REPUBLIKA HRVATSKA
Općinski sud u Osijeku
Stalna služba u Belom Manastiru
31300 Beli Manastir, Kralja Tomislava 53
P-325/2023-16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Osijeku, Stalna služba u Belom Manastiru po sucu Suzani Nađ, u pravnoj stvari tužitelja GŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Sanji Hajnal, odvjetnici iz Osijeka, protiv tuženika Addiko bank d.d. [adresa], OIB: 14036333877, zastupanog po punomoćniku Hrvoju Matić, odvjetniku iz Zagreba, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 2.2.2026. godine u nazočnosti punomoćnika stranaka, 19.3.2026.
p r e s u d i o j e
I/ Utvrđuje se ništetnim dio odredbe sadržan u članku 4. Ugovora o namjenskom kreditu bez depozita, broj 5140260452-20010360553/2005, od dana 03. svibnja 2005. godine, ovjerenog kod javnog bilježnika Zdenke Pavelić-Muse iz Osijeka, pod brojem:
Ou-551/2005, dana 04. svibnja 2005. godine, koji glasi: "sukladno izmjenama i dopunama Odluke o kamatnim stopama Banke, koje se smatraju sastavnim dijelom Ugovora, bez posebnog zaključivanja aneksa ovom Ugovoru, što potvrđuje svojim potpisom na ovom Ugovoru."
II/ Nalaže se tuženiku ADDIKO BANK d.d., [adresa], OIB 14036333877, tužitelju GŽ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], na ime preplaćenih iznosa kamata isplatiti iznos od 472,20 EUR ( slovima: četristo sedamdeset dva eura i dvadeset centi), s pripadajućom zateznom kamatom koja teče na svaki pojedini iznos anuiteta od dospijeća do konačne isplate, po stopi iz članka 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate (Narodne novine 72/02 i 153/04) koja je iznosila 15% godišnje do 31.12.2007., od 1. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne kamatne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5 postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. prema stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 (tri) postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 (tri) postotna poena te od 30. prosinca 2023. pa do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope, odnosno kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za 3 (tri) postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a koje teku:
na iznos od 5,78 EUR od 01.10.2007 pa do isplate
na iznos od 5,87 EUR od 01.11.2007 pa do isplate
na iznos od 5,63 EUR od 01.12.2007 pa do isplate
na iznos od 5,75 EUR od 01.01.2008 pa do isplate
na iznos od 5,75 EUR od 01.02.2008 pa do isplate
na iznos od 5,38 EUR od 01.03.2008 pa do isplate
na iznos od 5,72 EUR od 01.04.2008 pa do isplate
na iznos od 5,29 EUR od 01.05.2008 pa do isplate
na iznos od 5,32 EUR od 01.06.2008 pa do isplate
na iznos od 5,13 EUR od 01.07.2008 pa do isplate
na iznos od 5,09 EUR od 01.08.2008 pa do isplate
na iznos od 5,02 EUR od 01.09.2008 pa do isplate
na iznos od 4,83 EUR od 01.10.2008 pa do isplate
na iznos od 5,32 EUR od 01.11.2008 pa do isplate
na iznos od 4,76 EUR od 01.12.2008 pa do isplate
na iznos od
EUR od
pa do isplate
11,05
01.01.2009
na iznos od 10,95 EUR od 01.02.2009 pa do isplate
na iznos od 9,72 EUR od 01.03.2009 pa do isplate
na iznos od 10,42 EUR od 01.04.2009 pa do isplate
na iznos od 15,65 EUR od 01.05.2009 pa do isplate
na iznos od 15,56 EUR od 01.06.2009 pa do isplate
na iznos od 14,50 EUR od 01.07.2009 pa do isplate
na iznos od 14,71 EUR od 01.08.2009 pa do isplate
na iznos od 14,48 EUR od 01.09.2009 pa do isplate
na iznos od 13,57 EUR od 01.10.2009 pa do isplate
na iznos od 13,59 EUR od 01.11.2009 pa do isplate
na iznos od 12,97 EUR od 01.12.2009 pa do isplate
na iznos od 13,19 EUR od 01.01.2010 pa do isplate
na iznos od 12,98 EUR od 01.02.2010 pa do isplate
na iznos od 11,32 EUR od 01.03.2010 pa do isplate
na iznos od 12,43 EUR od 01.04.2010 pa do isplate
na iznos od 11,55 EUR od 01.05.2010 pa do isplate
na iznos od 11,64 EUR od 01.06.2010 pa do isplate
na iznos od 11,55 EUR od 01.07.2010 pa do isplate
na iznos od 11,32 EUR od 01.08.2010 pa do isplate
na iznos od 11,41 EUR od 01.09.2010 pa do isplate
na iznos od 10,32 EUR od 01.10.2010 pa do isplate
na iznos od 10,00 EUR od 01.11.2010 pa do isplate
na iznos od 9,80 EUR od 01.12.2010 pa do isplate
na iznos od 9,96 EUR od 01.01.2011 pa do isplate
na iznos od 9,21 EUR od 01.02.2011 pa do isplate
na iznos od 7,89 EUR od 01.03.2011 pa do isplate
na iznos od
EUR od
pa do isplate
8,10
01.04.2011
na iznos od
EUR od
pa do isplate
7,38
01.05.2011
na iznos od
EUR od
pa do isplate
7,54
01.06.2011
na iznos od
EUR od
pa do isplate
6,82
01.07.2011
na iznos od
EUR od
pa do isplate
6,92
01.08.2011
na iznos od
EUR od
pa do isplate
6,20
01.09.2011
na iznos od
EUR od
pa do isplate
5,21
01.10.2011
na iznos od
EUR od
pa do isplate
4,80
01.11.2011
na iznos od
EUR od
pa do isplate
4,06
01.12.2011
na iznos od
EUR od
pa do isplate
3,66
01.01.2012
na iznos od
EUR od
pa do isplate
3,10
01.02.2012
na iznos od
EUR od
pa do isplate
2,33
01.03.2012
na iznos od
EUR od
pa do isplate
1,86
01.04.2012
na iznos od
EUR od
pa do isplate
1,21
01.05.2012
na iznos od
EUR od
pa do isplate
0,63
01.06.2012
sve to u roku od 15 dana.
III/. Utvrđuje se ništetnim dio odredbe sadržan u članku 2. Ugovora o namjenskom kreditu bez depozita, broj 5140260452-20010360553/2005, od dana 03. svibnja 2005. godine, ovjerenog kod javnog bilježnika Zdenke Pavelić-Muse iz Osijeka, pod brojem:
Ou-551/2005 , dana 04. svibnja 2005. godine, koji glasi: "u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 17.200,00 CHF (slovima: sedamnaesttisućadvjesto CHF), prema srednjem tečaju za devize Slavonske banke d.d. Osijek, na dan korištenja kredita.“
IV/. Utvrđuje se ništetnim dio odredbe sadržan u članku 3. točka 2. Ugovora o namjenskom kreditu bez depozita, broj 5140260452-20010360553/2005, od dana 03. svibnja 2005. godine, ovjerenog kod javnog bilježnika Zdenke Pavelić-Muse iz Osijeka, pod brojem: Ou-551/2005 , dana 04. svibnja 2005. godine, koji glasi:"u kunskoj
protuvrijednosti iznosa od 17.200,00 CHF (slovima: sedamnaesttisućadvjesto CHF)".
V/. Utvrđuje se ništetnim dio odredbe sadržan u članku 3. točka 3. Ugovora o namjenskom kreditu bez depozita, broj 5140260452-20010360553/2005, od dana 03. svibnja 2005. godine, ovjerenog kod javnog bilježnika Zdenke Pavelić-Muse iz Osijeka, pod brojem: Ou-551/2005 , dana 04. svibnja 2005. godine, koji glasi: "u kunama obračunanim po srednjem tečaju Slavonske banke d.d. Osijek za devize na dan dospijeća, odnosno na dan plaćanja, ukoliko se plaćanje vrši prije roka dospijeća".
VI/. Utvrđuje se ništetnim dio odredbe sadržan u članku 3. točka 4. Ugovora o namjenskom kreditu bez depozita, broj 5140260452-20010360553/2005, od dana 03. svibnja 2005. godine, ovjerenog kod javnog bilježnika Zdenke Pavelić-Muse iz Osijeka, pod brojem: Ou-551/2005, dana 04. svibnja 2005. godine, koji glasi: "Kamate se obračunavaju u CHF, a naplaćuju u kunama po važećem srednjem tečaju za devize Slavonske banke d.d. Osijek na dan plaćanja".
VII/. Nalaže se tuženiku ADDIKO BANK d.d., [adresa], OIB 14036333877, tužitelju GŽ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zbog ništetne ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli, isplatiti iznos od 1.072,40 EUR ( slovima: tisuću sedamdeset dva eura i četrdeset centi), s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom, koja teče od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa pa sve do isplate, i to od 15. studenog 2007. do 1. siječnja 2008. po stopi određenoj čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, od 01. siječnja 2008. g. pa do 31. srpnja 2015. godine, po eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, a od 01. kolovoza 2015. g. do 31. prosinca 2022. godine, sa zateznom kamatom koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01. siječnja 2023. godine do 29. prosinca 2023. prema stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. pa do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope odnosno kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primijenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a koje teku:
na iznos od 1,08 EUR od 01.09.2005 pa do isplate
na iznos od 1,02 EUR od 01.10.2005 pa do isplate
na iznos od 0,84 EUR od 01.11.2005 pa do isplate
na iznos od 0,59 EUR od 01.12.2005 pa do isplate
na iznos od 4,16 EUR od 01.01.2006 pa do isplate
na iznos od 2,62 EUR od 01.11.2008 pa do isplate
na iznos od 1,09 EUR od 01.01.2009 pa do isplate
na iznos od 2,54 EUR od 01.02.2009 pa do isplate
na iznos od 4,45 EUR od 01.03.2009 pa do isplate
na iznos od 2,18 EUR od 01.04.2009 pa do isplate
na iznos od 0,36 EUR od 01.12.2009 pa do isplate
na iznos od 2,24 EUR od 01.01.2010 pa do isplate
na iznos od 4,60 EUR od 01.02.2010 pa do isplate
na iznos od 5,69 EUR od 01.03.2010 pa do isplate
na iznos od 8,57 EUR od 01.04.2010 pa do isplate
na iznos od 8,22 EUR od 01.05.2010 pa do isplate
na iznos od 9,85 EUR od 01.06.2010 pa do isplate
na iznos od 20,46 EUR od 01.07.2010 pa do isplate
na iznos od 18,20 EUR od 01.08.2010 pa do isplate
na iznos od 26,75 EUR od 01.09.2010 pa do isplate
na iznos od 23,30 EUR od 01.10.2010 pa do isplate
na iznos od 20,18 EUR od 01.11.2010 pa do isplate
na iznos od 31,11 EUR od 01.12.2010 pa do isplate
na iznos od 37,33 EUR od 01.01.2011 pa do isplate
na iznos od 33,16 EUR od 01.02.2011 pa do isplate
na iznos od 35,13 EUR od 01.03.2011 pa do isplate
na iznos od 32,33 EUR od 01.04.2011 pa do isplate
na iznos od 33,82 EUR od 01.05.2011 pa do isplate
na iznos od 45,02 EUR od 01.06.2011 pa do isplate
na iznos od 47,38 EUR od 01.07.2011 pa do isplate
na iznos od 60,37 EUR od 01.08.2011 pa do isplate
na iznos od 57,16 EUR od 01.09.2011 pa do isplate
na iznos od 49,91 EUR od 01.10.2011 pa do isplate
na iznos od 50,13 EUR od 01.11.2011 pa do isplate
na iznos od 50,07 EUR od 01.12.2011 pa do isplate
na iznos od 53,35 EUR od 01.01.2012 pa do isplate
na iznos od 56,58 EUR od 01.02.2012 pa do isplate
na iznos od 57,43 EUR od 01.03.2012 pa do isplate
na iznos od 56,32 EUR od 01.04.2012 pa do isplate
na iznos od 57,47 EUR od 01.05.2012 pa do isplate
na iznos od 59,34 EUR od 01.06.2012 pa do isplate,
a sve u roku od 15 dana.
VIII/. Nalaže se tuženiku ADDIKO BANK d.d., [adresa], OIB 14036333877, tužitelju OŽ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], naknaditi troškove parničnog postupka u iznosu od 3.134,89 EUR ( slovima: tri tisuće sto trideset četiri eura i osamdeset devet centi) s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom, od dana 19.3.2026. godine pa do isplate, po godišnjoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope odnosno kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primijenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1. Tužitelj u tužbi putem svog punomoćnika navodi da je sa Slavonskom bankom d.d. Osijek dana 3. svibnja 2005. godine sklopio Ugovor o namjenskom kreditu bez depozita kojim se tuženik kao kreditor obvezao staviti tužitelju na raspolaganje iznos od 17.200,00 CHF, u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju za devize Slavonske banke d.d. Osijek na dan korištenja kredita, dok se tužitelj navedeni iznos obvezao vratiti s pripadajućim kamatama u vrijeme i na način utvrđen Ugovorom. Tužitelj ističe da je tuženik pravni slijednik Slavonske banke d.d. Osijek, a s obzirom da je Hypo Alpe-Adria-Bank d.d. ( sada Addiko Bank d.d. ) pripojila Slavonsku banku d.d. Osijek. Tužitelj se sukladno članku 3. predmetnog Ugovora obvezao tuženiku iznos kredita platiti u jednakim mjesečnim anuitetima, plativo u kunama, obračunatim po srednjem tečaju Slavonske banke d.d. Osijek na dan dospijeća, odnosno plaćanja anuiteta, uz redovnu kamatnu stopu koja je člankom 4. predmetnog Ugovora određena kao promjenjiva, a koja je u trenutku ugovaranja iznosila 3,33 % godišnje. Tijekom otplate kredita tuženik je u više navrata mijenjao ugovorenu kamatnu stopu svojom jednostranom odlukom, bez suglasnosti tužitelja. Nadalje, tužitelj ističe da mu prilikom sklapanja ugovora nisu bili prezentirani mogući rizici nekontroliranog rasta tečaja švicarskog franka, kao i uvećanja mjesečnog anuiteta uslijed rasta tečaja. Tužitelj se poziva na pravomoćnu presudu Visokog trgovačkog suda broj Pž-6632/2017-10 od 14.6.2018. godine kojom je u točki I potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu, posl.br. P-1410/12 od 4.7.2013. godine u dijelovima u kojima se između ostalih navodi da je tuženik u razdoblju od 1. siječnja 2004. godine do 31. prosinca 2008. godine povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju – Ugovorima o kreditima na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora nisu kao trgovci potrošače u cijelosti informirali o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana. Također, odlukom VTS RH broj Pž-7129/13-4 od 13.6.2014. utvrđeno je kako je između ostalih i tuženik u razdoblju od 10. rujna 2003.do 31. prosinca 2008. godine, a koje povrede traju i nadalje, povrijedio kolektivne interese i prava potrošača i korisnika kredita tako što u potrošačkim ugovorima o kreditima koristi nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, a koja je ništetna. Nadalje, tužitelj se poziva na odredbe čl. 138.a, Zakona o zaštiti potrošača te odredbe čl. 323.,1111. i 1115. Zakona o obveznim odnosima kao i na odredbu čl. 502.c Zakona o parničnom postupku te predlaže da sud prvo obveže tuženika na dostavu financijsko-knjigovodstvene dokumentacije te nakon toga donese presudu kojom će utvrditi ništetnim odredbe o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi i naložiti tuženiku isplatu novčanog iznosa čiju će visinu odrediti naknadno, nakon provedenog financijskog vještačenja.
2. U svom pisanom odgovoru na tužbu punomoćnik tuženika se u cijelosti usprotivio tužbi i tužbenom zahtjevu i predložio sudu odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti uz naknadu parničnog troška tuženiku. Tuženik smatra da tužitelj pogrešno tumači citiranu presudu Visokog Trgovačkog suda RH. Ističe da je tužitelj izričito pristao na klauzulu o promjeni kamatne stope te da ugovorna odredba kojom se banka ovlašćuje da mijenja kamatnu stopu nije sama po sebi nepoštena, niti je neodrediva. Nadalje, tuženik ističe i prigovor zastare predmetnog potraživanja kao i činjenicu da je valutna klauzula zakonom dopuštena. Tuženik navodi da se u cijelosti pridržavao i odredaba Zakona o zaštiti potrošača. Smatra da Ugovor o kreditu ne sadržava odredbu o valutnoj klauzuli koja uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, a time ista odredba nije niti nepoštena, a niti ništetna.
3. Sud je proveo dokaze uvidom u Ugovor o namjenskom kreditu bez depozita sklopljen između tužitelja i Slavonske banke d.d. Osijek dana 3.5.2005. te ovjeren kod javnog bilježnika Zdenke Pavelić-Musa iz Osijeka 4.5.2005. ( list 8-16 spisa), uvidom u financijsko-knjigovodstvenu dokumentaciju ( list 17-22 spisa, list 68-80 spisa ), uvidom u izvadak iz registra Trgovačkog suda u Zagrebu ( list 23-28 spisa), uvidom u dokumentaciju koja se nalazi u e-spisu ( list 44 spisa, list 91-103 spisa i list 154-163 spisa ), čitanjem zapisnika ovog suda od 3.veljače 2021. ( list 64 spisa), čitanjem zapisnika ovog suda od 27.siječnja 2022. ( list 85-86 spisa), uvidom u nalaz i mišljenje financijsko-knjigovodstvenog vještaka Financije j.d.o.o. za usluge Bilje od 21.2.2022. ( list 112-121 spisa), uvidom u očitovanje vještaka od 4.5.2022. ( list 133 spisa), čitanjem zapisnika ovog suda od 16.9.2025. ( list 251-252 spisa), kao i zapisnika od 10.11.2025. saslušanjem tužitelja na ročištu održanom 16.9.2025. ( list 251-252 spisa), te saslušanjem vještaka na ročištu od 2.2.2026.( list 256-257 spisa).
4. Rješenjem Trgovačkog suda u Zagrebu, Tt-09/1533-3 od 27.2.2009., se u sudski registar po prijedlogu predlagatelja Hypo-Alpe-Adria bank d.d. upisuje pripajanje društva Slavonska banka d.d. Osijek dioničkom društvu pod nazivom Hypo- Alpe-Adria bank dioničko društvo, sa sjedištem u [adresa]. Nadalje, rješenjem istog suda broj Tt-16/22619-2 od 11. srpnja 2016. se u sudski registar istog suda po istom predlagatelju upisuje promjena tvrtke i promjena odredbi Statuta u dioničkom društvu pod nazivom Adiko bank dioničko društvo sa sjedištem u [adresa].
5. Uvidom u Ugovor o namjenskom kreditu bez depozita sklopljen između tužitelja i Slavonske banke d.d. Osijek dana 3.5.2005. te ovjeren kod javnog bilježnika Zdenke Pavelić-Musa iz Osijeka 4.5.2005. ( list 8-16 spisa), sud je utvrdio da je tužitelj sa Slavonskom bankom d.d. Osijek sklopio Ugovor o kreditu koji mu je Slavonska banka d.d. Osijek odobrila namjenski kredit za kupovinu automobila i plaćanje premije osiguranja u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 17.200,00 CHF, prema srednjem tečaju za devize Slavonske banke d.d. Osijek na dan korištenja kredita. Ugovoren je rok vraćanja od 84 mjeseca. Određena je prvobitna kamata od 3,33 % godišnje, dekurzivno. U članku 4. istog Ugovora navedeno je da korisnik kredita izričito prihvaća sve naknadne izmjene visine kamatne stope ( ugovorene i zatezne ), sukladno izmjenama i dopunama Odluke o kamatnim stopama banke, koje se smatraju sastavnim dijelom ugovora, bez posebnog zaključivanja Aneksa ovom ugovoru, što potvrđuje svojim potpisom na ugovoru. Odredbom članka 2. istog Ugovora propisano je da banka odobrava namjenski kredit u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 17.200,00 CHF prema srednjem tečaju za devize Slavonske banke d.d. Osijek na dan korištenja kredita. Odredbe članka 3. istog Ugovora također sadrže valutnu klauzulu.
6. Uvidom u financijsko-knjigovodstvenu dokumentaciju ( list 17-22 spisa, list 68- 80 spisa ), uvidom u nalaz i mišljenje financijsko-knjigovodstvenog vještaka Financije j.d.o.o. za usluge Bilje od 21.2.2022. ( list 112-121 spisa), uvidom u očitovanje vještaka od 4.5.2022. ( list 133 spisa), te saslušanjem vještaka Lidije Balog na ročištu od 2.2.2026. ( list 256-257 spisa) utvrđeno je da je tužitelj tijekom otplate kredita radi ugovorene valutne klauzule u CHF platio više radi promjena važećeg tečaja banke na dan dospijeća pojedinog anuiteta u odnosu na vrijednost tečaja na dan isplate kredita ukupno 6.124,58 HRK. Ukupna preplata anuiteta radi primjene većeg tečaja za CHF u mjesecima kada je tužitelj anuitete preplatio ( pozitivne stavke ) iznosila je 8.080,11 HRK. Tužitelj je tijekom otplate kredita radi povećanja kamatnih stopa platio više ukupno 696,97 CHF, a što preračunato u kune prema tečaju za CHF tečajne liste banke na dan dospijeća svakog pojedinog anuiteta iznosi 3.557,78 HRK, odnosno 472,20 eura. Tečajna razlika iskazana u eurima iznosi ukupno 1.072,40 eura. Stoga je ukupan zbroj s osnova preplate zbog tečajne razlike i promjene kamatnih stopa 1.544,60 eura.
7. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenja vještaka cijeneći ga stručnim i istinitim te utemeljenim na financijsko-knjigovodstvenoj dokumentaciji koja se nalazi u spisu, a punomoćnici stranaka nisu imali primjedbi na izračun vještaka.
8. Podneskom od 20.5.2025. punomoćnik tužitelja je sukladno nalazu i mišljenju vještaka te sukladno Zakonu o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj sve iznose preplate iskazao u valuti euro, sukladno fiksnom tečaju konverzije od 7,53450 kn za 1 euro i uredio tužbeni zahtjev na način kao što je to naznačeno u točki II/ i VII/ izreke ove presude. Nakon saslušanja vještakinje Lidije Balog na ročištu od 2.2.2026. godine punomoćnik tužitelja istakao je da u točki VII/ tužbenog zahtjeva umjesto iznosa od 1.072,41 eura naznačuje iznos od 1.072,40 eura te ukupno potraživanje tužitelja iznosi 1.544,60 EUR, a koji iznos predstavlja zbroj preplate po osnovi kamatnih stopa ( 472,20 eura ) i po osnovi tečajne razlike ( 1.072,40 eura ).
9. Saslušanjem tužitelja OŽ na ročištu od 16.9.2025. godine ( list 251-252 spisa) sud je utvrdio da je isti tijekom 2005. sklopio ugovor o namjenskom kreditu sa bivšom Slavonskom bankom na rok od 7 godina. Ponuđen mu je ugovor u CHF valuti, a namjena podizanja kredita bila je kupovina osobnog vozila marke Opel Corsa. Tužitelj se prvo obratio auto kući PSC Opel Osijek, te je tamo izabrao automobil. Ne sjeća se da li je sa djelatnikom auto kuće razgovarao o podizanju kredita, ali se radi sklapanja ugovora obratio svojoj matičnoj banci Slavonskoj banci u Osijeku radi dizanja kredita. U banci su mu ponudili kredi u CHF valuti navodeći da je to najpovoljniji i najisplativiji kredit. Vjerovao je djelatniku banke te je i sklopio Ugovor o kreditu u CHF valuti. Bio mu je bitan iznos kredita, rok otplate i da može kupiti auto koji mu je bio potreban za osobne potrebe. U to vrijeme bio je zaposlen u Hrvatskim šumama, Šumarija Darda. Nije imao otvoren OPG, niti je bio član uprave nekog društva ili poduzeća. Tužitelj je u to vrijeme živio u [adresa] i svakodnevno je putovao na posao u Dardu, pa mu je bio potreban osobni automobil. U banci je dobio na uvid već unaprijed napisan i sastavljen ugovor koji je pročitao i razumio je odredbe sukladno svojim saznanjima. Tada nije mogao predvidjeti da će doći do znatnog povećanja mjesečnih obroka kredita koje je otplaćivao, jer su mu u banci rekli da je ugovor u CHF valuti siguran. Koliko se sjeća početna rata kredita mu je iznosila oko 1.050,00 kuna, te zna da su rate išle čak do 40-50% gore pa mu je najveća rata bila oko 1.500,00 kuna. Djelatnik banke ga nije upozorio da može doći do znatnog povećanja rata kredita. Koliko se sjeća, ugovor je ovjerio kod javnog bilježnika. Ne sjeća se da bi ga javni bilježnik upozorio na mogućnost znatno povećanja rate kredita. Tužitelj je osobno vršio otplatu rata kredita. Nakon što su se počele povećavati rate kredita u dva navrata je išao u banku, te mu je djelatnica banke rekla da se po tom pitanju ne može ništa napraviti. Ne sjeća se da li je u banci imao neke primjedbe na sadržaj ugovora, jer mu je takav ugovor predstavljen kao nešto najbolje za ostvarenje njegovih osobnih potreba, konkretno kupovinu osobnog automobila. Ne sjeća se da li je tražio pojašnjenje pojedinih odredaba kredita. S obzirom da mu je kredit u CHF valuti predstavljen kao najbolji i najpovoljniji nije se niti interesirao za kredit u nekoj drugoj valuti. Svoje osobno vozilo koje je tužitelj kupio, nije nikada iznajmljivao.
10. Iskazu tužitelja sud je u cijelosti povjerovao, cijeneći njegov iskaz istinitim i uvjerljivim te u skladu sa drugim provedenim dokazima. Tužitelj je imao status potrošača u smislu odredbe čl. 3. st.1. Zakona o zaštiti potrošača ( N.N.79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09 – dalje ZZP/07) prema kojoj je potrošač svaka fizička osoba koja sklapa pravni posao na tržištu u svrhu koje nisu namijenjene njegovom zanimanju niti njegovoj poslovnoj aktivnosti ili poduzetničkoj djelatnosti. Iz predmetnog ugovora o kreditu razvidno je da je tužitelj isti sklopio kao fizička osoba za vlastite osobne potrebe – kupovinu osobnog automobila radi odlazaka na posao i s posla kući pa je tužitelj svoje potrošačko svojstvo dokazao navedenim ugovorom o kreditu i vlastitim iskazom.
11. Pravomoćnom presudom Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/2012. od 04. srpnja 2013. godine između ostalog utvrđeno je da je tuženik u razdoblju od 10. rujna 2003. godine do 31. prosinca 2008. godine povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima te koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju - ugovorima o kreditu na način da nije potrošače u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravu i obvezama ugovornih strana pa je time postupio suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (N.N.96/03) u razdoblju od 01. rujna 2004.godine do 06. kolovoza 2007. godine, a od 07. kolovoza 2007. godine do 31. prosinca 2008. godine protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača ( N.N. 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 89/09, 133/09 ) i to čl. 96. i čl. 97. te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima te da je u razdoblju od 10. rujna 2003. godine do 31. prosinca 2008. godine, a koja povreda traje i nadalje, povrijedila kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju – ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveza prema ugovorima o kreditu promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom tužene i drugim internim aktima banke, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora tužena kao trgovac i korisnici kreditnih usluga kao potrošači nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku da tužena promijeni ugovorne kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa, a sve na štetu potrošača. Također, navedenom odlukom je utvrđeno da je tuženik povrijedio kolektivne interese i prava potrošača i korisnika kredita tako što je u ugovorima o potrošačkom kreditiranju – ugovorima o kreditima koristio ništetne i nepoštene ugovorne odredbe na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora, tuženik kao trgovac nije potrošače u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, čime je tuženik postupio protivno tada važećim odredbama Zakona o zaštiti potrošača i Zakona o obveznim odnosima.
12. Navedena prvostupanjska presuda potvrđena je presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj 43. Pž-7129/2013-4 od dana 13. lipnja 2014. godine i presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj 43 Pž-6632/2017-10 od 14. lipnja 2018. godine.
13. Člankom 138.a. ZPP-a propisan je obvezujući učinak te presude za sudove u postupcima koje pojedinačno pokreće potrošač.
14. Vrhovni sud Republike Hrvatske je po podnesenim revizijama na odluke Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske donio odluku Rev 2221/2018-11 od 03. rujna 2019. godine kojom je u bitnome odbio revizije te na taj način potvrdio utvrđenje Visokog trgovačkog suda RH o tome da su banke koristile nepoštene i ništetne odredbe o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi.
15. Sud nije prihvatio istaknuti prigovor zastare od strane tuženika, jer isti drži neosnovanim. Zastarijevanje počinje teći prvog dana nakon dana kada je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze. U konkretnom slučaju Visoki trgovački sud Republike Hrvatske je pravomoćno odlučio u postupku po žalbi, između ostalog i o dijelu vezanom za nedopuštenost odredbi o promjenjivim kamatnim stopama svojom odlukom od 14. lipnja 2014. ( što je potvrđeno povodom revizije i odlukom Vrhovnog suda Republike Hrvatske) te se ima smatrati kako vjerovniku, odnosno tužitelju pravo na zahtjev za isplatu teče zapravo od tog datuma. Naime, zastara je prekinuta podnošenjem kolektivne tužbe Udruge Franak pred Trgovačkim sudom u Zagrebu. Tužba je u navedenom predmetu podnesena 04. travnja 2012. godine Temeljem odredbe čl. 241. ZOO-a prekinuta je zastara koja je ponovno počela teći 14. lipnja 2014. godine, odnosno 14.06.2018. godine pravomoćnošću odluke u predmetu Franak. Isto tako u ovom predmetu ne može se primjenjivati odredba vezana za trogodišnji zastani rok navedena u čl. 226. ZOO-a, s obzirom da je potraživanje tužitelja usmjereno na preplaćeni iznos kamata, a ne na povrat samih kamata. Ne radi se dakle o kamatama u smislu čl. 226. ZOO-a.
16. Glede istaknutog prigovora zastare za istaći je i da je Vrhovni sud Republike Hrvatske na svojoj sjednici od 30. siječnja 2020. godine zauzeo pravno shvaćanje da zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz članak 323. st. 1. ZOO/05 ( čl.104. st. 1. ZOO/91), kao posljedica utvrđenja ništetnosti ugovora počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora. Nadalje, na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda RH od 31. siječnja 2022. godine donesen je Zaključak da, ukoliko je ništetnost ustanovljena kao u ovom konkretnom slučaju već u postupku kolektivne zaštite potrošača, tada zastarni rok počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u postupku kolektivne zaštite potrošača te se ovaj Zaključak odnosi na pravne posljedice tužbe za zaštitu kolektivnih interesa potrošača ( krediti u CHF, odnosno krediti u kunama s valutnom klauzulom u CHF) i stranke ( tuženika) iz tog postupka. Stoga sud smatra da je u cijelosti neosnovan prigovor zastare istaknut od strane punomoćnika tuženika, a s obzirom da je tužba u ovom predmetu podnesena unutar petogodišnjeg zastarnog roka koji se računa od 13. lipnja 2014. godine, dok je tužba u ovom predmetu podnesena dana 2.5.2019.godine.
17. Nesporno je da predmetni Ugovor ne sadrži precizan način utvrđivanja promjene kamatne stope te je tuženik, koristeći ugovornu odredbu prema kojoj se kamata koja je ugovorena kao promjenjiva određuje prema Odluci banke, mogao postupati bez pristanka korisnika kredita. Visina kamatne stope ovisi dakle isključivo o odluci banke, bez da se navode bilo kakvi kriteriji za to. U Ugovoru su se trebale na transparentan način navesti pojedinosti mehanizma promjene kamatne stope tako da to bude jasno i razumljivo korisniku kredita, a na temelju toga bi on mogao predvidjeti ekonomske posljedice koje iz toga proizlaze. Odredba o promjeni kamatne stope je ključna ugovorna odredba, a u ovom slučaju je ostala ovisna isključivo o odluci jednog ugovaratelja, a to je banka. Tako se došlo u situaciju da vjerovnik jednostrano određuje obvezu dužnika, a koji promjenu ne može predvidjeti, a pravilnost promjene ne može niti provjeriti jer nema nikakvih egzaktnih kriterija. Stoga se radi o znatnoj neravnoteži u pravima i obvezama stranaka i to na štetu tužiteljice, kao korisnika kredita. Prema odredbi članka 247. ZOO-a, ugovor je sklopljen kad su se ugovorne strane suglasile o bitnim sastojcima ugovora. Članak 1022. stavak 2. Z00-a, propisuje da se ugovorom o kreditu utvrđuje iznos te uvjeti davanja korištenja i vraćanja kredita. Dakle, predmet i cijena su bitni sastojci ugovora. Tako je odredba o promjeni kamatne stope i tečaju koji će se primjenjivati tijekom otplate ( to je u stvari cijena kredita) ključna ugovorna odredba ugovora o kreditu i ona treba sadržavati jasne i razumljive kriterije o njihovoj promjeni. Međutim, u odredbama Ugovora o kreditu, tuženik je potpuno izbjegao utjecaj dužnika na cijenu kredita, a što je suprotno navedenim zakonskim odredbama.
18. Prema odredbi članka 81. Zakona o zaštiti potrošača ( Narodne novine 96/03, dalje: ZZP), koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja Ugovora o kreditu, ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je tu odredbu unaprijed formulirao trgovac, zbog čega potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako je riječ o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca. Ako trgovac tvrdi da se o pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed formuliranom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, dužan je to dokazati. Isto propisuje i odredba članka 49. ZPP-a. Tuženik tu činjenicu uopće nije dokazao.
19. Prema odredbi čl. 328. Zakona o obveznim odnosima pravo na isticanje ništetnosti se ne gasi te je to pravo neograničeno. Na ništetnost sud pazi po službenoj dužnosti i na nju se može pozvati svaka zainteresirana osoba ( čl. 327. st. 1. ZOO-a ). Zbog navedenog, zahtjev čiji predmet je utvrđenje da su pojedine ugovorne odredbe ništetne i zabrana njihovog korištenja, ne zastarijeva. Dužnost povrata plaćenog temeljem ništetne odredbe o promjenjivosti kamatne stope u skladu s jednostranom odlukom banke i ništetne odredbe kojom je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, proizlazi iz članka 323., članka 1111., članka 1115., te članka 1046. Zakona o obveznim odnosima ( NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18).
20. Prema odredbi 93/13/EEZ čl. 5. u slučaju ugovora u kojem se potrošaču sve ili određene odredbe nude u pisanom obliku te odredbe uvijek moraju biti sročene jasno i razumljivo .Kao nepoštene odredbe mogu se smatrati i odredbe čiji predmet ili svrha je davanje mogućnosti prodavatelju robe ili pružatelju usluga da jednostrano izmijeni ugovor bez valjanog razloga predviđenog ugovorom. Nadalje se navodi kako pružatelj financijskih usluga pridržava pravo izmjene kamatne stope koju plaća potrošač ili se ona plaća njemu ili iznosa ostalih pristojbi za financijske usluge bez obavijesti u slučaju valjanog razloga pod uvjetom da se od pružatelja usluga traži da o tome obavijesti drugu ugovornu stranku ili stranke u najkraćem mogućem vremenu i da su one tada slobodne odmah raskinuti ugovor.
21. Prema odredbi čl. 502.a. st. 1. ZPP-a udruge, tijela, ustanove ili druge organizacije koje su osnovane u skladu sa zakonom, koje se u sklopu svoje registrirane ili propisom određene djelatnosti bave zaštitom zakonom utvrđenih kolektivnih interesa i prava građana, mogu kad je takvo ovlaštenje posebnim zakonom izrijekom predviđeno i uz uvjete predviđene tim zakonom, podnijeti tužbu ( tužba za zaštitu kolektivnih interesa i prava) protiv fizičke ili pravne osobe koja obavljanjem određenih djelatnosti ili općenito radom, postupanjem, uključujući i propuštanjem, teže povrjeđuje ili ozbiljno ugrožava takve kolektivne interese i prava. Odredbom čl. 502.b ZPP-a propisan je sadržaj tužbe iz čl. 502.a ZPP-a, dok je odredbom čl. 502.c. ZPP-a propisan učinak presude donesene o tužbi za zaštitu kolektivnih interesa i prava. Tom odredbom propisano je da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje i presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz čl. 502.a st. 1. ZPP-a, da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanje tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom će slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati.
22. Prema navedenom, citirane odredbe ZPP-a i ZZP-a propisuju direktni učinak tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača i obvezuju sudove da se u posebnim postupcima radi ostvarenja prava potrošača za naknadu mogu pozvati na utvrđenje iz pravomoćne presude kojom je prihvaćen zahtjev postavljen u tužbi iz čl. 502.a. st.1. ZPP-a. S obzirom na citirani sadržaj točke 4. izreke pravomoćne presude Trgovačkog suda u Zagrebu, koji se odnosi na tuženika, prema shvaćanju ovog suda, nije bilo potrebe u navedenom pravcu ponovno provoditi dokazni postupak jer bi u suprotnom, s obzirom na iznesena utvrđenja iz tog postupka i citirane zakonske odredbe, drugačije postupanje bilo nesvrsishodno, neekonomično i previše tegobno za potrošača, kao što bi bilo i u suprotnosti sa navedenim odredbama ZPP-a i ZZP-a.
23. Polazeći od toga da je dio Ugovora koji se odnosi na ugovaranje promjenjive kamatne stope i valutne klauzule ništetan, jer je isti potrošaču nerazumljiv, niti se o istomu pojedinačno pregovaralo, proizlazi kako tužitelju pripada pravo da mu tuženik vrati ono što je na temelju takvog ugovora, odnosno dijela ugovora primio, a što je sukladno odredbi čl. 1111. Zakona o obveznim odnosima ( N.N 35/05, 48/08, 125/11 I 78/15- dalje ZOO).
24. Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza posebno i svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka sud je stekao uvjerenje da su odredbe Ugovora o kreditu sklopljenog između stranaka, a kojima se uređuju promjene kamatne stope tijekom otplate kredita kao i odredbe o valutnoj klauzuli ništetne pa je stoga tuženik dužan tužitelju vratiti iznose koje je tužitelju naplatio temeljem takvih ništetnih odredbi ugovora. Stoga je sud odlučio kao u točki I/ - VII/ izreke ove presude.
25. Odluka o kamatama temelji se na odredbi čl. 29. ZOO-a. U konkretnom slučaju utvrđena je ništetnost ugovornih odredbi zbog povrede načela savjesnosti i poštenja već u predugovornoj fazi sklapanja ugovora što podrazumijeva nesavjesnost, slijedom čega tužiteljici primjenom članka 1115. ZOO-a pripada pravo na zatezne kamate od dana plaćanja naknade. Prema stajalištu VS RH (Revd-1294/2021 od 12.10.2021.) savjesnost se prosuđuje prema okolnostima svakog pojedinog slučaja, a time što je u ovom slučaju utvrđeno da su odredbe nepoštene, podrazumijeva se nesavjesnost banke kao kreditne institucije.
26. Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. u svezi sa odredbom čl. 155. Zakona o parničnom postupku ( N.N. 53/91., 91/92., 112/99, 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08, 57/11., 148/11., 25/13., 28/13.,70/19 , 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje ZPP ) te je sud, imajući u vidu vrijednost predmeta spora i važeću Tarifu o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika punomoćniku tužitelja priznao trošak sastava tužbe u iznosu od 200,00 eura, troškove sastava podnesaka od 1.2.2021., 1.2.2022., 15.4.2022. i 20.5.2025. u pojedinačnom iznosu od 200,00 eura, trošak sastava žalbe od 3.8.2022. u iznosu od 300,00 eura, troškove zastupanja na ročištima od 3.2.2021., 27.1.2022., 16.9.2025. i 2.2.2026. u pojedinačnom iznosu od 200,00 eura, trošak pristupa na ročište za objavu presude u iznosu od 100,00 eura ili ukupno 2.200,00 eura + PDV od 25 % u iznosu od 550,00 eura, trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 53,08 eura te trošak financijsko- knjigovodstvenog vještačenja u iznosu od 331,81 eura, odnosno sveukupno 3.134,89 eura. Stoga je odlučeno kao u točki VIII/ izreke ove presude.
Beli Manastir, 19.3.2026.
S u d a c :
Suzana Nađ
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana, od dana primitka iste, nadležnom županijskom sudu. Žalba se podnosi pisano.
Dostaviti:
1. Tužitelju putem punomoćnika
2. Tuženiku putem punomoćnika
