REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske
Savska cesta 62, Zagreb
Poslovni broj: Pž-517/2026-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E NJ E
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sutkinja Tatjana Kujundžić Novak, u pravnoj stvari predlagatelja osiguranja MER ARENA d.o.o., OIB 60429678574, Pula, Monvidalska ulica 35, kojeg zastupa punomoćnik Tomislav Brguljan, odvjetnik iz Odvjetničkog društva Vukić & partneri d.o.o. u Rijeci, protiv protivnika osiguranja GRAD PULA-POLA, OIB 79517841355, Pula, Forum 1, radi osiguranja nenovčane tražbine određivanjem privremene mjere, odlučujući o žalbi predlagatelja osiguranja protiv rješenja Trgovačkog suda u Pazinu poslovni broj Ovr-19/2025-3 od 12. siječnja 2026., 19. ožujka 2026.
r i j e š i o j e
Odbija se žalba predlagatelja osiguranja MER ARENA d.o.o. i potvrđuje rješenje Trgovačkog suda u Pazinu poslovni broj Ovr-19/2025-3 od 12. siječnja 2026.
Obrazloženje
1. Pobijanim rješenjem odbijen je kao neosnovan prijedlog za određivanje privremene mjere radi osiguranja nenovčane tražbine predlagatelja osiguranja protiv protivnika osiguranja koja se sastoji u obvezi protivnika osiguranja da poduzme radnje radi otklanjanja štete po život i zdravlje ljudi na nekretnini predlagatelja osiguranja i to na način da osigura zgradu sagrađenu na k. č. br. [katastarska čestica] zgr, k. o. [katastarska općina] postavljanjem podupira i skele na zidovima kuće kako bi se spriječilo urušavanje i pad kuće (zidova i krova) na nekretninu predlagatelja osiguranja koja je opisana u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Puli-Pola kao k. č. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina]. Također je i odbijen zahtjev predlagatelja osiguranja za naknadu troškova postupka osiguranja u iznosu od 625,00 eura.
2. Sud je tako odlučio jer je na temelju provedenog dokaznog postupka do stupnja vjerojatnosti utvrdio da nije ispunjena prva pretpostavka za određivanje osiguranja privremenom mjerom. Naime, sud je utvrdio kako je upravo predlagatelj osiguranja srušio jedan zid pomoćne građevine protivnika osiguranja koja graniči s gradilištem - nekretninom predlagatelja osiguranja, i to uporabom pneumatskog čekića čime je stabilnost drugih zidova dovedena u pitanje kao i stabilnost cijele građevine koja se nalazi na nekretnini protivnika osiguranja. Dakle da je upravo zbog obavljanja građevinskih radova - iskopa terena na samoj međi i rušenja nosivog zida kao posljedice tih istih radova koje je izvodio predlagatelj osiguranja, na pomoćnoj građevini protivnika osiguranja došlo do nestabilnosti te građevine. Budući da je odredbom čl. 109. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj: 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10 i 143/12; dalje: ZVDSP) propisano da vlasniku nije dopušteno kopati svoje zemljište i uopće činiti na svojoj nekretnini išta za što je razumno očekivati da bi moglo dovesti u opasnost stabilnost tuđe nekretnine, prvostupanjski sud smatra da je pozivanje predlagatelja osiguranja na okolnost da predlagatelj osiguranja obavlja građevinske radove radi izgradnje građevine prema valjanoj građevinskoj dozvoli ne otklanja zakonom propisanu zabranu predlagatelju osiguranja da izvodi radove kojima se dovodi u opasnost stabilnost tuđe nekretnine, odnosno ne otklanja obvezu predlagatelja osiguranja da izvršava pravo vlasništva svoje nekretnine poštujući načelo obzirnosti koje uključuje postupanje sa što manjim ograničavanjem, opterećenjem ili pak na koji drugi način uznemiravanjem onoga koji treba nešto trpjeti, propustiti ili činiti. Prvostupanjski sud je zauzeo stav da vlasnik ugrožene nekretnine nema pravo zahtijevati od vlasnika zgrade ili drugog objekta poduzimanje potrebnih mjera za sprječavanje nastanka štete i davanje osiguranja naknade buduće štete iz čl. 111. ZVDSP-a ako je sam prouzročio opasnost od rušenja zgrade koja se nalazi na susjednom zemljištu, a što da je slučaj u ovom predmetu. U odnosu na drugu pretpostavku sud je ocijenio da predlagatelj osiguranja nije dokazao, do stupnja vjerojatnosti, da postoji ozbiljna opasnost da bi se građevina sagrađena na k. č. br. [katastarska čestica] zgr., k. o. [katastarska općina] (odnosno na k. č. br. [katastarska čestica] zgr.) ili dio te građevine mogao potpuno ili djelomično urušiti, te da time prijeti opasnost susjednoj nekretnini k. č. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina].
3. Protiv pobijanog rješenja predlagatelj osiguranja je podnio žalbu zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava i pogrešne odluke o troškovima postupka s prijedlogom ovom sudu da rješenje preinači, podredno ukine i naloži protivniku osiguranja da predlagatelju osiguranja naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 156,25 EUR. U žalbi u bitnome navodi da je rješenje zahvaćeno bitnom povredom postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. Zakona o parničnom postupku jer da nije utvrđeno da je predlagatelj osiguranja vršio radove na nekretnini protivnika osiguranja niti da je utvrđena ikakva nepravilnost u njegovu radu. Također da sud nije proveo niti jedan dokaz iz kojeg proizlazi da se nekretnina neće srušiti na nekretninu predlagatelja osiguranja. Navodi da nije točno da je predlagatelj osiguranja oštetio, odnosno srušio nosivi zid na nekretnini protivnika osiguranja. Točno je da je predlagatelj osiguranja obavljao radove na svojoj nekretnini, da je sporedno kakva se mehanizacija koristila jer su radovi obavljeni u skladu s građevinskom dozvolom. Također navodi da i ukoliko je tijekom radova došlo do rušenja nosivog zida na susjednoj nekretnini da to samo potvrđuje da se radi o trošnoj zgradi, a vlasnik te zgrade je dužan osigurati da se ona ne sruši. Naveo je da je u prijedlogu za određivanje privremene mjere predložio i saslušanje nadzornog inženjera NE, očevid te građevinsko vještačenje po vještaku statičaru, a koje dokazne prijedloge sud nije proveo. Stoga da sud, a bez da je proveo navedene dokazne prijedloge, nije mogao odbiti prijedlog za određivanje privremene mjere. Naveo je i da je sud pogrešno utvrdio činjenično stanje jer da nije utvrdio, a trebao je utvrditi postojanje opasnosti da će se zgrada protivnika osiguranja srušiti i da zbog toga prijeti opasnost susjednoj nekretnini u vlasništvu predlagatelja osiguranja.
4. Odgovor na žalbu nije podnesen.
5. Žalba nije osnovana.
6. Rješenje je u pobijanom dijelu ispitano na temelju odredbe čl. 365. st. 2. u vezi s čl. 381. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje: ZPP) u vezi s odredbom čl. 21. st. 1. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj: 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22 i 6/24; dalje: OZ), a u granicama žalbenih razloga, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, kao i na pravilnu primjenu materijalnog prava (čl. 356. ZPP-a), te je sud utvrdio da je ono pravilno i osnovano na zakonu.
7. Iz odredbe čl. 346. st. 1. OZ-a proizlazi da sud može donijeti rješenje o osiguranju određivanjem privremene mjere ako su kumulativno ispunjene dvije pretpostavke: predlagatelj osiguranja mora učiniti vjerojatnim postojanje svoje tražbine te mora učiniti vjerojatnim opasnost da bi bez takve mjere protivnik osiguranja spriječio ili znatno otežao ostvarenje tražbine, osobito time što bi promijenio postojeće stanje stvari odnosno vjerojatnost da je mjera potrebna radi sprječavanja nasilja ili nenadoknadive štete koja prijeti. Ove pretpostavke moraju biti kumulativno ispunjene, a vrste tih privremenih mjera navedene su u odredbama čl . 347. OZ-a. Pritom, predlagatelj osiguranja ne mora dokazivati opasnost ako učini vjerojatnim da bi predloženom mjerom protivnik osiguranja pretrpio samo neznatnu štetu (čl. 344. st. 2. u vezi s čl. 346. st. 2. OZ-a).
8. U žalbenom postupku prvenstveno je ostalo sporno je li predlagatelj osiguranja učinio vjerojatnim postojanje prve pretpostavke, odnosno postojanje nenovčane tražbine koja glasi na otklanjanja štete po život i zdravlje ljudi kako ju je predlagatelj naveo u svom prijedlogu, te ako je učinio vjerojatnim prvu pretpostavku, je li učinio vjerojatnim i drugu pretpostavku da bez određivanja ove mjere postoji opasnost da će predlagatelju nastati nenadoknadiva ili teško nadoknadiva šteta koja prijeti. Predlagatelj se u svom prijedlogu poziva na susjedska prava propisana čl. 111. ZVDSP-a, a koja se ostvaruju u predmetnim okolnostima opasnosti od rušenja zgrade, u obvezi protivnika osiguranja da poduzme sve potrebne mjere za sprječavanje nastanka štete tj. da osigura zgradu koja se nalazi na njegovoj nekretnini postavljanjem podupira i skele na zidovima kuće kako bi se spriječilo urušavanje i pad kuće (zidova i krova) na nekretninu predlagatelja osiguranja.
9. Da bi sud uopće raspravljao o postojanju druge pretpostavke propisane čl. 346. st. 1. OZ-a valjalo je utvrditi prvenstveno postojanje prve pretpostavke, odnosno vjerojatnost postojanja nenovčane tražbine predlagatelja osiguranja prema protivniku osiguranja.
10. U pogledu prve pretpostavke, ovaj sud smatra da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio da predlagatelj osiguranja nije učinio vjerojatnim postojanje nenovčane tražbine prema protivniku osiguranja.
11. Naime, odredbom čl. 111. ZVDSP-a kad postoji ozbiljna opasnost da bi se nečija zgrada ili neki drugi dio nečije nekretnine mogao potpuno ili djelomično srušiti, od čega prijeti opasnost susjednoj nekretnini, susjed čija je nekretnina u opasnosti može od onoga čiji je to objekt zahtijevati poduzimanje svih potrebnih mjera za sprječavanje nastanka štete, kao i zahtijevati dovoljno osiguranje naknade buduće štete. Nadalje odredbom čl. 109. st. 1. ZVDSP-a vlasniku nije dopušteno kopati svoje zemljište i uopće činiti na svojoj nekretnini išta za što je razumno očekivati da bi moglo dovesti u opasnost stabilnost tuđe nekretnine.
12. Prvostupanjski sud je u konkretnom slučaju naveo da je do stupnja vjerojatnosti utvrdio kako je upravo predlagatelj osiguranja vršio radove uz među s nekretninom protivnika osiguranja i to pneumatskim čekićem uslijed čega se srušio jedan zid pomoćne građevine na nekretnini protivnika osiguranja koja graniči s gradilištem, a zbog čega je dovedena u pitanje stabilnost ostatka te građevine na nekretnini protivnika osiguranja. Nije sporno da je navedene radove provodio predlagatelj osiguranja i to na temelju valjane pravomoćne građevinske dozvole. Navedene činjenice vezane za vršenje iskopa i rušenje samog zida (koji je označen na slikama kao zid D1) prvostupanjski sud je utvrdio na temelju isprava u spisu (posebno slika kao i video materijala) u koje je uvid izvršio i ovaj žalbeni sud. Prvostupanjski sud je pravilno iz dokaza koje je proveo utvrdio da je prilikom radova pneumatskim čekićem došlo do urušavanja spornog zida (a koju činjenicu sam predlagatelj u tijeku prvostupanjskog postupka izričito nije niti osporio kao niti vjerodostojnost navedenih dokaza - slika i video zapisa). Naime, predlagatelj osiguranja je tijekom postupka isticao samo da je radove izvodio na svojoj nekretnini na temelju valjanje građevinske dozvole što nije niti sporno. U pogledu valjane građevinske dozvole ovdje valja navesti da postojanje građevinske dozvole kao upravnog akta koji dozvoljava gradnju ne znači da se tom gradnjom ne može dovesti u opasnost stabilnost tuđe nekretnine kako to pogrešno smatra predlagatelj osiguranja. Prema tome ti žalbeni navodi nisu od utjecaja na pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja po prvostupanjskom sudu.
13. Iz izjave nadzornog inženjera o stanju ruševine od 9. rujna 2025. i zapisnika o obavljenom inspekcijskom nadzoru koji je sačinjen 22. rujna 2025. proizlazi da je predlagatelj u tom razdoblju već započeo s radovima na izgradnji parkirne jame (izjava nadzornog inženjera) kao i da je već izvršen iskop u širokom otkopu (zapisnik o inspekcijskom nadzoru). Prijedlog za privremenu mjeru podnesen je nakon što su sačinjene te isprave, dakle u trenutku kada je predlagatelj osiguranja već obavio određene radove, a za koje je sud utvrdio na temelju slika i videa rušenja da su utjecali na stabilnost nekretnine protivnika osiguranja.
14. I ovaj sud prihvaća navedene zaključke prvostupanjskog suda. Prema ocjeni ovoga suda predlagatelj osiguranja je trebao uvjeriti sud u to da je nekretnina protivnika osiguranja i prije početka radova bila ruševna i derutna, te da je postojala opasnost da će se urušiti na nekretninu predlagatelja osiguranja neovisno o radovima predlagatelja, odnosno prije njihova poduzimanja. Takve navode, a i s obzirom na trenutak podnošenja prijedloga za osiguranje privremenom mjerom predlagatelj nije iznio, a niti je na te okolnosti predložio provesti dokaze. Dokazni prijedlozi - saslušanje nadzornog inženjera NE kao i vještačenje po vještaku građevinske struke predloženi su na okolnost da postoji stvarna i realna opasnost da će se zgrada srušiti na nekretninu predlagatelja osiguranja zbog čega za njega prijeti šteta, a što predlagatelj navodi i predlaže u trenutku kada je već obavio iskop u širokom opkopu i srušio nosivi zid na građevini protivnika osiguranja. Stoga je prvostupanjski sud pravilno postupio kada nije izveo te dokaze jer nisu predloženi radi utvrđivanja navedenih odlučnih činjenica u ovom postupku već na okolnost utvrđivanja opasnosti od rušenja građevine kada je statika građevine protivnika osiguranja već bila narušena radnjama predlagatelja osiguranja.
15. Naime, iz navoda protivnika osiguranja, koje predlagatelj nije izričito osporio (osim što je naveo da je sve radio o u skladu s građevinskom dozvolom i na svojoj nekretnini) proizlazi da je 11. rujna 2025. predlagatelj osiguranja bagerom i pneumatskim čekićem srušio vanjski nosivi zid pomoćnog objekta o čemu postoji i video zapis na CD-u koji se nalazi u spisu iz kojeg jasno proizlazi da se zid spomenute građevine nije srušio sam od sebe već uslijed djelovanja pneumatskog čekića. S time u vezi, sud prihvaća kao vjerodostojnu tvrdnju protivnika osiguranja da i zidu pomoćnog objekta - građevine sagrađene na k. č. br. [katastarska čestica] zgr., k. o. [katastarska općina] prijeti urušavanje uslijed provedenih građevinskih radova, a koja okolnost također proizlazi iz fotografija koje se odnose na stanje prije i nakon izvođenja radova. Također, iz fotografija dostavljenih po strankama postupka vidljivo je da su vanjske stranice zidova ranije bile zatrpane zemljanim materijom sve do otkopavanja terena. To se posebno vidi iz slika na str. 90. do 92. spisa na kojima se vidi da je zid D1 doista bio većim dijelom ukopan u zemlji zbog čega nije prijetila opasnost od njegova urušavanja na nekretninu predlagatelja osiguranja. Stoga niti prema ocjeni ovoga suda iz navedenih dokaza ne proizlazi drugačiji zaključak u pogledu utvrđenog činjeničnog stanja.
16. Prema tome i stav ovoga suda je da predlagatelj osiguranja nije učinio vjerojatnim postojanje nenovčane tražbine prema protivniku osiguranja budući da je on sam vršenjem opkopa i rukovanjem pneumatskim čekićem na samoj međi uzrokovao rušenje nosivog zida nekretnine protivnika osiguranja, prouzročio to da je građevina protivnika osiguranja dovedena u stanje u kojem se sada nalazi. Stoga predlagatelj osiguranja, budući da je postupao protivno odredbi čl. 109. ZVDSP -a, kao netko tko je svojim radnjama doveo nekretninu protivnika osiguranja u stanje u kojem je ona sada, nije učinio vjerojatnim da prema protivniku osiguranja ima nenovčanu tražbinu po osnovi otklanjanja štete po život i zdravlje ljudi na nekretnini predlagatelja osiguranja.
17. Slijedom svega navedeno, predlagatelj osiguranja nije učinio vjerojatnom postojanje prve pretpostavke - vjerojatnost postojanja nenovčane tražbine prema protivniku osiguranja s osnove otklanjanja štete po život i zdravlje ljudi jer je prvostupanjski sud na stupnju vjerojatnosti utvrdio da je preduvjete za eventualni nastanak takve štete skrivio sam predlagatelj, pa stoga ne može osnovano tražiti od protivnika osiguranja, bez obzira što se radi o njegovoj nekretnini, da sanira posljedice njegova postupanja.
18. Ovaj sud, vodeći se načelom svrsishodnosti i ekonomičnosti, nije razmatrao pitanje postojanja vjerojatnosti nastanka nenadoknadive štete za predlagatelja osiguranja, jer je otpadanjem prve pretpostavke kumulativno propisane za određivanje privremene mjere postalo irelevantno je li ispunjena i druga kumulativno propisana pretpostavka.
19. Stoga razlozima svoje žalbe žalitelj nije doveo u sumnju zakonitost i pravilnost prvostupanjskog rješenja.
20. Valjalo je stoga na temelju čl. 380. t. 2. ZPP-a u vezi s čl. 21. OZ-a riješiti kao u izreci ovog rješenja.
Zagreb, 19. ožujka 2026.
Sutkinja
Tatjana Kujundžić Novak
