REPUBLIKA HRVATSKA

Općinski sud u Crikvenici

Kralja Tomislava 85a

51 260 Crikvenica

Poslovni broj: P-413/2021-47

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A I R J E Š E N J E

Općinski sud u Crikvenici, po sucu Sonji Alač, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja RJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Josipu Mađariću, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Mađarić & Lui d.o.o. Zagreb, protiv tuženih 1. SJ, OIB: [osobni identifikacijski broj], i 2. ZJ, OIB: [osobni identifikacijski broj], oboje iz [adresa] (ranije [adresa]), zastupani po punomoćnici Karmeli Tus, odvjetnici u Crikvenici, radi utvrđenja prava vlasništva, nakon zaključene javne glavne rasprave održane 23. veljače 2026., 19. ožujka 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

«1. Utvrđuje se da je tužitelj RJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], stekao:

A/ pravo vlasništva na stanu u prizemlju kuće koji se sastoji od kupaonice, dvije spavaće sobe, hodnika, kuhinje/blagovaonice, dnevnog boravka i spremišta bruto površine 86,93 m2, odnosno neto površine 70,24 m2, a koja kuća je izgrađena na kat. čest. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], upisano u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] B/ pravo suvlasništva u ½ dijela na okućnici, dvor od 156 m2 na kat. čest. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], upisano u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina].

2. Tuženici SJ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i MJ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], dužni su priznati i izdati valjanu tabularnu ispravu podobnu za prijenos vlasništva s imena tuženika na ime i u korist tužitelja za nekretninu pod A/ te za prijenos suvlasništva u ½ dijela za nekretninu pod B/, jer će u protivnom takvu ispravu zamijeniti ova presuda.

3. Nalaže se tuženicima solidarno naknaditi tužitelju parnični trošak zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od presuđenja do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.»

II. Nalaže se tužitelju da naknadi tuženima trošak parničnog postupka u iznosu od 2.250,00 EUR u roku od 15 dana.

i

r i j e š i o  j e

I. Odbija se prijedlog tužitelja za određivanje privremene mjere koji glasi:

«I. Radi osiguranja nenovčane tražbine predlagatelja osiguranja koja predstavlja izvanknjižno pravo vlasništva na dijelu nekretnine koji u naravi predstavlja stan u prizemlju kuće koji se sastoji od kupaonice, dvije spavaće sobe, hodnika, kuhinje/blagovaonice, dnevnog boravka i spremišta bruto površine 86,93 m2, odnosno neto površine 70,24 m2, a koja kuća je izgrađena na kat. čest. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] i pravo suvlasništva u ½ dijela na okućnici, dvor od 156 m2 na kat. čest. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] i pravo suvlasništva u ½ dijela na kat. čest. br. [katastarska čestica] neplodna cesta od 3m2, sve upisano u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k.o. Crikvenica

o d r e đ u j e s e p r i v r e m e n a m j e r a

II. A) Zabranom protivniku osiguranja da otuđi ili optereti nekretnine:

[katastarska općina]

B) Zabilježbom zabrane otuđenja ili opterećenja navedenih nekretnina u zemljišnoj knjizi, zemljišno-knjižnog odjela Općinskog suda u Rijeci, Stalna služba u Crikvenici.

C) Zabrana se smatra provedenom danom dostave ovog rješenja zemljišno- knjižnom odjelu Općinskog suda u Rijeci, Stalna služba u Crikvenici.

III. Ova privremena mjera iz rješenja traje najduže do petnaest dana nakon nastupanja uvjeta za provedbu ovrhe po odluci u postupku Općinskog suda u Rijeci, Stalna služba u Crikvenici po ovoj tužbi.

IV. Nalaže se protivniku osiguranja da predlagatelju osiguranja naknadi troškove ovog postupka.»

II. Nalaže se Zemljišnoknjižnom odjelu Crikvenica da u zemljišnim knjigama izvrši zabilježbu odbijanja prijedloga iz točke I izreke ovoga rješenja, i to na nekretninama opisanim u točki I, pod II. A) izreke rješenja.

Obrazloženje

1. U tužbi od 14. listopada 2020., koju podnosi protiv tuženih, radi utvrđenja prava vlasništva, tužitelj navodi da je njegov sada pok. pravni prednik (otac) ĐJ (pok. LJ) kao kupac s UJ (pok. ČJ) kao prodavateljem 8. listopada 1966. zaključio kupoprodajni ugovor kojim je kupio pravo korištenja ½ dijela zk.čest. br. 5532/1 i 5532/2 upisane u tadašnji zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], a za ondašnju cijenu od 6.500,00 dinara. Temeljem navedenog ugovora prodavatelj da je dozvolio kupcu da može bez svakog daljnjeg pitanja i privole uknjižiti u zemljišnim knjigama svoje pravo korištenja predmetnih nekretnina u navedenom dijelu. Navodi da je predviđeno da kupac stupi u faktički posjed predmetnih nekretnina danom potpisivanja istog ugovora. Iste ugovorne strane, sada pok. ĐJ i sada pok. UJ, da su 8. listopada 1966. zaključile međusobno utanačenje iz kojeg da proizlazi da je kupoprodajni ugovor od 8. listopada 1966. zaključen s namjerom da se na tom gradilištu podigne zgrada u etažnom vlasništvu i na način da će pok. ĐJ izgraditi prizemlje do zaključno prve betonske deke s izvučenim balkonima i nadstrešnicama koje budu potrebne prema odobrenom projektu, a pok. UJ prvi kat i krov prema istom projektu. Također, navedenim utanačenjem da je utvrđeno da će o zajedničkom trošku po polovici biti izgrađena septička jama i odvodne cijevi za zajedničku uporabu, te će na isti način biti plaćeni priključak vode i struje do razvoda na kojem će se isti odvojiti za posebne dijelove zgrade. Sukladno navedenom kupoprodajnom ugovoru i međusobnom utanačenju na zk.čest.br. 5532/1 i 5532/2 upisane u tadašnji zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], sada k. č. br. [katastarska čestica] neplodna cesta 3čhv i k. č. br. [katastarska čestica] kuća, zgrada i dvor 156 čhv sve upisano u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], izgrađena je predmetna kuća koja se sastoji od prizemlja i kata. Nakon izgradnje kuće, tuženici da su kupoprodajnim ugovorom od 7. lipnja 1977. kupili od prodavatelja ČJ i IJ (pravnih sljednika pok. ĆJ) ½ idealnog dijela predmetne kuće, izgrađene na kč. br. [katastarska čestica] upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] što da u naravi predstavlja kat objekta i ½ prava korištenja zemljišta iza izgrađenog objekta. S obzirom na to da je ĆJ umro, a isprave za upis prava vlasništva na predmetnoj nekretnini nisu bile podobne, ovdje tuženici podnijeli su tužbu radi utvrđenja prava vlasništva na ½ dijela predmetne nekretnine te je isto utvrđeno pravomoćnom presudom Općinskog suda u Crikvenici posl. br. P-126/91 od 11. travnja 1991. i to kako slijedi: "Utvrđuje se da su tužitelji ZJ i SJ suvlasnici u ½ dijela zajedno, odnosno korisnici nekretnine označene kao k. č. br. [katastarska čestica] iz zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (...)". Usprkos navedenoj presudi, tuženici da su u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Rijeci, Stalna služba u Crikvenici, pogrešno upisani kao suvlasnici cijele kuće, odnosno predmetne nekretnine u cijelosti koja predstavlja k. č. br. [katastarska čestica] neplodna cesta 3 čhv i k. č. br. [katastarska čestica] kuća, zgrada i dvor 156 čhv sve upisano u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]. Tužitelj da je putem svojeg pravnog prednika pok. ĐJ i samostalno još od 8. listopada 1966., u mirnom i nesmetanom posjedu sada k. č. br. [katastarska čestica] neplodna cesta 3čhv i k. č. br. [katastarska čestica] kuća, zgrada i dvor 156 čhv sve upisano u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], i to u ½ dijela navedene nekretnine koji u naravi predstavlja prizemlje kuće izgrađene na kč. br. [katastarska čestica] upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] te da je istu nekretninu stekao dosjelošću, ali i građenjem putem svojeg pravnog prednika pok. ĐJ. S obzirom na nedostatak isprava podobnih za uknjižbu prava vlasništva u zemljišne knjige te okolnost da je upis prava vlasništva tuženih u zemljišnim knjigama na način da je svaki upisan u ½ dijela cijele nekretnine (odnosno zajedno u cijelosti) nevaljan, tužitelj da je pokrenuo postupak pred ovim sudom radi utvrđenja prava vlasništva na ½ idealnog dijela nekretnine koji se vodio pod posl. br. P-533/11 te je sud u istom postupku 16. prosinca 2014. donio presudu kojom je prihvatio tužbeni zahtjev ovdje tužitelja i utvrdio pravo vlasništva dosjelošću i građenjem na predmetnoj nekretnini koja je upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i to kat. čest. br. [katastarska čestica] kuća, zgrada i dvor od 156 m2 i kat. čest. br. [katastarska čestica] neplodna cesta od 3 m2, a što da su mu tuženici svaki u ½ dijela svog suvlasničkog dijela dužni priznati i izdati valjanu tabularnu isp ravu podobnu za prijenos vlasništva, a koju će u slučaju neizdavanja zamijeniti ova presuda. Po žalbi tuženika Županijski sud u Rijeci da je donio 11. siječnja 2017. presudu kojom je preinačio prvostupanjsku presudu i odbio tužbeni zahtjev ovdje tužitelja, međutim, u svojem obrazloženju navodi kako je tužbeni zahtjev tužitelja neosnovan "zbog načina postavljenog tužbenog zahtjeva i činjeničnih navoda samog tužitelja koji navodi da se smatra vlasnikom prizemlja kuće koje se nalazi na predmetnim nekretninama, dok tužbenim zahtjevom traži utvrđenje suvlasništva u ½ dijela na predmetnim nekretninama, jer se ne može tražiti pravo suvlasništva na cijeloj nekretnini kada se faktično traži pravo vlasništva točno određenog realnog dijela nekretnine što u naravi predstavlja prizemlje predmetne kuće sa okućnicom". Dakle, da nisu prihvaćeni navodi tuženih o neosnovanosti tužbenog zahtjeva u odnosu na samo stjecanje, već je prvostupanjska presuda preinačena i tužbeni zahtjev je odbijen isključivo iz razloga jer isti nije bio postavljen u skladu s činjeničnim navodima u tužbi. S obzirom na okolnosti utvrđene u postupku posl. br. P-533/2011 koji se vodio pred ovim sudom, te s obzirom na utvrđenje drugostupanjskog suda u istom postupku koji navodi da se ne može tražiti pravo suvlasništva na cijeloj nekretnini kada se faktično traži pravo vlasništva točno određenog realnog dijela nekretnine što da u naravi predstavlja prizemlje predmetne kuće s okućnicom, tužitelji da su po ovlaštenom inženjeru BJ dipl. ing. građ. izradili snimku izvedenog stanja za k. č. br. [katastarska čestica] (zk.č.br. 5532/2) k. o. [katastarska općina] kojom je utvrđena površina i položaj dijela nekretnine kojeg su izvanknjižni vlasnici te ovom tužbom traže utvrđenje prava vlasništva na istom. Predmet tužbenog zahtjeva da predstavlja, dakle, stan u prizemlju kuće koji se sastoji od kupaonice, dvije spavaće sobe, hodnika, kuhinje/blagovaonice, dnevnog boravka i spremišta bruto površine 86,93 m2, odnosno neto površine 70,24 m2, a koja kuća je izgrađena na kat. čest. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] i pravo suvlasništva u ½ dijela na okućnici, dvor od 156 m2 na kat. čest. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] i pravo suvlasništva u ½ dijela na kat. čest. br. [katastarska čestica] neplodna cesta od 3 m2, sve upisano u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]. U skladu s odredbom čl. 46. st. 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14; u nastavku: ZV) svaki suvlasnik da ima pravo glede cijele stvari postavljati protiv svakoga one zahtjeve koje može staviti vlasnik stvari, s time da predaju cijele stvari u posjed može od trećega zahtijevati samo prema obveznopravnim pravilima o nedjeljivim obvezama. Odredbom čl. 364. st. 6. ZV da je predviđeno da osobe koje u zemljišnim knjigama nisu upisane kao nositelji prava upravljanja, korištenja ili raspolaganja, a ne raspolažu ispravom valjanom za zemljišnoknjižni upis prava vlasništva, upisat će pravo vlasništva tih nekretnina upisom u zemljišnu knjigu na temelju odluke suda, nakon što dokažu da su bile izvanknjižni nositelji takva prava na nekretnini u društvenom vlasništvu. Odredba čl.159. st. 3. ZV da propisuje da samostalni posjednik pokretne stvari kojemu je posjed barem pošten stječe je dosjelošću u vlasništvo protekom deset godina, a takav posjednik nekretnine protekom dvadeset godina neprekidnoga samostalnog posjedovanja. Tužitelj da je stekao pravo suvlasništva na opisanoj nekretnini koja je predmetom tužbenog zahtjeva na temelju dosjelosti, odnosno građenjem. Tužitelj da je u mirnom, nesmetanom i poštenom posjedu opisanih nekretnina samostalno i putem pravnog prednika od kad je nekretnina kupljena 8. listopada 1966., odnosno izgrađeno prizemlje kuće u kojem je živio sada pok. ĐJ sa svojom obitelji, a zatim i tužitelj sa svojom obitelji. Tužitelj da ni na koji način nije bio smetan u posjedu i korištenju predmetne nekretnine, a tuženici osporavaju tužitelju pravo vlasništva na opisanim nekretninama i odbijaju mu izdati valjanu tabularnu ispravu za upis prava vlasništva navedene nekretnine u zemljišne knjige i od njega zahtijevaju iseljenje iz predmetne nekretnine, odnosno predaju u posjed, iako su isti utvrđeni suvlasnicima u ½ dijela predmetne nekretnine zajedno, a ne svaki u ½ dijela cijele nekretnine i usprkos činjenici da je predmetna presuda pogrešno provedena u zemljišne knjige kako je opisano u ovoj tužbi. Kako je tužitelj više od 20 godina samostalni posjednik navedene nekretnine to da su se stekli uvjeti za stjecanje prava vlasništva redovnom i izvanrednom dosjelošću i građenjem, pa zbog svega, tužitelj podnosi ovu tužbu.

2. Tuženi su u odgovoru na tužbu od 10. svibnja 2021. osporili tužbu i tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan te su predložili odbijanje istoga. Tuženi navode da tužitelj traži utvrđenje prava vlasništva na stanu u prizemlju kuće sagrađene na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], te utvrđenje prava suvlasništva k. č. br. [katastarska čestica], obje k. o. [katastarska općina] u ½ dijela, a koje pravo tvrdi da je stekao temeljem dosjelosti, odnosno građenjem. U prilog svojih tvrdnji iz tužbe, tužitelj da je kao dokaz uz tužbu dostavio kupoprodajni ugovor od 8. listopada 1966., te međusobno utanačenje od 8. listopada 1966., navodeći kako je njegov pravni prednik, sada pok. otac ĐJ, te pravne poslove zaključio sa UJ. Iz dokumentacije priložene uz tužbu, kupoprodajnog ugovora, te međusobnog utanačenja, da proizlazi da su LJ (brat tužitelja) i ŽJ (tužitelj) kao kupci, zastupani tada po ocu VJ kupili od ĆJ pravo korištenja (u određenom idealnom dijelu) na predmetnim nekretninama, a koje pravo da je ĆJ pripalo po rješenju Skupštine općine Crikvenica koje je donijeto u predmetu broj: 03-3867/2-1962 dana 29. lipnja 1963. Međusobnim utanačenjem koje je između istih stranaka zaključeno istog dana kada i kupoprodajni ugovor, dakle 8. listopada 1966., da je ugovorena zajednička izgradnja predmetne nekretnine, a sve na nekretninama u društvenom vlasništvu, koje nekretnine su ĆJ date na korištenje, a prije nego su ušle u režim društvenog vlasništva, da nisu bile njegovo vlasništvo. ĆJ, kao nositelju prava korištenja na predmetnim nekretninama, od strane tada nadležnog organa Skupštine općine Crikvenica, Odjela za privredu i financije, Odsjeka za gradj., urban. i kom. poslove u predmetu broj: 03-2404/1-1964, da je izdano rješenje 1964., po kojem se istome, kao investitoru odobrava na predmetnim nekretninama izgradnja jednokatne stambene zgrade, a koje rješenje je priloženo od strane tužitelja uz tužbu. Predmetne nekretnine k. č. br. [katastarska čestica] površine 156 čhv i k. č. br. [katastarska čestica] površine 3 čhv, obje sada u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], da su nastale cijepanjem, odnosno spajanjem po prijavnim listovima koji se nalaze u zbirci isprava pod Z-1206/65 i Z-1845/88 od osnovnih nekretnina k. č. br. [katastarska čestica] i k.č. br., tada u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], koje nekretnine su EJ i CJ rješenjem Skupštine općine Crikvenica broj: 03-3867/2-1962 od 29. lipnja 1963. date, svakom u ½ dijela na trajno korištenje, kao nacionalizirano neizgrađeno građevinsko zemljište, radi izgradnje porodične stambene zgrade. Iz navedenog rješenja, kao i iz povijesnog vlasničkog lista, da je vidljivo da te nekretnine nisu bile bivše vlasništvo osoba kojima su po istom rješenju date na trajno korištenje, a prije nego su postale društveno vlasništvo 1959. Iz naprijed navedene dokumentacije da je nesporno, da su u vrijeme zaključenja pravnih poslova na koje se poziva tužitelj, dakle kupoprodajnog ugovora, te međusobnog utanačenja iz 1966. kao i u vrijeme gradnje, predmetne nekretnine bile u režimu društvenog vlasništva, da se radilo o neizgrađenom građevinskom zemljištu koje je ĆJ dobio na korištenje u svrhu gradnje. Naprijed navedeni pravni poslovi da su sklopljeni protivno tada važećim propisima koji su predviđali zabranu prenošenja prava korišten ja na neizgrađenom građevinskom zemljištu, te se u konkretnom slučaju radi o ništavim pravnim poslovima, koju ništavost nije moguće otkloniti ni izvršenjem takvog pravnog posla. Građenjem poduzetim na osnovu ništavog pravnog posla tužitelj da nije mogao steći vlasništvo zgrade, ni posebnog dijela zgrade, niti je moglo doći do valjanog prijenosa prava korištenja na zemljištu koje služi za redovnu uporabu zgrade u smislu odredbe čl. 38. Zakona o prometu zemljišta i zgrada (Sl. list SFRJ br. 43/65, 57/65, 11/67, 11/74 i Narodne novine br. 52/71). Status tužitelja da je razriješen prije stupanja na snagu ZV, odnosno do 31. prosinca 1990. kao datuma do kojeg se, prema Zakonu o potvrđivanju Ugovora o pitanjima sukcesije (N.N. -Međunarodni ugovori br. 2/04), tj. odredbi čl. 2. Anexa G tog ugovora, priznaju stečena prava građana ili drugih pravnih osoba SFRJ na nepokretnoj imovini u državi slijednici, temeljem kojih propisa se tužitelju ne mogu priznati nikakva vlasnička prava na predmetnim nekretninama, budući da do stupanja na snagu ZV, odnosno do 31. prosinca 1990. nije raspolagao valjanom pravnom osnovom za stjecanje prava vlasništva na zgradi, a time ni za stjecanje prava korištenja zemljišta u društvenom vlasništvu. U konkretnom slučaju da nema osnova ni za konvalidaciju ništavih pravnih poslova, budući da su pravni poslovi na koje se poziva tužitelj zaključeni protivno propisima kojima je bio zabranjen promet građevinskim zemljištem u društvenom vlasništvu, a nema osnove ni za konvalidaciju takvih pravnih poslova po odredbi čl. 18. st. 1. Zakona o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine (Narodne novine broj 92/96.), jer ti pravni poslovi od strane tužitelja nisu bili sklopljeni s prijašnjim vlasnicima, a da ĆJ nije bio prijašnji vlasnik predmetnih nekretnine da proizlazi iz priloženog povijesnog vlasničkog lista, kao i priloženog rješenja od 26. lipnja 1963. Na nekretninama u društvenom vlasništvu da je bilo isključeno stjecanje prava vlasništva dosjelošću, kako primjenom pravnih pravila OGZ, tako i prema pravnim pravilima tada važećeg Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima, pa da je neosnovano pozivanje tužitelja da je predmetne nekretnine stekao dosjelošću. U konkretnom slučaju da ne postoji pravni osnov po kojem je tužitelj mogao steći vlasništvo, odnosno suvlasništvo na predmetnim nekretninama te tuženi ističu da je za donošenje odluke od strane suda u ovom predmetu mjerodavna dokumentacija priložena od strane tužitelja uz tužbu, te od strane tuženika uz odgovor na tužbu. Tužitelj kao strani državljanin, tj. državljanin Republike Srbije, od osamostaljenja Republike Hrvatske ne može stjecati pravo vlasništva na nekretninama u Republici Hrvatskoj pod općim, već posebnim pretpostavkama propisanim ZV, pa da je u konkretnom slučaju neosnovano i pozivanje tužitelja da je dosjelošću po osnovu čl. 159. st. 3. ZV, stekao vlasništvo predmetnih nekretnine. Tuženici, kao vlasnici predmetnih nekretnina, tužitelju da su se najprije pismeno obratili dopisom od 18. kolovoza 2009. , koji dopis je tužitelj zaprimio dana 27. kolovoza 2009., tražeći da im preda u posjed predmetno prizemlje kuće koje drži bez valjanog pravnog osnova, a nakon toga kako tužitelj nije odgovorio na taj dopis, tuženi da su kod Općinskog suda u Crikvenici podnijeli tužbu 23. srpnja 2010., protiv tužitelja, te njegovog brata ŠJ, radi predaje u posjed, a u tom postupku Općinski sud u Crikvenici da je donio presudu u predmetu posl. broj P - 617/2017 9. svibnja 2017., kojom je prihvatio tužbeni zahtjev tuženih, a ista presuda da je potvrđena presudom Županijskog suda u Rijeci, posl. broj Gž-1596/2017 10. siječnja 2018. Tuženi predlažu odbijanje tužbenog zahtjeva tužitelja kao neosnovanog.

3. Tužitelj je u daljnjem tijeku postupka u podnesku od 28. veljače 2023. naveo da je iz dokumentacije koja prileži tužbi vidljivo da je tužiteljev otac, sada pok. ĐJ (pok. ŠJ) kao kupac s UJ (pok. ČJ) kao prodavateljem dana 8. listopada 1966. zaključio kupoprodajni ugovor kojim je kupio pravo korištenja ½ dijela zk.čest.br. 5532/1 i 5532/2 upisane u tadašnji zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], a za ondašnju cijenu od 6.500,00 dinara. Temeljem ovog ugovora prodavatelj da je dozvolio kupcu da može bez svakog daljnjeg pitanja i privole uknjižiti u zemljišnim knjigama svoje pravo korištenja predmetnih nekretnina u navedenom dijelu te je predviđeno da kupac stupi u faktički posjed predmetnih nekretnina danom potpisivanja istog ugovora. Iste ugovorne strane, sada pok. ĐJ i sada pok. UJ, da su 8. listopada 1966. zaključile međusobno utanačenje iz kojeg proizlazi da je kupoprodajni ugovor od 8. listopada 1966. zaključen s namjerom da se na tom gradilištu podigne zgrada u etažnom vlasništvu i na način da će pok. ĐJ izgraditi prizemlje do zaključno prve betonske deke sa izvučenim balkonima i nadstrešnicama koje budu potrebne prema odobrenom projektu, a pok. UJ, pravni prednik tuženika, prvi kat i krov prema istom projektu. Također, navedenim utanačenjem da je utvrđeno da će o zajedničkom trošku po polovici biti izgrađena septička jama i odvodne cijevi za zajedničku uporabu, te će na isti način biti plaćeni priključak vode i struje do razvoda na kojem će se isti odvojiti za posebne dijelove zgrade. Sukladno navedenom kupoprodajnom ugovoru i međusobnom utanačenju na zk.čest. br. 5532/1 i 5532/2 upisane u tadašnji zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], sada k. č. br. [katastarska čestica] neplodna cesta 3 čhv i k. č. br. [katastarska čestica] kuća, zgrada i dvor 156 čhv sve upisano u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], da je izgrađena predmetna kuća koja se sastoji od prizemlja i kata. Iz navedenog da je jasna namjera stranaka da svakom od njih pripadne ½ dijela nekretnine u vlasništvo i u posjed te su na isti način nadalje takva prava i prenosili, odnosno nisu mogli prenijeti svojim pravnim slijednicima više prava nego što su ga i sami imali pa tako ni ovdje tuženicima. Nakon izgradnje kuće, tuženici da su kupoprodajnim ugovorom od 7. lipnja 1977. kupili od prodavatelja ČJ i IJ (pravnih sljednika pok. ĆJ) ½ idealnog dijela predmetne kuće, izgrađene na kč. br. [katastarska čestica] upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] što u naravi predstavlja kat objekta i ½ prava korištenja zemljišta iza izgrađenog objekta. S obzirom na to da je ĆJ umro, a isprave za upis prava vlasništva na predmetnoj nekretnini nisu bile podobne, ovdje tuženici podnijeli su tužbu radi utvrđenja prava vlasništva na ½ dijela predmetne nekretnine te je isto utvrđeno pravomoćnom presudom Općinskog suda u Crikvenici posl. br. P-126/91 od 11. travnja 1991. i to kako slijedi: "Utvrđuje se da su tužitelji ZJ i SJ suvlasnici u ½ dijela zajedno, odnosno korisnici nekretnine označene kao kč. br. [katastarska čestica] iz zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (...)". Usprkos navedenoj presudi, tuženici da su u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Rijeci, Stalna služba u Crikvenici, pogrešno upisani kao suvlasnici cijele kuće, odnosno predmetne nekretnine u cijelosti koja predstavlja k. č. br. [katastarska čestica] neplodna cesta 3 čhv i k. č. br. [katastarska čestica] kuća, zgrada i dvor 156 čhv sve upisano u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], a što da je vidljivo iz dokumentacije dostavljene uz tužbu te iz dokumentacije koja prileži spisu P-126/91 pa je tužitelj i predložio priklop tog spisa. Tužitelj da je putem svojeg pravnog prednika pok. ĐJ i samostalno još od 8. listopada 1966. u mirnom i nesmetanom posjedu sada k. č. br. [katastarska čestica] neplodna cesta 3čhv i k. č. br. [katastarska čestica] kuća, zgrada i dvor 156 čhv sve upisano u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], i to u ½ dijela navedene nekretnine koji u naravi predstavlja prizemlje kuće izgrađene na kč. br. [katastarska čestica] upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] te je istu nekretninu stekao dosjelošću i građenjem putem svojeg pravnog prednika pok. ĐJ kako to proizlazi iz dokaza priloženih uz tužbu. S obzirom na nedostatak isprava podobnih za uknjižbu prava vlasništva u zemljišne knjige te okolnost da je upis prava vlasništva tuženih u zemljišnim knjigama na način da je svaki upisan u ½ dijela cijele nekretnine (odnosno zajedno u cijelosti) nevaljan, tužitelj je pokrenuo postupak pred ovim sudom, radi utvrđenja prava vlasništva na ½ idealnog dijela nekretnine koji se vodio pod posl. br. P-533/11 te je sud u istom postupku dana 16. prosinca 2014. donio presudu kojom je prihvatio tužbeni zahtjev ovdje tužitelja i utvrdio pravo vlasništva dosjelošću i građenjem na predmetnoj nekretnini koje je upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i to kat. čest. br. [katastarska čestica] kuća, zgrada i dvor od 156 m2 i kat. čest. br. [katastarska čestica] neplodna cesta od 3 m2, a što da su mu ovdje tuženici svaki u ½ dijela svog suvlasničkog dijela dužni priznati i izdati valjanu tabularnu ispravu podobnu za prijenos vlasništva, a koju će u slučaju neizdavanja zamijeniti ova presuda, dok je po žalbi tuženika, Županijski sud u Rijeci donio dana 11. siječnja 2017. presudu kojom je preinačio prvostupanjsku presudu i odbio tužbeni zahtjev ovdje tužitelja, međutim, u svojem obrazloženju navodi kako je tužbeni zahtjev tužitelja neosnovan "zbog načina postavljenog tužbenog zahtjeva i činjeničnih navoda samog tužitelja koji navodi da se smatra vlasnikom prizemlja kuće koje se nalazi na predmetnim nekretninama, dok tužbenim zahtjevom traži utvrđenje suvlasništva u ½ dijela na predmetnim nekretninama, jer se ne može tražiti pravo suvlasništva na cijeloj nekretnini kada se faktično traži pravo vlasništva točno određenog realnog dijela nekretnine što u naravi predstavlja prizemlje predmetne kuće sa okućnicom". Dakle, drugostupanjski sud u tom postupku nije odbio tužbeni zahtjev ovdje tužitelja iz razloga jer isti nije stekao predmetnu nekretninu dosjelošću i građenjem, već iz razloga jer isti nije bio postavljen u skladu sa samim opisom dijela nekretnine čije se pravo vlasništva traži, a što je u ovom postupku ispravno opisano. Bez obzira na vođenje ovršnog postupka na koji se tuženici u ovom postupku pozivaju, isti da su nepošteni u bilo kakvoj namjeri posjedovanja ili vlasništva dijela nekretnine u prizemlju, jer su na nezakonit način upisali suvlasništvo na cijeloj nekretnini, iako je pravomoćnom presudom P-126/91 stekli zajedno samo ½ predmetne nekretnine i istima da je ta okolnost jako dobro poznata. U tom ovršnom postupku sud se povodi stanjem u zemljišnim knjigama, slijedom čega su i donesene sporne odluke u tom postupku, međutim, tužitelj ponovno ističe da stanje u zemljišnim knjigama nije valjano ni istinito, jer je iz isprava koje prileže sudskim spisima čiji je priklop predložen u tužbi vidljivo da su se tuženici upisali na predmetnoj nekretnini u cijelosti iako im je navedenom presudom pripalo samo ½ dijela i na takvom nevaljanom zemljišno-knjižnom stanju pokušavaju maliciozno uzurpirati i dio nekretnine koji im ne pripada, slijedom čega da su i odluke donesene u ovršnom postupku koji vode ovdje tuženici bez pravnog učinka u ovom postupku. Stoga vođenje navedenog ovršnog postupka, kao i protivljenje u odnosu na posjedovanje tužitelja na predmetnoj nekretnini u ½ dijela kao i njegovu dosjelost nema nikakve pravne učinke na utvrđenje prava vlasništva u korist tužitelja, a okolnost da se tužitelj o istom nije mogao očitovati u svojem iskazu na ročištu od 6. prosinca 2022. ne čini takav iskaz neistinitim niti nevjerodostojnim, jer je tužitelj neuka stranka koja ne razumije pravne pojmove ovrhe, posjeda i vlasništva u kontekstu pravnih učinaka istih. Tužitelj ponovno ističe da ni na koji način nije bio smetan u posjedu i korištenju predmetne nekretnine u njegovoj ½ dijela, odnosno u opisanom dijelu nekretnine za koju traži utvrđenje prava vlasništva i bilo kakvi pokušaji tuženika za oduzimanjem posjeda tužitelju nisu na zakonu osnovani. Tome da je jasan dokaz presuda posl. br. P-126/91 iz koje da je vidljivo da su tuženici stekli samo ½ dijela zajedno pa da su stoga svi daljnji pravni učinci upisa u zemljišne knjige kao i konzumacija prava vlasništva te svi kasniji postupci koje su isti pokrenuli u tu svrhu preko ½ dijela nekretnine nevaljani, jer ne mogu imati više prava nego što su sami stekli od svojih prednika. U odnosu na eventualna prava tužiteljevog brata na predmetnoj nekretnini, tužitelj ističe, a kako je to navedeno i u tužbi i u iskazu tužitelja, isti da je u samostalnom posjedu predmetne nekretnine te ima isključiva prava na stjecanje prava vlasništva u odnosu na dio nekretnine za koju traži utvrđenje prava vlasništva dosjelošću. Ne postoje nikakve isprave, a niti bi iz iskaza tužitelja bilo drugačije utvrdivo da bilo koja druga osoba, pa tako i tužiteljev brat, imaju bilo kakva vlasnička prava na predmetnoj nekretnini. Sukladno svemu navedenom, tužitelj predlaže prihvatiti tužbu i tužbeni zahtjev uz naknadu parničnog troška tužitelju zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od presuđenja do isplate.

4. Tužitelj je svoj konačni tužbeni zahtjev precizirao po provedenom geodetskom vještačenju, u podnesku od 16. srpnja 2024. na način kako je to opisano u točki I izreke presude, koji se dakle, odnosi samo na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], te dakle, predmetom konačno preciziranog tužbenog zahtjeva nije k. č. br [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] koja se navodi u tužbenom zahtjevu iz tužbe.

Radi gore navedenog, u daljnjem slijedu obrazloženja ispušteni su svi navodi stranaka koji se odnose na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], jer ista više nije predmetom ovoga postupka.

5. U postupku su provedeni dokazi uvidom u preslike kupoprodajnog ugovora od 8. listopada 1966. (stranice 9-11 spisa), međusobnog utanačenja od 8. listopada 1966. (stranice 12-15 spisa), presude ovoga suda posl. br. P-126/91 od 11. travnja 1991. (stranice 16-17 spisa), izvatka iz zemljišne knjige za zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (stranica 18 spisa), presude ovoga suda posl. br. P-533/2011 od 16. prosinca 2014. (stranice 19-23 spisa), presude Županijskog suda u Rijeci posl. br. Gž-1677/2015-2 od 11. siječnja 2017. (stranice 24-27 spisa), snimke izvedenog stanja izrađene po ovlaštenom inženjeru KJ dipl. ing. građ. iz Rijeke u svibnju 2019. (stranice 28-58 spisa), presude Općinskog suda u Rijeci, Stalna služba u Crikvenici, posl. br. P- 617/2017 od 9. svibnja 2017. s klauzulom pravomoćnosti (stranice 60-62 te 63-66 spisa), rješenja o ovrsi Općinskog suda u Rijeci, Stalna služba u Crikvenici posl. br. Ovr-2644/2018 od 15. ožujka 2018. (stranice 67-68 spisa), žalbe (stranice 69-70 spisa), presude Županijskog suda u Rijeci posl. br. Gž-1596/2017-2 od 10. siječnja 2018. (stranice 71-72 spisa), tužbe (stranice 100-101 spisa), kupoprodajnog ugovora od 8. listopada 1966. (stranice 102-103 spisa), povijesnog izvatka iz zemljišne knjige (stranice 104-117 spisa), prijavnih listova Z-1206/65 (stranice 118-121 spisa), te Z- 1845/88 (stranice 122-125 spisa), rješenja Općinske skupštine općine Crikvenica od 29. lipnja 1963. (stranice 126-127 spisa), dopisa od 18. kolovoza 2009. (stranica 128 spisa), povratnice (stranica 129 spisa), na ročištu održanom 6. prosinca 2022. proveden je dokaz saslušanjem tužitelja (stranice 145-147 spisa), 26. svibnja 2023. izvršen je uviđaj na licu mjesta uz sudjelovanje vještaka geodeta TJ iz [adresa] (stranice 162-164 spisa), te je izvršen uvid u nalaz i mišljenje navedenoga vještaka od 17. siječnja 2024. s prilozima (stranice 168-178 spisa), te u očitovanje navedenoga vještaka od 26. svibnja 2025. s prilogom (stranice 194 -195 spisa), a na ročištu održanom 8. prosinca 2025. proveden je dokaz saslušanjem vještaka geodeta TJ (stranice 201-203 spisa), izvršen je uvid u prijavne listove broj Z- 1845/88 (stranice 206-210 spisa), te Z-1206/65 (stranice 211-215 spisa), te je izvršen uvid u spise ovoga suda posl. br. P-533/2011 (Pu P-918/2015), P-617/2017 i Ovr- 997/2019 (raniji posl. br. Ovr-2644/2018), te u zapisnik od 11. travnja 1991. i presudu od 11. travnja 1991. iz predmeta ovoga suda posl. br. P-126/2019, koji prileže ovom spisu.

Tužitelj je predložio i provođenje dokaza građevinskim vještačenjem, ali je na ročištu glavne rasprave 23. veljače 2026. odustao od provođenja navedenog dokaza.

Po provedenom dokaznom postupku odlučeno je kao u izreci presude, iz razloga koji će biti pojašnjeni u daljnjem slijedu obrazloženja ove odluke.

6. Cijeneći svaki dokaz zasebno i u svezi s drugim provedenim dokazima, te na osnovi rezultata cjelokupnog dokaznog postupka, u smislu odredbe članka 8. Zakona o parničnom postupku («Narodne novine» broj 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23.; u nastavku: ZPP) sud je izveo zaključak da je tužbeni zahtjev tužitelja opisan u točki I izreke presude, neosnovan.

7. Tužitelj RJ rođ. 1952. je u svom iskazu naveo da je njegov otac sada pok. ĐJ 1960. od NJ kupio donji dio kuće odnosno započetu gradnju, i to u vrijeme kada su bili tek sagrađeni odnosno započeti temelji. Kaže da su kupili to i donji dio terena prema [adresa], te da su izgradili i prvu ploču gornju, što da stoji i u ugovoru kako treba da sagrade da bi dalje mogao UJ da nastavi s gradnjom gornjeg dijela i krova. Kaže da je bilo naznačeno da mora do određenog vremena to sagraditi da ne bi propala ploča kao što stoji u ugovoru koji je sklopljen sa UJ. Vrlo brzo da je to sve sagrađeno možda i te godine kako piše u ugovoru. U vrijeme kada je cijela kuća već bila sagrađena on da je bio u dobio od 8-10 godina a rođen 1952. Poslije smrti NJ u posjed tog njegovog dijela, a tu misli na kat i gornji dio zemljišta, da je stupio AJ ili SJ. On da je to i nastavio graditi. On da je zajedno sa sestrom ili rođakinjom iz Inđije bio vlasnik i nasljednik tog gornjeg dijela odnosno kata kuće i zemljišta s gornje strane. Tužitelj da nema pristup gore, a tuženi da imaju ulaz iz svoje ulice za koju tužitelj ne zna kako se zove. Tužitelj da ima pristup iz [adresa]. Cijelo vrijeme tužitelj da je u posjedu tog prizemnog dijela kuće i ovog donjeg dijela placa konstantno od kako su to kupili. Njegov brat ŠJ da je preminuo 2019. Njegovi nasljednici da su njegova djeca i supruga, međutim oni da žive u inozemstvu i tužitelj s njima nema kontakta. Nije mu poznat njihov stav prema ovoj kući odnosno polažu li oni prava na vlasništvo ove kuće. Poznaje tužene ZJ i SJ, SJ je supruga one osobe za koju sam naveo da su vlasnici kata ove kuće. Oni da nisu nikada koristili prizemlje objekta, a nisu nikada koristili ni ovaj donji dio zemljišta odnosno placa, to da je sve jedna cjelina i ograđeno je. Površina tog prizemnog dijela kuće da je cca 100 m2, s time da to nije mjerio, a ista da je površina i kata, možda da su nešto godinama dodali sa strane, ali na svom placu posebnom. Nadalje je naveo da je kupac po tom kupoprodajnom ugovoru onako kako piše u kupoprodajnom ugovoru, a u ugovoru da piše da je otac kupio za svoju ml t. djecu dakle za tužitelja i njegova brata. Naveo je da državljanin Republike Srbije. Poznato mu je da su tuženi tražili da je to njihovo, a navodi da to ne može biti tako. Nije se mogao izjasniti na upit je li im ikada naloženo od stane suda da predaju taj prostor tuženima. Kaže da mu je tuženi EJ nudio pare odnosno novac da mu proda svoj dio. To da je bilo možda pred 10 godina, prije nego što ga je tužio.

8. Tužitelj u ovome postupku traži utvrđenje prava vlasništva na stanu u prizemlju kuće sagrađene na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], te prava suvlasništva u ½ dijela na okućnici, dvor od 156 m2 na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], kao i izdavanje tabularne isprave podobne za prijenos vlasništva odnosno suvlasništva, s imena tuženih, na ime i u korist tužitelja, a koje pravo da je stekao, kako to tužitelj tvrdi u tužbi i tijekom postupka, temeljem dosjelosti, odnosno građenjem.

Odredbom članka 388. st. 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima («Narodne novine» br. 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 129/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 143/12., 152/14.; u daljnjem tekstu: ZVDSP) je propisano da se stjecanje, promjene, pravni učinci i prestanak stvarnog prava do stupanja na snagu toga zakona prosuđuju prema pravilima koja su se primjenjivala u trenutku stjecanja, promjene i prestanka prava i njihovih pravnih učinaka.

Prema odredbi članka 28. stavka 2. Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima («Narodne novine», broj 53/91., 91/92., u daljnjem tekstu: ZOVO) koji je stupio na snagu 1. rujna 1980. savjesni zakoniti posjednik nepokretne stvari na koju drugi ima pravo vlasništva stječe pravo vlasništva na tu stvar dosjelošću protekom deset godina, a odredbom stavka 4. istog članka je propisano da savjesni posjednik nepokretne stvari na koju drugi ima pravo vlasništva stječe pravo vlasništva na tu stvar dosjelošću protekom dvadeset godina. Prema odredbi članka 72. stavka 2. ZOVO, posjed je savjestan ako posjednik ne zna i ne može znati da stvar koju posjeduje nije njegova.

Sukladno odredbi članka 159. stavka 1. ZVDSP, dosjelošću se stječe vlasništvo stvari samostalnim posjedom te stvari ako taj posjed ima zakonom određenu kakvoću i neprekidno traje zakonom određeno vrijeme, a posjednik je sposoban da bude vlasnik te stvari. Člankom 159. stavka 2. ZVDSP propisano je da samostalni posjednik nekretnine čiji je posjed zakonit, istinit i pošten, stječe je dosjelošću u vlasništvo protekom deset godina neprekidnoga samostalnog posjedovanja, dok je stavkom 3. istog članka određeno da samostalni posjednik nekretnine kojemu je posjed barem pošten stječe je dosjelošću u vlasništvo protekom dvadeset godina neprekidnog samostalnog posjedovanja. Prema odredbi članka 18. stavka 3. ZVDSP, posjed je pošten ako posjednik kad ga je stekao nije znao ni s obzirom na okolnosti nije imao dovoljno razloga posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed. Prema tome, osnovna pretpostavka za stjecanje prava vlasništva dosjelošću prema odredbama ZOVO i ZVDSP je pošten (savjestan) posjed i ukoliko posjed posjednika nije pošten, tada takav posjednik ne može nikada steći pravo vlasništva dosjelošću.

9. Uviđajem na licu mjesta utvrđeno je da se predmetna nekretnina nalazi u [adresa], u [adresa] (raniji naziv [adresa]). Tužitelj je na licu mjesta pokazao kao svoje vlasništvo prizemlje objekta kbr. 23, te je naveo da ne raspolaže ključevima navedenog objekta, jer su tuženi sudskim putem ušli u posjed. Tužitelj je nadalje pokazao i naveo da je vlasnik prilaza i zemljišta koje se nalazi između opisanog objekta i [adresa], te položaj septičke jame. Tužitelj je naveo da su pokazani prilaz koristili samo kao prilaz prizemlju objekta, te da isti ne služi kao prilaz za kat objekta, te je naveo da su ljestve s metalnim okvirom i drvenim staništem postavljene naknadno. Tužitelj je naveo da ne polaže nikakva prava na kat objekta.

Iz nalaza i mišljenja vještaka geodeta TJ iz [adresa], od 17. siječnja 2024. (stranice 168-178 spisa), odnosno dopune tog nalaza od 26. svibnja 2025. (stranice 194-195 spisa), pojašnjenog na ročištu od 8. prosinca 2025. proizlazi da se gore navedena kuća nalazi na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], te iz tog nalaza proizlazi da je tužitelj kao predmetnu nekretninu pokazao južni dio k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], a po tužitelju pokazani, prijeporni dio okućnice vještak je na skici lica mjesta (stranica 195 spisa), označio oznakama 1-2-3-4-10-11-5-6-9-1 i površine je 291 m2, s time da je prijeporni dio pod objektom, odnosno bruto površina suterenskog dijela označen oznakama 4-5-11-10-4 i iznosi 86 m2.

Dakle, prema pokazivanju tužitelja na licu mjesta, tužitelj ne polaže vlasnička prava na preostali dio k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], koji je na gore navedenoj skici lica mjesta označeno kao neprijeporno dvorište tuženih, unutar oznaka 6-7-8-9-6, a na kojem se nalazi fizički odvojen stambeni objekt tuženih, označen kao neprijeporni objekt tuženih.

Sud je prihvatio nalaz i mišljenje vještaka geodeta kao stručan i vjerodostojan, to tim više jer nakon ispravka izvršenog na skici sa stranice 195 spisa, te usmenog iznošenja nalaza i mišljenja, na isti nije bilo primjedbi stranaka.

Iz priloženog izvatka iz zemljišne knjige sa stranice 18 spisa proizlazi da su tuženi upisani kao suvlasnici predmetne nekretnine k. č. br. [katastarska čestica] kuća, zgrada i dvor površine 156 čhv upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], i to svaki u ½ dijela.

Nije sporno da je u predmetu ovoga suda posl. br. P-126/91, koji se vodio po tužbi tužitelja ZJ i SJ, protiv tuženih PJ pok. po nasljedniku HJ, GJ pok. po nasljednici HJ, te tužene [adresa], presudom od 11. travnja 1991. utvrđeno da su tužitelji ZJ i SJ suvlasnici u ½ dijela zajedno, odnosno korisnici nekretnine označene kao k. č. br. [katastarska čestica] iz zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], što da su tuženi dužni priznati i izdati mu valjanu tabularnu ispravu podobnu za zemljišnoknjižni prijenos koju će u protivnom zamijeniti navedena presuda u roku od 15 dana. Navedena presuda je pravomoćna 6. svibnja 1991., a što proizlazi iz isprava iz navedenog spisa, koje prileže ovome spisu.

Uvidom u povijesni zemljišnoknjižni izvadak za zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] koji prileži spisu (stranice 104-117 spisa) utvrđeno je da su se tuženi temeljem gore navedene presude uknjižili kao vlasnici svaki u ½ dijela (Z-1345/92), i to na nekretninama HJ ČJ, koji je bio upisan kao suvlasnik u 2/3 dijela i HJ IJ, koji je bio upisan kao suvlasnik u 1/3 dijela, a čije pravo vlasništva je bilo upisano temeljem rješenja općine [adresa] od 6. listopada 1992., provedeno pod brojem Z-1243/92, a prethodno je bilo uknjiženo pravo korištenja u njihovu korist, iza smrti njihova prednika pok. ĆJ, čiji su nasljednici (Z-444/73). Prethodno je temeljem rješenja Skupštine općine Crikvenica od 29. lipnja 1963. u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] upisana nekretnina k. č. br. [katastarska čestica] gradilište umejak otpisana iz zk. ul. [broj ZK uloška], s time da zemljište i dalje ostane uknjiženo kao društveno vlasništvo. Ta nekretnina bila je otpisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] na korištenje MJ.

Nadalje, uvidom u rješenje Općinske skupštine općine Crikvenica od 29. lipnja 1963. sa stranica 126-127 spisa utvrđeno je da je FJ i ĆJ iz [adresa], svakom u ½ dijela, dano na trajno korištenje nacionalizirano neizgrađeno građevinsko zemljište, koje se sastoji od k. č. br. [katastarska čestica] u površini od 187 čhv i k. č. br. [katastarska čestica] u površini od 75 čhv, upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], bivše vlasništvo trećih osoba, radi izgradnje porodične stambene zgrade, koju je dužan izgraditi u roku od 3 godine, s gradnjom započeti u roku od jedne godine.

Prijavnim listom provedenim pod brojem Z-1206/65 (stranice 118-121 spisa), u odnosu na k. č. br. [katastarska čestica] gradilište umejak površine 187 čhv i k. č. br. [katastarska čestica] gradilište umejak površine 75 čhv, obje društveno vlasništvo, korisnika ZJ i ĆJ, nastalo je novo stanje, prema kojem je posjednik k. č. br. [katastarska čestica] kuća i dvorište površine 138 čhv ZJ, Pavla, a k. č. br. [katastarska čestica] ĆJ.

Predmetna nekretnina k. č. br. [katastarska čestica] površine 156 čhv iz zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] nastala je cijepanjem odnosno spajanjem po prijavnim listovima koji se nalaze u zbirci isprava Z-1206/65 (stranice 211-215 spisa) i Z-1845/88 (stranice 206- 210 spisa) od osnovnih nekretnina k. č. br. [katastarska čestica] k. č. br. [katastarska čestica], iz zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina].

Uvidom u kupoprodajni ugovor od 8. listopada 1966. koji prileži na stranicama 9-11, te 102-103 spisa utvrđeno je da su tužitelj i njegov brat ŠJ, oboje tada maloljetni i zastupani po ocu sada pok. ĐJ (pok. ŠJ), kao kupci s UJ (pok. ČJ) kao prodavateljem 8. listopada 1966. sklopili kupoprodajni ugovor kojim su kupili pravo korištenja ½ dijela zk.čest.br. 5532/1 i 5532/2 upisane u tadašnji zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], a za ondašnju cijenu od 6.500,00 dinara. U navedenom ugovoru se navodi da prodavatelj dozvoljava kupcima da mogu bez svakog daljnjeg pitanja i privole uknjižiti u zemljišnim knjigama svoje pravo korištenja predmetnih nekretnina u navedenom dijelu te je predviđeno da kupac stupi u faktički posjed predmetnih nekretnina danom potpisivanja istog ugovora.

Iz sadržaja gore navedenog ugovora proizlazi da je rješenjem Skupštine općine Crikvenica prodavatelj dobio idealni dio od 1/2 navedenih čestica, ali da je u naravi već to podijeljeno tako da je suvlasnik, a radi se o ZJ, dobio dio prema Rijeci gdje je sagradio kuću (iz stanja spisa proizlazi da se radi o k. č. br. [katastarska čestica]), a prodavatelj ĆJ dio prema Novom Vinodolskom, gdje kani izgraditi kuću skupa s kupcima R. Nadalje se navodi da u naravi prodavatelj ĆJ prodaje R idealni dio od 1/4 k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] s obzirom na njihovu cjelinu kupcima, i to u naravi onaj dio koji se nalazi do Jadranske magistrale i graniči sa sjevernim zidom projektirane kuće tj. produljenim pravcem tog zida prema istočnoj granici gradilišta. Prodavatelju ĆJ ostaje u naravi dio koji se nalazi poviše dakle iznad sjevernog zida projektirane kuće i pravac od tog zida na granicu gradilišta, s time da je slobodno kupcima na tom pravcu sagraditi granični zid. Zemljište pod projektiranom kućom da ostaje u idealnom vlasništvu prodavatelja i kupca svakog u 1/2 dijela.

Nadalje, uvidom u međusobno utanačenje od 8. listopada 1966. koje prileži na stranicama 12-16 spisa utvrđeno je da je isto sklopljeno istoga dana između sada pok. ĐJ i sada pok. ĆJ, a u tom pravnom poslu je navedeno da je kupoprodajni ugovor od 8. listopada 1966. zaključen s namjerom da se na tom gradilištu podigne zgrada u etažnom vlasništvu i na način da će pok. ĐJ, za svoju mlt. djecu, dakle tužitelja i njegova brata ŠJ, izgraditi prizemlje do zaključno prve betonske deke sa izvučenim balkonima i nadstrešnicama koje budu potrebne prema odobrenom projektu, a pok. UJ, pravni prednik tuženika, prvi kat i krov prema istom projektu. Također, navedenim utanačenjem je utvrđeno da će o zajedničkom trošku po polovici biti izgrađena septička jama i odvodne cijevi za zajedničku uporabu, te da će na isti način biti plaćeni priključak vode i struje do razvoda na kojem će se isti odvojiti za posebne dijelove zgrade. Nadalje se u tom utanačenju navodi da se to gradilište nalazi na dijelu k. č. br. [katastarska čestica] i u naravi da je podijeljeno istim ugovorom, te da je u društvenom vlasništvu s pravom korištenja koje je UJ prodao djeci ŠJ, dakle, tužitelju i njegovom bratu ŠJ, kako je opisano u kupoprodajnom ugovoru.

Uvidom u dokumentaciju koja prileži spisu, proizlazi da su nakon nakon izgradnje kuće, tuženi kupoprodajnim ugovorom od 7. lipnja 1977. kupili od prodavatelja ČJ i IJ (pravnih sljednika pok. ĆJ) ½ idealnog dijela predmetne kuće, izgrađene na k. č. br. [katastarska čestica] upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] što da u naravi predstavlja kat objekta i ½ prava korištenja zemljišta iza, dakle iznad izgrađenog objekta, što su isti tvrdili u tužbi, podnesenoj u predmetu ovoga suda posl. br. P-126/91, kako se to i navodi u obrazloženju presude ovoga suda posl. br. P-126/91, koja prileži spisu. Naime, iz postupka proizlazi da su tuženi podnijeli navedenu tužbu protiv nasljednika prodavatelja ĆJ, i to pok. ČJ i IJ, po nasljednici HJ, i [adresa], radi utvrđenja prava vlasništva na ½ dijela predmetne nekretnine.

Iz postupka proizlazi, a to nije ni sporno, da su sada pok. ĆJ i ŠJ, sukladno kupoprodajnom ugovoru i međusobnom utanačenju od 8. listopada 1966., na predmetnoj k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] izgradili predmetnu kuću koja se sastoji od prizemlja i kata, i to ŠJ prizemlje, a ĆJ kat kuće, te da su kupci, tj. tužitelj i njegov brat ŠJ, te pok. otac ĐJ, od izgradnje, koja je prema iskazu tužitelja uslijedila vrlo brzo nakon sklopljenih ugovora, bili u pos jedu sagrađenog prizemlja i dijela okućnice sukladno sklopljenim ugovorima, a prodavatelj ĆJ, u posjedu prvog kata kuće i pripadajućeg dijela okućnice.

Dakle, iz kupoprodajnog ugovora sa stranica 9-11 spisa te 102-103 spisa, te međusobnog utanačenja sa stranica 12-15 spisa, od 8. listopada 1966., proizlazi da su tužitelj i njegov brat ŠJ, oboje mlt. i zastupani po ocu sada pok. ĐJ, kao kupci, kupili od ĆJ pravo korištenja u idealnom dijelu od 1/2 na predmetnoj nekretnini, a koje pravo je dakle, ĆJ pripalo po ranije navedenom rješenju Skupštine općine Crikvenica do 29. lipnja 1963., te podjelom u naravi sa ZJ, koja se spominje u kupoprodajnom ugovoru, jer je isti sagradio kuću na susjednoj k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], kako bi to proizlazilo iz sadržaja navedenog ugovora.

Gore navedenim pravnim poslovima ugovorena je zajednička izgradnja predmetne nekretnine, na nekretninama u društvenom vlasništvu, koje su ĆJ date na korištenje, a koje nekretnine, dakle, prije nego su ušle u režim društvenog vlasništva, nisu bile njegovo vlasništvo, već vlasništvo trećih osoba.

Nije sporno da je ĆJ, kao nositelju prava korištenja na predmetnoj nekretnini, od strane Skupštine općine Crikvenica, Odjela za privredu i financije, Odsjek za gradj. i urban. i kom poslove, 1964. izdano rješenje, koje prileži na stranicama 35-41 spisa, kojim se istome kao investitoru odobrava na predmetnoj nekretnini izgradnja jednokatne stambene zgrade, a na navedeno rješenje se pozivaju stranke međusobnog utanačenja ĐJ i ĆJ, koje su dogovorile da će ĐJ izgraditi za svoju djecu, dakle za tužitelja i njegova brata, posebni dio zgrade i to prizemlje, a ĆJ da će sagraditi posebni dio zgrade i to prvi kat sa krovom prema istom projektu, odobrenom od strane Skupštine općine Crikvenica. Nadalje je dogovoreno da će o zajedničko trošku po polovici biti izgrađena septička jama na dijelu gradilišta ĐJ kao i odvodne cijevi, a ĆJ da ima pravo služnosti te jame i u nju sprovedene kanalizacije.

Iz iskaza tužitelja proizlazi da je kuća vrlo brzo sagrađena, nakon sklapanja tih ugovora, te da je od gradnje kuće bio u posjedu prizemlja te kuće i pripadajućeg zemljišta, koje se nalazi s donje strane kuće, prema [adresa] (ranije [adresa]), a što proizlazi i iz ranije navedene materijalne dokumentacije koja prileži spisu.

U postupku nije sporno da je tužitelj 29. kolovoza 2011. podnio tužbu protiv tuženih, radi utvrđenja prava vlasništva na nekretninama k. č. br. [katastarska čestica] kuća, zgrada i dvor od 156 m2 i k. č. br. [katastarska čestica] neplodna cesta od 3 m2, a što da su mu tuženi svaki u ½ svojeg suvlasničkog dijela dužni priznati i izdati valjanu tabularnu ispravu podobnu za prijenos prava vlasništva, te da je presudom Županijskog suda u Rijeci, posl. br. Gž-1677/2015-2 od 11. siječnja 2017., preinačena presuda Općinskog suda u Crikvenici posl. br. P-533/2011 od 16. prosinca 2014., te je odbijen ranije navedeni tužbeni zahtjev tužitelja.

Nadalje, iz postupka proizlazi da su se tuženi, kao upisani vlasnici predmetnih nekretnina, tužitelju obratili dopisom od 18. kolovoza 2009., koji dopis je tužitelj zaprimio dana 27. kolovoza 2009. (stranice 128-129 spisa), tražeći da im preda u posjed predmetno prizemlje kuće koje drži bez valjanog pravnog osnova, a nakon toga da su tuženi kod Općinskog suda u Crikvenici podnijeli tužbu 23. srpnja 2010., protiv tužitelja, te njegovog brata ŠJ, radi predaje u posjed, a u tom postupku Općinski sud u Crikvenici donio je presudu u predmetu posl. broj P-617/2017 9. svibnja 2017., kojom je prihvatio tužbeni zahtjev tuženika, a ista presuda da je potvrđena presudom Županijskog suda u Rijeci, posl. broj Gž-1596/2017 10. siječnja 2018., što je sve utvrđeno uvidom u spis ovoga suda posl. br. P-617/2017, koji prileži ovom spisu.

Nije sporno da su tuženi protiv tužitelja pokrenuli ovršni postupak, radi predaje u posjed prizemlja objekta koji se nalazi na predmetnoj nekretnini, a tužitelj je u svom iskazu od 6. prosinca 2022. potvrdio da se više ne nalazi u posjedu istoga. Uvidom u spis ovoga suda posl. br. Ovr-997/2019 (raniji posl. br. Ovr-2644/2018), utvrđeno je da su tuženi uvedeni u posjed prizemlja objekta 7. svibnja 2021.

Iz ranije navedene dokumentacije, koja prileži spisu, proizlazi da su u vrijeme zaključenja pravnih poslova na koje se poziva tužitelj, dakle kupoprodajnog ugovora, te međusobnog utanačenja do 8. listopada 1966., kao i u vrijeme gradnje, predmetne nekretnine bile u režimu društvenog vlasništva, da se radilo o neizgrađenom građevinskom zemljištu koje je ĆJ, koji nije bio prijašnji vlasnik tog zemljišta, dobio na korištenje u svrhu gradnje.

Stoga su pravni poslovi, a radi se o kupoprodajnom ugovoru i međusobnom utanačenu od 8. listopada 1966. sklopljeni protivno tada važećim propisima koji su predviđali zabranu prenošenja prava korištenja na neizgrađenom građevinskom zemljištu, te se u konkretnom slučaju radi o ništavim pravnim poslovima, koju ništavost nije moguće otkloniti ni izvršenjem takvog pravnog posla.

Naime, građenjem poduzetim na osnovu ništavog pravnog posla tužitelj nije mogao steći vlasništvo zgrade, ni posebnog dijela zgrade, niti je moglo doći do valjanog prijenosa prava korištenja na zemljištu koje služi za redovnu uporabu zgrade u smislu odredbe članka 38. Zakona o prometu zemljišta i zgrada (Sl. list SFRJ br. 43/65, 57/65, 11/67, 11/74 i Narodne novine 52/71).

Pravna pozcija tužitelja razriješena je prije stupanja na snagu Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine broj 91/96.), odnosno do 31. prosinca 1990. kao datuma do kojega se, prema Zakonu o potvrđivanju Ugovora o pitanjima sukcesije (Narodne novine -Međunarodni ugovori br. 2/04), tj. odredbi čl. 2. Anexa G tog ugovora, priznaju stečena prava građana ili drugih pravnih osoba SFRJ na nepokretnoj imovini u državi slijednici, temeljem kojih propisa se tužitelju ne mogu priznati nikakva vlasnička prava na predmetnim nekretninama, budući da do stupanja na snagu ZV, odnosno do 31. prosinca 1990. nije raspolagao valjanom pravnom osnovom za stjecanje prava vlasništva na zgradi, a time ni za stjecanje prava korištenja zemljišta u društvenom vlasništvu.

U konkretnom slučaju, nema osnova ni za konvalidaciju ništavih pravnih poslova, budući da su pravni poslovi na koje se poziva tužitelj zaključeni protivno propisima kojima je bio zabranjen promet građevinskim zemljištem u društvenom vlasništvu, a nema osnove ni za konvalidaciju takvih pravnih poslova po odredbi članka 18. st. 1. Zakona o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine (Narodne novine broj 92/96), jer ti pravni poslovi od strane tužitelja nisu bili sklopljeni s prijašnjim vlasnicima, već sa UJ, koji nije bio prijašnji vlasnik predmetne nekretnine, kako to proizlazi iz priloženog povijesnog vlasničkog lista, kao i priloženog rješenja Općinske skupštine općine Crikvenica od 26. lipnja 1963. sa stranica 126-127 spisa.

Na nekretninama u društvenom vlasništvu bilo je isključeno stjecanje prava vlasništva dosjelošću, kako primjenom pravnih pravila OGZ, tako i prema pravnim pravilima tada važećeg Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima, pa je neosnovano pozivanje tužitelja na to da je predmetne nekretnine stekao dosjelošću. U konkretnom slučaju ne postoji pravni osnov po kojem je tužitelj mogao steći vlasništvo, odnosno suvlasništvo na predmetnoj nekretnini.

Tužitelj kao strani državljanin, tj. državljanin Republike Srbije, koji ovu činjenicu potvrđuje u svom iskazu, od osamostaljenja Republike Hrvatske ne može stjecati pravo vlasništva na nekretninama u Republici Hrvatskoj pod općim, već posebnim pretpostavkama propisanim ZV, pa je u konkretnom slučaju neosnovano i pozivanje tužitelja na to da je dosjelošću po osnovu čl. 159. st. 3. ZV, stekao pravo vlasništvo predmetne nekretnine.

Dakle, tužitelj ni po kojoj osnovi nije mogao steći pravo vlasništvo odnosno suvlasništva predmetne nekretnine, pa tako ni građenjem i dosjelošću, kako to tužitelj tvrdi u tužbi.

Podredno se ističe i to da tužitelj traži da se utvrdi vlasnikom prizemlja objekta na predmetnoj nekretnini, a nije dostavio ili predložio adekvatne dokaze na okolnosti da bi taj dio predstavljao samostalnu uporabnu cjelinu. U pogledu okućnice, tužitelj u ovome postupku tvrdi da je ona u naravi podijeljena, između prednika stranaka, da je tužitelju pripao onaj dio koji je pokazao na terenu, i koji je označen na skici lica mjesta iz nalaza vještaka sa stranice 195 spisa, kao prijeporna površina dvorišta, površine 291 m2, s time da je i ispod objekta 86 m2, a tužbeni zahtjev postavlja u odnosu na 1/2 idealnog dijela okućnice od 156 m2. Nadalje, tužitelj postavlja zahtjev za izdavanje tabularne isprave podobne za uknjižbu prava vlasništva odnosno suvlasništva, a nije ni u kakvom obveznopravnom odnosu s tuženima, niti to tvrdi, pa je ovaj zahtjev tužitelja i iz navedenih razloga neosnovan.

Iz svega navedenoga proizlazi da je tužbeni zahtjev tužitelja opisan u točki I . izreke presude, kao neosnovan valjalo odbiti.

U postupku sud nije posebno cijenio sadržaj ostale dokumentacije u koju je izvršio uvid tijekom postupka jer se radi o dokumentaciji koja nije od utjecaja na odluku o osnovanosti tuženog zahtjeva.

10. Odluka o naknadi troškova parničnog postupka iz točke II . izreke presude temelji na odredbi članka 154. stavak 1. u svezi člankom 155. ZPP. Tuženi potražuju parnični trošak za radnje svojeg punomoćnika – odvjetnika prema troškovniku sa stranice 219 spisa, a sud je primjenom odredbi Tarife o nagradama i naknadi t roškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/23.; u daljnjem tekstu: Tarifa) priznao tuženima, koji su u cijelosti uspjeli u ovome sporu, slijedeći parnični trošak: za sastav odgovora na tužbu i podneska od 13. lipnja 2024. u pojedinačnim iznosima od 200,00 EUR (Tbr. 8/1. 100 bodova, vrijednost boda 2,00 EUR), ukupno 400,00 EUR, te za zastupanje na ročištima od 15. srpnja 2021., od 6. prosinca 2022., od 27. ožujka 2023., od 26. svibnja 2023., od 17. rujna 2025., od 9. prosinca 2025. te od 23. veljače 2026. u pojedinačnim iznosima od 200,00 EUR za ročište (Tbr. 9/1.) što za 7 ročišta ukupno iznosi 1.400,00 EUR, a sveukupno iznosi 1.800,00 EUR, a uvećano za PDV 25% koji je obračunat u iznosu od 450,00 EUR, daje iznos od 2.250,00 EUR.

11.

U odnosu na prijedlog tužitelja za određivanje privremene mjere ističe se kako slijedi:

Tužitelj je u tužbi zatražio određivanje privremene mjere sa zahtjevom opisanim u izreci ovoga rješenja.

U gore navedenom prijedlogu tužitelj navodi da je kao predlagatelj osiguranja, podnio tužbu radi utvrđenja prava vlasništva na dijelu nekretnine koji u naravi predstavlja stan u prizemlju kuće koji se sastoji od kupaonice, dvije spavaće sobe, hodnika, kuhinje/blagovaonice, dnevnog boravka i spremišta bruto površine 86,93 m2, odnosno neto površine 70,24 m2, a koja kuća je izgrađena na kat. čest. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] i pravo suvlasništva u ½ dijela na okućnici, dvor od 156 m2 na kat. čest. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] i pravo suvlasništva u ½ dijela na kat. čest. br. [katastarska čestica] neplodna cesta od 3m2, sve upisano u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], s obzirom na to da ima pravni osnov za stjecanje prava vlasništva dosjelošću i građenjem budući da je opisane nekretnine tužitelj, kao predlagatelj osiguranja, stekao od pravnog prednika pok. ĐJ koji je isto kupio od pok. ĆJ. Tuženi odnosno protivnici osiguranja da su također od ĆJ kupili ½ dijela iste nekretnine te da su pravomoćnom presudom ovog suda posl. br. P-126/91 protivnici osiguranja utvrđeni kao suvlasnici iste nekretnine u ½ dijela zajedno, međutim u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Rijeci, Stalna služba u Crikvenici, protivnici osiguranja su nevaljano upisani kao suvlasnici predmetne nekretnine svaki u ½ dijela na cijeloj nekretnini. Osnov za stjecanje prava vlasništva na nekretninama opisanim u točki I. ovog prijedloga da je vidljiv iz presude Županijskog suda u Rijeci posl. br. Gž-1677/15 prema kojoj nije sporno da predlagatelj osiguranja ima osnov za stjecanje prava vlasništva u opisanom realnom dijelu predmetne nekretnine, ali da je ranije postavljeni tužbeni zahtjev u istom predmetu u kojem je navedena presuda Općinskog suda u Rijeci, Stalna služba u Crikvenici, donesena pod posl. br. P-533/11 bio postavljen na stjecanje prava vlasništva u idealnom dijelu od ½, što je bilo protivno činjeničnom stanju, slijedom čega je predlagatelj ponovno podnio tužbu radi utvrđenja prava vlasništva na opisanim nekretninama sukladno Snimci izvedenog stanja po ovlaštenom inženjeru BJ dipl. ing. građ. iz svibnja 2019. Tuženici, kao protivnici osiguranja, usprkos okolnosti da su svjesni da je njihov upis u zemljišne knjige nevaljan, temeljem istog takvog stanja zemljišnih knjiga, ishodili su pravomoćnu presudu ovog suda posl. br. P-617/17 kojom je naloženo ovdje tužitelju i njegovom bratu ŠJ iseljenje iz predmetnog dijela nekretnine te da su u tom smislu pokrenuli i ovršni postupak radi iseljenja posl. br. Ovr-2644/18. Rješenjem Općinskog suda u Rijeci, Stalna služba u Crikvenici, posl. br. Ovr-2644/18 od 15. ožujka 2018. da je određena ovrha i to udaljenjem ovršenika (ovdje predlagatelja osiguranja) i uklanjanjem svih njegovih stvari iz stana u prizemlju kuće sagrađene na k. č. [katastarska čestica] zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] te predajom predmetne nekretnine slobodne od svih osoba i stvari u posjed ovrhovoditelju. Na navedeno rješenje ovdje predlagatelj osiguranja i tužitelj je u tom predmetu, kao ovršenik, uložio žalbu. Uzimajući u obzir činjenice da tuženici, kao protivnici osiguranja nisu priznali pravo vlasništva predlagatelja osiguranja i tužitelja u pokrenutoj parnici, usprkos činjenici da predlagatelj osiguranja posjeduju dokumentaciju iz koje je vidljivo da isti polaže pravo vlasništva na prizemlje kuće i suvlasništvo na okućnici, da su protivnici osiguranja nevaljano stanje u zemljišnim knjigama iskoristili za pokretanje postupka iseljenja i ishođenje pravomoćne presude, iako im je poznato postojanje izvanknjižnog vlasništva prizemlja kuće i suvlasništva na okućnici od strane predlagatelja te shodno tome i pokrenuli ovršni postupak radi iseljenja, da bi određivanjem privremene mjere zabrane otuđenja ili opterećenja nekretnine, protivnik osiguranja trpio samo neznatnu štetu, dok bi neodređivanjem ove privremene mjere za predlagatelja osiguranja postojala velika opasnost da će protivnici osiguranja otuđiti nekretninu u cijelosti i na taj način onemogućiti ostvarenje nenovčane tražbine predlagatelja osiguranja koja predstavlja utvrđenje prava vlasništva na opisanim nekretninama, a što je očito vidljivo iz okolnosti da su za ispražnjenje predmetne nekretnine pokrenuli i ovršni postupak i kojim postupcima bi za predlagatelja osiguranja nastala nenadoknadiva šteta; predlagatelj osiguranja predlaže da ovaj sud radi osiguranja njegove nenovčane tražb ine odredi privremenu mjeru prema čl. 346-348. Ovršnog zakona, sa zahtjevom kako je to opisano u izreci rješenja.

U odnosu na prijedlog tužitelja za određivanje privremene mjere, tuženi su naveli da je u ovom predmetu sud po prijedlogu tužitelja donio rješenje 27. travnja 2021. godine, kojim je odredio zabilježbu postojanja ovog spora, upisom te zabilježbe u zemljišnim knjigama na predmetnim nekretninama. Uz zahtjev da se izvrši upis zabilježbe postojanja ovog spora, tužitelj je podnio i prijedlog radi osiguranja nenovčane tražbine određivanjem privremene mjere zabranom otuđenja i opterećenja predmetnih nekretnina, koji prijedlog je u konkretnom slučaju neosnovan. U smislu članka 81. st. 1. Zakona o zemljišnim knjigama, zabilježba spora je upis kojim se čini vidljivim da se glede zemljišnoknjižnog prava vodi pred sudom ili drugim nadležnim tijelom postupak čiji ishod bi mogao utjecati na uknjižbu, pripadanje, postojanje, opseg, sadržaj ili opterećenje tog prava, a u smislu st. 2. istog članka zabilježba spora ima učinak da pravomoćna presuda donesena povodom tužbe djeluje i protiv onih osoba koje su stekle knjižna prava pošto je prijedlog za zabilježbu spora stigao zemljišnoknjižnom sudu. S obzirom na donijeto rješenje kojim je sud odredio upis zabilježbe postojanja ovog spora u zemljišnim knjigama, nisu ispunjene pretpostavke iz članka 346. Ovršnog zakona za donošenje predložene privremene mjere.

Odredbom članka 346. stavak 1. Ovršnog zakona (Narodne novine broj 112/2012., 25/2013., 93/2014., 55/2016., 73/2017., 131/2020., 114/2022. i 6/2024.; u nastavku: OZ) propisano je da se radi osiguranja nenovčane tražbine može odrediti privremena mjera ako predlagatelj osiguranja učini vjerojatnim postojanje svoje tražbine, zatim ako učini vjerojatnim i opasnost da bi bez takve mjere protivnik osiguranja spriječio ili znatno otežao ostvarenje tražbine osobito time što bi promijenio postojeće stanje stvari, ili ako učini vjerojatnim da je mjera potrebna da bi se spriječilo nasilje ili nastanak nenadoknadive štete koja prijeti. Dakle, navedene pretpostavke moraju biti kumulativno ispunjene.

S obzirom na to da tužitelj nije učinio vjerojatnim postojanje svoje tražbine, opisane u izreci postavljenog tužbenog zahtjeva (točka I. izreke presude), to je odbijen prijedlog tužitelja za određivanje privremene mjere sa zahtjevom opisanim u točki I . izreke ovoga rješenja, kao neosnovan.

Primjenom odredbe članka 120. stavak 1. Zakona o zemljišnim knjigama («Narodne novine» 63/19., 128/22., 155/23. i 127/24.; u nastavku: ZZK) odlučeno je na način kako je to navedeno u točki II. izreke rješenja.

U Crikvenici 19. ožujka 2026.

Sudac:

Sonja Alač

UPUTA O PRAVU NA ŽALBU:

Protiv presude i rješenja donesenih u prvom stupnju stranke mogu podnijeti žalbu, i to protiv presude u roku od 15 dana, a protiv rješenja u roku od 8 dana, od dana dostave prijepisa presude i rješenja. Žalba se predaje putem ovog suda pisanim podneskom, a o istoj odlučuje nadležni županijski sud. Žalba protiv odluke iz točke II izreke rješenja ne odgađa provedbu rješenja.

DNA:

- pun. tužitelja

- pun. tuženih

- Zemljišnoknjižnom odjelu Crikvenica