REPUBLIKA HRVATSKA

Općinski sud u Karlovcu

Trg hrvatskih branitelja 1

47000 Karlovac

Poslovni broj: Pn-76/2024-17

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Karlovcu u ime Republike Hrvatske po sutkinji Sylviane Kraljević, u pravnoj stvari tužitelja BČ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupan po punomoćnicima iz Zajedničkog odvjetničkog SČ i KČ iz [adresa], protiv tuženika EUROHERC OSIGURANJE d.d. Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, OIB: 22694857747, koga zastupa Odvjetničko društvo Grgić & Partneri, Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, radi naknade štete, nakon glavne javne rasprave zaključene 28. siječnja 2026. u nazočnosti tužitelja i punomoćnika stranaka, po objavi 19. ožujka 2026.

p r e s u d i o  j e

Nalaže se tuženiku EUROHERC osiguranje d.d. Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, OIB: 22694857747, da tužitelju BČ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], isplati na ime naknade imovinske štete iznos od 1.500,00 eura uz zakonsku zateznu kamatu tekuću počevši od 02.05.2022.g. do 30.06.2022.g. po stopi od 5,49% godišnje, od 01.07.2022.g. do 31.12.2022.g. po stopi od 5,31% godišnje, od 01.01.2023.g. do 30.06.2023.g. po stopi od 5,50% godišnje, od 01.07.2023.g. do 31.12.2023.g. po stopi od 7,00% godišnje, od 01.01.2024.g. do 30.06.2024.g. po stopi od 7,50% godišnje, a od 01.07.2024.g. pa do isplate po stopi od 7,25 % godišnje, a u slučaju promjene stope zakonske zatezne kamate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem za tri postotna poena kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta, a ujedno se tuženiku nalaže da tužitelju naknadi parnični trošak u iznosu od 1.178,10 eura uz zakonsku zateznu kamatu tekuću počevši od dana donošenja prvostupanjske presude 19. 3. 2026. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem za tri postotna poena kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta, sve to u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi dana 12.04.2022. g. na 15-om kilometru ceste DR36 tužiteljevo osobno vozilo reg. oznake [registarska oznaka], marke Renault Megane, kojim je upravljala supruga tužitelja CČ, oštećeno je uslijed naleta na divljač -srnu koja je udarila u prednju desnu stranu vozila i pritom prouzročila imovinsku štetu. D o k a z : uuvid u potvrda PU karlovačke, PPrP Karlovac od 04.07.2022.g.

-uvid u prometnu dozvolu

-saslušanje svjedoka: CČ, [adresa], LČ, [adresa]

2. Uslijed naleta na divljač na osobnom vozilu tužitelja nastala je imovinska šteta u vidu oštećenja prednjeg branika, prednjeg poklopca, prednjeg desnog blatobrana, desnog svjetla, seta prednjih rešetki i dr., kao što je sve pobliže opisano u izvidu štete sačinjenom po tuženiku, koji navedenu štetu cijeni kao totalnu štetu. Tužitelj je vozilo ipak popravio o svom trošku, a popravak vozila ga je koštao 1.500,00 eur. Supruga tužitelja je kao vozač prilagodila svoje kretanje vremenskim uvjetima i stanju prometnice no unatoč opreznosti u postupanju nije mogla izbjeći nalet divljači koja je zapravo udarila u automobil tako da u postupanju vozača nema nikakve krivnje ili doprinosa štetnom događaju. Divljač – srna je na kolnik istrčala iz lovišta kojim kao lovoovlaštenik upravlja Lovačko društvo ¨Rečica, koje je u vrijeme nastanka štetnog događaja bilo osigurano policom osiguranja kod tuženika. Tužitelj se obratio tuženiku sa zahtjevom za naknadom štete, no dopisom od 23.05.2022.g. tuženik je otklonio užiteljev zahtjev kao pravno neosnovan, jer je tuženik smatrao da nije izvjesno da je šteta nastala uslijed naleta na životinju koja je divljač.

D o k a z : -saslušanje tužitelja

-saslušanje svjedoka kao pod toč. I.

- uvid u dopise tuženika od 23.05.2022.g. i 14.07.2022.g.

- veterinarsko vještačenje izuzete životinjske dlake od strane PPrP Karlovac

-uvid u izvid štete od 15.04.2022.g.

- uvid u fotografije

- prometno vještačenje radi utvrđenja dinamike nastanka štetnog događaja, te visine nastale štete

3. Tužitelj tužbom potražuje isplatu naknade štete u iznosu od 1.500,00 eur uz zakonsku zateznu kamatu tekuću počevši od 02.05.2022.g. (dan primitka odštetnog zahtjeva tužitelja od strane tuženika) pa do isplate, te predlaže da sud po provedenom postupku donese sljedeću presudu:

Nalaže se tuženiku: EUROHERC osiguranje d.d. Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, OIB: 22694857747, da tužitelju: BČ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], isplati na ime naknade imovinske štete iznos od 1.500,00 eur uz zakonsku zateznu kamatu tekuću počevši od 02.05.2022.g. do 30.06.2022.g. po stopi od 5,49% godišnje, od 01.07.2022.g. do 31.12.2022.g. po stopi od 5,31% godišnje, od 01.01.2023.g. do 30.06.2023.g. po stopi od 5,50% godišnje, od 01.07.2023.g. do 31.12.2023.g. po stopi od 7,00% godišnje, od 01.01.2024.g. do 30.06.2024.g. po stopi od 7,50% godišnje, a od 01.07.2024.g. pa do isplate po stopi od 7,25 % godišnje, a u slučaju promjene stope zakonske zatezne kamate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem za tri postotna poena kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta, a ujedno se tuženiku nalaže da tužitelju naknadi parnični trošak uz zakonsku zateznu kamatu tekuću počevši od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate po stopi od 7,25 % godišnje, a u slučaju promjene stope zakonske zatezne kamate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem za tri postotna poena kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta, sve to u roku od 15 dana.

4. U odgovoru na tužbu tuženik osporava pasivnu legitimaciju, kao i odgovornost, odnosno tuženik u cijelosti osporava osnov i visinu tužbenog zahtjeva. Teret dokaza svih pretpostavki odgovornosti za štetu je na tužitelju, s tim da je isti sa sigurnošću dužan dokazati sve pretpostavke odgovornosti za štetu, pa tako i pasivnu legitimaciju tuženika, budući se ne radi o općepoznatoj činjenici sukladno odredbi čl. 221. st. 4. ZPP-a.

5. Tuženik osporava činjenične navode tužbe da je do predmetne prometne nezgode došlo uslijed naleta vozila tužitelja na bilo koju životinjsku vrstu navedenu u čl. 9 Zakona o lovstvu ( „Narodne novine“ broj 98/18, 32/19 i 32/20 – u nastavku teksta Zakon o lovstvu ), pa se stoga osporava pasivna legitimacija tuženika i odgovornost za štetu, jer isto ne proizlazi iz dostavljenih i predloženih dokaza u tužbi.

6. Tuženik osporava odgovornost za štetu iz razloga s to nema dokaza da bi predmetna šteta tužitelju nastala zbog provođenja lova od strane lovoovlaštenika. Naime, sukladno odredbi c l. 80. st. 6. toc . 2. Zakona o lovstvu („Narodne novine“ broj 98/18, 32/19 i 32/20 – u nastavku teksta Zakon o lovstvu ) za s tetu nastalu naletom vozila na divljač odgovara se na slijedeći način:

➢ Vozač ako se utvrdi da je upravljao vozilom protivno odredbama propisa kojima je uređeno područje sigurnosti prometa na cestama i postojećim prometnim znakovima izričitih naredbi,

➢ Lovoovlaštenik na čijem je lovištu nastala šteta ako se utvrdi da je šteta nastala zbog provođenja lova,

Iz citirane odredbe proizlazi da je pretpostavka za pasivnu legitimaciju ovlaštenika prava lova da je šteta na vozilu uvjetovana vršenjem skupnog lova.

Kako u predmetnoj pravnoj stvari nema dokaza da je predmetna s teta nastala zbog provođenja lova od strane lovoovlaštenika, stoga nema zakonskih pretpostavki za odgovornost tuženika.

Odredba c l. 80. Zakona o lovstvu predstavlja specijalni propis koji se primjenjuje u konkretnom slučaju s obzirom na činjenične navode tužbe prema kojima postoji odgovornost lovoovlaštenika.

Zakoni se primjenjuju u svojoj ukupnosti.

Lex specialis se primjenjuje isključivo samo kada njegove odredbe izrijekom iskljuc uju odredbe općeg zakona.

Novi Zakon o lovstvu koji je na snazi od 17. studenog 2018. godine tj. koji je bio na snazi u vrijeme predmetne nezgode 31.05.2022. godine, izrijekom sadrži takvu odredbu (čl. 76. st. 2.) pa se isti primjenjuje u konkretnom slučaju – tako i Visoki trgovački sud Pž 7511/2016-2 od 9. kolovoza 2019. godine. Stoga, kad je Zakonom o lovstvu određeno da odgovornost za s tetu na vozilu do koje je došlo zbog naleta divljač i snosi prvenstveno vozač (ukoliko nije prilagodio brzinu kretanja uvjetima na cesti, tako da pravovremeno može postupiti po prometnom pravilu ili znaku ), dok je odgovornost lovoovlaštenika uvjetovana provođenjem lova, a koji se u konkretnom slučaju nije provodio, to ne postoji odgovornost tuženika za naknadu štete – tako i VTS Pž-5032/2021-3 od 5. rujna 2022. godine: Kao i VTS Pž-4222/2019 od 07.veljače 2023. godine:

7. Tuženik posebice ističe prigovor promašene pasivne legitimacije, jer je do štete došlo na javnoj cesti, odnosno izvan područja lovišta tj. na nelovnoj površini, gdje nije dopušteno provođenje lova, pa se ne radi o šteti za koju odgovaraju lovoovlaštenici i davatelji prava lova sukladno Zakonu o lovstvu, a posebice ne tuženik. Odredbom čl. 83. st.1. istog Zakona propisana je odgovornost lovoovlaštenika za štetu koju divljač počini u samom lovištu u kojem divljač živi, a ne i za štetu koju divljač iz tog lovišta počini na cesti koja prolazi lovištem, jer je za održavanje i sigurnost prometa na cesti odgovorna ona osoba koja upravlja njome, a ne tuženik. Naime, odredbom čl. 11.st.2. Zakona o lovstvu ( čl.11.st.2) jasno je propisano kako je zabranjeno ustanovljavanje lovišta građevinskom pojasu (naseljima), javnim cestama, i drugim javnim površinama, pa cesta nije lovište već površina izvan lovišta na kojoj je lovoovlaštenik onemogućen u provedbi bilo kakvih mjera i radnji za zaštitu i lov divljači pa tako i za provođenje mjera sprečavanja šteta od divljači i te mjere i radnje je obvezatna propisati i provoditi pravna osoba koja je korisnik predmetne nelovne površine, odnosno ona koja upravlja predmetnom cestom, dok je odredbom čl. 83. st.1. istog Zakona propisana odgovornost lovoovlaštenika za štetu koju divljač počini u samom lovištu u kojem divljač živi, a ne i za štetu koju divljač iz tog lovišta počini na cesti koja prolazi lovištem, jer je za održavanje i sigurnost prometa na cesti odgovorna ona osoba koja upravlja njome, a ne lovačka društva. Izrada Plana programa zaštite divljači je obveza Općina, odnosno osoba koje upravljaju ili se koriste nelovnom površinom, sukladno čl. 47. Zakona o lovstvu koji propisuje da se na površinama na kojima je zabranjeno ustanovljenje lovišta donosi program zaštite divljači kojima se uređuje zaštita i lov divljači na navedenim površinama. Navedeni programi zaštite divljači obuhvaćaju građevinska područja (naselja), te zonu oko naselja i nelovni pojas sukladno Zakonu o lovstvu, a što u konkretnom slučaju i predstavlja mjesto nastanka predmetnog štetnog događaja. Slijedom navedenog lovačka društva nisu korisnici površine na kojoj se dogodio štetni događaj obzirom da je šteta nastala na nelovnoj površini koja bi trebala biti obuhvaćena Programom zaštite divljači kojom upravlja korisnik.

8. U konkretnom slučaju, obzirom je do predmetnog štetnog događaja došlo na državnoj cesti D 36, za nastalu štetu tužitelju odgovorne su Hrvatske ceste d.o.o. S tim u vezi tuženik dostavlja Rješenje Ministarstva zaštite okoliša i zelene tranzicije iz kojeg je razvidno da su Hrvatske ceste izradile Program zaštite divljači za državne ceste za razdoblje od 01.04.2024. do 31.03.2034. godine, i iz istog Programa proizlazi kako su upravo Hrvatske ceste dužne provoditi mjere za sprečavanje šteta od divljači na državnim cestama. Stav da se javna cesta ne smatra lovištem, zauzima i ŽS u Puli u presudi Gž-2327/15 od 14.06.2017. u kojoj navodi:

“ Odredbe Zakona o lovstvu koje spominje prvostupanjski sud, (u prilog činjenici da je obveza tuženika tužitelji isplatiti regres), ne odnose se na predmetnu situaciju, budući da šteta u konkretnom slučaju nije nastala na području lovišta, nego na području javne ceste, koje se područje ne smatra lovištem, pa se na njega ima primijeniti spomenuta odredba ZJC.“

U prilog prednje iznesenim navodima tuženik upućuje i na najnoviju sudsku praksu:

Visoki trgovački sud RH, Pž-1812/2024 od 19.08.2024. godine:

Visoki trgovački sud RH, Pž-3870/2022 od 06.11.2023. godine:

9. Stoga tuženik ističe kako se na predmetni događaj ima primijeniti Zakon o cestama („Narodne novine“ broj 84/11., 22/13., 54/13., 148/13. i 92/14 – u nastavku teksta Zakon o cestama) koji u čl. 50. st. 1. navodi:

„ Za štetu trećim osobama nastalu na javnoj cesti zbog naleta na divljač odgovara se po osnovi krivnje.“

Slijedom navedenog, tuženik ističe prigovor isključive krivnje treće osobe -one pravne osobe koje je korisnik nelovnog područja, odnosno one koja upravlja cestom na kojoj se dogodio predmetni štetni događaj, a to su u konkretnom slučaju Hrvatske ceste d.o.o.

10. Opreza radi, tuženik ističe da tužitelj nije prilagodio brzinu kretanja stanju i uvjetima na kolniku, radi čega odgovornost za nastalu štetu postoji na strani tužitelja. Ujedno tuženik ističe kako je šteta na vozilu tužitelja proglašena kao totalna šteta obzirom popravak vozila nije ekonomski isplativ i opravdan, pa visinu štete predstavlja obračun totalne štete a ne visina troškova popravka predmetnog vozila. Tuženik predlaže se da se izvedu sljedeći dokazi:

Dokaz:

1) Nesporno

2) Pribava cjelokupnog spisa MUP-a, PU Karlovačka, PPP Karlovac, prema broju Potvrde koja prileži spisu

3) Službenim putem od LD „Rec ica“, [adresa], zatražiti podatak da li su na dan štetnog događaja provodili lovne aktivnosti, a ukoliko jesu da dostave odluku o odobrenju provođenja istih i zapisnik o provedbi lovnih aktivnosti, kao i oc itovanje je li mjesto događaja lovno područje ili područje za koje odgovara korisnik nelovne površine?

4) Saslušanje predsjednika LD „Rečica“ GČ , na adresi LD-a, na okolnost eventualnih saznanja o nastanku predmetnog štetnog događaja kao i na okolnosti navedene pod toc kom 3. Dokaza

5) Pribava podataka od Hrvatskih cesta d.o.o., Vončinina 3 je li mjesto štetnog događaja na dan nastanka istog bilo obuhvaćeno programom zaštite divljači koje korisnik nelovne površine donosi u skladu s čl.47 Zakona o lovstvu te zatražiti pribavu navedenog Programa, podatke o početku provedbe Programa i podatke o izvršenim mjerama

6) Prometno vještačenje na okolnost dinamike nastanka predmetnog štetnog događaja i visine totalne štete, uz pribavu sve potrebite dokumentacije za provođenje navedenog vještačenja Po potrebi i drugi dokazi

11. Tuženik osporava i zatraženi tijek zateznih kamata, jer je tuženik u obvezi isplatiti štetu tek donošenjem prvostupanjske presude u slučaju osnovanosti tužbenog zahtjeva, budući prije toga nije bila utvrđena njegova obveza, niti je bila poznata visina iznosa kojeg je potrebno platiti, a koji je utvrđen tek donošenjem prvostupanjske presude, pa radi toga niti zatezne kamate nisu mogle početi teći prije nego što je takva njegova obveza utvrđena donošenjem prvostupanjske presude. Naime, zatezne kamate sukladno odredbi čl. 1089. st. 2. ZOO-a ne mogu teći prije donošenja sudske odluke kojom je odlučeno o visini potraživanja.

12. Imajući u vidu naprijed navedeno, tuženik predlaže odbiti tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan uz naknadu parničnog troška tuženiku.

13. U dokaznom postupku radi utvrđenja činjeničnog stanja sud je pročitao prometnu dozvolu, potvrdu PU karlovačke izvid štete, pogledao je fotografije, pročitao je dopis tuženika, rješenje Ministarstva zaštite okoliša i zelene tranzicije, Uprave za zaštitu prirode od 25. 7. 2024., Dopis Hrvatske ceste, Sektora za pravne poslove, poslove ljudskih resursa i opće poslove, Odjela za pravne poslove, Grupe za zastupanje od 13. 11. 2025., Spis PU karlovačke, Postaje prometne policije Karlovac u vezi prometne nezgode od 12. 4. 2022., izveden je dokaz saslušanjem svjedokinje CČ, RČ i EČ, te saslušanjem tužitelja.

14. Predmet tužbe je potraživanje tužitelja s osnove imovinske štete na vozilu tužitelja prouzročene mu u prometnog nezgodi koja se dogodila dana 12.04.2022. g. na 15-om kilometru ceste DR36 kad je tužiteljevo osobno vozilo reg. oznake [registarska oznaka], marke Renault Megane, kojim je upravljala supruga tužitelja CČ, oštećeno uslijed naleta na divljač-srnu koja je udarila u prednju desnu stranu vozila.

15. Nesporno je među strankama da je tuženik bio osiguratelj Lovačkog društva "Rečica" u vrijeme nastanka prometne nezgode. Nakon izvođenja dokaza saslušanjem svjedokinja koje su iskazivale na okolnost dinamike prometne nezgode, činjenice da je do štete došlo naletom na divljač i štete na vozilu, tuženik je učinio nespornim štetni događaj, odnosno da je do nezgode došlo naletom vozila na divljač

– srnu koja je udarila u prednju desnu stranu vozila, te je učinio nespornom visinu zahtjeva u iznosu od1.500,00 eura, pri čemu smatra da se na oštećenom vozilu tužitelja radilo o totalnoj šteti, pa time i nadalje osporava tijek utuženih kamata, i nadalje osporava odgovornost i pasivnu legitimaciju.Tužitelj čini nespornim da u vrijeme štetnog događaja nije bilo organiziranog lova.

16. Tuženik u odgovoru na tužbu osporava pasivnu legitimaciju i odgovornost za štetu, te ističe prigovor isključive krivnje treće osobe za nastalu štete (pravna osoba koja upravlja cestom na kojoj se dogodio štetni događaj i tužitelj jer da nije prilagodio brzinu kretanja vozila stanju i uvjetima na kolniku), te na kraju osporava tijek zatezne kamate na utuženi iznos.

17. Osnovano tužitelj navodi da tuženikova pasivna legitimacija, kao osiguravatelja lovoovlaštenika LD Rečica, proizlazi iz činjenice da je do prometne nezgode došlo naletom vozila na divljač – srnu. Navedeno proizlazi iz dokaza koje je tužitelj predložio izvesti, tako iz iskaza svjedokinje CČ koja je kritične zgode upravljala vozilom tužitelja, te LČ koja je bila putnik u vozilu. Nadalje, iz potvrde PPrP Karlovac od 04.07.2022.g. proizlazi da je na vozilu tužitelja pronađena i izuzeta dlaka sivo smeđe boje koja svojim izgledom i bojom podsjeća na dlaku divljači – srne, a da se doista radi o dlaci koja pripada divljači, tuženik ničim nije osporio.

18. Tuženik osporava odgovornost za štetu iz razloga što smatra kako nema dokaza da bi predmetna šteta nastala zbog provođenja lova od strane lovoovlaštenika, te se pritom poziva na odredbe Zakona o lovstvu i presude VTSRH. Osnovano tužitelj navodi da tuženik zapravo dostavlja jednu presudu VTSRH koja mu suštinski ide u prilog, dok u prevladavajućoj sudskoj praksi, sudovi stoje na stajalištu da je za štetu od naleta na divljač odgovoran lovoovlaštenik odnosno lovozakupnik. Tužitelj je dostavio sudsku praksu VTSRH br. Pž-2303/2021 od 04.02.2022.g. u kojoj je navedeno da je divljač dobro od interesa za Republiku Hrvatsku, te da za štetu od divljači odgovara osoba koja je stekla pravo lova na temelju zakupa ili koncesije – lovoovlaštenik, čija je odgovornost objektivna, te je na njemu teret dokazivanja ekskulpacijskih razloga. Dostavio je i odluku VTSRH br. Pž- 146/23 od 26.05.2023.g. gdje se zauzima stajalište: Za odgovornost za štetu nastalu naletom vozila na divljač ako se utvrdi da je šteta nastala zbog provođenja lova mjerodavne su odredbe Zakona o lovstvu, no ukoliko je do štete došlo kada se nije provodio lov mjerodavne su odredbe Zakona o obveznim odnosima za odgovornost za štetu od opasne stvari jer je divljač na cesti opasna stvar¨.

Potonja odluka VTSRH potvrđuje stajalište Ustavnog suda izraženo u rješenju U - I/4249/2018 od 18.06.2019.g., koji je odlučujući od prijedlog za pokretanje postupka za ocjenu suglasnosti s Ustavom čl. 80.st.6. Zakona o lovstvu, rezonirao da zakonodavac ne može urediti sve situacije do kojih može doći u svakodnevnom životu, već se prepušta sudskoj praksi da iznađe rješenja na način koji će pridonijeti raspodjeli tereta odgovornosti za štetu između države, lovoovlaštenika i vozača. Dakle, prevladavajuća sudska praksa jest na stajalištu da divljač na cesti predstavlja opasnu stvar, a za štetu od opasne stvari odgovoran je njezin imatelj, odnosno lovoovlaštenik, a posljedično i tuženik kao njegov osiguravatelj od odgovornosti za štetu.

Stoga je i neosnovan prigovor tuženika da je za štetu isključivo treća osoba, odnosno pravna osoba koja upravlja javnom cestom na kojoj se dogodio nalet na divljač, tim više što je iz potvrde PPrP Karlovac od 04.07.2022.g. vidljivo da su policijski djelatnici ustanovili da se na 550 metara prije mjesta događaja, gledano u smjeru kretanja automobila nalazi vidno postavljen prometni znak ¨divljač na cesti¨, te da je brzina prometnim pravilom van naselja ograničena na 90 km/h.

19. Iz iskaza tužiteljeve supruge CČ proizlazi da je kao vozač prilagodila svoje kretanje vremenskim uvjetima i stanju prometnice, no unatoč opreznosti u postupanju nije mogla izbjeći nalet, tako da u postupanju vozača nema nikakve krivnje ili doprinosa štetnom događaju, pa je i navedeni prigovor tuženika neosnovan, tim više što policijski djelatnici prilikom provođenja očevida na licu mjesta nisu utvrdili da bi do prometne nezgode došlo zbog kršenja prometnih propisa od strane vozača, niti je protiv vozača pokrenut bilo kakav prekršajni postupak. Temeljem Zakona o lovstvu (Narodne novine, br. 99/18., dalje: Zakon o lovstvu), tužiteljeva supruga CČ bi bila odgovorna za štetu nastalu naletom vozila na divljač da je tuženik dokazao da je kao vozač upravljala vozilom protivno odredbama propisa kojima je uređeno područje o sigurnosti prometa na cestama i postojećim prometnim znakovima izričitih naredbi, što međutim tuženik ničim nije dokazao. Nakon izvođenja personalnih dokaza s i do tada raspoloživih materijalnih dokaza na ročištu za glavnu raspravu 28. 1. 2026. stanke su suglasno predložile da sud zaključi glavnu raspravu temeljem stanja spisa, dakle, na temelju izvedenih dokaza.

20. Što se tiče prigovora tuženika da je na vozilu tužitelja nastala totalna šteta i da popravak nije bio ekonomski opravdan, iz iskaza samog tužitelja i njegove supruge, ali i svjedokinje RČ koja je svakodnevno sa tužiteljevom suprugom putovala na posao proizlazi da je tužitelj vozilo popravio jer je tim vozilom tužiteljica zajedno sa svjedokinjom putovala na posao iz [adresa] na Bratinu u Eko park Krašo grad, kako prije prometne nezgode, tako i nakon same nezgode nakon što je vozilo popravljeno.

21. Iz svih navedenih razloga, kako je visina tužbenog zahtjeva nesporna, sud je naložio tuženiku da tužitelju naknadi štetu u iznosu od 1.500,00 eura, a kako je tužitelj štetu otklonio popravkom vozila, zatezna kamata dosuđena je od podnošenja zahtjeva tuženiku podnesenog 2. 5. 2022. kad se šteta ima smatrati dospjelom, po stopi iz članka 29. stavka 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21. i 114/22. – u nastavku teksta: ZOO).

22. Odluka o trošku temelji se na odredbi članka 154. stavka 1. i članka 155. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19. i 80/22. – u nastavku teksta: ZPP).

23. Trošak tužitelja za zastupanje po punomoćniku odvjetniku je odmjeren temeljem Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne Novine“ broj 138/2023. – u nastavku teksta: Tarifa) u visini od 100 bodova kako slijedi: za sastavljane tužbe, sastavljanje podneska od 9. 1. 2025., zastupanje na ročištu 4. 11. 2025. i zastupanje na ročištu 28. 1. 2026. za svaku radnju iznos od 200,00 eura te pristup na ročište za objavu presude iznos od 100,00 eura što zbrojeno i uvećano za PDV iznosi 1.125,00 eura, što uvećano za sudsku pristojbu za tužbu od 26, 55 eura za i presudu od 26,54 eura ukupno iznosi 1.178,10 eura. Na parnični trošak dosuđena je zatezna kamata od dana donošenja ove presude do isplate temeljem odredbe članka 30. stavka 2. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj 112/12., 25/13., 93/14., 55/16. i 73/17., u nastavku teksta: OZ) po stopi iz članka 29. stavka 2. ZOO-a.

U Karlovcu 19. ožujka 2026.

Sutkinja Sylviane Kraljević

Uputa o pravom lijeku: Protiv ove presude može se podnijeti žalba u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa presude. Žalba se predaje pismeno u tri istovjetna primjerka, putem ovog suda, a podnosi se Županijskom sudu.

Dostavljeno:

1. Zajednički odvjetničku ured Dario Banić i Tomislav Horački iz Karlovca

2. Odvjetničko društvo Grgić & Partneri, Zagreb