REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: Pž-534/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sudac Tatjana Kujundžić Novak, u pravnoj stvari tužitelja DŠ, vlasnik „KABLARIĆ AUTO“ iz Velike Gorice, Gornje Podotočje 30/2, OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Melita Babić, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Župan, Babić & Antunović d.o.o. u Zagrebu, protiv tuženika ADRIATIC OSIGURANJE d.d., OIB 94472454976, Zagreb, Listopadska 2, kojeg zastupa punomoćnica Lidija Klepo ,odvjetnica u Odvjetničkom društvu Grgić & partneri u Zagrebu, radi isplate iznosa od 201,05 eur, odlučujući o tuženikovoj žalbi protiv presude i rješenja Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1881/2025 od 20. studenog 2025., 19. ožujka 2026.

p r e s u d i o  j e

Odbija se tuženikova žalba kao neosnovana i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1881/2025 od 20. studenog 2025.

r i j e š i o  j e

Odbija se tuženikova žalba kao neosnovana i potvrđuje rješenje Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1881/2025 od 20. studenog 2025.

Obrazloženje

1. Prvostupanjski sud je u točki I. izreke presude naložio tuženiku isplati tužitelju iznos od 201,50 eur sa zateznim kamatama tekućim od 4. svibnja 2025. do isplate, po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana. U točki II. izreke naloženo je tuženiku nadoknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 89,04 eur s pripadajućom kamatom prema odgovarajućoj kamatnoj stopi. Rješenjem su odbijeni dokazni prijedlozi za pribavljanjem police kasko osiguranja, saslušanjem svjedoka i provođenjem prometno tehničkog financijskog vještačenja.

2. Iz obrazloženja proizlazi da je u prometnoj nezgodi 30. prosinca 2024. godine nastala šteta na vozilu marke i tipa PEUGEOT 508 2.0 BLUEHDI SW GT, reg. oznake [registarska oznaka], oštećenika RŠ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj]. Oštećenik - osiguranik tuženika je prijavio tuženiku nastanak štetnog događaja odnosno prometnu nezgodu po osnovi police kasko osiguranja, te su djelatnici tuženika 2. siječnja 2025. pregledali vozilo, procijenili štetu i napravili zapisnik o izvidu štete, referentni broj 258203200007. Tuženik je utvrdio da je šteta pravno osnovana te je poslao obavijest o izvršenoj uplati nespornog dijela tužitelju i isplatio nesporni dio štete. Oštećeni je svoje potraživanje na ime neisplaćenog dijela štete ustupio tužitelju 7. svibnja 2025. S obzirom na to da je tuženik tužitelju već isplatio iznos od 633,58 eur, sud je prihvatio tužbeni zahtjev i naložio plaćanje preostalog iznosa od 201,50 eur na temelju odredbe čl. 1085. st. 4. u vezi s čl. 80. i čl. 84. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23; dalje: ZOO). Odluka o troškovima postupka donesena je na temelju odredbe čl. 154. st. 1. u vezi s čl. 155. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj : 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22; dalje: ZPP ).

3. Protiv presude i rješenja žalbu je podnio tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primijene materijalnog prava. Žalitelj u žalbi u bitnom navodi da je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a, jer presuda nema razloga o odlučnim činjenicama i ne može se ispitati. Osporava aktivnu legitimaciju. Smatra da je odluka suda u suprotnosti s sklopljenom policom osiguranja. Prema odredbi E.1. ovih uvjeta osiguranja, postupak naknade štete podrazumijeva uspostavu stanja u kojem je vozilo bilo prije nastanka štete (naturalnu restituciju), odnosno isplatu odgovarajućeg iznosa novca na ime naknade štete i priznavanje ostalih opravdanih troškova povezanih s osiguranim slučajem. Tuženik radi naturalne restitucije (popravka vozila) ima pravo odrediti mjesto popravka vozila ili organizirati i izvršiti popravak vozila (E.2.). U slučaju neslaganja osiguranika s prethodno navedenim, tuženik može isplatiti naknadu iz osiguranja u opsegu koji proizlazi iz primjene ove ili sljedećih odredbi uvjeta (E.3.) . Osiguranik je vozilo odlučio popraviti kod tužitelja za nešto veću cijenu jer tužitelj cijenu radnog sata za popravak vozila obračunava po višem iznosu od autoservisa u koji je tuženik uputio osiguranika, slijedom čega je za popravak vozila po osnovi cijene radnog sata bio potreban daljnji iznos koji je predmet tužbe. Smatra da je vlasnik motornog vozila trebao postupiti po preporuci tuženika i popraviti vozilo po jeftinijim cijenama preporučenih servisa, a kako to nije učinio to je doprinio da šteta bude veća. Tuženik navodi i da je onemogućen u raspravljanju (čl. 354. st. 2. t. 6. ZPP-a) jer mu je prvostupanjski sud odbio predložene dokaze bez valjanog obrazloženja, te da presuda nema razloge o odlučnim činjenicama pa se ne može ispitati (čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a). Smatra da je nezakonita i odluka prvostupanjskog suda o dosuđenim parničnim troškovima jer da je prvostupanjski sud donio pravilnu i na zakonu zasnovanu odluku o osnovanosti tužbenog zahtjeva, tada bi i posljedično odluka o parničnom trošku bila drugačija te bi tuženiku bio dosuđen parnični trošak. Predlaže preinačiti pobijane odluke u njegovu korist, podredno ukinuti i predmet vratiti na ponovno suđenje.

4. Odgovor na žalbu nije podnesen.

5. Tuženikova žalba nije osnovana.

6. Ispitavši presudu i rješenje na temelju odredbe čl. 365. st. 1. i 2. ZPP-a u granicama razloga navedenih u žalbi, te pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava, ovaj sud nalazi da je prvostupanjski sud donio pravilnu i zakonitu odluku.

7. Predmet spora je zahtjev za isplatu iznosa od 201,50 eur koji predstavlja razliku u visini cijene radnog sata za popravak vozila koju naplaćuje tužitelj i one koju priznaje tuženik.

8. Suprotno žalbenim navodima nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a na koju tuženik posebno upire u žalbi. Izreka presude je razumljiva, ne postoji proturječnost između izreke i obrazloženja, ne proturječi sama sebi i razlozima presude, presuda sadrži razloge o svim odlučnim činjenicama koji su jasni i neproturječni pa je stoga presudu moguće ispitati. Odbijanje dokaznog prijedloga u konkretnom predmetu nije nezakonito postupanje suda i time tuženiku nije onemogućeno raspravljanje (čl. 354. st. 2. t. 6. ZPP-a), već je to procesno ovlaštenje suca ako smatra da je na temelju provedenih dokaza spor sazrio za donošenje odluke ili ako smatra da izvođenje predmetnog dokaza nije odlučno za utvrđivanje bitnih činjenica, odnosno ako se one mogu utvrditi na temelju već izvedenih dokaza. U takvim slučajevima prvostupanjski sud je dužan obrazložiti zašto izvođenje određenog dokaza nije bilo potrebno, što je prvostupanjski sud i učinio. Naime, tuženik ne spori da je kasko policu sklopio s oštećenikom, ne spori ni nastanak samog štetnog događaja, ni djelomičnu isplatu štete, već visinu štete smatrajući da je oštećenik dužan popraviti vozilo u servisu koji mu predloži tuženik kao osiguravajuće društvo.

9. U ovom predmetu riječ je o sporu male vrijednosti, a presuda kojim se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9. i 11. ZPP-a i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predmetnu presudu nije moguće pobijati zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

10. Imajući u vidu činjenično stanje koje je utvrdio prvostupanjski sud, a koje ovaj žalbeni sud nije ovlašten ispitivati (sukladno čl. 370. u vezi s čl. 467. st. 2. ZPP-a), ovaj žalbeni sud ocjenjuje da je prvostupanjski sud proveo savjesnu i brižljivu ocjenu dokaza te na temelju rezultata postupka odlučio koje činjenice uzeti kao dokazane, prema svojem uvjerenju koje je opravdao logičnim razlozima iz kojih se može provjeriti da ono ima valjanu osnovu (čl. 8. ZPP-a).

11. Nesporno je da je je u prometnoj nezgodi 30. prosinca 2024. nastala šteta na vozilu osiguranika tuženika RŠ osiguranog kod tuženika temeljem police kasko osiguranja broj 03068200110676 od 16. rujna 2024. (str. 127. spisa), da je nastalu štetu na vozilu popravio tužitelj koji je izdao račun broj 57/VP/1 u ukupnom iznosu od 835,08 eur (str. 63. spisa) i da je tuženik isplatio tužitelju nesporni dio štete u iznosu od 633,58 eur (str. 69. spisa). Nije sporno ni da je RŠ ustupio svoje potraživanje tužitelju (Ugovor o ustupanju tražbine radi ispunjenja od 7. svibnja 2025. - str. 71. spisa).

12. Među strankama u ovom žalbenom postupku je sporna visina štete preko nesporno isplaćenog iznosa.

13. Prema odredbama čl. 1085. ZOO-a odgovorna osoba dužna je uspostaviti stanje koje je bilo prije nego što je šteta nastala (stavak 1.), a ako uspostava prijašnjeg stanja ne otklanja štetu potpuno, odgovorna osoba dužna je za ostatak štete dati naknadu u novcu (stavak 2.). Kad uspostava prijašnjeg stanja nije moguća, odgovorna osoba dužna je isplatiti oštećeniku odgovarajući iznos novca na ime naknade štete (stavak 3.), dok će se oštećeniku, ako on to zahtijeva, a okolnosti danog slučaja ne opravdavaju uspostavu prijašnjeg stanja, dosuditi naknada u novcu (stavak 4.).

14. Osim toga, odredbom čl. 1090. ZOO-a je propisano da će sud, uzimajući u obzir i okolnosti koje su nastupile poslije prouzročene štete, dosuditi naknadu u iznosu koji je potreban da se oštećenikova materijalna situacija dovede u ono stanje u kojem bi se nalazila da nije bilo štetne radnje ili propuštanja. Citiranom odredbom čl. 1090. ZOO-a propisano je načelo potpune naknade prema kojem će sud odrediti naknadu štete u iznosu koji je potreban da se oštećenikova materijalna situacija dovede u ono stanje u kojemu bi se nalazila da nije bilo štetnikove radnje ili propuštanja.

15. Neosnovano tuženik osporava aktivnu legitimaciju. Tužitelj je uz tužbu dostavio Ugovor o ustupu tražbine radi ispunjenja od 7. svibnja 2025. između RŠ kao ustupitelja i ovdje tužitelja kao primatelja tražbine, a o kojem ustupu je tuženik bio obaviješten (str. 73. spisa). Kako pravilno navodi prvostupanjski sud u svojoj odluci prema odredbi čl. 84. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22 i 156/22) primatelj ima prema dužniku ista prava koja je ustupitelj imao prema dužniku do ustupanja. Prvostupanjski sud je utvrdio da je iz priloženih izvida štete tuženika razvidno da se odnose upravo na predmetni štetni događaj (broj spisa odgovara oznaci štete navedenom u Ugovoru o ustupu tražbine), a iz računa tužitelja broj 57/VP/1 proizlazi da se odnosi na popravak vozila upravo iz predmetnog štetnog događaja (u računu je naznačen broj štete tuženika te marka i registarska oznaka vozila oštećenika).

16. Iz računa tužitelja broj 57/VP/1, proizlazi da je tužitelj obavio popravak vozila tipa PEUGEOT 508 2.0 BLUEHDI SW GT, reg. oznake [registarska oznaka], RŠ oštećenika - osiguranika tuženika i da se račun odnosi na popravak oštećenja navedenih u tuženikovom izvidu štete. Visinu tužbenog zahtjeva prvostupanjski sud je utvrdio iz računa tužitelja broj 57/VP/1 od 18. travnja 2025 . iz kojeg proizlazi da je izvršio popravak vozila RŠ za ukupnu cijenu od 835,08 eur. Također, prvostupanjski sud je utvrdio da je tužitelj račun ispostavio prema svojoj satnici cijene rada, a koja je određena cjenikom.

17. Naknada štete vezana za police kasko osiguranja sastoji se u tome da je temeljna dužnost štetnika da uspostavi prijašnje stanje koje je postojalo prije nego što je šteta nastala (čl. 1085. st. 1. ZOO-a). To znači plaćanje stvarnih troškova popravka vozila, time da stvaran trošak popravka vozila predstavlja račun popravka vozila koji je tužitelj u ovom slučaju uručio tuženiku.

18. Žalbeni navod da je tužitelj pridonio da šteta bude veća, time što je vozilo popravio u radionici čija cijena sata rada odskače od cijena za isti rad u ostalim radionicama na koje je upućen nije osnovan.

19. Naime, oštećenik nije obvezan popraviti vozilo u onom servisu koji mu preporuči osiguravajuće društvo ili u onom servisu koje ima sklopljene ugovore s osiguravajućim društvima, već ima slobodu izbora prilikom odlučivanja kod kojeg servisa će popraviti svoje vozilo, odnosno ovlašten je popraviti vozilo u bilo kojem servisu koji se bavi popravkom određene vrste vozila i to po cijeni koju taj servis naplaćuje svojim klijentima. Dakle, oštećenik ima pravo samostalno odabrati auto servisnu radionicu neovisno o tome je li riječ o radionici koja je utvrđena u mreži ugovornih servisa ili ne, na što upućuju i smjernice Agencije za zaštitu tržišnog natjecanja (AZTN, Klasa: 034-08/18-01-093 20. veljače 2020. - str. 37.-40. spisa). Tuženik ne može samostalno i neovisno nametati cijenu rada trećim osobama niti može isplatu štete, odnosno njenu visinu uvjetovati izborom servisera, a okolnost da postoje i druge radionice u kojima bi cijena radnog sata bila jeftinija, ne predstavlja doprinos oštećenika šteti u smislu odredbe čl. 1092. ZOO-a.

20. Nakon što je prvostupanjski sud utvrdio da je tužitelj za rad na popravku predmetnog vozila utrošio 5,50 radnih sati za limarske radove i 6,90 sati za lakirerske radove po cijeni od 40,00 eur, a što je u skladu s tužiteljevim cjenikom (str. 70. spisa) pravilno je dosudio tužitelju zatraženu razliku po neplaćenom računu u iznosu od 201,05 eur, na temelju odredbe čl. 1085. st. 1. ZOO-a.

21. Žalitelj osim što navodi da pobija i odluku o trošku ne ukazuje na konkretne razloge zbog kojih bi obračun troškova postupka, kako ga je sačinio prvostupanjski sud i dosudio tužitelju bio nepravilan, a ovaj sud nije dužan u po službenoj dužnosti paziti na pravilnu primjenu materijalnog prava (čl. 365. st. 2. ZPP-a).

22. Slijedom iznijetog valjalo je potvrditi pobijanu prvostupanjsku presudu na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a i rešenje temeljem odredbe čl. 380. st. 2. ZPP-a.

Zagreb, 19. ožujka 2026.

Sudac

Tatjana Kujundžić Novak