REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske
Savska cesta 62, Zagreb
Poslovni broj: Pž-3909/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sutkinja Jagoda Crnokrak, u pravnoj stvari tužitelja Wiener osiguranje Vienna Insurance Group a.d., Bosna i Hercegovina, Banja Luka, Kninska 1a, OIB 66896648992, kojeg zastupa punomoćnik Ante Puljiz, odvjetnik u Zagrebu, Poljička 5, protiv tuženika HOK–OSIGURANJE d.d., Zagreb, Capraška ulica 6, OIB 00432869176, kojeg zastupa punomoćnica Iva Pezić, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Olujić, Pezić & partneri d.o.o., Zagreb, Trg Marka Marulića 2, radi isplate iznosa od 3.827,68 eura, odlučujući o tužiteljevoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Zagrebu, Stalne službe u Karlovcu poslovni broj P-2930/2023-22 od 17. lipnja 2025., 19. ožujka 2026.
p r e s u d i o j e
Odbija se kao neosnovana tužiteljeva žalba i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Zagrebu, Stalne službe u Karlovcu poslovni broj P-2930/2023-22 od 17. lipnja 2025. u točki I. i dijelu točke II. izreke kojim je tužitelju naloženo naknaditi tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 792,36 eura sa zateznim kamatama od 17. lipnja 2025. do isplate.
Obrazloženje
1. Presudom Trgovačkog suda u Zagrebu, Stalne službe u Karlovcu poslovni broj P-2930/2023-22 od 17. lipnja 2025. u točki I. izreke odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 3.827,68 eura sa zateznim kamatama od 10. svibnja 2021. i tužiteljev zahtjev za naknadu troškova postupka. U točki II. izreke tužitelju je naloženo naknaditi tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 792,36 eru sa zateznim kamatama te je odbijen tuženikov zahtjev za naknadu troškova u iznosu od 250,00 EUR sa zateznim kamatama.
2. Iz obrazloženja prvostupanjske presude u bitnome proizlazi da je tužitelj u tužbi naveo kako je 25. ožujka 2021. došlo do štetnog događaja na autocesti A4 GP Goričan, Općina Varaždinske Toplice, na 38 km + 200 m, kada je vozač teretnog vozila osiguranog kod tužitelja policom kasko osiguranja naletio na divlju svinju koja se kretala kolnikom autoceste A4, pri čemu je došlo do oštećenja vozila tužiteljevog osiguranika. Tužitelj je 10. svibnja 2021. platio svom osiguraniku iznos od 3.827,68 eura s osnove naknade štete na osiguranom vozilu te taj iznos potražuje od tuženika, osiguratelja pravne osobe koja je dužna održavati kolnik. Sud je utvrđivao odgovornost za štetu primjenom Zakona o cestama („Narodne novine“ broj: 84/11, 18/13, 33/13, 54/13, 148/13, 92/14, 64/15 i 108/17; dalje: ZC), Pravilnika o održavanju cesta („Narodne novine“ broj 94/14) i Pravilnika o ophodnji javnih cesta („Narodne novine“ broj 75/14) te je utvrdio da tuženik nije odgovoran za navedeni štetni događaj jer nisu utvrđeni propusti u njegovoj dužnosti održavanja prometnice zbog čega je odbijen tužbeni zahtjev. Odluka suda o zahtjevu za naknadu troška donesena je na temelju odredaba članka 154. stavka 1. i članka 155. Zakona o parničnom postupku.
3 Protiv ove presude je tužitelj izjavio žalbu zbog žalbeni razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, s tim da posebno ukazuje na povredu iz odredbe članka 354. stavka 2. točke 11. Zakona o parničnom postupku. Smatra da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo kada je utvrdio kako osiguranik tuženika odgovara po načelu subjektivne odgovornosti koja proizlazi iz odredbe članka 1045. stavka 1. Zakona o obveznim odnosima. Ističe da je prvostupanjski sud bitno povrijedio odredbe parničnog postupka te pogrešno primijenio materijalno pravo kada je pogrešno ocijenio da je probijanje životinja (divljih svinja) na dijelu gdje je zaštitna žičana ograda spojena na kamenje, ali ne i pričvršćena u tlo, izvanredan događaj koji osiguranik tuženika nije moga spriječiti s obzirom da je obveza osiguranika tuženika poduzeti sve mjere za sprječavanje ulaska životinja u ograđeni prostor i održavanjem ograde. Prema shvaćanju tužitelja, odgovornost osiguranika tuženika proizlazi iz načela uzročnosti prema odredbama članka 1063. Zakona o obveznim odnosima jer se osiguranik tuženika bavi opasnom djelatnošću, a šteta nastala u vezi s opasnom stvari, odnosno opasnom djelatnošću smatra se da potječe od te stvari, odnosno djelatnosti, osim ako se dokaže da one nisu bile uzrok štete, što tuženik nije dokazao. Stoga predlaže da ovaj sud preinači pobijanu presudu i usvoji tužbeni zahtjev te potražuje naknadu troškova.
4. Tuženik nije podnio odgovor na žalbu.
5. Žalba nije osnovana.
6. Presuda je ispitana u pobijanom dijelu na temelju odredbe članka 365. stavka 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22; dalje: ZPP), u granicama dopuštenih žalbenih razloga, pazeći pritom po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz odredbe članka 354. stavka 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP -a, kao i na pravilnu primjenu materijalnog prava.
7. Iz presude i spisa proizlazi da je među strankama nesporno da je navedenog dana došlo do opisane prometne nezgode te da je u istoj oštećeno vozilo osiguranika tužitelja prilikom udarca navedenog vozila u životinju na autocesti kao i da je tužitelj radi sanacije tako nastale imovinske štete isplatio u korist svog osiguranika osigurninu u iznosu od 3.827,68 eura. No, sporno je da li je osiguranik tuženika, kao osoba koja upravlja i održava predmetnu autocestu, odgovoran štetu nastalu naletom vozila na navedenu životinju.
8. Presuda nije zahvaćena bitnom povredom odredbi parničnog postupka na koju ukazuje tužitelj, već naprotiv ima jasne i razumljive razloge o svim odlučnim činjenicama a navedeni razlozi nisu u proturječju sa stanjem spisa. Ovaj sud ne nalazi da je u presudi ili postupku koji je prethodio donošenju presude počinjena povreda na koje prema odredbi čl. 365. ZPP-a pazi po službenoj dužnosti.
9. Nije ostvaren niti žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnoga prava. Prvostupanjski sud je pravilno odgovornost osiguranika tuženika ocjenjivao po principu krivnje, odnosno primjenom odredbe članka 50. ZC-a i članka 1045. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08 i 29/09; dalje: ZOO). Citiranom odredbom Zakona o cestama je propisana odgovornost za štetu osobe koja upravlja javnom cestom, a zbog naleta na divljač na cesti, po principu krivnje, ako na zahtjev osobe koja gospodari lovištem ne označi javnu cestu prometnom signalizacijom i opremom sukladno propisima. Odgovornost osiguranika tuženika ne može se odrediti šire od navedene zakonske norme koja se odnosi upravo na odgovornost za štetu zbog naleta na divljač na javnoj cesti, pa tako i na autocesti.
10. Odredba članka 1045. stavka 1. ZOO-a, koju je sud pravilno primijenio, definira odgovornost za izvanugovornu štetu na način da, tko drugome prouzroči štetu, dužan je naknaditi je ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje. Dakle, predmnijeva se štetnikova krivnja, a sukladno odredbi članka 1045. stavka 2. ZOO-a, predmnijeva se obična nepažnja. Teži oblik krivnje bi trebao dokazati tužitelj.
11. Pravilna je ocjena prvostupanjskog suda kako iz izvedenih dokaza, uz primjenu navedenog materijalnog prava, ne proizlazi odgovornost osiguranika tuženika za štetu iz konkretnog štetnog događaja, zbog naleta automobila tužiteljeva osiguranika na divlju svinju na kolniku autoceste.
12. Polazeći od činjenice da se divlja svinja nalazila na kolniku autoceste, a u smislu citiranih odredbi mjerodavnog materijalnog prava, to znači da postoji njegova krivnja, obična nepažnja. Ocjena pravilnosti prvostupanjske presude ovisi o pravilnosti ocjene dokaza koje je sud izveo po tuženikovu prijedlogu radi dokazivanja činjenice da je do štete došlo bez krivnje u stupnju obične nepažnje, dakle slučajem za koji tuženik ne odgovara.
13. Ocjena je ovog suda da je prvostupanjski sud pravilno ocijenio sve izvedene dokaze, kako isprave, tako i iskaz svjedoka i iz istih zaključio da je do štete došlo bez krivnje tuženikovog osiguranika, obične nepažnje, odnosno da je tuženik dokazao postupanje sukladno zakonskim i podzakonskim propisima na koje ukazuje prvostupanjski sud, a kojima je regulirano postupanje tuženikovog osiguranika u obavljanju njegove djelatnosti. Obavljanje propisane ophodnje dionice autoceste na kojoj je došlo do naleta vozila na divlju svinju u skladu u skladu s odredbama Pravilnika o ophodnji javnih cesta („Narodne novine“ broj 75/14), što je dokazano ispravama i saslušanjem tuženikovog djelatnika, iz čijeg iskaza je sud pravilno utvrdio i da je postojala uredna žičana ograda na spornome mjestu, opravdavaju zaključak prvostupanjskog suda da je tuženik dokazao nastanak konkretne štete bez krivnje svog osiguranika u stupnju obične nepažnje. Osiguranik tuženika je, postupajući po propisanim procedurama iz podzakonskih propisa koje donose nadležna tijela državne vlasti, postupao s pažnjom dobrog gospodarstvenika. Iz iskaza saslušanog djelatnika tuženikovog osiguranika koji je vršio ophodnju toga dana, proizlazi da na kolniku nije prilikom posljednje ophodnje prije štetnog događaja zatekao nikakvu divljač. Iz njihovog iskaza kao i ophodarskog dnevnika proizlazi da je propisana oprema autoceste, dakle žičana ograda koja sprječava ulazak divljači na kolnik, bila uredna.
14. Da bi se činjenica uzrokovane štete drugom mogla tretirati kao činjenica koja dovodi do odgovornosti za popravljanje uzrokovane štete, ako se ne radi o odgovornosti po osnovi uzročnosti, mora postojati protupravnost u postupanju štetnika. Za osiguranika tuženika, kao pravnu osobu koja upravlja i održava autoceste, to znači postupanje s nekim oblikom krivnje, pri čemu se predmnijeva samo obična nepažnja, a na tuženiku je teret dokaza da takvog oblika krivnje u konkretnom slučaju nije bilo. Polazeći od predmnijeve krivnje stupnja obične nepažnje, kao i od prihvaćenog pravnog shvaćanja da tužitelj ne mora činjenično odrediti konkretnu protupravnu radnju zbog koje se divljač našla na kolniku autoceste, ali polazeći i od zakonskog ovlaštenja tuženika dokazivati da je do štete došlo bez njegove krivnje, postavlja se pitanje koje sve činjenice tuženik treba dokazati da bi sud zaključio kako je do štete došlo bez krivnje njegovog osiguranika.
15. Ovaj sud prihvaća ocjenu prvostupanjskog suda da je dokazanim obavljanjem propisane uobičajene ophodnje i kontrole žičane ograde, kao Pravilnikom propisanog načina zaštite autoceste od ulaska divljači na kolnik, tuženik dokazao da je do štete došlo bez krivnje njegovog osiguranika u predmnijevanom stupnju. Na ovu ocjenu suda ne utječe niti izjava saslušanog svjedoka da na mjestu gdje je na tlu postavljeno kamenje radi sprječavanja klizišta ograda nije klinovima pričvršćena za tlo, budući da iz istog iskaza proizlazi da se fiksiranje za tlo ne može izvesti jer se klin u kamenje ne može zabiti a tuženikov osiguranik je kraj tog mjesta postavio prijelaz za životinje.
16. Kako je presuda u svemu pravilna i zakonita, trebalo je primjenom odredbe članka 368. stavka 1. ZPP-a trebalo odlučiti kao u izreci ove presude.
Zagreb, 19. ožujka 2026.
Sudac
Jagoda Crnokrak
