak od 23. studenog 2018. za koji podnesak mu je priznat trošak sastava istog. Nije mu priznat trošak zastupanja na očevidu jer na očevidu tužitelj nije bio zastupan po punomoćniku, odvjetniku već je na očevidu bio prisutan tužitelj osobno. Tužitelju nije priznat ni trošak sastava podneska od 17. travnja 2023. jer je isti predan na ročištu održanom 18. travnja 2023., a tužitelju je priznat trošak zastupanja za to ročište te je navode iz tog podneska mogao iznijeti i usmeno na ročištu.

47. Sukladno uspjehu tužitelja u sporu pripada mu pravo na naknadu navedenih troškova u iznosu od 1.104,83 EUR, što uvećano za troškove vještačenja u ukupnom iznosu od 514,53 EUR, koji troškovi su tužitelju dosuđeni u cijelosti jer su bili nužni za donošenje odluke, ukupno iznosi 1.619,36 EUR. Tužitelju su dosuđene i zatezne kamate na parnični trošak koje teku od dana donošenja ove presude do isplate, temeljem čl. 151. st. 3. ZPP-a, po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (''Narodne novine'' br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23).

48. Zahtjev tuženika za naknadu parničnog troška u iznosu od 9.596,54 EUR, odbijen je kao neosnovan.

49. Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u izreci.

Zagreb, 19. ožujka 2026.

Sutkinja

Gorana Žurić Juretić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku 15 dana, a koji rok se računa:

- od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu, bez obzira da li je na isto pristupila, odnosno - od dana primitka presude, ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem je presuda objavljena.

Žalba se podnosi pisano, putem ovog suda županijskom sudu.

DNA:

- punomoćniku tužitelja

- punomoćniku tuženika