REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Posl.br. Pr-1919/2019-107

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Danijeli Marotti Andrić, u pravnoj stvari tužiteljice ČF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnici Ivani Binički Ložnjak, odvjetnici u Zagrebu, protiv tuženika VJESNIK d.d. u likvidaciji, Zagreb, Slavonska avenija 4, OIB: 83180487843, zastupanog po punomoćniku Dražanu Crnković, odvjetniku iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Dražan Crnković & Alen Pešušić u Zagrebu, radi mobinga, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 2. veljače 2026., u nazočnosti zamjenice punomoćnice tužiteljice Lene Bubalović, odvjetnice i zamjenice punomoćnika tuženika Ane Kebet, odvjetnice, 19. ožujka 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da je radnik tuženika direktor CF povrijedio dostojanstvo tužiteljice ČF.

II. Nalaže se tuženiku da na ime naknade štete zbog povrede dostojanstva isplati tužiteljici iznos od 7.000,00 EUR zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom na navedeni iznos od 6. lipnja 2019. pa do isplate, obračunatom po stopi koja se do 31. prosinca 2022. određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. obračunatom po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena te od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 8 dana.

III. Odbija se preostali dio tužbenog zahtjeva tužiteljice u dijelu kojim traži isplatu naknade neimovinske štete u iznosu od 3.617,82 eura, zajedno sa zatraženim zateznim kamatama u odnosu na taj iznos.

IV. Nalaže se tuženiku da na ime naknade imovinske štete zbog izgubljene zarade isplati tužiteljici u roku od 8 dana iznos od ukupno 5.398,28 EUR, zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom, izuzev dijela za pripadajući porez na dohodak i prireza porezu na dohodak, obračunatom za potraživanje dospjelo do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. obračunatom po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena te od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, tekućom na iznos od:

- 356,10 EUR zajedno sa zateznom kamatom tekućom od 16.12.2017. pa do isplate,

- 369,91 EUR zajedno sa zateznom kamatom tekućom od 16.01.2018. pa do isplate,

- 369,91 EUR zajedno sa zateznom kamatom tekućom od 17.02.2018. pa do isplate,

- 369,91 EUR zajedno sa zateznom kamatom tekućom od 17.03.2018. pa do isplate,

- 369,91 EUR zajedno sa zateznom kamatom tekućom od 18.04.2018. pa do isplate,

- 369,91 EUR zajedno sa zateznom kamatom tekućom od 18.05.2018. pa do isplate,

- 299,93 EUR zajedno sa zateznom kamatom tekućom od 16.06.2018. pa do isplate,

- 41,31 EUR zajedno sa zateznom kamatom tekućom od 20.07.2018. pa do isplate,

- 331,61 EUR zajedno sa zateznom kamatom tekućom od 18.08.2018. pa do isplate,

- 319,62 EUR zajedno sa zateznom kamatom tekućom od 19.09.2018. pa do isplate,

- 429,33 EUR zajedno sa zateznom kamatom tekućom od 18.10.2018. pa do isplate,

- 680,21 EUR zajedno sa zateznom kamatom tekućom od 17.11.2018. pa do isplate,

- 274,66 EUR zajedno sa zateznom kamatom tekućom od 15.12.2018. pa do isplate,

- 360,77 EUR zajedno sa zateznom kamatom tekućom od 19.01.2019. pa do isplate,

- 455,19 EUR zajedno sa zateznom kamatom tekućom od 16.02.2019. pa do isplate.

V. Odbija se preostali dio tužbenog zahtjeva tužiteljice u dijelu kojim traži isplatu naknade imovinske štete zbog izgubljene zarade u iznosu od 1.764,93 eura, zajedno sa zatraženim zateznim kamatama u odnosu na taj iznos.

VI. Nalaže se tuženiku da na ime isplate razlike plaće isplati tužiteljici u roku od 8 dana iznos od ukupno 19.258,17 EUR, zajedno sa pripadajućom zateznom kamatom, izuzev dijela za pripadajući porez na dohodak i prireza porezu na dohodak, obračunatom za potraživanje dospjelo do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. obračunatom po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena te od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, tekućom na iznos od:

- 173,59 EUR zajedno sa zateznom kamatom tekućom od 15.05.2017. pa do isplate,

- 347,18 EUR zajedno sa zateznom kamatom tekućom od 15.06.2017. pa do isplate,

- 347,18 EUR zajedno sa zateznom kamatom tekućom od 15.07.2017. pa do isplate,

- 347,18 EUR zajedno sa zateznom kamatom tekućom od 15.08.2017. pa do isplate,

- 301,90 EUR zajedno sa zateznom kamatom tekućom od 15.09.2017. pa do isplate,

- 264,52 EUR zajedno sa zateznom kamatom tekućom od 17.10.2017. pa do isplate,

- 45,31 EUR zajedno sa zateznom kamatom tekućom od 15.06.2018. pa do isplate,

- 347,18 EUR zajedno sa zateznom kamatom tekućom od 19.07.2018. pa do isplate,

- 347,18 EUR zajedno sa zateznom kamatom tekućom od 15.03.2019. pa do isplate,

- 347,18 EUR zajedno sa zateznom kamatom tekućom od 15.04.2019. pa do isplate,

- 347,18 EUR zajedno sa zateznom kamatom tekućom od 15.05.2019. pa do isplate.

- 347,18 EUR zajedno sa zateznom kamatom tekućom od 15.06.2019. pa do isplate,

- 347,18 EUR zajedno sa zateznom kamatom tekućom od 15.07.2019. pa do isplate,

- 347,18 EUR zajedno sa zateznom kamatom tekućom od 15.08.2019. pa do isplate,

- 347,18 EUR zajedno sa zateznom kamatom tekućom od 15.09.2019. pa do isplate,

- 347,18 EUR zajedno sa zateznom kamatom tekućom od 15.10.2019. pa do isplate,

- 347,18 EUR zajedno sa zateznom kamatom tekućom od 15.11.2019. pa do isplate,

- 347,18 EUR zajedno sa zateznom kamatom tekućom od 15.12.2019. pa do isplate,

- 347,18 EUR zajedno sa zateznom kamatom tekućom od 15.01.2020. pa do isplate,

- 347,18 EUR zajedno sa zateznom kamatom tekućom od 15.02.2020. pa do isplate,

- 347,18 EUR zajedno sa zateznom kamatom tekućom od 15.03.2020. pa do isplate,

- 347,18 EUR zajedno sa zateznom kamatom tekućom od 15.04.2020. pa do isplate,

- 347,18 EUR zajedno sa zateznom kamatom tekućom od 15.05.2020. pa do isplate.

- 347,18 EUR zajedno sa zateznom kamatom tekućom od 15.06.2020. pa do isplate,

- 347,18 EUR zajedno sa zateznom kamatom tekućom od 15.07.2020. pa do isplate,

- 347,18 EUR zajedno sa zateznom kamatom tekućom od 15.08.2020. pa do isplate,

- 347,18 EUR zajedno sa zateznom kamatom tekućom od 15.09.2020. pa do isplate.

- 347,18 EUR zajedno sa zateznom kamatom tekućom od 15.10.2020. pa do isplate,

- 347,18 EUR zajedno sa zateznom kamatom tekućom od 15.11.2020. pa do isplate,

- 347,18 EUR zajedno sa zateznom kamatom tekućom od 15.12.2020. pa do isplate,

- 325,73 EUR zajedno sa zateznom kamatom tekućom od 15.01.2021. pa do isplate,

- 325,73 EUR zajedno sa zateznom kamatom tekućom od 15.02.2021. pa do isplate,

- 325,73 EUR zajedno sa zateznom kamatom tekućom od 15.03.2021. pa do isplate,

- 325,73 EUR zajedno sa zateznom kamatom tekućom od 15.04.2021. pa do isplate.

- 325,73 EUR zajedno sa zateznom kamatom tekućom od 15.05.2021. pa do isplate,

- 325,73 EUR zajedno sa zateznom kamatom tekućom od 15.06.2021. pa do isplate,

- 325,73 EUR zajedno sa zateznom kamatom tekućom od 15.07.2021. pa do isplate,

- 325,73 EUR zajedno sa zateznom kamatom tekućom od 15.08.2021. pa do isplate.

- 325,73 EUR zajedno sa zateznom kamatom tekućom od 15.09.2021. pa do isplate,

- 325,73 EUR zajedno sa zateznom kamatom tekućom od 15.10.2021. pa do isplate,

- 325,73 EUR zajedno sa zateznom kamatom tekućom od 15.11.2021. pa do isplate,

- 325,73 EUR zajedno sa zateznom kamatom tekućom od 15.12.2021. pa do isplate.

- 325,73 EUR zajedno sa zateznom kamatom tekućom od 15.01.2022. pa do isplate,

- 325,73 EUR zajedno sa zateznom kamatom tekućom od 15.02.2022. pa do isplate,

- 325,73 EUR zajedno sa zateznom kamatom tekućom od 15.03.2022. pa do isplate,

- 325,73 EUR zajedno sa zateznom kamatom tekućom od 15.04.2022. pa do isplate.

- 325,73 EUR zajedno sa zateznom kamatom tekućom od 15.05.2022. pa do isplate,

- 325,73 EUR zajedno sa zateznom kamatom tekućom od 15.06.2022. pa do isplate,

- 325,73 EUR zajedno sa zateznom kamatom tekućom od 15.07.2022. pa do isplate,

- 325,73 EUR zajedno sa zateznom kamatom tekućom od 15.08.2022. pa do isplate.

- 325,73 EUR zajedno sa zateznom kamatom tekućom od 15.09.2022. pa do isplate,

- 325,73 EUR zajedno sa zateznom kamatom tekućom od 15.10.2022. pa do isplate,

- 325,73 EUR zajedno sa zateznom kamatom tekućom od 15.11.2022. pa do isplate,

- 325,73 EUR zajedno sa zateznom kamatom tekućom od 15.12.2022. pa do isplate.

- 325,73 EUR zajedno sa zateznom kamatom tekućom od 15.01.2023. pa do isplate,

- 325,73 EUR zajedno sa zateznom kamatom tekućom od 15.02.2023. pa do isplate,

- 325,73 EUR zajedno sa zateznom kamatom tekućom od 15.03.2023. pa do isplate,

- 325,73 EUR zajedno sa zateznom kamatom tekućom od 15.04.2023. pa do isplate.

- 325,73 EUR zajedno sa zateznom kamatom tekućom od 15.05.2023. pa do isplate.

VII. Odbija se preostali dio tužbenog zahtjeva tužiteljice u dijelu kojim traži isplatu razlike plaće u iznosu od 1.474,94 eura, zajedno sa zatraženim zateznim kamatama u odnosu na taj iznos.

VIII. Nalaže se tuženiku nadoknaditi tužiteljici trošak prouzročen vođenjem ovo predmetnog postupka u iznosu od 8.559,43 eura, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na navedeni iznos od 19. ožujka 2026. pa do isplate obračunatom po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 8 dana.

IX. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadom parničnog troška za preostali iznos

preko dosuđenog.

X. Odbija se zahtjev tuženika za naknadom parničnog troška kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi navodi da je zaposlena kod tuženika temeljem Ugovora o radu na neodređeno vrijeme na radnom mjestu višeg stručnog suradnika - poslovne tajnice Uprave i Nadzornog odbora te kod tuženika radi neprekidno od 1981. godine. U razdoblju od 1. prosinca 2016. do 28. veljače 2017. tužiteljica je bila imenovana na mjesto člana uprave tuženika, a od 6. ožujka 2017. do 30. travnja 2017. obavljala je dužnost direktora društva tuženika. Po prestanku mandata tužiteljice na mjesto predsjednika Uprave tuženika imenovan je CF, nakon čega počinje sustavna povreda dostojanstva tužiteljice odnosno mobing prema istoj od strane novoimenovanoga direktora zbog čega se tužiteljica u dva navrata temeljem odredbe i 134. Zakona o radu obraćala tuženiku sa zahtjevom za zaštitu dostojanstva radnika i to najprije dopisom od 29. svibnja 2018. te potom dopisom od 8. travnja 2019. Unatoč višekratnom traženju tužiteljice tuženik nije poduzeo niti jednu radnju kojom bi tužiteljicu zaštitio od povrede dostojanstva, štoviše 16. travnja 2019. uputio je tužiteljici dopis u kojem ističe kako su netočni i neosnovani navodi tužiteljice da bi dostojanstvo iste bilo povrijeđeno. Naime, prestankom mandata tužiteljice, kao direktorice društva tuženika počinje od strane direktora CF oduzimanje posla i radnih zadataka te uskraćivanje informacija potrebnih za rad, što se očituje u zabrani korištenja mail adrese [adresa elektroničke pošte] koja predstavlja mail adresu tajništva tuženika čime je tužiteljici u samom početku imenovanja gospodina CF direktorom društva ukazano nepovjerenje, da bi potom bez primopredaje došlo i do oduzimanja pečata društva i dokumentacije arhivirane u tajništvu za koju je tužiteljica kao tajnik društva osobno odgovorna. Nadalje, na sjednici Radničkog vijeća tuženika održanoj 15. rujna 2017. tadašnji predsjednik Radničkog vijeća SF prenosi pred svim članovima Radničkog vijeća izjavu direktora CF prema kojoj on tvrdi da ima dokaz o tome da je tužiteljica falsificirala svoj Aneks ugovora o radu te isti pokušala podmetnuti u kadrovsku evidenciju iz čega je evidentno da su se o tužiteljici širile neistinite i zlonamjerne glasine. Isto tako u predmetnom razdoblju dolazi do vikanja na tužiteljicu, kritiziranja iste te podcjenjivanja tužiteljičinih stavova i mišljenja s ciljem omalovažavanja tužiteljice, izoliranja iste te stvaranja problema nakon besprijekornog radnog staža u društvu tuženika u trajanju od 37 godina neprekidno. Predmetne radnje izazvale su kod tužiteljice strah, izoliranost, nelagodu te je u odnosu na istu na radnom mjestu stvoreno neprijateljsko okruženje što je dovelo do narušenja zdravlja tužiteljice te njene privremene nesposobnosti za rad u višemjesečnom trajanju. Ponižavajuće postupanje prema tužiteljici nastavilo se i po povratku s bolovanja u veljači 2019. obzirom je radnjama tuženika tužiteljici uskraćeno pravo na rad te je ista onemogućena u obavljanju poslova i radnih zadataka poslovnog tajnika uprave i nadzornog odbora i to prvenstveno proizlazi iz činjenice da je tužiteljica morala mimo svoje volje odnosno postavljenog zahtjeva koristiti godišnji odmor u dva navrata i to najprije u razdoblju od 6. do 19. veljače 2019. te potom u razdoblju od 13. do 26. ožujka 2019., pri čemu je direktor tuženika inzistirao na tome da tužiteljica nastavi koristiti godišnji odmor već idući dan po povratku odnosno od 20. veljače 2019. što tužiteljici nije bilo prihvatljivo pa je tuženik donio rješenje o korištenju godišnjeg odmora od 13. do 26. ožujka 2019, također mimo zahtjeva tužiteljice za korištenje godišnjeg odmora. Osim toga u razdoblju po povratku na rad s dugotrajnog bolovanja odnosno od 1. veljače 2019. tužiteljici se nadalje ne dodjeljuju gotovo nikakvi poslovi i radni zadaci, a ista je i nadalje onemogućena u obavljanju poslova svog radnog mjesta odnosno poslovne tajnice Uprave i Nadzornog odbora obzirom su ti poslovi i radni zadaci oduzeti tužiteljici iako joj ugovor o radu nije izmijenjen te su isti dodijeljeni radniku tuženika MF, unatoč tome što je sistematizacijom poslova tuženika predviđen samo jedan izvršitelj na radnom mjestu poslovnog tajnika Uprave i Nadzornog odbora. Ovakvom postupanju tuženika protivilo se i Radničko vijeće nakon čega je direktor tuženika CF obavijestio radničko vijeće da se radi o privremenoj zamjeni za vrijeme dok je tužiteljica na bolovanju, međutim do danas tužiteljici nisu vraćeni oduzeti poslovi, a iste i nadalje obavlja MF. Tužiteljici nadalje na daljnje traženje nije vraćen ni ranije oduzeti pečat društva te dokumentacija tuženika. Tužiteljica se u ovakvoj situaciji obraćala tuženiku višekratno, što usmeno što temeljem pisanih zahtjeva sa traženjem da joj se dodijeli određeni zadatak odnosno posao nakon čega ju tuženik zadužuje za pisanje rješenja o godišnjem odmoru te evidentiranje predmeta vođenih u pravnoj službi koji su stavljeni ad acta. Radi se dakle o marginalnim poslovima koji iziskuju znatno manja znanja i sposobnosti od onih koje tužiteljica ima te od ranijih poslova koje je tužiteljica obavljala za tuženika. Sve navedeno kod tužiteljice izaziva osjećaj neugode, izoliranosti, obespravljenosti, podcijenjenosti te povrede dostojanstva. Tužiteljica je osim toga u razdoblju od mjesec i nekoliko dana dva puta preseljena i to prvi puta 27. veljače 2019. u sobu koja se nalazi pored tajništva odnosno pored njenog radnog mjesta u koju prostoriju je preseljeno računalo i telefon kojima se služila tužiteljica pri čemu je spojeno za rad samo računalo, međutim ne i telefon. Nakon toga 1. travnja 2019. tuženik ponovno bez znanja i obavijesti o tome seli tužiteljicu u drugu prostoriju koja se nalazi u kadrovskoj službi o čemu ju je obavijestio radnik RF iz OJ Informatike koji je tužiteljicu obavijestio u ponedjeljak oko 9,30 sati da je u petak 29. ožujka 2019. pred kraj radnog vremena dobio nalog od kolege MF da se računalo kojim se koristi tužiteljica preseli u kadrovsku službu. Posljednja soba u kojoj se sada nalazi radno mjesto tužiteljice je smještena na kraju hodnika Uprave, u istu nitko ne ulazi, tužiteljica nema nikakve komunikacije bilo sa strankama, bilo sa kolegama, a preseljenje tužiteljice u navedenu sobu imalo je upravo za cilj izoliranje tužiteljice te izazivanje kod iste osjećaja obespravljenosti Tužiteljica je o navedenom preseljenju htjela razgovarati sa direktorom CF kao nadređenim, međutim isti ju nije primio, pri čemu je tajniku MF rekao da sjedne tamo gdje su joj stavili računalo. Nakon toga prestala je svaka usmena komunikacija između tužiteljice i direktora društva tuženika CF. Uz navedeno tužiteljica je od strane kolega radnika tuženika obavještena o lažnim i uznemirujućim glasinama koje se o istoj šire medu kolegama, a koje da prvenstveno dolaze od direktora CF, koji radnicima učestalo govori da tužiteljici ne smiju ništa dati raditi niti joj smiju dozvoliti pristup dokumentima i sredstvima rada kojima se ranije služila te da tužiteljica među kolege unosi nemir i širi laži. Osim toga, tuženik je za vrijeme privremene nesposobnosti tužiteljice za rad u više navrata tražio od Radničkog vijeća davanje suglasnosti na imenovanje novog povjerenika za zaštitu osobnih podataka iako privremena nesposobnost tužiteljice kao povjerenika za zaštitu osobnih podataka nije razlog prestanku obnašanja dužnosti pri čemu su radničkom vijeću izneseni i neistiniti podaci da je tužiteljici izrečena mjera radi povrede pravila ponašanja donesenih od strane poslodavca. Nadalje, tužiteljica je 26. svibnja 2018. primila opomenu pred otkaz donesenu od strane Povjerenstva za utvrđivanje povreda iz radnog odnosa i materijalne štete na imovini društva koja je datirana sa 4. listopada 2017., a kojoj da je prethodila sjednica Povjerenstva održana 18. rujna 2017. Iz navedenog je razvidno da namjera poslodavca nije bila upozorenje radniku da uskladi svoje ponašanje sa preuzetim obvezama iz ugovora o radu nego navedeno također predstavlja sredstvo pritiska na tužiteljicu te čin uznemiravanja koji ima za cilj prestanak radnog odnosa radnice kod poslodavca, obzirom je malo vjerojatno da bi se opomena pred otkaz izricala sa vremenskim odmakom od sedam mjeseci. Zbog svega navedenog došlo je narušenja zdravstvenog stanja tužiteljice, ista je postala uznemirena, zabrinuta, anksiozna, plačljiva, sa problemima spavanja i usnivanja te je bila prisiljena potražiti liječničku pomoć 25. rujna 2017. Uslijed naprijed opisane situacije na radnom mjestu, tužiteljici je dijagnosticiran somatomorfni poremećaji te ugroženost od gubitka namještenja, a došlo je i do progresije autoimunih bolesti od kojih tužiteljica boluje unazad nekoliko godina i to reumatoidnog artritisa te bilijarne ciroze jetre. Osim toga, tužiteljica je trpjela i pogoršanje problema sa visokim tlakom od kojeg također dulje vrijeme boluje. Zbog svega navedenog je tužiteljica bila hospitalizirana u dnevnoj bolnici u tri navrata u Psihijatrijskoj bolnici Sveti Ivan u Zagrebu i to najprije u razdoblju od 16.04.2018 do 28.05.2018, zatim u razdoblju od 03.07.2018. do 02.10.2018. te potom od 03.10.2018. do 23.11.2018. Uslijed navedene situacije odnosno zbog narušenja zdravstvenog stanja tužiteljica je bila na dugotrajnom bolovanju i to od 25. rujna 2017. do 28. svibnja 2018. te potom od 2. srpnja 2018. do 31. siječnja 2019. u kojem razdoblju je zbog dugotrajnog bolovanja primala umanjenu plaću zbog čega je osim neimovinske pretrpjela i imovinsku štetu u vidu gubitka zarade. Osim toga, tužiteljica je 6. ožujka 2017. sklopila sa tuženikom Aneks ugovora o radu na neodređeno vrijeme kojim je ugovoreno da će tužiteljica u vremenu od 6. ožujka 2017. do 30. travnja 2017. obavljati poslove direktorice društva na mandatno razdoblje do izbora novih članova Uprave društva. Odredbom čl. 5. citiranog Aneksa ugovoreno je da je tuženik u slučaju jednostranog raskida predmetnog aneksa te u slučaju isteka mandata u obvezi vratiti tužiteljicu na rad mjesto na kojem je ranije bila zaposlena sa pravom na plaću obračunatu po koeficijentu složenosti poslova koji je ranije imala uz isplatu mjesečnog dodatka na plaću kojeg je ostvarivala prije imenovanja direktorom društva, a koji joj je dodijeljen zbog obavljanja poslova tajnika Nadzornog odbora. Direktorom društva imenovan je gospodin CF te je isti stupio na dužnost 14. travnja 2017. kada je tužiteljica opozvana s dužnosti direktorice te joj je za razdoblje do 14. travnja 2017. isplaćena plaća ugovorena Aneksom ugovora o radu od 6. ožujka 2017. Međutim, nakon povratka na radno mjesto Višeg stručnog suradnika - poslovne tajnice Uprave i Nadzornog odbora tuženik je tužiteljici nastavio isplaćivati plaću ugovorenu Ugovorom o radu od 1. veljače 2013. te Aneksom ugovora o radu od 18. studenog 2014., pri čemu je propustio isplatiti dodatak na plaću koji je tužiteljica primala prije sklapanja Aneksa ugovora o radu od 6. ožujka 2017. za radno mjesto direktora, a koji dodatak je temeljem odredbe čl. 5. spomenutog aneksa tuženik kao poslodavac bio dužan isplatiti tužiteljici i to u mjesečnom iznosu od 2.659,58 kuna bruto.

1.1. Tužiteljica tužbom predlaže utvrditi da je radnik tuženika direktor CF povrijedio dostojanstvo tužiteljice te da se naloži tuženiku kao poslodavcu da u roku od 8 dana poduzme sve potrebne mjere i radnje za zaštitu dostojanstva tužiteljice odnosno prestanak uznemiravanja tužiteljice od strane direktora tuženika CF, kao i da se direktoru CF zabrani svako takovo ili slično buduće postupanje koje bi moglo dovesti do povrede dostojanstva tužiteljice, da se naloži tuženiku da na ime naknade štete zbog povrede dostojanstva isplati tužiteljici iznos od 80.000,00 kuna, zajedno sa pripadajućom zateznom kamatom tekućom na navedeni iznos od dana podnošenja tužbe sudu pa do isplate, da se naloži tuženiku da na ime naknade imovinske štete zbog izgubljene zarade isplatiti tužiteljici u roku od 8 dana iznos od ukupno 53.971,21 kuna, razvrstan na pojedinačne mjesečne iznose, zajedno sa pripadajućom zateznom kamatom, da se naloži tuženiku da na ime isplate razlike plaće isplati tužiteljici u roku od 8 dana iznos od ukupno 28.530,04 kuna, razvrstan na pojedinačne mjesečne iznose, uz naknadu parničnih troškova, pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.

1.2. Nakon provedenog medicinskog i financijskog vještačenja, a obzirom da je tužiteljica umirovljena u travnju 2023., konačno uređenim tužbenim zahtjevom podneskom od 19. siječnja 2026. tužiteljica predlaže presudom utvrditi da je radnik tuženika direktor CF povrijedio dostojanstvo tužiteljice, da se naloži tuženiku da na ime naknade štete zbog povrede dostojanstva isplati tužiteljici iznos od 7.000,00 eura, na ime imovinske štete u vidu izgubljene zarade iznos od 5.398,28 eura, a na ime isplate razlike plaće iznos od 19.258,17 eura, uz naknadu parničnih troškova, sve s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu i tijekom postupka navodi da je nesporno da je tužiteljica zaposlenica tuženika. Nesporno je da je tužiteljica u razdoblju od 1. prosinca 2016. do 28.veljače 2017. bila imenovana na mjesto člana uprave tuženika, a od 6.ožujka 2017. do 30. travnja 2017. da je obavljala dužnost direktora društva tuženika. Netočni su navodi tužiteljice da bi predsjednik Uprave tuženika, CF, vršio mobing prema tužiteljici, odnosno da bi počinio višekratne povrede dostojanstva tužiteljice. U odnosu na navode tužiteljice da joj je zabranjeno korištenje mail adrese [adresa elektroničke pošte], da bi joj bio oduzet pečat društva i dokumentacija arhivirana u tajništvu za koju je tužiteljica kao tajnik društva osobno odgovorna, tuženik navodi da je 18. rujna 2017. kod tuženika imenovano Povjerenstvo u cilju utvrđivanja Povrede obveza iz radnog odnosa od strane tužiteljice, a u koje Povjerenstvo su imenovani FF, predsjednica Povjerenstva, ZF član Povjerenstva te lija CF, član Povjerenstva. Navedeno Povjerenstvo je imenovano povodom prijave radnika iz kadrovske službe od 17. kolovoza 2017. o događaju od 18. i 19. srpnja 2017., a prema prijavi tužiteljica je 18. srpnja 2017. zamolila radnicu iz kadrovske službe da joj predoči njezin posljednji ugovor o radu (Ugovor za obavljanje poslova direktorice društva iz dosjea). Pregledom tog ugovora tužiteljica je tvrdila da to nije njezin posljednji Anex ugovora o radu već da postoji još jedan Anex ugovora o radu, te izjavljuje da će navedeni Anex ugovora donijeti od kuće. Radnica KF napominje u prijavi kako je tužiteljica toga dana išla na sastanak s bivšom predsjednicom Nadzornog odbora ČFĐ. Dana 19. srpnja 2017. tužiteljica je predočila radnici KF original novog Anexa ugovora o radu potpisanog od strane ČFĐ te ju zamolila da ga umetne u njen dosje. Nakon što je radnica KF iz kadrovske službe odgovorila negativno, tužiteljica tvrdi da je njen posljednji ugovor o radu izgubljen ili otuđen iz dosjea, te okrivljuje radnika MF i radnicu KF da su sporni Anex ugovora izgubili ili namjerno otuđili. Radnica KF zamolila je tužiteljicu da joj da kopiju tog Anexa ugovora, što je ona i učinila te je radnica KF zaprimila kopiju Anexa ugovora i ovjerila prijem Anexa ugovora s 19. srpnja 2017. Kada je tužiteljica vidjela datum ovjere, uzela je nazad svoj Anex ugovora, te ga, pred radnicom KF, uništila. Provjerom oba Anexa ugovora, onog pohranjenog u kadrovskoj službi i onog koji je donijela tužiteljica, radnica KF uočila je da se ti anexi razlikuju. Naime, odredba članka 5. ugovora koji je naknadno donijela tužiteljica, nadopunjena je na način da je u nastavku dodano kako se tužiteljici vraća dodatak na plaću povratkom na njeno radno mjesto tajnice. U prijavi je navedeno kako je na kraju dana tužiteljica zamolila radnicu KF da zaboravi cijeli slučaj od 19. srpnja 2017. i dana prije i da o istom ne obavijesti direktora društva. Nakon primitka navedene prijave, Uprava društva je 21. kolovoza 2017. zatražila pisane izjave o saznanjima o događaju navedenom u prijavi od radnika MF i ZF, a uzet je iskaz i tužiteljice. Nakon ispitivanja prijave radnice KF, Povjerenstvo za utvrđivanje povrede iz radnog odnosa i materijalne štete na imovini Društva, tužiteljici je izrečena opomena pred otkaz 4. listopada 2017. Postupak utvrđivanja povrede iz obveza radnog odnosa, proveden je profesionalno i objektivno bez ikakvog lošeg postupanja prema tužiteljici. Sukladno Zakonu o radu, poslodavac je prije redovitog otkazivanja ugovora o radu dužan radnika upozoriti na obvezu iz radnog odnosa i ukazati mu na mogućnost otkaza u slučaju nastavka povrede te obveze, stoga je upućivanje opomene zakonska dužnost poslodavca, pa se ne može svesti pod sredstvo pritiska prema radnici i čin uznemiravanja. Dakle, suprotno navodima tužiteljice iz naprijed navedenog jasno je razvidno da je tuženik izgubio povjerenje u tužiteljicu, te je s obzirom na navedeno jasno da je tužiteljici oduzet pečat društva. Međutim, činjenica oduzimanja pečata društva, i gubitak povjerenja u tužiteljicu ne znači povredu dostojanstva tužiteljice, ne znače omalovažavanje tužiteljice, niti bilo kakvo loše postupanje prema tužiteljici. Oduzimanje pečata društva tužiteljici briga je za poslovanje društva, što bi svaki direktor koji upravlja društvom, nakon utvrđene povrede obveze iz radnog odnosa, učinio u cilju zakonitog, pravilnog i profesionalnog upravljanja trgovačkim društvom. Netočno je da bi direktor tuženika o tužiteljici širio neistinite i zlonamjerne glasine, te da bi na bilo koji način postupao prema tužiteljici da bi ugrožavao njezino dostojanstvo. Postupanje tuženika i direktora tuženika kako slijedi je postupanje u savjesnom, odgovornom i profesionalnom rukovođenju trgovačkim društvom, bez ikakve namjere bilo kakvog lošeg postupanja prema tuženici, te ponašanja koje bi predstavljalo povredu dostojanstva tužiteljice. Tuženik osporava da bi na bilo koji način utjecao na zdravlje tužiteljice odnosno da bi postupak opomene pred otkaz tužiteljici utjecao na njezino psihičko i fizičko zdravlje, a ukoliko i je, tužiteljica je za navedeno sama odgovorna, a kako proizlazi iz zapisnika Povjerenstva za utvrđivanje povrede iz radnog odnosa, tužiteljica snosi isključivu odgovornost za povredu svoga zdravlja. Tuženik osporava uzročno posljedičnu vezu između postupanja Povjerenstva za utvrđivanje povrede iz radnog odnosa i narušenog zdravlja tužiteljice. U odnosu na navode tužiteljice da je morala mimo svoje volje, odnosno postavljenog zahtjeva koristiti godišnji odmor, ističe se kako je člankom 76. Zakona o radu određeno da radnik za svaku kalendarsku godinu ima pravo na plaćeni godišnji odmor, međutim da je člankom 85. Zakona o radu propisano da raspored korištenja godišnjeg odmora utvrđuje poslodavac. Stoga, iako je godišnji odmor pravo radnika, to ne znači da on može sam određivati i vrijeme kada će to pravo koristiti. U odnosu na navode radnice kako joj po povratku na rad s bolovanja nije dodijeljen ni jedan zadatak koji odgovara njenim obvezama, odnosno opisu posla, a zadaci koji su joj dodijeljeni pisanje rješenja za godišnji i odmor i evidentiranje predmeta koji su ad acta, ističe se kako su člankom 2. Aneksa ugovora o radu radnice od 18. studenog 2014. sklopljenog za radno mjesto Viši stručni suradnik – poslovna tajnica uprave i nadzornog odbora, propisani zadaci i odgovornosti radnog mjesta, pa je tako, između ostalog navedeno da je radni zadatak tužiteljice koordinacija rada s ostalim zaposlenicima, službama i odjelima unutar Društva tuženika u svrhu pravovremenog obavljanja zadataka i održavanja kvalitete usluge, uz poseban dodatni rad na kadrovskim poslovima Društva. Također je navedena dužnost obavljanja i drugih poslova prema nalogu Uprave Društva u okviru stručne spreme, znanja i sposobnosti stečenih radom. Iz navedenog je razvidno da je tuženik tužiteljici dodijelio upravo zadatke koji odgovaraju opisu njenih radnih zadataka navedenih u Aneksu ugovora o radu. Nadalje, ističe se da je direktor u više navrata imao sastanke sa tužiteljicom na kojima ga je tužiteljica informirala da je voljna raditi bilo koje radne zadatke prema nalogu Uprave, da nema nikakvih problema kod obavljanja povjerenih radnih zadataka, a isto je i potvrdila u pisanoj korespondenciji sa Direktorom (mail od 3. travnja 2019.). Niti u jednom trenutku tužiteljica nije dala do znanja da je nezadovoljna bilo kojim postupkom Uprave niti se bunila kod dodjele i/ili izvršavanja povjerenih radnih zadataka, što je potvrdila u više navrata i Upravi i kolegama s kojima je surađivala. U odnosu na navode tužiteljice da je u razdoblju od mjesec dana bila dva puta preseljena u drugu prostoriju, ističe se kako radnica nije premještena s radnog mjesta za koje ima sklopljen ugovor o radu na drugo radno mjesto, već je samo upućena na drugo mjesto obavljanja rada, uvijek zadržavši radno mjesto viši stručni suradnik poslovna tajnica uprave i nadzornog odbora. Takva mogućnost proizlazi iz ugovora o radu tužiteljice od 1. veljače 2013. gdje je člankom 3. kao mjesto rada određen Zagreb. Stoga takvo postupanje poslodavca ne znači nezakonito premještanje radnice, a time niti njeno uznemiravanje. Uprava je osigurala adekvatno i bolje mjesto obavljanja rada tužiteljici u skladu s njenim radnim zadacima jer je korištenje neadekvatnog malog ureda koji je tužiteljica morala dijeliti s drugim kolegom, MF zamijenila i uputila tužiteljicu u slobodan, površinom veći i komforniji ured koji tužiteljica nije morala dijeliti ni sa kim. Kod drugog premještanja tužiteljica je također dobila još veći i komforniji ured koji nije morala dijeliti sa kolegama, a nalazi se odmah do ureda kolega iz pravne i kadrovske službe sa kojima tužiteljica blisko surađuje na dnevnoj osnovi i samo nekoliko metara udaljen od prethodnog ureda. Iz svega navedenog vidi se da je navedeno premještanje tužiteljice u susjedni ured u stvari napravljeno u korist tužiteljice i efektivnijeg obavljanja radnih zadataka a nikako ne na njenu štetu. U odnosu na navode da je tužiteljica od strane kolega obaviještena o lažnim uznemirujućim glasinama koje se šire medu kolegama, a koje prvenstveno dolaze od direktora CF koji radnicima učestalo govori da gđi. ČF ne smiju ništa dati raditi niti joj smiju dozvoliti pristup dokumentima i sredstvima rada kojima se ranije služila te da tužiteljica unosi nemir i širi laži - tuženik je po povratku tužiteljice sa bolovanja, osigurao tužiteljici radnu prostoriju i sredstva za rad (računalo, telefon, ostalu dokumentaciju potrebnu za izvršenje radnih zadataka). Također, dodijelio joj je i radne zadatke, a i drugim djelatnicima je naložio da joj za obavljanje dodijeljenih zadataka osiguraju potrebna sredstva rada. To je potvrđeno i uvidom u e-mail korespondenciju između tužiteljice i direktora CF, iz koje je vidljivo da je tužiteljica navela kako se njen rad na poslovima popisa sudskih predmeta i komunikacija s kolegama odvija bez problema. U odnosu na navode tužiteljice da je direktor tuženika za vrijeme privremene nesposobnosti za rad tužiteljice u više navrata tražio od radničkog vijeća davanje suglasnosti na imenovanje novog povjerenika za zaštitu osobnih podataka, iako privremena nesposobnost radnice nije razlog prestanku obnašanja dužnosti povjerenika za zaštitu osobnih podataka, pri čemu su radničkom vijeću izneseni neistiniti podaci da je radnici izrečena mjera radi povrede pravila ponašanja donesenih od strane poslodavca, s obzirom na stupanje na snagu opće uredbe o zaštiti podataka, poslodavac je bio dužan, sukladno Uredbi, imenovati službenika za zaštitu osobnih podataka. Uredbom je propisano da se službenik za zaštitu podataka imenuje na temelju stručnih kvalifikacija, a osobito stručnog znanja o pravu i praksama u području zaštite podataka te sposobnosti izvršavanja zadaća iz članka 39. Opće uredbe. Stoga je tuženik smatrao da bi službenik za zaštitu osobnih podataka trebala biti osoba pravnog obrazovanja. Sukladno Zakonu o radu, za imenovanje povjerenika za zaštitu osobnih podataka, poslodavac je dužan pribaviti suglasnost radničkog vijeća, stoga je u svom dopisu upućenom radničkom vijeću obrazložio svoje razloge za imenovanje novog povjerenika među kojima je i činjenica da tužiteljici jest upućeno upozorenje o povredama obveza iz radnog odnosa sa mogućnosti otkaza, dakle, radi se o povredi pravila ponašanja odnesenih od strane poslodavca, a s obzirom na prirodu povrede zbog koje joj je upućeno upozorenje, tuženik smatra kako radnica nije opravdala povjerenje poslodavca za nastavak obavljanja funkcije povjerenika. Nadalje, tuženik osporava tužiteljičino potraživanje po osnovi izgubljene zarade zbog dugotrajnog bolovanja, a obzirom da između postupanja tuženika i izgubljene zarade tužiteljice nema uzročno-posljedične veze. Tuženik osporava potraživanje tužiteljice po osnovi dodatka na plaću. Navedeni dodatak opozvan je odlukom tuženika od 19. prosinca 2016. Tuženik također osporava tužiteljičino potraživanje po osnovi povrede dostojanstva, a obzirom da iz svega naprijed navedenog jasno proizlazi da u postupanju tuženika, odnosno direktora tuženika, nije bilo radnji koje bi ukazivale na povredu dostojanstva tužiteljice. Shodno navedenom, tuženik predlaže odbiti tužbeni zahtjev, uz naknadu prouzročenog parničnog troška.

3. Sud je tijekom dokaznog postupka pročitao svu dokumentaciju koja prileži spisu, saslušana je tužiteljica i zz tuženika CF, kao stranke u postupku, saslušani su svjedoci ČFĐ, MF, KF, CFĐ, VF, TF, ZF, provedeno je medicinsko vještačenje po vještaku prim. Gordanu Makarić, vještak prim. Gordan Makarić se pisano očitovao na prigovore tuženika te se usmeno očitovao, provedeno je financijsko knjigovodstveno vještačenje po vještaku Dragani Bubalo, saslušan je svjedok JF te se vještak Dragana Bubalo pisano očitovala na prigovore tužiteljice.

4. Ocjenom provedenih dokaza u smislu odredbe čl. 8 Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, dalje: ZPP), sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužiteljice djelomično osnovan.

5. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za utvrđenjem da je povrijeđeno njeno dostojanstvo, zahtjev za naknadom štete zbog povrede prava osobnosti i to prava na duševno zdravlje zbog povrede dostojanstva, ugleda i časti na radnom mjestu (tzv. mobing), čime joj je zdravlje narušeno, zahtjev za naknadom štete zbog izgubljene zarade te zahtjev za isplatom razlike plaće na ime neisplaćenog dodatka.

6. Među parničnim strankama nije sporno da je tužiteljica zaposlena kod tuženika temeljem Ugovora o radu na neodređeno vrijeme na radnom mjestu višeg stručnog suradnika - poslovne tajnice Uprave i Nadzornog odbora te da je kod tuženika radila neprekidno od 1981. godine, da je u razdoblju od 1. prosinca 2016. do 28. veljače 2017. tužiteljica bila imenovana na mjesto člana uprave tuženika, a od 6. ožujka 2017. do 30. travnja 2017. obavljala je dužnost direktora društva tuženika te da je po prestanku mandata tužiteljice ista nastavila raditi na radnom mjestu višeg stručnog suradnika - poslovne tajnice Uprave i Nadzornog odbora, a da je na mjesto predsjednika Uprave tuženika imenovan CF. Pri tome tužiteljica tvrdi da nakon imenovanja CF za predsjednika Uprave počinje sustavna povreda njenog dostojanstva odnosno mobbing od strane novoimenovanoga direktora na način da joj uskraćeno pravo na rad te je ista onemogućena u obavljanju poslova i radnih zadataka poslovnog tajnika uprave i nadzornog odbora, da su joj uskraćivane informacije potrebne za rad, da joj je ukazano nepovjerenje, da su se o tužiteljici širile neistinite i zlonamjerne glasine, da dolazi do vikanja na tužiteljicu, kritiziranja iste te podcjenjivanja tužiteljičinih stavova i mišljenja s ciljem omalovažavanja tužiteljice i izoliranja iste, da je morala mimo svoje volje koristiti godišnji odmor, da je u razdoblju od mjesec i nekoliko dana dva puta preseljena u drugu prostoriju, da je predsjednik Uprave za vrijeme privremene nesposobnosti tužiteljice za rad u više navrata tražio od radničkog vijeća davanje suglasnosti na imenovanje novog povjerenika za zaštitu osobnih podataka, da je primila opomenu pred otkaz kao sredstvo pritiska te čin uznemiravanja te da joj nakon povratka na radno mjesto Višeg stručnog suradnika - poslovne tajnice Uprave i Nadzornog odbora tuženik propustio isplatiti ugovoreni dodatak na plaću, a što je dovelo do značajne uznemirenosti i nastanka stresa kod tužiteljice, uz posljedični utjecaj na njeno zdravstveno stanje, kakvim tvrdnjama se tuženik protivio te je predložio odbijanje tužbenog zahtjeva.

7. Sporno je, dakle, među strankama u postupku je li ponašanje novoimenovanog predsjednika Uprave tuženika, CF, u odnosu na tužiteljicu, predstavlja uznemiravanje i ponižavanje tužiteljice na radnom mjestu, s ciljem ugrožavanja njena ugleda, časti i dostojanstva, ili se postupanje predsjednika Uprave tuženika, CF smatra savjesnim, odgovornim i profesionalnim rukovođenjem društvom. Dakle, sporno je trpi li tužiteljica kroz duži vremenski period mobing na radnom mjestu, s ciljem eliminacije s radnog mjesta i jesu li naprijed opisane radnje isključivo fokusirane i konstantno ponavljane samo s ciljem povrede dostojanstva tužiteljice.

8. S obzirom na suprotstavljene navode stranaka, tijekom postupka su izvođeni svi predloženi dokazi, na način da su saslušani tužiteljica, zz tuženika CF te naprijed spomenuti svjedoci, izvršen je uvid u priloženu dokumentaciju, provedeno je medicinsko (psihijatrijsko) vještačenje te je provedeno financijsko vještačenje.

9. Iz Ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 1. veljače 2013. sklopljenog između tuženika, zastupanog po predsjedniku Uprave DF i tužiteljice kao radnice proizlazi da će radnica obavljati poslove na radnom mjestu Poslovna tajnica Uprave i Nadzornog odbora. Radnica se obavezuje obavljati slijedeće poslove: obavljanje administrativno-tehničkih poslova vezani uz rad ureda Uprave, kontakt sa strankama, obavljanje potrebne korespondencije te koordinacija aktivnosti ulaza i izlaza pošte i dokumentacije; organizacija sastanaka s poslovnim partnerima i osiguravanje materijala za sudionike sastanaka; osiguravanje nesmetanog rada Uprave Društva, Nadzornog odbora i skupštine; koordinacija rada s ostalim zaposlenicima / službama / odjelima unutar Društva u svrhu pravovremenog obavljanja zadataka uz održavanje visoke kvalitete usluge; osiguravanje kvalitetnog protoka informacija, internih i eksternih preuzimanje, bilježenje i prijenos poruka te njihovo usklađivanje prema važnosti i hitnosti; organizacija službenih putovanja; priprema i organizacija Nadzornog odbora, slanje materijala članovima; vođenje zapisnika sa sjednica NO, arhiviranje zapisnika i materijala vezanih za NO; naručivanje uredskog i režijskog materijala; prijem, opsluživanje i ispraćaj poslovnih klijenata; vođenje evidencije spisa upućenih prema uredu Uprave i ostalim OJ prijem i urudžbiranje dokumenata i pošte te njihovo daljnje prosljeđivanje unutar Vjesnika d.d.; uspješno i pravodobno obavljanje poslova; odgovornost i odgovornost za svoj rad; redovno i savjesno izvršavanje odluka donesenih od strane neposredno nadređenog. Nadalje ugovoreno je da se radnica obavezuje obavljati i sve ostale slične poslove koji odgovaraju njenom obrazovanju i sposobnostima prema nalogu Uprave i neposrednog nadređenog, kao i da je mjesto rada Zagreb.

10. Iz Aneksa Ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 18. studenog 2014. proizlazi da se istim mijenja čl. 2. Ugovora o radu od 1. veljače 2013. tako da isti sada glasi: Radnica se obvezuje obavijati slijedeće poslove: obavljanje stručnih i administrativno-tehničkih poslova vezanih uz rad ureda Uprave i odbora, kontakt sa strankama, obavljanje potrebne poslovne Nadzornog korespondencije, te koordinacija aktivnosti ulaza i izlaza pošte i dokumentacije; organizacija sastanaka s poslovnim partnerima i osiguravanje materijala za sudionike sastanaka; osiguravanje nesmetanog rada Uprave Društva, Nadzornog odbora i Skupštine koordinacija rada s ostalim zaposlenicima / službama / odjelima unutar Društva u svrhu pravovremenog obavljanja zadataka i održavanja kvalitete usluge, uz poseban dodatni rad na kadrovskim poslovima Društva; osiguravanje kvalitetnog kontinuiranog protoka poslovnih informacija, internih i eksternih; preuzimanje, bilježenje i prijenos poslovnih poruka te njihovo usklađivanje prema važnosti i hitnosti; organizacija službenih putovanja; priprema materijala organizacija sjednica Nadzornog odbora, slanje materijala članovima, vođenje zapisnika sa sjednica NO, arhiviranje zapisnika i materijala vezanih za NO i poslovne dokumentacije; naručivanje uredskog i režijskog materijala; prijem, briga o poslovnom tijeku i ispraćaj poslovnih klijenta; vođenje evidencije spisa upućenih prema uredu Uprave i ostali OJ, uz arhiviranje poslovnih ugovora prijem i urudžbiranje dokumenta i pošte te njihovo daljnje prosljeđivanje unutar Vjesnika d.d.; uspješno i pravodobno obavljanje poslova; odgovornost za svoj rad Upravi Društva; redovito, kvalitetno i savjesno izvršavanje odluka donesenih od strane neposredno nadređenog – Uprave Društva te obavljanje i drugih poslova prema nalogu Uprave društva u okviru stručne spreme, znanja i sposobnosti stečenih radom.

11. Iz Aneksa Ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 1. prosinca 2016. sklopljenog između Nadzornog odbora tuženika, zastupanog po predsjednici ČFĐ i tužiteljice kao radnice, proizlazi da ugovorne strane suglasno utvrđuju da se 1. veljače 2013. sklopio Ugovor o radu na neodređeno vrijeme i 18. studenog 2014. Aneks ugovora o radu na neodređeno vrijeme, za obavljanje poslova na radnom mjestu Viši stručni suradnik - poslovna tajnica Uprave i Nadzornog odbora, da ovim Aneksom ugovorne strane suglasno mijenjaju odredbu članka 2. Ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 1. veljače 2013. i članka 2. Aneksa ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 18. studenog 2014., tako da ista sada glasi: „Radnik će za potrebe Društva obavljati poslove člana Uprave Društva.", a Radnik će poslove iz prethodnog članka obavljati od 1. prosinca 2016. na mandat do 28. veljače 2017. temeljem odluke Nadzornog odbora br.9/12-2016. od 1. prosinca 2016. Čl. 4. je ugovoreno da se radniku osnovna plaća utvrđuje sukladno Pravilniku o plaćama za radno mjesto Viši stručni suradnik- poslovna tajnica Uprave i Nadzornog odbora s koeficijentom složenosti 6,00 odnosno Kolektivnim ugovorom ako je snazi, uz mjesečni dodatak na plaću u iznosu od 7.500,00 kn neto, dok je čl. 5. ugovoreno da u slučaju jednostranog raskida ovog Aneksa Ugovora o radu od strane Društva, kao i u slučaju isteka mandata, Društvo je u obvezi radnika vratiti na radno mjesto na kojem je isti bio zaposlen prije imenovanja članom Uprave Društva. Odredbom čl. 6. je ugovoreno da sve ostale odredbe Ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 1. veljače 2013. i Aneksa ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 18. studenog 2014. koje nisu predmet i nisu u suprotnosti s odredbama ovog Aneksa, ostaju u cijelosti na snazi neizmijenjene.

12. Iz Odluke Nadzornog odbora tuženika, Broj NO 10/3-2017 od 6. ožujka 2017. proizlazi da Nadzorni odbor 6. ožujka 2017. imenuje tužiteljicu na mjesto direktorice društva tuženika na mandatno razdoblje do izbora novih članova Uprave, a najdulje do 30. travnja 2017., kao i da je Odluku potpisala predsjednica Nadzornog odbora ČFĐ.

13. Iz Aneksa Ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 6. ožujka 2017. sklopljenog između Nadzornog odbora tuženika, zastupanog po predsjednici ČFĐ i tužiteljice kao radnice, a kojeg je tužiteljica priložila u spisu, proizlazi da ovim Aneksom ugovorne strane suglasno mijenjaju odredbu članka 2. Ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 1. veljače 2013. godine i članka 2. Aneksa ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 18. studenog 2014., tako da ista sada glasi: „Radnik će za potrebe Društva obavljati poslove direktorice Društva.", koje poslove će obavljati od 6. ožujka 2017. na mandat do 30. travnja 2017., a temeljem odluke Nadzornog odbora br.10/3-2017." Odredbom čl. 4. ugovoreno je da strane mijenjaju odredbu članka 6. stavka 2. Ugovora o radu i članka 4. Aneksa iz prvog članka ovog Aneksa, tako da isti glasi: „Radniku se osnovna plaća utvrđuje sukladno Pravilniku o plaćama za radno mjesto Viši stručni suradnik- poslovna tajnica Uprave i Nadzornog odbora s koeficijentom složenosti 6,00 odnosno Kolektivnim ugovorom ako je snazi, uz mjesečni dodatak na plaću u iznosu od 10.000,00 kn neto." Odredbom čl. 5. ugovoreno je da u slučaju jednostranog raskida ovog Aneksa Ugovora o radu od strane Društva, kao i u slučaju isteka mandata, Društvo je u obvezi radnika vratiti na radno mjesto na kojem je isti bio zaposlen, koeficijent složenosti, te mjesečni dodatak na plaću koji je radnik imao prije imenovanja direktoricom Društva. Predmetni ugovor je vlastoručno potpisan od strane tužiteljice kao radnice te za tuženika predsjednica Nadzornog odbora ČFĐ.

14. Iz Pritužbe za zaštitu dostojanstva radnika od 29. svibnja 2018. proizlazi da tužiteljica istu podnosi tuženiku te ukazuje da CF, direktora društva smatra odgovornom osobom za povredu njenog dostojanstva, uznemiravanja i zbog mobinga na radnom mjestu i to zbog namjernog uskraćivanja informacija potrebnih za rad, širenjem zlonamjernih glasina, ogovaranja i iznošenja podataka koji nisu istiniti i vjerodostojni, isključenja i socijalne izolacije u radnom prostoru, podcjenjivanje i namjerno omalovažavanje, vikanje i uporno kritiziranje, podcjenjivanje stavova i mišljenja, pri čemu tužiteljica napominje da joj je zbog svega narušeno zdravlje.

15. Iz Pritužbe za zaštitu dostojanstva radnice – tužiteljice od 4. travnja 2019. proizlazi da punomoćnica tužiteljice u ime tužiteljice kao radnice ponovno podnosi pritužbu za zaštitu dostojanstva navodeći da se radnica već obraćala poslodavcu dopisom od 29. svibnja 2018., ali da poslodavac nije poduzelo niti jednu mjeru da bi zaštitilo dostojanstvo i prava radnice već da se nedozvoljeno postupanje prema radnici kontinuirano nastavlja, da je radnica zbog mobbinga bila privremeno nesposobna za rad od 25. rujna 2017. do 1. veljače 2019. i da joj je zbog predmetne situacije zdravstveno stanje narušeno. Nastavno na sve radnje i postupanja koje je radnica navela u pritužbi od 29. svibnja 2018., a koja kontinuirano traju i danas dodatno se ističe kako je radnici uskraćeno pravo na rad te je ista onemogućena u obavljanju poslova i radnih zadataka poslovnog tajnika uprave i nadzornog odbora što prvenstveno proizlazi iz činjenice da je radnica morala mimo svoje volje odnosno postavljenog zahtjeva koristiti godišnji odmor u dva navrata u zadnjih dva mjeseca, da u razdoblju po povratku na rad s bolovanja radnici nije dodijeljen niti jedan radni zadatak koji odgovara njenim obvezama odnosno opisu posla sukladno sklopljenom ugovoru o radu, u razdoblju od mjesec i nekoliko dana dva puta je preseljena, uz navedeno radnica je od strane kolega obavještena o lažnim i uznemirujućim glasinama koje se o istoj šire među kolegama, a koje da prvenstveno dolaze od direktora CF, koji radnicima učestalo govori da gđi ČF ne smiju ništa dati raditi niti joj smiju dozvoliti pristup dokumentima i sredstvima rada kojima se ranije služila te da gđa. ČF među kolege unosi nemir i širi laži, da je direktor CF je za vrijeme privremene nesposobnosti za rad radnice koja je ujedno povjerenik poslodavca za zaštitu osobnih podataka u više navrata tražio od radničkog vijeća davanje suglasnosti na imenovanje novog povjerenika za zaštitu osobnih podataka, da je radnica 26. svibnja 2018. primila opomenu pred otkaz koja je datirana sa 4. listopada 2017., a kojoj da je prethodila sjednica Povjerenstva održana 18. rujna 2018., a navedeno predstavlja sredstvo pritiska na radnicu te čin uznemiravanja koji ima za cilj prestanak radnog odnosa radnice.

16. Iz dopisa tuženika od 16. travnja 2019. proizlazi da tuženik odgovara na uloženu pritužbu tužiteljice za zaštitu dostojanstva, navodeći da je Povjerenik ispitao navode tužiteljice kao radnice koja je podnijela pritužbu, da je Povjerenik zatražio očitovanje direktora CF, izvršio uvid u Ugovor o radu radnice od 1. veljače 2013. i Aneksa ugovora o radu od 18. studenog 2014. te je u odnosu na sve iznesene pritužbe dao svoje očitovanje otklanjajući da bi postupanjem CF radnica bila uznemiravana na radnom mjestu.

17. Iz Odluke Uprave tuženika, Broj: 35/5-2016 od 18. svibnja 2016. proizlazi da se tužiteljicu odobrava dodatak na plaću u iznosu od 1.500,00 kn neto, da se dodatak odnosi na dodatni rad i angažman potreban u Nadzornom odboru tuženika, kao i drugih poslova u Uredu Uprave te da Odluka stupa na snagu danom donošenja i vrijedi do opoziva Uprave. Odluka je potpisana od strane predsjednika Uprave UF.

18. Iz dopisa tužiteljice od 16. srpnja 2018. proizlazi da tužiteljica podnosi tuženiku zahtjev za isplatu dodatka na plaću, a koji je primala prije sklapanja Aneksa Ugovora o radu od 6. ožujka 2017., a koji dodatak je temeljem odredbe čl. 5. spomenutog Aneksa tuženik bio dužan isplatiti tužiteljici.

19. Iz Potvrde o rasporedu i trajanju godišnjeg odmora od 29. svibnja 2018. proizlazi da je tuženik kao poslodavac odredio tužiteljici godišnji odmor za 2017. godinu u trajanju od 30 dana te da je omogućio tužiteljici za 2017. korištenje godišnjeg odmora u više dijelova.

20. Iz Potvrde o rasporedu i trajanju godišnjeg odmora od 5. veljače 2019. proizlazi da je tuženik kao poslodavac odredio tužiteljici godišnji odmor za 2018. godinu u trajanju od 30 dana, na način da će prvi dio odmora u trajanju od 10 radnih dana radnica koristiti od 6. veljače 2019. do 19. veljače 2019., i da se radnica dužna vratiti na rad 20. veljače 2019. Ostatak odmora u trajanju od 20 radnih dana radnica će koristiti po potrebi posla, najkasnije do 30. lipnja 2019.

20.1. Iz daljnje Potvrde o rasporedu i trajanju godišnjeg odmora od 25. veljače 2019. proizlazi da je tuženik kao poslodavac odredio tužiteljici godišnji odmor za 2018. godinu u trajanju od 30 dana, pri čemu je navedeno da je prvi dio odmora u trajanju od 10 radnih dana radnik iskoristio tijekom veljače 2019. Dio odmora u trajanju od 10 radnih dana radnica će koristiti od 13. ožujka 2019.do 26. ožujka 2019., a ostatak odmora u trajanju od 10 radnih dana radnica će koristiti po potrebi posla, najkasnije do 30. lipnja 2019.

21. Iz e-mail komunikacije od 1. i 3. travnja 2019. koja se odvijala između tužiteljice i CF proizlazi da je tema razgovora ponovno preseljenje tužiteljice u drugu sobu, kao i da tužiteljica potvrđuje da se rad na dodijeljenim poslovima popisa sudskih predmeta kao i komunikacija sa kolegicama i kolegama odvija bez problema.

22. Iz Odluke o imenovanju članova Povjerenstva od 18. rujna 2017. proizlazi da je isto osnovano u cilju utvrđivanja obveza iz radnog odnosa od strane tužiteljice kao radnice.

23. Iz Zapisnika Povjerenstva za utvrđivanje povrede iz radnog odnosa od 18. rujna 2017. proizlazi da je 17. kolovoza 2017. Uprava Društva je zaprimila prijavu radnika iz kadrovske službe od 17. kolovoza 2017. o događaju od 18. i 19. srpnja 2017. Prema prijavi, radnica ČF je 18. srpnja 2017. zamolila radnicu iz kadrovske službe da joj predoči njen posljednji ugovor o radu (Ugovor za obavljanje poslova direktorice društva) iz dosjea. Pregledom tog ugovora radnica ČF tvrdila je da to nije njezin posljednji ugovor o radu već da postoji još jedan ugovor o radu te izjavljuje da će navedeni ugovor donijeti od kuće. KF napominje u prijavi kako je radnica ČF tog dana išla na sastanak s bivšom predsjednicom Nadzornog odbora ČFĐ. Dana 19. srpnja 2017., radnica ČF predočila je radnici KF original novog Ugovora o radu potpisanog od strane ČFĐ te ju zamolila da ga umetne u njen dosje. Nakon što je radnica iz kadrovske odgovorila negativno, radnica ČF tvrdi da je njen posljednji ugovor o radu izgubljen ili otuđen iz dosjea te okrivljuje radnika MF i radnicu KF da su sporni ugovor izgubili ili namjerno otuđili. Radnica KF zamolila je radnicu ČF da joj da kopiju tog ugovora, što je ona i učinila te je radnica KF zaprimila kopiju Ugovora i ovjerila prijem ugovora s danom 19. srpnja. 2017. Kada je radnica ČF vidjela datum ovjere, uzela je nazad svoj Ugovor te ga, pred radnicom KF, uništila. Provjerom oba ugovora, onog pohranjenog u kadrovskoj službi i onog koji je donijela radnica ČF, radnica KF uočila je da se ti ugovori razlikuju. Naime, odredba članka 5. Ugovora koji je naknadno donijela radnica ČF nadopunjena je na način da je u nastavku dodano kako se radnici ČF vraća dodatak na plaću. Dalje je u prijavi navedeno kako je na kraju dana radnica ČF zamolila radnicu KF da zaboravi cijeli slučaj od 19. srpnja 2017. i dana prije i da o istom ne obavijesti direktora Društva. Nakon primitka navedene prijave Uprava Društva je 21. kolovoza 2017. zatražilo pisane izjave o saznanjima o događaju navedenom u prijavi od radnika MF i ZF. Povjerenstvo je pozvalo tužiteljicu radi davanja svog očitovanja te je tužiteljici objašnjeno da se utvrđuje je li povrijedila obveze iz radnog odnosa na način opisan u prijavi radnika. Dalje je razvidno da je tužiteljica dala svoje očitovanje te da je odgovarala na postavljena pitanja.

24. Iz Opomene pred otkaz od 4. listopada 2017. proizlazi da je tužiteljici zaposlenoj na radnom mjestu više stručne suradnice – poslovna tajnice uprave i Nadzornog odbora upućena opomena zbog povrede obveze iz radnog odnosa s mogućnošću otkaza jer je postupila protivno obvezi propisanoj čl. 9. toč. 16. Pravilnika o radu. Iz Obrazloženja iste proizlazi iz prijave, odnosno izvješća o događaju, radnice KF od 17. kolovoza 2017. u bitnome proizlazi da je 19. srpnja 2017. radnica ČF donijela u kadrovsku službu novi ugovor o radu koji nije pohranjen u kadrovskoj službi, sklopljen 6.3.2017. za obavljanje poslova direktorice Društva, prema kojem ostvaruje dodatak na plaću te je tražila radnicu iz kadrovske službe da zaprimi kopiju tog ugovora s ranijim datumom, a ne s 19. srpnja 2017. i da ga umetne u njen dosje. Radnica iz kadrovske službe zaprimila je kopiju tog ugovora te je prijam iste ovjerila s 19. srpnja. 2017. Kada je radnica ČF vidjela datum ovjere primitka kopije ugovora uzela je nazad kopiju svog ugovora te ju uništila, a na kraju tražila radnicu KF da se cijeli taj događaj zaboravi te da se ništa ne spominje direktoru Društva. Na temelju navedene prijave, Uprava Društva je, sukladno članku 40 e Pravilnika o izmjenama i dopunama Pravilnika o radu Društva Vjesnik od 16. prosinca 2013., Odlukom od 18. rujna 2017., broj 37/9-2017 imenovala Povjerenstvo u cilju utvrđivanja povrede obveze iz radnog odnosa. Povjerenstvo je na sjednici održanoj 18. rujna 2017. saslušalo radnicu i svjedoke, izvršilo uvid u: dosje radnice pohranjen u kadrovskoj službi, u kopije ugovora o radu radnice pohranjene u računovodstvu, u prijavu, odnosno izvješće o događaju, radnice KF od 17.8.2017. te pisane izjave - izvješća o događaju radnika MF i voditelja zajedničkih službi ZF od dana 21.8.2017. Radnica osporava navode iz prijave te tvrdi da je propust njenih kolega iz kadrovske službe to što spornog ugovora prema kojem ostvaruje dodatak na plaću nema u njenom dosjeu. Uvidom u dosje radnice Povjerenstvo je utvrdilo da je posljednji važeći ugovor o radu radnica sklopila 6.3.2017. za obavljanje poslova direktorice društva te da u njemu nema odredbe prema kojoj radnica ostvaruje dodatak na plaću. Uvidom u kopije ugovora o radu radnice pohranjene u računovodstvu Povjerenstvo je utvrdilo da se u računovodstvu nalaze kopije ugovora o radu radnice od 6.3.2017. i to jedna kopija ugovora o radu sklopljenog za obavljanje poslova predsjednice uprave društva i druga kopija ugovora o radu sklopljenog za obavljanje poslova direktorice društva. Također, Povjerenstvo je utvrdilo da su ta dva ugovora istovjetna u svemu osim u nazivu radnog mjesta, odnosno da se ugovor koji je sklopljen za obavljanje poslova predsjednice uprave društva mijenjao samo u odnosu na naziv radnog mjesta te da je zbog toga nevažeći. Uvidom u kopiju posljednjeg važećeg ugovora o radu radnice sklopljenog za obavljanje poslova direktorice Društva pohranjenog u računovodstvu Povjerenstvo je utvrdilo da je kopija tog ugovora istovjetna s originalom posljednjeg važećeg ugovora o radu radnice pohranjenog u kadrovskoj službi, odnosno da ne sadrži odredbu prema kojoj radnica ostvaruje pravo na dodatak na plaću. Saslušanjem svjedoka povjerenstvo je utvrdilo da je radnica postupila na način naveden u prijavi jer su iskazi svjedoka logični, jasni, životni i uvjerljivi te međusobno suglasni. Iskaz radnice Povjerenstvu nije logičan, životan niti uvjerljiv budući da nije logično da radnik, ukoliko je uvjeren da ima ugovor s dodatkom na plaću, isti taj dodatak traži, odnosno donosi ugovor prema kojem mu dodatak pripada, tek nakon tri mjeseca neisplate tog dodatka. Da je radnica postupila na način naveden u prijavi Povjerenstvo je utvrdilo i uvidom u pisane izjave izvješća o događaju od 21.8.2017. jer su izvješća međusobno suglasna, a navodi iz navedenih izvješća potvrđeni su iskazima svjedoka. Također, iskazi svjedoka i navodi iz izvješća odgovaraju podacima koji proizlaze iz dokumentacije pohranjene u Društvu (ugovorima o radu radnice pohranjenima u kadrovskoj službi i u računovodstvu). Slijedom svega navedenog, Povjerenstvo je utvrdilo da je radnica postupila na način naveden u prijavi, odnosno da je radnica postupila protivno pravilima morala i pristojnosti, a obveza postupanja u skladu s tim pravilima je propisana čl. 9. st. 16. Pravilnika o izmjenama i dopunama Pravilnika o radu. Pravilima morala i pristojnosti promiču se temeljne organizacijske vrijednosti prema kojima se od svih radnika očekuje da primjenjuju i zadrže najviše standarde ponašanja i poštenja te da se u svom ponašanju vode načelom međusobnog uvažavanja i povjerenja. Nadalje, tim pravilom se definira prihvatljivo ponašanje svih radnika Društva na radnom mjestu, a što uključuje izbjegavanje situacija u kojima bi radnici bili uključeni u neetične radnje i društveno neprihvatljiva ponašanja. Postupanje radnice na način naveden u prijavi protivno je navedenom pravilu jer narušava odnos povjerenja između poslodavca i radnice, a što je u konkretnom slučaju još više naglašeno s obzirom na prirodu poslova koje radnica obavlja. Radnica obavlja poslove tajnice Uprave i Nadzornog odbora te priroda njenog posla podrazumijeva usku i blisku suradnju tajnice i uprave, odnosno, radi se o odgovornom i ozbiljnom poslu koji zasigurno podrazumijeva jedno povjerenje u tu osobu. Također, postupanje radnice na način naveden u prijavi predstavlja neprihvatljivo ponašanje u Društvu.

25. Iz Očitovanja tužiteljice na Opomenu pred otkaz od 29. svibnja 2018. proizlazi da tužiteljica navodi da je 26. svibnja 2018. godine, u vrijeme trajanja njenog dugotrajnog bolovanja uzrokovanog psihičkim zlostavljanjem i ponižavanjem od strane direktora društva Vjesnik d.d., gosp. CF, zaprimila opomenu pred otkaz Povjerenstva za utvrđivanje povreda iz radnog odnosa i materijalne štete na imovini Društva, koja je pravno neosnovana te istu pobija u cijelosti. Tužiteljica navodi da su u predmetnoj opomeni iznijete mnoge neistine, a svrha iste bila je isključivo diskriminacija nje kao radnika te eliminacije sa radnoga mjesta viši stručni suradnik - poslovna tajnica Uprave i Nadzornog odbora, kako bi na isto bila postavljena osoba koja je sklona Povjerenstvu, a istovremeno imajući u vidu da ista nema tražene kvalitete i potrebno radno iskustvo na navedenim poslovima, osim privrženosti. Tužiteljica navodi da je radi utvrđivanja pravovaljanosti njenog Aneksa Ugovora o radu koji je od nje zatražen na uvid, Povjerenstvo pročitalo i konstatiralo da je drugačiji od Aneksa Ugovora koji se nalazi u kadrovskoj službi, pozvana je i bivša predsjednica Nadzornog odbora, ČFĐ. lako se u punom sastavu Povjerenstva razgovaralo sa gđom. ČFĐ, u opomeni se navodi da su svi iskazi svjedoka logični, jasni, životni i uvjerljivi te međusobno suglasni, istovremeno ne navodeći da je kao svjedok bila pozvana i ČFĐ čiji iskaz nije naveden u Zapisniku nit se Povjerenstvo na isto pozvalo.

26. Iz daljnje dostavljene dokumentacije proizlazi da je tuženik po direktoru CF dopisima od 12. ožujka 2018., 3. svibnja 2018. te 17. svibnja 2018. tražio od Radničkog vijeća donošenje odluke o imenovanju službenika za zaštitu osobnih podataka umjesto tužiteljice te da je Radničko vijeće svojim dopisima od 18. ožujka 2018., 10. svibnja 2018. te 29. svibnja 2018. nije dalo suglasnost na zahtjeve tuženika.

27. Iz Upozorenja na kršenje obveza iz radnog odnosa s mogućnošću otkaza od 9. kolovoza 2019. proizlazi da se radnica ČF upozorava da je u razdoblju od 1. veljače do 31. srpnja 2019. počinila povredu obveza iz radnog odnosa iz članka 9. točka 11. Pravilnika o izmjenama i dopunama Pravilnika o radu od 16. prosinca 2013. na način da učestalo koristi odmor odnosno pauzu u vremenu dužem od propisanog člankom 24. Pravilnika, da je radnica je dužna uredno ispunjavati obveze iz radnog odnosa te da u slučaju nastavka kršenja obveza iz radnog odnosa Radnici prijeti mogućnost otkaza Ugovora o radu. Iz Obrazloženja proizlazi da je uvidom u karticu sigurnosnog sustava za evidenciju rada pri ulasku i izlasku iz prostorija Društva, Poslodavac utvrdio da je radnica ČF učestalo kasnila u povratku s pauze. Tako je Č baš svaki radni dan, osim kada je koristila bolovanje i godišnji odmor te samim time i bila odsutna, koristila odmor odnosno pauzu u vremenu dužem od propisanog.

28. Iz dopisa od 13. kolovoza 2019. proizlazi da se tužiteljica očituje na zaprimljeno Upozorenje te isto pobija u cijelosti kao neosnovano.

29. Tužiteljica je u svom iskazu navela da se kroz cijeli njen radni vijek kod tuženika promijenilo 10 uprava te nikada do imenovanja zadnje uprave nije imala nikakvih problema pri obnašanju svoga posla. Unazad par godina većinski vlasnik tuženika, a to je Republika Hrvatska je inzistirao da se imenuje uprava društva. Zbog nemogućnosti pronalaska u kratkom vremenu osobe pogodne za mjesto predsjednika uprave odlučeno je da upravu preuzmu radnici društva, pa je tako CFĐ postala predsjednik uprave tuženika, a ona članica uprave tuženika. To je bilo u prosincu 2016. Pri tome ni novoimenovana predsjednica uprave ni ona nisu sklapale s tuženikom nove ugovore o radu već su za novo imenovana radna mjesta samo sklopile Aneks ugovora u kojem je bilo ugovoreno da će pola plaće za mjesto predsjednika uprave dijeliti ona i predsjednica Uprave ĆF Jakševac, na način da su plaću direktora uprave podijelile u odnosu 60:40. Kada je u ožujku 2017. CFĐ dala otkaz, a obzirom da nitko nije bio imenovan na mjesto predsjednika uprave, ona je kao članica uprave nastavila obavljati te poslove nekih par dana, a potom je putem e-maila dobila obavijest da je imenovana direktoricom društva. Potvrđuje sve navode iz tužbe i uloženih podneska. Direktoricom društva bila je sve do 30. travnja 2017. Napominje da je s prijašnjom predsjednicom nadzornog odnosa društva ugovorila dodatak na plaću i to na način da joj se ukine stari dodatak na plaću u iznosu od 1.500,00 kuna neto a da joj se umjesto toga odobrava dodatak u iznosu od razlike plaće za obnašanje dužnosti članice uprave. Sve to je ugovoreno aneksom ugovora o radu. Spomenutim aneksom ugovora o radu bilo je ugovoreno da će po prestanku obnašanja dužnosti direktora uprave društva biti vraćena na prijašnje radno mjesto, a to je viši stručni suradnik - poslovna tajnica uprave i nadzornog odbora s pripadajućim dodatkom. Po prestanku mandata dužnosti direktora društva na mjesto predsjednika uprave tuženika je imenovan CF, a njegovim imenovanjem imenovan je i novi Nadzorni odbor. Nakon par dana novoimenovani direktor CF je sazvao širi kolegiji na kojem su bili prisutni svi šefovi i rukovoditelji, a na isti sastanak ona nije bila pozvana iako smatra da je obzirom da je do nedavno obnašala dužnost direktora društva te obzirom da je bila tajnica uprave i nadzornoga odbora trebala biti pozvana. Tada počinje primjećivati da od strane CF počinje sustavno mobingiranje nje kao osobe i to na način da je isti učestalo znao vikati na nju, kritizirati je, podcjenjivati njene stavove i to sve u prisustvu kolega s ciljem da je se omalovaži. CF ju je često znao pozivati na odgovornost i to uglavnom petkom, iznoseći navode da je čuo da ga kritizira, ali ništa konkretno. Ona je to doživjela kao povod da izazove njenu ružnu reakciju do čega nije došlo. Zbog toga su joj vikendi bili upropašteni jer se osjećala jako loše, osjetila je nelagodu, a sve to je utjecalo na njeno zdravstveno stanje. Osjećala je veliki sram, nelagodu o koju nije htjela pričati pred članovima njenog kućanstva iako su isti primijetili njenu uznemirenost. Na poslu se osjećala izolirano od drugih kolega. U mjesecu svibnju 2017. CF kao predsjednik uprave zatražio je od nje da mu preda pečat društva i ostalu dokumentaciju arhiviranu u tajništvu jer da mu je to potrebno za sastanak na koji ide, odnosno da mu je pečat potreban za javnog bilježnika a ostalu dokumentaciju da želi pregledati. Ona je direktoru predala sve zatraženo, iako je smatrala da se za predaju pečata trebala napraviti primopredaja kao i za ostalu dokumentaciju koja je bila arhivirana u tajništvu. Shvatila je ovo vrlo neobičnim jer nikada prije ni jedan predsjednik uprave nije tražio da mu preda pečat, s tim da je s pečatom bila zadužena upravo ona osobno kao tajnica. Također u tom periodu joj je oduzeto pravo na korištenje e- mail adrese [adresa elektroničke pošte]. Sve to je doživjela kao da joj je time ukazano nepovjerenje. Također su joj u tom periodu, i to u svibnju 2017., uskraćeni, odnosno zabranjeno joj je korištenje financijskih izvještaja za koje je bila osobno odgovorna. Negdje u rujnu 2017. na sjednici Radničkog vijeća, a na kojoj je opozvan s mjesta predsjednika Radničkog vijeća SF, opozvani predsjednik RV je pred svim članovima RV izrekao da je čuo da je pokušala falsificirati svoj ugovor o radu i isti umetnuti u radni dosje i da je tu informaciju čuo direktno od CF. Isto je osporila te je navela da je problem nastao kod zadnjeg aneksa ugovora o radu jer je uočila da je u kadrovsku službu predan pogrešan Aneks Ugovora o radu, a isto je uočila iz razloga što je primila umanjenu plaću. Stoga je u kadrovskoj službi išla provjeriti po kojem Aneksu ugovora o radu joj se isplaćuje plaća te je zatražila djelatnicu KF da joj pokaže zadnji Aneks Ugovora o radu. Tada je primijetila da u njenom dosjeu nedostaje ispravljeni zadnji sklopljeni Aneks ugovora o radu od **.**.2017. KF je rekla da ona taj aneks ugovora o radu ima kod kuće te da će joj donijeti kopiju istoga, što je i učinila sutradan te je KF predala kopiju spomenutog aneksa te ju zatražila da evidentira datum kada je to predala. Nije točno da je pred KF poderala aneksa ugovora radu već je točno da ga je uzela nazad i otišla s istim kod direktora kadrovske službe ZF. Isti je iskazao da je za njega valjan jedino ugovor koji se nalazi u njenom dosjeu. Smatrala je da ovaj problem može riješiti jedino s direktorom CF te ga je pokušala više puta kontaktirati, a on je rekao da će to s vremenom riješiti. U ponedjeljak nakon spomenute sjednice RV kolegica KF, ZF te MF su je upoznali s tim da su bili pozvani dati iskaze o događaju. Na prije spomenutoj sjednici RV predsjednikom Radničkog vijeća je imenovan VF koji je toga ponedjeljak pozvan kod direktora CF da se upoznaju. Istog dana i ona je htjela porazgovarati s direktorom CF oko informacija koje je čula ali u prisustvu VF na što je bila grubo izgurana iz sobe CF. Tom prilikom je upoznata s tim da će istoga dana u 11 sati biti sazvana sjednica Povjerenstva na kojoj će moći iznijeti svoju obranu oko nastale situacije. Sve ovo doživjela je jako neugodno te kao izraz nepoštovanja i povrede njene osobnosti. Na sjednici Povjerenstva prilikom iznošenja obrane CF se grubo odnosio prema njoj, nije joj dao da postavlja pitanja. Na sjednici Povjerenstva je predala na uvid prisutnim članovima sporni Aneks ugovora o radu iz kojeg je bilo razvidno da ima pravo na dodatak na plaću, a kada je CF vidio predani Aneks ugovora o radu samo je odmahnuo rukom. Nakon sjednice Povjerenstva osjećala se jako loše, imala je velike glavobolje, nesanicu, povraćala je te nije mogla piti terapiju koju inače koristi. Nastavila je raditi sve do petka toga tjedna, a u petak je otvorila bolovanje. Njena liječnica ju je uputila liječniku dr. C u Dom zdravlja Novi Zagreb koji se bavi mobingom, a kod kojeg je išla na grupne terapije. Na bolovanju je bila devet mjeseci, a kroz taj period koristila je propisane lijekove koje je morala s oprezom koristiti zbog ranijih dijagnoza, a sve stoga kako bi ublažila svoje psihičko stanje. Preporučena joj je dnevna bolnica u Psihijatrijskoj klinici Sveti Ivan. Za vrijeme bolovanja zaprimila je od tuženika opomenu pred otkaz. Za vrijeme bolovanja CF je u tri navrata pokušao smijeniti je s mjesta povjerenice za zaštitu osobnih podataka pred RV ali sva tri pokušaja su bila bezuspješna jer se tome protivilo RV. Sva tri puta CF je iznosio različite razloge zbog kojih smatra da je treba maknuti s mjesta povjerenice za zaštitu osobnih pataka. Nakon što je otišla na bolovanje poslove tajnika uprave i nadzornog odbora nastavio je obavljati kolega MF. Prema njenim saznanjima CF širio je laži o njoj. Nakon povratka sa bolovanja bila je odmah upućena na korištenje godišnjeg odmora, i to u dogovoru s OF, jer joj je isti iskazao da mora riješiti radno mjesto za MF. Za vrijeme korištenja godišnjeg odmora od strane pravnice društva telefonski putem je obaviještena da će joj se produljiti korištenje godišnjeg odmora. Istome se suprotstavila te se vratila na posao. Po povratku na posao razgovarala je s pravnicom koja joj je rekla da MF nikada neće biti maknut s mjesta tajnika, a nakon toga razgovarala je osobno s direktom OF koji ju je tada uputio da je od sada njeno mjesto rada u drugoj sobi, dakle ne u sobi koju je prethodno koristila, a koja se nalazi odmah pored tajništva. Na upit koji će biti njeni radnici zadaci direktor joj je rekao da sada može popisati arhivu i obavljati slične poslove za koje smatra da nisu poslovi i radni zadaci njenog radnog mjesta. Svi poslovi i radni zadaci njenog mjesta su bili dodijeljeni MF te poslove tajnika do danas više nije radila. Kada je poslana u drugu sobu dobila je zadatke koji nisu odgovarali opisu njenog radnog mjesta kao što je popis kvadrature tiskare s pripadajućim brojem korisnika toga prostora. Sve dobivene radne zadatke ona je obavila. Doživljavala je veliko omalovažavanje i ponižavanje od strane kolega, a koje su dobile uputu direktno od CF da je se izolira. Nakon toga je ponovno bila upućena na korištenje godišnjeg odmora iako osobno nije bila suglasna s tim. Nakon povrataka s korištenja godišnjeg odmora njena soba je bila zauzeta s tuđim stvarima te je obaviještena da su njenu sobu dali na korištenje revizorima koji su privremeno kod tuženika te je zamoljena da samo privremeno preseli u novu radnu sobu. Nakon što su revizori napustili prostore tuženika pokušala se vratiti u svoju radnu sobu na što je dobila informaciju direktno od MF da je direktor osobno tražio da ona bude premještena u zadnju sobu na hodniku, a to je također doživjela kao povredu dostojanstva. U toj novoj radnoj sobi bilo joj je omogućeno korištenje telefona i računala. Putem e-maila se obraćala direktoru da joj se daju radni zadaci, na što je dobila odgovor da će joj kadrovska služba dati radne zadatke. Većinu vremena njoj su dodjeljivani poslovi koje je doživjela kao omalovažavanje odnosno kao mobing praznog stola. U to vrijeme je dobila i opomenu zbog kašnjenja na posao, a to sve iz razloga što je boravila na pauzi duže od propisanog vremena za pauzu iako je osobno MF upoznala s tim da zbog svog zdravstvenog stanja mora paziti na prehranu te jesti u obližnjem restoranu te ga je pitala da li zbog toga može ostati duže na poslu kako bi nadoknadila izgubljeno radno vrijeme, a na što joj je isti odgovorio da je to u redu. Ona je jedina od zaposlenika dobila opomenu zbog kašnjenja u povratku s pauze iako je osoba koja poštuje radno vrijeme te čak dolazi i ranije na posao. Aparat koji evidentira ulazak i izlazak iz društva nije mjerodavan jer istim može upravljati MF koji jedini ima pristup istome. Do danas sjedi u dodijeljenoj sobi te svakodnevno moli da joj se dodjele radni zadaci. Nakon što je KF dala otkaz kod tuženika, u petak joj je dodijeljen radni zadatak da izvrši obračune studentskih ugovora, cca 100 komada i to do kraja radnog vremena, iako nikada do tada taj posao nije obavljala, već je isto obavljala KF. Stoga je kontaktirala KF te je zamolila da joj pomogne pri izvršenju toga radnog zadataka na što je ona rekla da je većina podataka na njenom računalu na koji nema pristup. Napominje da je u ponedjeljak trebala početi koristiti godišnji odmor u dogovoru s direktorom te obzirom da je taj opsežni radni zadatak dobila tek u petak pred kraj radnog vremena zamolila je MF pomoć pri izvršavanju toga radnog zadataka te je rekla da je voljna raditi i u ponedjeljak i utorak bez obzira što joj tada započinje godišnji odmor. Na to joj je MF odgovorio da će joj se javiti, čekala je cijeli ponedjeljak ali nitko se nije javio te je započela s korištenjem godišnjeg odmora. Po povratku sa godišnjeg odmora ,vidjela je e-mailove koje joj je slao direktor CF, a u kojima je bila prozivana kao neradnik. Primijetila je da se sve kolege boje komunicirati sa njom te dobila osjećaj izoliranosti i obeshrabrenosti. Soba koja joj je zadnja dodijeljena također kod nje izaziva osjećaj izoliranosti jer se nalazi na kraju hodnika. Također više nikada nije bila pozivana na sjednice nadzornoga odbora iako bi to trebala biti obzirom da da je i dalje zaposlena na radnom mjestu tajnice.

30. ZZ tuženika CF je u svom iskazu naveo da je postao direktorom tuženika početkom 2017., a njegovim imenovanjem prestao je mandat tužiteljici. U trenutku njegovog imenovanja pristupila mu je tužiteljica te mu je rekla da sve konce u rukama drži ona te da može opušteno pristupiti poslu, da će ona voditi brigu o svemu, koje navode je smatrao vrlo čudnim. Pregledom dokumentacije našao je dopis bivšeg predsjednika uprave tuženika DF od 6. rujna 2013. kojim isti izjavljuje da nije potpisao odluku tuženika od 29. svibnja 2012. a kojom se između ostalog i tužiteljici odobrava isplata dodatka na plaću u iznosu od 1.000,00 kuna, na svakoj plaći do opoziva. Primjerak navedenog dopisa je predao u spis i za protivnu stranu. Ističe da je prethodna uprava društva donijela odluku kojom se opoziva odluka o isplati dodatka na svakoj plaći za tužiteljicu. Tužiteljica ga je u više navrta tražila da donese odluku kojom će joj biti odobrena isplata dodatka na plaću, na što joj je odgovorio da prvo mora vidjeti kako će teći poslovanje tuženika, da mora sagledati cijelu situaciju pa će s vremenom razmisliti o tome. Tužiteljica je čak intervenirala preko direktora financija tuženika kako bi joj se ponovno isplaćivao dodatak na plaću. Misli da su od tuda krenuli svi problemi sa tužiteljicom. Navodi da je tužiteljica bila itekako svjesna da je opozvana oduka kojom joj se odobrava isplata dodatka na plaću. Usprkos tome tužiteljica je pristupila djelatnici KF s primjerkom Aneksa ugovora o radu, a u kojem je bilo ugovoreno da ima pravo na isplatu dodatka na plaću. Djelatnica KF je preuzela Aneks koji joj je dala tužiteljica te je isti zavela s datumom kad ga je zaprimila. Na to je tužiteljica reagirala na način da je predani aneks uzela iz ruku KF te isti poderala pred njom te je rekla KF da cijelu situaciju s aneksom zaboravi i da isto ne spominje pred njim. Tužiteljica je bila prema KF neugodna, vikala je na nju te se KF jako uznemirila. KF se odmah obratila svome neposredno nadređenome direktoru financija ZF koji joj je rekao da je jedino važeće ono što se nalazi u dosjeu tužiteljice od ranije. On se u to vrijeme nalazio na službenom putu, a po povratku s puta je rekao KF da ukoliko je sve tako kako je čuo da je dužna podnijeti prijavu za povrede iz radnog odnosa, te je KF tako i postupila. Osnovano je Povjerenstvo koje je ispitalo sve navode tužiteljice, odnosno ispitana je tužiteljica, KF i MF kojega je tužiteljica također optužila da je kriv za nestanak njenog Aneksa ugovora radu. Usprkos utvrđenoj povredi obveze iz radnog odnosa Uprava društva i Povjerenstvo je odlučilo tužiteljici izreći samo opomenu, imajući u vidu godine radnog staža tužiteljice kod tuženika, njene godine života kao i činjenicu da ima par godina do mirovine. Budući da je imenovan odgovornom osobom kod tuženika smatrao je da jedino on ima prava i obveze posjedovati pečat društva budući da se istim potpisuju službeni dokumenti tuženika. Stoga nije točno da je od tužiteljice oduzeo pečat već je isti samo zadužio. Isto se odnosi i na e-mail adresu koja se odnosi isključivo na upravu tuženika te smatra da se istom može koristiti samo uprava društva odnosno on kao direktor. Tužiteljici je rekao da može otvoriti mail adresu na tajništvo ili da se koristi mail adresom na svoje ime, koju je već i posjedovala a gdje je i potpisana kao tajnica društva. Smatra da su sve tvrdnje tužiteljice neistinite, isto se odnosi i na navode tužiteljice gdje navodi da joj je oduzeta dokumentacija. Svu dokumentaciju za koju je smatrao da je on treba imati je i uzeo. Što se tiče financijska izvješća ističe da nije mogao tužiteljici zabraniti korištenje istih budući su isti javno dostupni i to kako na web stranici tvrtke tako i na stranicama Zagrebačke burze. Također nije točno da je o tužiteljici širio zlonamjerne glasine već se radi o zamjeni teza. Naime tužiteljica je na više strana iznosila svoje nezadovoljstvo njim kao novim direktorom tuženika, navodeći da je više očekivala od nove uprave. Nema nikakvih osobnih saznanja o navodima koji su se iznosili na sjednici RV. Prema tužiteljici kao i prema svim djelatnicima tuženika odnosio se isključivo profesionalno. Na izričito pitanje je li vikao na tužiteljicu, istu kritizirao i podcjenjivao njene stavove odgovara da to apsolutno nije istina. Dozvoljava mogućnost da je ponekad došlo do povišenih tonova i to s obje strane u argumentiranim raspravama. Tužiteljica je uvijek imala pravo koristiti godišnji odmor u terminima koje je tražila, a samo iznimno kada je trebalo mijenjati kolege tada joj je on odredio termin korištenja. Tužiteljica je nakon izrečene mjere upozorenja - opomene otišla na dugotrajno bolovanje pa je stoga tuženik morao naći zamjenu za tužiteljicu te je na mjesto tajnika postavljen MF, koji se dodatno školovao te je imao potrebne kvalifikacije za to radno mjesto. Nije siguran je li sistematizacijom društva propisan broj izvršitelja na radnom mjestu tajnika. Tužiteljica se po povratku s bolovanja vratila na svoje radno mjesto tajnice tuženika i to u ured u kojem je već tada sjedio MF. Radi se o površinski malom prostoru gdje su se tužiteljica i kolega MF gurali na malom prostoru i bili nezadovoljni. Stoga je donesena odluka da se tužiteljica premjesti u drugi ured, veće površine, a koji se nalazio u hodniku gdje su i svi drugi uredi. Ured u koji je premještena tužiteljica se nalazi pored ureda ljudskih resursa i pravne službe. Tužiteljica je u obavljanu svoga posla usko surađivala s uredom ljudskih resursa pa je stoga premještanje tužiteljice pored ureda ljudskih resursa bilo svrsishodno. Tužiteljici su u novom uredu osigurana sva sredstva za rad kao što je računalo, telefon. Prije preseljenja u novi ured tužiteljica je jedno kratko vrijeme bila preseljena u jednu manju sobu koju inače koriste revizori društva a koja nije bila adekvatna za obavljanje radnih zadataka za koje je bila zadužena tužiteljica. Inače tužiteljica je u manju sobu koju inače koriste revizori društva preseljena na njen zahtjev dok je naknadno odlukom društva preseljena u adekvatni prostor. Nije od tužiteljice zaprimio nikakvu primjedbu vezano uz preseljenje. Ured u koji je tužiteljica preseljena nalazi se pored tri druga ureda te nije bila nikakva namjera izolirati tužiteljicu. Tužiteljica je prije odlaska na dugotrajno bolovanje obnašala poslove povjerenika za zaštitu osobnih podataka, međutim kako se ista nalazila na dugotrajnom bolovanju, a misli da je u međuvremenu došlo do izmjene određenog pravilnika, smatrali su da je potrebno da se druga osoba imenuje povjerenikom za zaštitu osobnih podataka. Stoga je, i to uz suglasnost RV, druga osoba imenovana povjerenikom za zaštitu osobnih podataka. Istaknuo je da prema tužiteljici nikada nije iskazao nepoštovanje i omalovažavanje, a kamoli radnje koje bi se mogle protumačiti mobingom. Tužiteljica ima povlašteni položaj kod tuženika na način da koristi mjeru omogućenu od strane uprave na način da radi 50 % radnog vremena uz punu plaću i to na način da tužiteljica dolazi na posao svaki drugi radni dan i to po njenoj želji, tužiteljica je inače jedina osoba kod tuženika koja ima pravo korištenja takve mjere. Tužiteljica je u periodu kroz tri mjeseca, a sve se događalo kroz 2019. opetovano i kontinuirano kršila propisano radno vrijeme i to na način da je svakodnevno koristila pauzu u duljem trajanju od propisane, a bez da je dobila ili tražila odobrenje za to. Smatra da je uprava jedino ovlaštena za davanje odobrenja za dulje korištenje pauze. Drži da takvo ponašanje tužiteljice loše utječe na atmosferu među drugim kolegama te da je poslodavac u takvom slučaju dužan reagirati i opomenuti djelatnika. Tužiteljica je po povratku s bolovanja i korištenja godišnjeg odmora obnašala administrativne poslove i to u skladu s sklopljenim ugovorom o radu, poslove vezano uz studentske ugovore, evidencije godišnjih odmora, popisivanje administracije i sudskih predmeta, a sve što je vezano uz suradnju s uredom ljudskih resursa i drugim službama. Pri tome ističe da je tužiteljica u e-mal komunikaciji iskazala da je zadovoljna s dodijeljenim zadacima. Radno mjesto tužiteljice je radno mjesto tajnice, a tužiteljica po povratku s bolovanja i godišnjeg odmora jedino više nije obavljala poslove prespajanja telefonskih poziva iz ureda Uprave već je to radio MF, pri čemu napominje da nije bilo velikog obima posla. Upoznat je s poslovima koje inače obavlja tajnik te smatra da je tužiteljica iste i obavljala. MF je također obavljao poslove administrativne prirode i surađivao s odjelom ljudskih resursa te je obavljao sve poslove kao i tužiteljica. Nakon što je tužiteljica iznijela pritužbu vezano uz dodatak na plaću ispitao je sve okolnosti te je utvrdio da je prethodna uprava opozvala odluku o isplati dodatka na plaću za tužiteljicu te da u postojećem Aneksu ugovora taj dodatak nije bio ugovoren. Sjednice nadzornog odbora nisu u ingerenciji direktora, sjednice saziva predsjednik nadzornog odbora i iste vodi. On nije prisutan na svim sjednicama već samo kad je pozvan, a na sjednicama na kojima je on bio prisutan tužiteljica nije bila. On ima e-mail adresu sa svojim imenom i prezimenom u domeni društva kao i svi drugi zaposlenici društva, a osobno se koristi i e- mail adresom [adresa elektroničke pošte]., pristup istoj ima i MF.

31. Svjedokinja ČFĐ je u svom iskazu navela da je bila predsjednica Nadzornog odbora tuženika u periodu od 2013./2014. do 2017., a u to vrijeme tužiteljica je radila na radnom mjestu tajnice uprave i tajnice nadzornog odbora. Nakon što je tužiteljica postavljena u upravu društva, osobno je tužiteljici potpisala Aneks ugovora o radu, kojim je bilo ugovoreno da se tužiteljica ima pravo vratiti na svoje radno mjesto i na svoj broj bodova zajedno s dodatkom na plaću koji je primala zajedno s obavezama u nadzornom odboru. Sve se događalo negdje 2017. , pred kraj njenog mandata u nadzornom odboru tuženika. U to vrijeme ona je jedina bila ovlaštena potpisati ugovor o radu i aneks ugovora o radu za tužiteljicu. Držala se strogo propisane procedure i u skladu s danim uputama. Nije vršila osobno kontrolu gdje se ostavljaju koji dokumenti pa ne može odgovoriti je li je potpisani aneks ugovora o radu bio položen u dosje tužiteljice. Nije joj poznato da je nakon potpisa Aneksa ugovora o radu, uprava tuženika donijela odluku o opozivu isplate dodatka na plaću tužiteljici. Pri tome je istaknula da postoji povijest dokumenata u Cerpu, a to je danas Ministarstvo državne imovine. Izričito navodi da je tužiteljica prije potpisivanja Aneksa ugovora o radu obnašala poslove tajnice uprave i istovremeno tajnice nadzornog odbora i članica uprave te je shodno tome i imala pravo na dodatak na plaću koji joj je i odobren potpisom aneksa ugovora o radu. Tužiteljica nije mogla istovremeno obnašati poslove člana uprave i predsjednika uprave pa za to vrijeme tužiteljica nije imala pravo na dodatak na plaću. Tužiteljici je bilo obećano da će se po imenovanju nove uprave društva vratiti na svoje radno mjesto s ugovorenim dodatkom na plaću. Tužiteljica je kao tajnica nadzornog odbora bila zadužena za pripremu sve dokumentacije za sjednicu, njoj kao predsjednici je davala informacije kada može sazvati sjednicu, koji su materijali pripremljeni i koji su adekvatni za sjednicu, sastavljala je zapisnike o održanim sjednicama, te je donošenje odluke proslijedila dalje na upravu društva i zainteresiranim osobama te izvještavala o tome koje su se odluke provodile. Ugovoreni dodatak na plaću za tužiteljicu ni u jednom momentu nije bio sporan te nije došlo do izmjene istoga. Izričito ističe da je Aneks ugovora o radu u kojem je ugovoren dodatak na plaću po povratku na radno mjesto tajnice uprave i nadzornog odbora jedini valjani Aneks. Moguće je da je došlo do ispravka potpisanih aneksa ugovora o radu i to isključivo uvijek po uputi S. Kod izmjene aneksa ugovora o radu nisu bili obvezni za to sazivati sjednice, niti su stavljali van snage prijašnje Anekse ugovora radu pa su potpisivali nove. Svaki Aneks ugovora se odnosi na točno određene pozicije koju obnaša neki djelatnik i svaki Aneks ugovora o radu ima dodatak na plaću, vezano uz poziciju. Ističe da je bilo više verzija Aneksa ugovora o radu od 6. ožujak 2017. jer su iste usklađivali, a nisu donosili nikakve odluke o izmjenama prije potpisanih aneksa. Na upit zašto su postojala dva ugovora koje je tuženik potpisao s tužiteljicom, a od kojih je jedan uključivao pravo tužiteljice na isplatu dodatka, iskazuje da je to zato je prvi ugovor nije sadržavao sve što je trebao između ostalog i pravo tužiteljice na isplatu dodatka pa je stoga ona u predviđenom roku potpisala novi Aneks ugovora o radu s tužiteljicom. Ne zna što je točno bilo dalje s prvo sklopljenim ugovorom. Kada je gospodin CF postao direktor tuženika pozvali su je na sastanak na kojem su joj postavili pitanja o karakteru tužiteljice i njenom odnosu s drugim zaposlenicima a na koja pitanja nije htjela odgovarati jer je smatrala ista neprimjerena. Ne može se točno sjetiti u kojem razmaku je potpisala novi Aneks ugovora o radu s tužiteljicom koji je sadržavao pravo na isplatu dodatka, a u odnosu na prvo potpisani ugovor. Ne može se točno sjetiti što je točno bio povod da se potpiše aneks ugovora o radu, odnosno ne zna da li je povod bio dopis ili poziv CERP-a, ali činjenica je da je dodatak bio određen odlukom unutar tuženika koja je donesena još prije nego što je ona postala predsjednica nadzornog odbora. Namjera je bila ne oštetiti tužiteljicu za vrijeme dok je preuzela dužnost člana uprave i direktorice tuženika. Obzirom da je bila predsjednik nadzornog odbora nije imala ovlasti staviti van snage prethodno sklopljene anekse ugovora o radu, već je isto bilo u nadležnosti pravne službe. Na sastanku na koji je pozvana kada je gospodin CF postao direktor tuženika nije bilo riječi o sklopljenim aneksima ugovora za tužiteljicu niti bilo kakve dokumentacije.

32. Svjedok MF je u svom iskazu naveo da je sam zaposlen kod tuženika od 2007. a trenutno radi na radnom mjestu poslovni tajnik uprave, na kojem radnom mjestu radi negdje od 2016. -2017. Naveo je da je od strane bivše uprave poslan na doškolovanje kako bi mogao obnašati poslove navedenog radnog mjesta. Za vrijeme mandata predsjednika uprave GF on je obnašao poslove tajnika Uprave. Dolaskom nove uprave pod mandatom predsjednika PF on je maknut s toga radnog mjesta. Kada je predsjednik uprave postao CF isti ga je ponovno postavio na mjesto tajnika uprave. Tom prilikom direktor mu je rekao da postoje određeni problemi s tužiteljicom, da ista učestalo koristi bolovanje te da je izgubio povjerenje u nju. Kao tajnik uprave obnaša sve administrativne poslove a uz to obavlja i poslove prevođenja, poslove zaštite na radu i poslove vođenja fiksne telekomunikacije. Ovi nabrojani poslovi su dodatni poslovi a iste obavlja od prethodnih godina. Tužiteljica također radi kod tuženika na radnom mjestu poslovni tajnik uprave. Kada ga je direktor CF postavio na mjesto tajnika uprave dodijeljen mu je ured u tajništvu uprave, a uprava se nalazi na cijelom jednom katu. Po povratku tužiteljice s bolovanja jedno vrijeme su tužiteljica i on sjedili u istom uredu. U tom uredu se nalazi samo jedan radni stol te su tužiteljica i on sjedili za istim stolom. Uprava je donijela odluku o premještanu tužiteljice u novi ured a radilo se o susjednoj prostoriji. Kada su kod tuženika došli revizori istima je omogućeno korištenje ureda u kojem je sjedila tužiteljica. Misli da se tužiteljica u to vrijeme nalazila na bolovanju. Po povratku tužiteljice s bolovanja ista je premještena u novi ured, koji se nalazi na istom katu. Vrstu poslova koje obavljaju on i tužiteljica kao poslovni tajnici uprave su apsolutno identični i radi se o administrativnim poslovima, s tim da on ima povećani obujam poslova vezao uz prije navedene dodatne poslove. Nije mu poznata sistematizacija radnih mjesta kod tuženika vezno uz broj izvršitelja predviđenih za radno mjesto poslovni tajnik, ali zna da je za to radno mjesto preduvjet poznavanje bar dva strana jezika. U vrijeme njegova zaposlenja kod tuženika 2007. postojala su dva poslovna tajnika. Nadalje iskazuje da je jednoga dana u ured KF pristupila tužiteljica koja je u rukama držala Aneks ugovora o radu te je zatražila od kolegice KF da taj Aneks ugovora o radu uloži u njen dosje. On se cijelo vrijeme nalazio pored kolegice KF te je pratio cijelu situaciju. Kolegica KF je iskazala tužiteljici da Aneks ugovor o radu kojeg drži u rukama nije Aneks ugovora koji postoji u dosjeu. Kolegica KF je zatražila od računovodstvene službe da provjeri koji Aneks ugovora za tužiteljicu je u financijskoj službi te je utvrđeno da financijska služba raspolaže s istim Aneksom ugovora koji je i u dosjeu tužiteljice. Tada je tužiteljica postola neugodna te je kolegicu KF i njega optužila da su krivi za nestanak Aneksa ugovora oradu. Pri tome je inzistirala da se Aneks kojeg je imala uloži u dosje. Kolegica KF je predmetni aneks zaprimila te je na isti stavila prijemni štambilj s datumom kada ga je preuzela, potom je kontaktirala svoga neposredno nadređenog ZF, šefa zajedničke službe te ga obavijestila o svemu. Nadalje svjedok je iskazao da on osobno nije vidio sastojke Aneksa ugovora o radu kojeg je tužiteljica imala u rukama. Potom je tužiteljica nakon što je kolegica KF razgovarala s svojim nadređenim zatražila od kolegice KF da joj vati nazad zaprimljeni Aneks ugovora o radu te ga je pred njim i kolegicom KF poderala. U vezi nastale situacije sastavljena je komisija koja je ispitivala sve okolnosti događaja te se u povodu toga i on očitovao pisanim putem. Koliko mu je poznato poslodavac je uvijek izlazio u susret zaposlenicima oko rasporeda korištenja godišnjeg odmora osim u izuzetnim situacijama kada je to vezano uz povećani opseg posla. Konkretno i njemu je u par navrata poslodavac prolongirao korištenje godišnjeg odmora za razdoblje kada su potrebe posla to zahtijevale. Tužiteljica je po povratku s bolovanja obavljala identične poslove kao i on s tim da istovremeno ne obnašaju iste poslove. Kod tuženika postoji više pečata a istima raspolaže uprava, računovodstvo i prodaja. On kao poslovni tajnik društva nema u svome posjedu pečat, a isti po potrebi zatraži od kadrovske službe. Radni zadaci koje obavljaju on i tužiteljica razlikuju se u tome što on dogovara sastanke i to isključivo iz razloga što sjedi u uredu pored sobe za sastanke dok tužiteljica nema takve radne zadatke. U svom radu on se koristi isključivo s privatnom e-mail adresom dakle sa svojim imenom i prezimenom, a samo u dogovoru s predsjednikom uprave šalje e-mailove s adrese uprave sa potpisom Uprave. Ova situacija se događa isključivo po nalogu i uputi predsjednika. Poznato mu je da u uredu u kojem je smještena tužiteljica postoji računalo i telefon te su isti omogućeni tužiteljici za korištenje. Sva poslovna dokumentacija se nalazi po raznim uredima, a poslovna dokumentacija je dostupna svima. Koliko mu je poznato financijska izvješća su dostupna direktoru i financijskim službama, a on kao tajnik društva nikada nije imao doticaja s istima. On nikada nije čuo od direktora tuženika negativne glasine o tužiteljici, on s tužiteljicom ima korektan odnos. Na sjednicama Nadzornog odbora nikada nije prisutan tajnik društva. Na tim sjednicama je prisutna pravnica društva. Poznato mu je da je za vrijeme prethodnih uprava tužiteljica znala biti prisutna na sjednicama Nadzornog odbora, pretpostavlja kao zapisničar. Ni on ni tužiteljica nisu sudjelovali na sjednicama Nadzornog odbora kao zapisničari, a zapisnik nadzornog odbora sada vodi pravnica. Koliko se sjeća tužiteljica je bila prisutna na prvoj sjenici Nadzornog odbora i to kao član uprave odnosno predsjednik. On nikada nije čuo da je direktor vikao na tužiteljicu niti je vrijeđao. Evidenciju o radnom vremenu kod tuženika vodi on, svi djelatnici se po dolasku na posao evidentiraju karticom te se vrijeme dolaska automatski zabilježi u sustavu. Sve eventualne promjene koje on osobno unosi su vidljive u sustavu, djelatnici su se dužni evidentirati pri odlasku na pauzu i povratku s iste, na kraju mjeseca se radi mjesečni izvještaj o radnom vremenu te je u istome vidljivo svako kašnjenja pojedinog djelatnika, pravna služba radi analizu mjesečnih izvještaja o korištenju radnog vremena i nepravilnostima, a sjeća se da su za tužiteljicu utvrđene nepravilnosti oko poštivanja radnog vremena, koliko se sjeća radilo se o kašnjenju s pauze. Iskazuje da je i za neke druge radnike utvrđeno da ne poštuju radno vrijeme te su zbog toga dobili opomene. On i tužiteljica imaju korektne odnose. Tužiteljica radi skraćeno zbog korištenja mjere skraćenog radnog vremena koju mjeru joj je omogućila uprava. On obnaša poslove tajnika uprave kao i djelomično kadrovske poslove, on i tužiteljica usko surađuju s kadrovskom službom. Poslove koje je obavljao za vrijeme mandata predsjednika GF su identični poslovi koje i sada obavlja kao tajnik društva, misli da je za vrijeme mandata predsjednika GF imao veći opseg poslova od tužiteljice jer je tužiteljica je u to vrijeme bila na bolovanju. Administrativne poslove koje obavlja kao tajnik društva su komunikacija s strankama, vođenje evidencije i analiza određene dokumentacije, dogovaranje sastanka, te sudjeluje na sastancima sa partnerima iz Njemačke obzirom na poznavanje njemačkog jezika. Tužiteljica ne obnaša komunikaciju sa strankama i dogovaranje sastanaka dok vođenje evidencije i analizu određene dokumentacije radi i tužiteljica. Interne akte društva i ugovore vodi i sklapa isključivo pravna služba. Vođenje evidencije studentskih ugovora i evidencije o korištenju godišnjih odmora obavlja kadrovska služba s time da je i uprava društva vodila evidenciju studentskih ugovora odnosno tajnik društva. Ured u kojem sada sjedi koristio je i u vrijem mandata predsjednik GF te je u ured ponovno premješten po stupanju CF na mjesto direktora. Predmetni ured tužiteljica je koristila za vrijeme tri mandata različitih uprava, uključujući i za vrijeme kada je tužiteljica bila predsjednik uprave, tužiteljica je dugo godina koristila predmetni ured. Kod tuženika je bila revizija koja je trajala 4 mjeseca, revizori su dolazili povremeno u prostorije tuženika i koristili ured koji se nalazi odmah pored ureda u kojem on sjedi i koji je bio dodijeljen tužiteljici privremeno. Kad je stupio na radno mjesto tajnika za vrijeme mandata sadašnjeg direktora povećana mu je plaća sukladno sklopljenom ugovoru o radu pri čemu ističe da je imenovanjem na mjesto tajnika sklopio novi ugovor o radu. Za vrijeme mandata DF tuženik je preselio u nove prostorije te je od tada na mjesto tajnika uprave bila zaposlena samo tužiteljica. Tužiteljica dolazi na posao prije propisanog radnog vremena, ali je pravilo kod tuženika da se propisano radno vrijeme mora poštivati, tužiteljica ne odlazi ranije s posla. Pravnu službu upozorava on ili uprava kod utvrđenih nepravilnosti u poštivanju radnog vremena. Tužiteljici je rekao da je razlog njenog preseljenja iz manje sobe u sobu na dnu hodnika zbog revizora. Ne sjeća se da je zatvarao vrata između sobe u kojoj je sjedila tužiteljica i sobe u kojoj je on sjedio. On nema osobno pristup video nadzoru te iskazuje da nije pratio tužiteljicu u njenom kretanju po prostorijama tuženika i komunikaciji s drugim kolegama. Nije dobio striktno uputu od strane uprave društva da pazi na tužiteljičini dolazak i odlazak na posao kao i vrijeme korištenja pauze.

33. Svjedokinja KF je u svom iskazu navela da je bila zaposlena kod tuženika od kraja 2013. do 31. srpnja 2019. na radnom mjestu stručni suradnik za kadrovske poslove. Ugovor o radu tužiteljice je bio pohranjen u kadrovskoj službi u njenom dosjeu, sjeća se da joj je tužiteljica dostavila svoj ugovor o radu kojeg je pohranila u njen dosje. Nakon nekih 2-3 tjedna tužiteljica je pristupila u njen ured te dostavila drugi ugovor o radu koji se razlikovao u odnosu na prvotno pohranjeni. Sjeća se da je razlika između ta dva ugovora bila u odredbi koja se nalazila negdje pri kraju ugovora a ista je sadržavala pravo na isplatu dodatka. U to vrijeme je direktor tuženika je bio CF, ona se stoga obratila direktoru CF i rekla mu da je tužiteljica dostavila novi ugovor o radu koji nije istovjetan prvotnom. Direktor ju je uputio da ne smije zaprimiti ništa te je zbog cijele situacije trebala i pisati izjavu. Zbog proteka vremena ne može se sjetiti baš svih detalja. Osobno s tužiteljicom nije imala nikakve konflikte, bile su u jako dobrim odnosima a koliko joj je poznato tužiteljica je bila u dobrim odnosima i s drugim kolegama. Ne može se sjetiti kako je tužiteljica reagirala u trenutku kada joj je rekla da ne može primiti novo dostavljeni ugovor o radu. Sjeća se da je u tom trenutku tužiteljica spominjala i predsjednicu nadzornog odbora LF. Misli da su u tom trenutku tužiteljica i ona bile same u prostoriji. Oko nastale situacije je razgovarala samo s direktorom CF i ZF koji je bio direktor financija. Koliko se sjeća kod tuženika pravo na isplatu dodataka imale su jedna do dvije osobe. Sjeća se da je u trenutku kada joj je tužiteljica dostavila drugi ugovor o radu istoj rekla da taj ugovor ne može zaprimiti, ali da će isti kopirati i tu kopiju pohraniti u dosje sa datumom od toga dana. Nakon nekih pola sata tužiteljica se vratila u njen ured te zatražila kopiju te je istu poderala preda njom. Sjeća se da je tužiteljica bila uznemirena. Ne sjeća se da joj je tužiteljica rekla da šuti o tome. Ne može se sjetiti točno nakon koliko vremena se obratila direktoru vezano uz novo dostavljeni ugovor od strane tužiteljice, a čiju kopiju je pohranila u dosje. Tužiteljica je radila kod tuženika i prije nego je ona zasnovala radni odnos kod tuženika te je radila na radnom mjestu tajnice uprave. Sjeća se da je uz tužiteljicu često znao sjediti i MF, ne zna točno koje je on poslove obavljao, misli da je radio po uputama direktora CF. Za vrijeme dok je direktor tuženika bila ĆF, MF nije sjedio pored tužiteljice niti radio po uputama direktora. MF je sjedio u tajništvu i radio po uputama direktora za vrijeme mandata GF. Nakon što je gospodin CF postao direktor tuženika ona je bila raspoređena u sobu u kojoj je sjedila zajedno s pravnicom, dok je tužiteljica preseljena u sobu na kraju hodnika, predmetna soba je predstavljala sobu kadrovske službe te je tužiteljici bilo rečeno da mora držati zatvorena vrata. Soba u koju je preseljena tužiteljica je prije toga bila njena soba. Ne zna tko je tužiteljici rekao da mora držati zatvorena vrata. Ne zna koje radne zadatke je tužiteljica dobivala nakon što je preseljena u njenu sobu. Sjeća se da joj je u jednom trenutku direktor rekao da da tužiteljici da piše rješenja o godišnjim odmorima. Soba u kojoj je prije sjedila tužiteljica se nalazila pored predsjedništva, radi se o sobi koja je predviđena samo za jednu osobu. Novo dostavljeni ugovor bio je potpisan od strane tužiteljice i gđe. ČFĐ, ne zna je li je ČFĐ bila ovlaštena zastupati tuženika. Kada je tužiteljica preseljena u sobu kadrovske službe tamo nije obavljala tajničke poslove. Misli da je tužiteljica preseljena u sobu kadrovske službe nekih mjesec dana nakon što je direktorom tuženika postao gospodin CF. Tužiteljica nije sklapala nikakve nove ugovore o radu vezano za njeno mjesto tajnice. Ona i kolegica FF također su dobile uputu da moraju držati vrata zatvorena, da nema druženja. Tužiteljica i direktor CF imali su strogo poslovni način komunikacije, u to vrijeme vladala je jedna napeta atmosfera a sve zbog tenzija između tužiteljice i direktora te je vladao neki generalni osjećaj da se ne smiju družiti s tužiteljicom, također HF je dolazio u njen ured te govorio da se ne druže s tužiteljicom, a takva je atmosfera bila sve dok nije prestala raditi kod tuženika.

34. Svjedokinja CFĐ je u svom iskazu navela da je bila zaposlena kod tuženika na radnom mjestu pravnika i to sve od 2012. do 2017. , s tim da je zadnja tri mjeseca radnog staža bila imenovana predsjednicom uprave. Zadnja tri mjeseca njenog mandata tužiteljica je bila imenovana članom uprave društva. Krajem 2016. tadašnji direktor je dao ostavku te je ona zamoljena da preuzme dužnost predsjednika uprava. Kako je u to vrijeme već bila u fazi pronalaska novog posla prihvatila je ponuđeno mjesto uz uvjet da to bude svega tri mjeseca te da za to vrijeme član uprave bude tužiteljica koja je sa njom usko surađivala. Kod dolaska svakog novog direktora uvijek su se sklapali novi ugovori o vođenju poslova. U konkretnom slučaju kada je postala predsjednica uprave sklopila je miješani ugovor o radu i menadžerski ugovor, a isto se odnosi i na tužiteljicu. Uvijek su se dakle sklapali novi ugovori ovisno o radnom mjestu pri čemu napominje da se nije radilo o tipskim ugovorima. U vrijeme kada je postala predsjednica uprave njoj i tužiteljici je bilo ponuđeno od strane predsjednice nadzornog odbora ČFĐ da svaka od njih uzme plaću predviđenu za mjesto predsjednika uprave iako je tužiteljica tada bila imenovana članom uprave. Obzirom na situaciju kod tuženika, pri tom misli na loše financijsko stanje, tužiteljica i ona su odbile tu ponudu te su odlučile podijeliti plaću predsjednika uprave te istovremeno zadržati plaću radnog mjesta koje su do tada imale konkretno ona za radno mjesto pravnice a tužiteljica za radno mjesto tajnice. Obzirom da su tužiteljica i ona obavljale i neke dodatne poslove to su imali ugovoreno pravo na isplatu dodatka a sve temeljem odluke tadašnjeg predsjednika uprave M. Kada je postala predsjednica uprave, a tužiteljica članica uprave tadašnja predsjednica nadzornog odbora im je rekla da zadrže sva stečena prava pa su tako zadržale i pravo na isplatu dodatka na plaću. Pri tome pojašnjava da obzirom da su tužiteljica i ona odlučile podijeliti plaću predsjednika uprave da su u dogovoru s LF odlučile da si privremeno neće isplaćivati prije ugovorene dodatke na plaću, a da će dodatak na plaću predstavljati podijeljena plaća predsjednika uprave. Sve ovo je bilo i uneseno u sklopljenim ugovorima. Ugovore su potpisivali sa predsjednicom nadzornog odbora LF. Nakon isteka tri mjeseca njenog mandata nije bio nitko postavljen na mjesto predsjednika uprave te nakon što je dala otkaz kod tuženika tužiteljici je ponuđeno da preuzme mjesto direktora društva do opoziva. To je tužiteljica i prihvatila a sve u dogovoru s članovima i predsjednicom nadzornog odbora. Svi sklopljeni ugovori su se pohranjivali u kadrovskoj službi, a ako se radilo mjestu predsjednika uprave isti su se pohranjivali u za to predviđene dosjee. Bilo je raznih verzija ugovora te su svi bili pohranjeni u kadrovskoj službi. Sve ugovore koje je tužiteljica potpisala su se pohranjivali u kadrovskoj službi. Sve ugovore kao članica uprave te kao direktor tuženika tužiteljica je potpisivala s predsjednicom nadzornog odbora ČFĐ jer je Nadzorni odbor bio i ovlašten za isto. Kada je postala predsjednicom uprave tada je kao predsjednica uprave donijela odluku o stavljanju van snage odluke o pravu na isplatu dodatka na plaću koje su do tada primale tužiteljica i ja. Nakon što je tužiteljica postala direktorica sklopila je novi ugovor o vođenju poslova te je ugovorila nove uvjete rada a pri tome je imala dogovor s predsjednicom nadzornog odbora da će joj se vratiti pravo na isplatu dodatka koje je imala prije nego je postala članicom uprave i poslije direktoricom tuženika. Ona je već bila raskinula radni odnos u vrijeme kada je direktorom tuženika postao gospodin CF. Dok tužiteljica nije postala članicom uprave a poslije direktoricom tuženika obavljala je poslove tajnice uprave i tajnice nadzornog odbora. Nije bilo druge osobe zaposlene na tom radnom mjestu te je tužiteljica bila jedina tajnica. Za vrijeme rada kod tuženika uvijek je samo tužiteljica obavljala poslove tajnice. Njoj i tužiteljici predsjednica nadzornog odbora LF je uvijek govorila da moraju zadržati stečena prava s obzirom da su nakon imenovanja nje predsjednicom uprave a tužiteljice članom uprave i dalje obavljale poslove koje su do tada obavljale. Ugovore o radu je u kadrovsku službu pohranjivao pravnik. Za vrijeme njenog radnog odnosa kod tuženika MF je radio u organizacijskoj jedinici Održavanje, nije radio u Upravi, u to vrijeme MF je radio poslove električara, poslove vezane uz telekomunikacije te vođenje evidencije vezano uz ulazak i izlazak zaposlenika. Prostorije Uprave tuženika su se sastojale od sobe u kojoj je sjedio predsjednik uprave te sobe koja je predstavljala sobu tajništva, te dvije sobe su spojene a osim njih je postojala još jedna manja prostorija koja je bila prazna. Ostale sobe na katu su bile sobe kadrovske, pravne službe i drugih popratnih službi te su bile odvojene od uprave. Soba tajništva je bila predviđena za dvije osobe te su u istoj bila postavljena dva stola svaki sa računalom i printerom. Njoj je tužiteljica ispričala da je preseljena u drugu sobu, a obzirom da zna na kojoj lokaciji se nalazi ta soba iskazuje da nije moguća nikakva komunikacija između predsjednika i osobe koja sjedi u toj sobi, obzirom da se ta soba nalazi na kraju hodnika te stranke nisu ni pristupale toj sobi. Tužiteljica je kao tajnica uprave i tajnica nadzornog odbora obavljala slijedeće poslove: dogovarala sastanke sa strankama i poslovnim partnerima, javnopravnim tijelima po nalogu predsjednika uprave, sa članovima nadzornog odbora vezano uz organiziranje sjednica, organizirala sjednicu, pripremala dokumentaciju za skupštinu, komunicirala je sa CERP-om, te sa suvlasnicima tuženika te sa svim rukovoditeljima kod tuženika, sva korespondencija je išla preko tajnice uprave. Svi ugovori sklopljeni s klijentima i poslovnim partnerima su bili pohranjeni u tajništvu kao i pečat društva te svi interni akti tuženika. Tužiteljica je bila zadužena za arhiviranje i ažuriranje svih akata. Prostorija koja je predstavljala sobu tajništva bila je dovoljna za dvije osobe te su u toj sobi sjedile tužiteljica i ona te obavljale poslove, i to ona predsjednice uprava a tužiteljice člana uprave. Ona osobno nije koristila sobu predviđenu za mjesto predsjednika uprave već je sjedila u sobi zajedno s tužiteljicom. Ona i tužiteljica su u prijateljskim odnosima.

35. Svjedok VF je u svom iskazu naveo da je zaposlen kod tuženika na radnom mjestu grafičar dorade a kod tuženika radi unazad 19 godina, ujedno kod tuženika je imenovan glavnim sindikalnim povjerenikom u funkciji radničkoga vijeća, a ujedno je i izabran u nadzornom odboru kao predstavnik radnika. Tužiteljica mu se kao sindikalnom povjereniku pritužila na određene nepravilnosti i neugodnosti koje je doživljavala na radu. Sve je započelo kada je direktorom tuženika imenovan gospodin CF. Nakon što je tužiteljici prestao mandat te je predsjednikom uprave postao CF ista je trebala biti vraćena na poslove tajnice nadzornog odbora i uprave. Međutim ista je odlukom tadašnjeg direktora prije svega izmještena iz prostorije u kojoj je do tada radila, preseljena je u drugu prostoriju, nisu joj davani poslovi njenog radnog mjesta tajnice, nije joj omogućen pristup poslovnoj dokumentaciji, pečatu društva i sve što je potrebno za obnašanje poslova tajnice. Također joj nije omogućeno da sudjeluje na sjednicama nadzornog odbora, iako je to predsjednica Nadzornog odbora tražila. Također CF je u dva navrata tražio da se umjesto tužiteljice imenuje druga osoba za povjerenika zaštite osobnih podataka. On osobno je kao predsjednik radničkog vijeća CF odbio u tom zahtjevu te na inzistiranje da kaže koji je razlog zašto se traži da se tužiteljica smjeni s mjesta povjerenika za zaštitu osobnih podataka rečeno im je da je razlog tome što je protiv tužiteljice pokrenut disciplinski postupka. Pri tome je napomenuo da osoba koja je vodila disciplinski postupak protiv tužiteljice je bila osoba koja je kod tuženika imenovana osobom za zaštitu dostojanstva radnika. Saznanja o tome da su tužiteljici oduzeti poslovi tajnice uočio je neposrednim opažanjem kada je došao u ured kod tužiteljice u koji je ista premještena. Uočio je da je tužiteljici stavljeno na raspolaganje računalo ali ista nije imala pristup poslovnoj dokumentaciji. Uočio je da je tužiteljica dobila poslove kao što je pisanje rješenja za godišnji odmor. Za vrijeme dok je tužiteljica obnašala u punom obliku poslove tajnice nadzornog odbora i uprave ista je vršila komunikaciju s radničkim vijećem, prikupljala i slala svu dokumentaciju potrebnu za radničko vijeće i nadzorni odbor, sazivala sjednice nadzornog odbora, objavljivala zapisnike sa skupština, sazivala je skupštine. Te poslove je preuzeo MF. Nakon što je CF prestao obnašati funkciju direktora tužiteljica je ponovno dobila obnašanje poslova tajnice u punom obliku. Svi zaposlenici kod tuženika koji su osim poslova svoga radnog mjesta obnašali i dodane poslove imali su pravo na dodatak na osnovnu plaću. Ne zna koji ugovori i aneksi ugovora o radu su uloženi u dosje za određene radnike pa tako ni za tužiteljicu jer nema uvida u isto. Saznanja o problemima oko potpisanih aneksa ugovora ima isključivo iz iskaza tužiteljice kao i na temelju iz funkcije koju obnaša kod tuženika. CF je bio jako neugodan prema tužiteljici i to u trenutku kada ga je tužiteljica došla predstaviti u skladu sa svojim ovlastima. U tom trenutku njega je direktor uredno primio u ured dok je tužiteljicu istjerao iz ureda. Nije nikada osobno prisustvovao na nekim javnim skupovima gdje bi CF negativno govorio o tužiteljici. Međutim direktor je učestalo znao negativno govoriti o tužiteljici na sastancima kojima su bili prisutni on i direktor sami. Kod tuženika je organiziran način evidentiranja dolaska i odlaska zaposlenika s posla putem čip kartica. Međutim taj sustav je učestalo bio u kvaru, znalo je nestajati struje, tako da evidencija nije bila vjerna stvarnom stanju stvari. On je znao više puta intervenirati kod osobe koja je vodila evidenciju o prisutnosti radnika i to kod MF u smislu da evidencija nekog radnika nije pravilno unesena te bi se tada ispravak korigirao ručno. Kod tuženika je jedino tužiteljica dobila opomenu zbog kašnjenja s pauze. Nakon što je tužiteljica prestala obnašati dužnosti direktora društva tuženika, tužiteljici su vrlo brzo oduzeti poslovi tajnice nadzornog odbora i uprave društva te da je te poslove nakon toga uglavnom obavljao MF. Poznato mu je da je MF mijenjan u više navrata ugovor o radu u smislu vrste poslova pa je tako prvo bio električar a na kraju je postavljen na mjesto višeg stručnog suradnika, te mjesto tajnika Uprave. Ne zna koliko je prema sistematizaciji radnih mjesta bilo predviđeno izvršitelja za radno mjesto tajnika uprave i nadzornog odbora, ali do tada to radno mjesto isključivo je obnašao jedan izvršitelj. Soba u koju je tužiteljica premještena se nalazila na samom kraju hodnika, a pozicija sobe je onemogućavala komunikaciju s predsjedništvom društva i drugim kolegama. Soba tajništva nalazi se odmah pored sobe predsjednika uprave, soba tajništva ima samo jedan stol sa opremom te nije moguće da istu koriste više osoba. Tužiteljica je bila socijalno izolirana i to na način da ako bi netko razgovarao s tužiteljicom tada bi mu bila uskraćena stimulacija te bi direktor loše gledao na kolege koji bi razgovarali s tužiteljicom. CF nije direktor tuženika od 5. srpnja 2022. Nakon što je tužiteljica ponovo preuzela posve obavljanja tajnice uprave i nadzornog odbora te poslove više ne obavlja MF, koji sada obavlja poslove preseljenja namještaja. Nadalje iskazuje da je primijetio da je tužiteljica za vrijeme dok je direktor bio CF bila izuzetno potištena. Tužiteljica ga je redovito izvještavala o svim pritužbama koje je imala na ponašanje direktora. Direktor je donosio odluke o stimulaciji na plaću općenito za sve radnike. Za vrijeme dok je direktor tuženika bio gospodin GF, MF nije obavljao poslove tajnika a ne zna u kojoj sobi je sjedio iako je to bio kat na kojem se nalazila uprava.

36. Svjedokinja TF je u svom iskazu navela da je bila na dužem bolovanju te se s bolovanja vratila 2018., a u to vrijeme tužiteljica je bila raspoređena da sjedi u sobi na kraju hodnika. Pored te sobice se nalazila pravna i kadrovska služba. Tužiteljica je u to vrijeme ispisivala rješenja za godišnji odmor te nije dobivala nikakve druge radne zadatke. Poznato joj je da je tužiteljica u to vrijeme bila raspoređena na radno mjesto tajnice uprave ali ista nije obnašala poslove tajnice. U to vrijeme predsjednik uprave tuženika je bio CF. Isti ju je osobno upozorio da ne smije komunicirati s tužiteljicom. Također su je i kolege iz informatičke službe upozorile da ne smije komunicirati s tužiteljicom, a i sama tužiteljica joj je rekla da ne komunicira s njom jer će imati problema. Kod tuženika je bilo organizirano da su se svi zaposlenici dužni evidentirati pri ulasku i izlasku, svi su poštivali obavezu evidentiranja dolaska i odlaska s posla. Među zaposlenicima je kružila priča da gospodin CF nije u dobrim odnosima s tužiteljicom, tužiteljica joj je osobno rekla da joj je nestao njen ugovor o radu. CF ju je upozorio da je politički moćna osoba te joj je na taj način prijetio da se ne smije družiti s tužiteljicom. Osobno ima saznanja da je tužiteljica bila u teškom psihičkom stanju. MF je prvotno radio kod tuženika u pogonu a nakon njenog povratka s bolovanja isti je obnašao poslove tajnika, MF je radio sve poslove tajnika u to vrijeme. Zna da je tužiteljica imala ugovoreno pravo na dodatak na plaću. Među kolegama nije kružila priča o tome da je tužiteljica podmetnula falsificirani ugovor o radu već se samo pričalo o tome da joj je nestao ugovor. Nije čula da su direktor CF i MF pričali o tome da je tužiteljica falsificirala ugovor o radu jer s njima nije ni razgovarala.

37. Svjedok ZF je u svom iskazu naveo je zaposlen kod tuženika od studenoga 2016., a trenutno kod tuženika radi na radnom mjestu direktora zajedničkih službi. U vrijeme kad se zaposlio kod tuženika tužiteljica je radila na radnom mjestu tajnice uprave, odlaskom tadašnjeg direktora tužiteljica je jedno vrijeme bila član uprave a nakon toga direktor uprave. Kada je direktor uprave postao CF tužiteljica je ponovno vraćena na radno mjesto tajnice uprave. Zna da je tužiteljica jedno vrijeme bila na godišnjem odmoru a po povratku s godišnjeg odmora ista je i dalje bila zaposlena na radnom mjestu tajnice ali nije obavljala poslove toga radnog mjesta već administrativne poslove. Zna da je tužiteljica jedno vrijeme bila i na bolovanju, da je nakon bolovanja premještena sjediti u drugu sobu koja se nalazila na istom katu, i dalje su joj dodjeljivani samo administrativni poslovi kao što su pisanja rješenja za godišnji odmor te vođenje evidentiranja troškova student servisa. Za vrijeme odsustva tužiteljice zbog bolovanja i godišnjeg odmora poslove tajništva je obavljao MF. Nakon što se tužiteljica vratila na posao MF je nastavio obavljati sve poslove radnog mjesta tajnika, tužiteljica nije dobivala poslove radnog mjesta tajnika već isključivo administrativne poslove. On osobno nije s tužiteljicom često komunicirao. Obzirom da je formalno bio nadređen kadrovskoj službi imao je saznanja o tome da tužiteljica ima sklopljen ugovor o radu za radno mjesto poslovne tajnice. Nakon što je tužiteljica postala član uprave te jedno vrijeme direktor s tužiteljicom su sklapani aneksi ugovora o radu, svi ugovori su bili pohranjeni u kadrovskoj službi, a jedan primjerak ugovora i aneksa je slan u financijsku službu za obračun plaće. Nadalje iskazuje da je u njegov ured pristupila KF, te iskazala da je tužiteljica dostavila aneks ugovora o radu koji je bio različit u odnosu na pohranjene anekse ugovora o radu koji su postojali u kadrovskoj službi. Razlika je bila u članku u kojem je tužiteljici bio priznat dodatak na plaću. Aneks ugovora koji je tada tužiteljica dostavila službenici KF bio je potpisan od strane tužiteljice i nadzornog odbora te prema njegovom mišljenju isti nije ništa mogao promijeniti jer visinu plaće i dodatak na plaću određuje uprava. On je službenici KF rekao da ne uzima tako priloženi aneks ugovora o radu. Vezano uz nastalu situaciju osnovano je povjerenstvo u kojem bio i on. Povjerenstvo nakon provedene istrage nije utvrdilo sa sigurnošću kada je sklopljen naknadno dostavljeni aneks ugovora o radu. Tužiteljici je zbog toga bila izrečena opomena, također iskazuje da je opći dojam bio da nije bilo "sve čisto" iako povjerenstvo sa sigurnošću nije utvrdilo falsificirane Anekse ugovora o radu. Iskazuje da mu tadašnji direktor CF osobno nije davao naputak kako odlučiti u konkretnoj situaciji. Ne zna razlog zbog kojeg je tužiteljica bila preseljena iz sobe u kojoj je nekoć radila u sobu na kraju hodnika. Osobno nikada nije prisustvovao razgovorima gdje bi se o tužiteljici pričalo negativno. Njemu nitko nije rekao da se ne smije družiti s tužiteljicom, a niti ima saznanja da su na to upozoravani drugi zaposlenici. Što se tiče godišnjeg odmora kod tuženika je bila uobičajena procedura da zaposlenik podnese zahtjev kada želi ići na godišnji odmor te bi se u principu takvom zahtjevu i udovoljilo. Što se tiče tužiteljice ne zna je li je ista u veljači i ožujku 2019. bila na godišnjem odmor na vlastitu inicijativu ili po naputku poslodavca. Njemu osobno tužiteljica nije iznosila nezadovoljstvo zbog odnosa prema njoj, zbog toga što ne dobiva poslove radnog mjesta tajnice. Osobno nikada nije čuo da direktor CF viče na tužiteljicu niti da ju kritizira i omalovažava. On formalno nikada nije bio nadređen tužiteljici. Zna da je tužiteljica u vrijeme mandata direktora CF dva puta preseljena u druge sobe i to u kraćem periodu. U vrijeme kada se zaposlio kod tuženika MF je imao sklopljen ugovor o radu za radno mjesto poslovnog tajnika ili tajnika uprave društva. U to vrijeme tužiteljica je sjedila u sobi gdje se nalazila uprava društva te je ista obavljala poslove tajnika uprave, MF je za to vrijeme sjedio u sobi u koju je konačno preseljena tužiteljica a isti je u većem dijelu obavljao posve zaštite na radu. Tužiteljica je osim poslova tajnika uprave obavljala i poslove tajnika nadzornog odbora, pripremala je sjednice nadzornog odbora, vodila je zapisnike. Nakon što je direktor postao gospodin CF tužiteljica više nije obavljala navedene poslove. Poznato mu je da je tužiteljica imala pravo na dodatak na plaću koji joj je dodijeljen par mjeseci prije nego što je postala članica uprave, to pravo je tužiteljici dodijelila tadašnja uprava koja je bila u mandatu 2016. Dodatak na plaću je dodjeljivan s osnove povećanog obima posla, rezultata rada te da bi se otklonili određeni nesrazmjeri. Ne zna s kojeg osnova je tužiteljica dobila dodatak na plaću. Prema njegovom mišljenju aneks ugovora o radu kojeg je tužiteljica naknadno dostavila nije bio valjan jer je isti potpisao nadzorni odbor a ne uprava. Inače ugovore o radu te anekse ugovora o radu između tuženika i članova uprave potpisuje nadzorni odbor u ime tuženika. Nadzorni odbor je potpisao s tužiteljicom jedan od aneksa ugovora ali ne zna točno koji.

38. Svjedokinja JF je u svom iskazu navela da je bila zaposlena kod tuženika od rujna 2017. do svibnja 2019. a radila je na radnom mjestu pravnika. Sjeća se da je bila određena situacija sa tužiteljicom u smislu da je tužiteljica donijela kod tuženika ugovor o radu kojeg je sklopila sa bivšom predsjednicom nadzornog odbora, a u skladu sa kojim je tužiteljici je bio priznat određeni dodatak na plaću. Provjerom kroz sve evidencije kojim je tuženik raspolagao utvrđeno je da takav primjerak ugovora ne postoji u evidencijama tuženika u niti jednoj službi te se posumnjalo da je ugovor kojeg je tužiteljica donijela krivotvoren. Kao predsjednica povjerenstva uzela je izjave od tužiteljice koja je rekla da je takav primjerak ugovora sklopila sa predsjednicom nadzornog odbora. Tužiteljica je zbog svega na kraju dobila pisano upozorenje. Iskazuje da je tuženik raspolagao sa ugovorom o radu kojeg je tužiteljica sklopila s tuženikom i temeljem kojeg je tužiteljici uredno isplaćivana plaća. Zbog te situacije tadašnji direktor tuženika gospodin CF je izgubio povjerenje u tužiteljicu. Tužiteljica je s vremenom preseljena sjediti u drugu sobu, obavljala je svoje radne zadatke. Ona je sa tužiteljicom imala sasvim normalnu poslovnu komunikaciju kao i kolegica iz kadrovske. Ne zna da je tužiteljica imala problema oko korištenja godišnjeg odmora. Što se tiče preseljenja tužiteljice iz sobe u sobu može reći da to nije bilo neuobičajeno. Ne sjeća se da su se širile lažne i uznemirujuće glasine o tužiteljici unutar kolektiva. Kod tuženika je radio i MF koji je za vrijeme odsustva tužiteljice obavljao njene poslove a nakon povratka tužiteljice s bolovanja ista je nastavila obavljala svoje poslove. Osobno nije čula da je direktor CF glasno vikao na tužiteljicu niti da ju je omalovažavao. Ne sjeća se je li sačinjeni zapisnik od 18.09.2017. dostavljen tužiteljice niti se sjeća je li tužiteljica tražila primjerak zapisnika. Ne zna jesu li bili dužni primjerak zapisnika dostaviti tužiteljici te ne zna jesu li postojali interni akti unutar tuženika kojim je bio propisan postupak da se određenim osobama treba dostavljati sačinjeni zapisnik. Samo zna da je tužiteljici trebala biti dostavljena opomena koja joj je i dostavljena. Ne sjeća se zašto je prošlo 8 mjeseci od sjednice povjerenstva i sastavljanja zapisnika pa do izrade pisane opomene za tužiteljicu i uručenja iste tužiteljici. Moguće je da je razlog tome što je tužiteljica bila u to vrijeme na bolovanju. Povjerenstvo je zatražilo izjavu i od bivše predsjednice nadzornog odbora ČFĐ. Ona je kod tuženika obavljala i dužnost povjerenika za zaštitu dostojanstva radnika. Ne sjeća se da joj se tužiteljica obraćala kao povjereniku za zaštitu dostojanstva u odnosu na direktora CF. Tužiteljica je premještena s vremenom sjediti u sobi na kraju hodnika a u tom dijelu hodnika su bile sobe kadrovske i njena soba kao pravnika. MF je sjedio u sobi pored direktora. Ne zna koliko tuženik ima sistematiziranih radnih mjesta tajnika Uprave i nadzornog odbora. Ne zna da je tužiteljici itko rekao da mora držati zatvorena vrata sobe u koju je preseljena i da ne smije izlaziti u hodnik. Direktor CF dao joj je nalog da tužiteljici da u rad određene predmete iz pravne službe. Te je predmete tužiteljica uredno obavila, a u opisu posla tajnika Uprave ulaze razni zadaci koji nisu specifični samo za mjesto tajnika Uprave. Tajnik Uprave je zadužen za javljanje na telefon, primanje stranaka i takvi slični poslovi koji su specifični za mjesto tajnika, a pored toga i zadaci koje je direktor dao tajniku da ih izvrši. Dalje iskazuje da je u evidencijama tuženika postojao jedan primjerak ugovora o radu za tužiteljicu potpisan od strane bivše predsjednice nadzornog odbora kao i da je tužiteljica donijela drugi ugovor o radu potpisan također od strane bivše predsjednice nadzornog odbora, a povjerenstvo je otkrilo da postoji odluka kojom je tužiteljici ukinut dodatak na plaću ugovoren u ugovoru o radu kojeg je tužiteljica naknadno donijela kod tuženika.

39. Sud je u cijelosti prihvatio iskaz tužiteljice te je isti ocijenio uvjerljivim i logičnim jer je sukladan priležećoj dokumentaciji.

40. Naime, ocjenjujući naprijed navedeno, valjalo je zaključiti da su navodi i tvrdnje tužiteljice u bitnome osnovani, i to kada iznosi da nakon što je na mjesto predsjednika uprave tuženika imenovan CF, od strane istoga počinje sustavno mobingiranje nje kao osobe i to na način da je joj je uskraćeno pravo na rad te je ista onemogućena u obavljanju poslova i radnih zadataka njenog radnog mjesta poslovnog tajnika uprave i nadzornog odbora, da je mimo svoje volje odnosno postavljenog zahtjeva morala koristiti godišnji odmor u dva navrata, da se po povratku na rad s dugotrajnog bolovanja tužiteljici i nadalje ne dodjeljuju gotovo nikakvi poslovi i radni zadaci njenog radnog mjesta te da su svi njeni radni zadaci i poslovi dodijeljeni radniku tuženika MF, da je u razdoblju od mjesec i nekoliko dana dva puta preseljena, a zadnje u sobu na kraju hodnika iz koje tužiteljica nema nikakve komunikacije bilo sa strankama, bilo sa kolegama, a preseljenje tužiteljice u navedenu sobu imalo je za cilj upravo izoliranje tužiteljice, da je direktor učestalo govorio drugim zaposlenicima da tužiteljici ne smiju ništa dati raditi niti joj smiju dozvoliti pristup dokumentima i sredstvima rada, da je dobila je zadatke koji nisu odgovarali opisu njenog radnog mjesta, da je za vrijeme bolovanja zaprimila od tuženika opomenu pred otkaz koja predstavlja sredstvo pritiska na tužiteljicu te čin uznemiravanja te koja ima za cilj prestanak radnog odnosa radnice kod poslodavca. Također navodi i tvrdnje tužiteljice u bitnome su osnovani kada iznosi da je Aneksom ugovora o radu od 6. ožujka 2017. bilo ugovoreno da će po prestanku obnašanja dužnosti direktora uprave društva biti vraćena na prijašnje radno mjesto (viši stručni suradnik - poslovna tajnica uprave i nadzornog odbora) s pripadajućim dodatkom.

41. Iskaz tužiteljice potvrđuje i iskaz svjedokinje KF koja je potvrdila da je tužiteljica preseljena u sobu na kraju hodnika, a predmetna soba je predstavljala sobu kadrovske službe te je tužiteljici bilo rečeno da mora držati zatvorena vrata, da je direktor rekao da se tužiteljici da u zadatak da piše rješenja o godišnjim odmorima te da nakon što je tužiteljica preseljena u sobu kadrovske službe tamo nije obavljala tajničke poslove, da je vladao neki generalni osjećaj da se ne smiju družiti s tužiteljicom, kao i da je HF govorio da se ne druže s tužiteljicom. U ovom dijelu sud je prihvatio iskaz svjedokinje KF.

42. Sud je u cijelosti prihvatio iskaz svjedokinje ČFĐ koja je u svom iskazu potvrdila navode tužiteljice vezano uz ugovoreni sporni dodatak. Naime, navedena svjedokinja je potvrdila da je osobno, kao predsjednica Nadzornog odbora tuženika, tužiteljici potpisala Aneks ugovora o radu od 6. ožujka 20217., kojim je bilo ugovoreno da se tužiteljica ima pravo vratiti na svoje radno mjesto i na svoj broj bodova zajedno s dodatkom na plaću koji je primala zajedno s obavezama u nadzornom odboru, sve stoga što je tužiteljici je bilo obećano da će se po imenovanju nove uprave društva vratiti na svoje radno mjesto s ugovorenim dodatkom na plaću, koji je bio određen odlukom unutar tuženika. Svjedokinja je potvrdila da je Aneks ugovora o radu u kojem je ugovoren dodatak na plaću po povratku na radno mjesto tajnice uprave i nadzornog odbora jedini valjani Aneks. Iskaz navedene svjedokinje je u cijelosti sukladan iskazu svjedokinje CFĐ te je takav iskaz sud ocijenio uvjerljivim.

43. Sud je također u cijelosti prihvatio iskaz svjedokinje CFĐ, koji je u pogledu ugovorenog dodatka na plaću sukladan prihvaćenom iskazu svjedokinje ČFĐ. Svjedokinja CFĐ, je u svom iskazu potvrdila da je tužiteljica, kao i ona, imala ugovoreno pravo na isplatu dodatka a sve temeljem odluke tadašnjeg predsjednika uprave M, pri čemu je svjedokinja potvrdila navode tužiteljice da je upravo predsjednica nadzornog odbora ČFĐ bila ovlaštena potpisivati Aneks ugovora o radu sa novoizabranom predsjednicom Uprave, odnosno članom Uprave. Svjedokinja R je jasno navela koje poslove je tužiteljice obavljala za vrijeme dok je bila samo tajnica Uprave i tajnica Nadzornog odbora, kao i da je soba u kojoj su sjedile ona i tužiteljica zajedno bila sobu tajništva koja je veličinom bila dovoljna za dvije osobe.

44. Sud je u cijelosti prihvatio i iskaz svjedoka VF te je isti ocijenio kao uvjerljiv i logičan, budući je sukladan prihvaćenom iskazu tužiteljice te u dijelu prihvaćenog iskaza svjedokinje KF. Naime, svjedok VF je potvrdio da je nakon što je tužiteljici prestao mandat te je predsjednikom uprave postao CF ista trebala biti vraćena na poslove tajnice nadzornog odbora i uprave, ali da je tužiteljica odlukom tadašnjeg direktora prije svega izmještena iz prostorije u kojoj je do tada radila, preseljena je u drugu prostoriju, nisu joj davani poslovi njenog radnog mjesta tajnice, nije joj omogućen pristup poslovnoj dokumentaciji, pečatu društva i sve što je potrebno za obnašanje poslova tajnice, da ista nije imala pristup poslovnoj dokumentaciji, da je sve poslove tajnice nadzornog odbora i uprave preuzeo MF, kao i da je CF prilikom predstavljanja svjedoka VF istjerao tužiteljicu iz ureda, da je CF na sastancima koje je imao sa njim znao negativno govoriti o tužiteljici, da je pozicija sobe u koju je tužiteljica premještena onemogućavala komunikaciju s predsjedništvom društva i drugim kolegama, da je tužiteljica bila socijalno izolirana i to na način da ako bi netko razgovarao s tužiteljicom tada bi mu bila uskraćena stimulacija te da bi direktor loše gledao na kolege koji bi razgovarali s tužiteljicom. Također navedeni svjedok je potvrdio da je CF je u dva navrata tražio da se umjesto tužiteljice imenuje druga osoba za povjerenika zaštite osobnih podataka, a koji dio iskaže je potvrđen i priležećom dokumentacijom.

45. Nadalje, sud je u cijelosti prihvatio i iskaz svjedokinje TF te isti ocijenio uvjerljivim budući je sukladan iskazu tužiteljice, svjedokinje TF te svjedoka VF koja je potvrdila da je tužiteljica je bila raspoređena da sjedi u sobi na kraju hodnika, da je tužiteljica imala u zadatak ispisivati rješenja za godišnji odmor te nije dobivala nikakve druge radne zadatke, da ju je CF osobno upozorio da ne smije komunicirati s tužiteljicom, a na što su je upozorile i kolege iz informatičke službe kao i sama tužiteljica.

46. Također i svjedok ZF je u svom iskazu potvrdio da nakon što je direktor postao CF tužiteljica više nije obavljala poslove radnog mjesta tajnice iako je i dalje bila zaposlena na tom radnom mjestu već samo administrativne poslove, a da je poslove tajništva nastavio obavljati MF i nakon povratka tužiteljice na rad. Sud je u ovom dijelu u cijelosti prihvati iskaz navedenog svjedoka jer je isti sukladan prihvaćenom iskazu tužiteljice te svjedoka TF i VF. Nadalje sud je iskaz svjedoka F prihvatio i u dijelu u kojem navodi da Povjerenstvo nakon provedene istrage nije utvrdilo sa sigurnošću utvrdilo da je tužiteljica falsificirala Aneks ugovora o radu, kao i da mu je poznato da je tužiteljica imala pravo na dodatak na plaću koji joj je dodijeljen par mjeseci prije nego što je postala članica uprave, a to pravo je tužiteljici dodijelila tadašnja uprava koja je bila u mandatu 2016.

47. Sud nije prihvatio iskaze zz tuženika CF, MF i IF te je iste ocijenio neuvjerljivima, budući su u suprotnosti s prihvaćenim iskazima tužiteljice i svjedoka KF, ĐF, VF, TF i ZF. Naime, navedeni svjedoci su u svojim iskazima uvjerljivo potvrdili da nakon što je CF postao direktorom da tužiteljica nije obavljala poslove radnog mjesta tajnice iako je i dalje bila zaposlena na tom radnom mjestu, dok su svjedoci KF, VF i TF potvrdili da je tužiteljica na radnom mjestu bila izolirana jer je direktor CF branio drugim zaposlenicima da razgovaraju s tužiteljcom.

48. Tijekom postupka je nedvojbeno utvrđeno da su tužiteljici nakon što je CF postao direktor tuženika, bila oduzeta sredstva rada, da je tužiteljica bila po povratku s bolovanja dva puta u kratko vrijeme preseljena iz jedne prostorije u drugu, da se CF za vrijeme privremene nesposobnosti za rad tužiteljice obratio radničkom vijeću sa zahtjevom za opoziv tužiteljice sa mjesta povjerenika za zaštitu osobnih podataka, da tužiteljica nakon što je opozvana s mjesta predsjednika Uprave te nakon što je vraćena na rad na radno mjesto poslovna tajnica Uprave i Nadzornog odbora više ne obavlja poslove i radne zadatke tog radnog mjesta te da joj se sukcesivno daju drugi poslovi i radni zadaci koji ne spadaju u djelokrug poslova njenog radnog mjesta kao i da joj se po prestanku dužnosti direktora društva više ne isplaćuje dodatak na plaću koji je ostvarivala prije imenovanja na dužnost direktora društva. Sud nije prihvatio navode tuženika kojima iznosi razloge vezano za oduzimanje tužiteljici pečata te pristupa mail adresi [adresa elektroničke pošte] i poslovne dokumentacije za koju je tužiteljica kao tajnik uprave i nadzornog odbora društva odgovorna, što tuženik ne spori već isto pravda činjenicom da je tužiteljici izrečeno Upozorenje o obvezama iz radnog odnosa zbog čega da tužiteljica nakon izrečenog Upozorenja ne uživa povjerenje za raspolaganje navedenim sredstvima rada te za obavljanje poslova radnog mjesta poslovnog tajnika Uprave i Nadzornog odbora. Naime, iz citiranog Upozorenja o obvezama iz radnog odnosa i mogućnosti otkaza jasno proizlazi da je tužiteljici izrečeno u listopadu 2017. (a prema prihvaćenim navodima tužiteljice, isto je tužiteljica zaprimila tek 26. svibnja 2018.), dok je u obavljanju poslova i radnih zadataka poslovnog tajnika Uprave i Nadzornog odbora tužiteljica onemogućena već u travnju 2017., odnosno odmah po imenovanju direktora CF, a u isto vrijeme joj je oduzet i pečat te zabranjen pristup mail adresi, arhivi i dokumentaciji tajništva za koju je po opisu radnog mjesta odgovorna. Također Povjerenstvo koje je odlučivalo o navodnoj povredi obveze iz radnog odnosa tužiteljice sastalo se tek 18. rujna 2017. da bi odluku donijelo 4. listopada 2017., a ista je dostavljena tužiteljici tek osam mjeseci kasnije odnosno 26. svibnja 2018.

49. Cilj izricanja upozorenja radniku o obvezama iz radnog odnosa je upozoriti ga da uskladi svoje ponašanje sa preuzetim obvezama iz ugovora o radu te isto ne predstavlja sankciju radniku u vidu suspenzije sa radnog mjesta na kojem je zaposlen. Ako je tuženik smatrao da su navodne povrede tužiteljice zbog kojih joj je izrekao Upozorenje o obvezama iz radnog odnosa takve naravi da je zbog istih nastupio gubitak povjerenja u tužiteljicu kao radnika tada joj je trebao otkazati ugovor o radu, što tuženik nije napravio. Stoga je sud stava da je u pravu tužiteljica kada navodi da nisu osnovani niti točni navodi tuženika Izneseni u Upozorenju odnosno Opomeni pred otkaz te da je tuženik donošenjem istih imao za cilj zastrašivanje tužiteljice kako bi ista dobrovoljno dala otkaz odnosno napustila društvo tuženika.

50. Tijekom postupka je nedvojbeno utvrđeno da se tužiteljica obratila KF radnici u kadrovskoj službi tuženika s ciljem provjere odredbi vlastitog ugovora o radu kad je vidjela da joj je isplaćena manja plaća od one ugovorene odnosno da joj nije isplaćen dodatak na plaću koji je dobila nastavno na obavljanje dodatnih poslova poslovnog tajnika Nadzornog odbora. Međutim, iz iskaza tužiteljice i KF, koje iskaze je sud prihvatio ne proizlazi da je tužiteljica htjela podmetnuti KF vlastiti primjerak ugovora obzirom je i sama znala da se radi o specifičnoj situaciji koju mora riješiti s direktorom, iz kojeg razloga je tužiteljica višekratno tražila sastanak sa direktorom na navedenu temu, koji usprkos traženju tužiteljice nije održan već je sazvano povjerenstvo bez da je tužiteljicu itko prije sazivanja povjerenstva tražio očitovanje ili barem dao mogućnost iznošenja obrane.

51. Nadalje, suprotno navodima tuženika koji se odnose na oduzimanje poslova i radnih zadataka tužiteljici te na učestalo premještanje tužiteljice isti se nikako ne mogu podvesti pod čl. 2. Aneksa ugovora o radu niti čl. 3. Ugovora o radu prema kojima da bi tužiteljica bila dužna obavljati i druge poslove po nalogu Uprave u okviru stručne spreme, znanja i sposobnosti stečenih radom te da je iz opisanih radnih zadataka (pisanje rješenja za godišnji odmor i popisivanje arhiviranih predmeta) tuženik dodijelio tužiteljici upravo takve poslove koji odgovaraju opisu njenih radnih zadataka navedenih u Aneksu ugovora o radu. Naime, točno je da je Aneksom ugovora o radu ugovoreno da će tužiteljica kao radnik obavljati po nalogu tuženika kao poslodavca „i druge odgovarajuće poslove", što je uostalom i uobičajeni uglavak svih ugovora o radu. Pri tom se međutim određuje da poslodavac može radniku osim osnovnih poslova i radnih zadatak za koje radnik ima sklopljen ugovor o radu naložiti da obavi i određene dodatne poslove i radne zadatke. Radi se dakle o poslovima i radnim zadacima koji se obavljaju uz osnovni posao radnog mjesta na kojem je radnik zaposlen i to iznimno, a ne kao pravilo uz oduzimanje mogućnosti obavljanja osnovnog posla, kako je to u ovom konkretnom slučaju utvrđeno da je tuženik napravio spram tužiteljice.

52. Isto tako netočan je navod tuženika iznesen u odgovoru na tužbu da se tužiteljica nije bunila niti iskazala nezadovoljstvo vezano za obavljanje dodatnih poslova i radnih zadataka. Naime tužiteljica je u dva navrata poslala tuženiku pritužbu radi zaštite dostojanstva u kojima je navela da je onemogućena u obavljanju poslova koje je obavljala u dugogodišnjem radu kod tuženika te da joj se daju poslovi koji nisu u skladu sa opisom njenog radnog mjesta. Navedeno potvrđuje i dokumentacija priložena u spis, kao što su Pritužbe za zaštitu dostojanstva radnika od 29. svibnja 2018. te od 4. travnja 2019. Također i iz iskaza svjedoka VF proizlazi da je tužiteljica iznosila primjedbe na ponašanje direktora.

53. Nadalje, iz prihvaćenog iskaza tužiteljice, koji je potvrđen i prihvaćenim iskazom svjedokinje ČFĐ utvrđeno je da je čl. 5. Aneksa ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 6. ožujka 2017. ugovoreno da je tuženik istekom mandata tužiteljice u obvezi vratiti tužiteljicu na rad na mjesto na kojem je ranije bila zaposlena sa pravom na plaću koju je ranije imala uz isplatu mjesečnog dodatka na plaću kojeg je ostvarivala prije imenovanja direktorom društva, a koji joj je dodijeljen zbog obavljanja poslova tajnika Nadzornog odbora. Iskaz tužiteljice i navedene svjedokinje potvrđen je priležećim Aneksom Ugovora o radu od 6. ožujka 2017. iz kojeg proizlazi da je čl. 5. ugovoreno da je tuženik u slučaju jednostranog raskida predmetnog aneksa te u slučaju isteka mandata u obvezi vratiti tužiteljicu na rad mjesto na kojem je ranije bila zaposlena sa pravom na plaću obračunatu po koeficijentu složenosti poslova koji je ranije imala uz isplatu mjesečnog dodatka na plaću kojeg je ostvarivala prije imenovanja direktorom društva. Nadalje, Iskaz tužiteljice i navedene svjedokinje potvrđen je i priležećom Odlukom Uprave tuženika, Broj: 35/5-2016 od 18. svibnja 2016. iz koje proizlazi da je tužiteljici odobren dodatak na plaću u iznosu od 1.500,00 neto, kao i da Odluka stupa na snagu danom donošenja i vrijedi do opoziva Uprave. Odlukom Nadzornog odbora tuženika od 6. ožujka 2017. te Aneksom ugovora o radu od 6. ožujka 2017. kojeg tužiteljica sklopila sa Nadzornim odborom tuženika tužiteljica imenovana direktoricom tuženika, a nadzorni odbor, zastupa društvo prema članovima uprave, sukladno odredbi članka 268. Zakona o trgovačkim društvima (Narodne novine, br. 111/93., 34/99., 121/99. – vjerodostojno tumačenje, 52/00. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 118/03., 107/07., 146/08., 137/09., 111/12. 125/11., 68/13., 110/15., 40/19., 34/22., 114/22., 18/23., 130/23., 136/24.). Svjedokinja ČFĐ je u svome iskazu navela da je kao predsjednica Nadzornog odbora sklopila sa tužiteljicom Aneks Ugovora o radu od 6. ožujka 2017. kojim je bilo ugovoreno da tužiteljica nakon povratka na rad na mjesto na kojem je ranije bila zaposlena ima pravo na plaću koju je ranije imala uz isplatu mjesečnog dodatka na plaću kojeg je ostvarivala prije imenovanja direktorom društva. Međutim, nakon povratka na radno mjesto Višeg stručnog suradnika - poslovne tajnice Uprave i Nadzornog odbora tuženik je tužiteljici nastavio isplaćivati plaću ugovorenu Ugovorom o radu od 1. veljače 2013. te Aneksom ugovora o radu od 18. studenog 2014., što tuženik ne spori, pri čemu je propustio isplatiti dodatak na plaću koji je tužiteljica primala prije sklapanja Aneksa ugovora o radu od 6. ožujka 2017., a koji dodatak je temeljem odredbe čl. 5. spomenutog aneksa tuženik kao poslodavac bio dužan isplatiti. Tužiteljica je tijekom postupka tvrdila da Uprava tuženika navedenu Odluku Broj: 35/5-2016 od 18. svibnja 2016. nije stavila van snage, što je potvrdila i svjedokinja ČFĐ, a tuženik je tvrdio da je navedena Odluka stavljena van snage Odlukom tuženika od 19. prosinca 2016. Međutim, tuženik takve svoje tvrdnje nije ni na koji način dokazao, što je mogao i trebao dostavom navedene Odluke o opozivu dodatka na plaću. Iako su zz tuženika CF te svjedoci MF, KF, ZF i JF u svojim iskazima tvrdili da je u dosjeu tužiteljice bio pohranjen Aneks Ugovora o radu od 6. ožujka 20217. u kojem nije bilo ugovoreno da tužiteljica nakon povratka na radno mjesto tajnice ima pravo isplatu prije ugovorenog dodataka, sud u tom dijelu nije prihvatio iskaze navedenih svjedoka jer se ta sporna činjenica ne može utvrditi personalnim dokazima, već materijalnom dokumentacijom, odnosno o predmetnim Aneksom Ugovora o radu, koji tuženik nije dostavio u spis. Naime, iako je tuženik tvrdio da iz Anexa Ugovora o radu koji je bio pohranjen u kadrovskoj službi nije proizlazilo da je člankom 5. ugovoreno da se tužiteljici vraća dodatak na plaću povratkom na njeno radno mjesto, takve navode tuženik nije dokazao tijekom postupka. Naime, tuženik tijekom postupka nije dostavio u spis Aneks Ugovora o radu od 6. ožujka 2017. za koji tvrdi da je bio pohranjen u kadrovskoj službi tuženika te u financijskoj službi a iz kojeg proizlazi da je tužiteljica imala sklopljeni Aneks ugovora o radu kojim je u čl. 5. ugovoreno različito od čl. 5. Aneksa Ugovora o radu od 6. ožujka 2017. kojeg je tužiteljica priložila u spis, a niti je, kao što je već navedeno dostavio u spis Odluku o opozivu dodatka na plaću, pa sud takve navode tuženika drži paušalno iznesenim i kao takve nedokazanim.

54. Mobing je specifični oblik ponašanja na radnom mjestu kojim jedna osoba ili skupina njih sustavno psihički zlostavlja i ponižava drugu osobu s ciljem ugrožavanja njezinog ugleda, časti, ljudskog dostojanstva i integriteta sve do uklanjanja s radnog mjesta. Takve aktivnosti se smatraju mobingom ako su učestale, odnosno ako traju određeno duže vrijeme. Za pružanje pravne zaštite od mobinga potrebno je sustavno psihičko zlostavljanje i ponižavanja druge osobe cijeniti s aspekta primjene odredaba Zakona o obveznim odnosima o odgovornosti za štetu. Dakle, radniku pripada pravo na primjerenu zaštitu na radnom mjestu, a na poslodavcu je obveza zaštite dostojanstva radnika, kao i da radniku osigura radne uvjete kojima se čuvaju njegovo zdravlje, sigurnost i dostojanstvo.

55. U tom smislu proizlazi da je tužiteljica s uspjehom dokazala postojanje mobinga u konkretnom slučaju, što uključuje postupanje nadređenog, osobito direktora tuženika CF prema njoj.

56. Člankom 35. Ustava Republike Hrvatske svakome je zajamčeno štovanje i pravna zaštita osobnog i obiteljskog života, dostojanstva, ugleda i časti. Tako i Ustavni sud u svojoj odluci poslovni broj U-III-3519/2018 od 7. listopada 2020. ističe da je dostojanstvo čovjeka ključni čimbenik koncepta prava i dužnosti čovjeka, da svako ljudsko biće ima dostojanstvo, već samom činjenicom što pripada ljuskom rodu. U ljudskom dostojanstvu svi su ljudi jednaki u svojim pravima i obvezama koja proizlaze iz ljudske prirode. Dostojanstvo je nepovredivo jer proizlazi iz ljudske jednakosti. Ugled i čast vanjske su manifestacije ljudskog dostojanstva kao zbir etičkih vrijednosti koje pojedinac ima kao član društvene zajednice. Subjektivno se ugled i čast, kao Ustavom zaštićena dobra, iskazuju kroz uvažavanje okoline i osobni osjećaj vrijednosti. Ustav pruža zaštitu dostojanstvu kao svojstvu svakog čovjeka, ali i njegovoj vanjskoj subjektivnoj manifestaciji pa ova zaštita stoga zahvaća i intimnu sferu pojedinca, odnosno njegov osobni i obiteljski život. Stoga Ustav stavlja obvezu pred državu ne samo da poštuje ljudsko dostojanstvo pojedinca, nego i da mu osigura pravnu zaštitu kad dođe do povrede njegovog dostojanstva, a ta obveza uključuje i pravnu zaštitu u okviru radnog odnosa.

57. Tužiteljica je kroz duže vremensko razdoblje, koje se uvažavajući vremenski okvir naznačen u tužbi, može locirati od 30. travnja 2017. pa do prestanka mandata CF za mjesto direktora, bila ponižavana na svom radnom mjestu od strane direktora CF, nizom radnji usmjerenih direktno na profesionalni status tužiteljice te posebno na njeno dostojanstvo, čast i ugled i to prema mišljenju ovog suda nezakonitim oduzimanjem poslova njenog radnog mjesta te dodjeljivanjem zadataka koji ne spadaju u opis poslova njenog radnog mjesta ili uopće ne dodjeljivanjem radnih zadataka, oduzimanjem sredstva rada, preseljenjem tužiteljice a iz jedne prostorije u drugu, zabranjivanjem drugim zaposlenicima da komuniciraju sa tužiteljicom, upućivanju tužiteljice na korištenje godišnjeg odmora mimo njenog zahtjeva, zahtjevom za opoziv tužiteljice sa mjesta povjerenika za zaštitu osobnih podataka, ne isplatom dodatak na plaću koji je ostvarivala prije imenovanja na dužnost direktora društva te izricanjem Upozorenja odnosno Opomene pred otkaz s ciljem cilj zastrašivanje tužiteljice, dakle pokušajem eliminacije tužiteljice iz radne sredine.

58. U odnosu na zaštitu od mobinga primjenjuju se odredbe članka 111. Zakona o radu ("Narodne novine", Broj: 93/2014, 127/2017, 98/2019, dalje: ZR) i adekvatne odredbe Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", Broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23, dalje: ZOO) i to odredbe članka 4., 8., 19., 1100. i 1095. ZOO-a.

59. Na temelju odredbe članka 111. ZR-a ako radnik pretrpi štetu na radu ili u vezi s radom poslodavac je dužan radniku naknaditi štetu po općim propisima obveznog prava. Pravo na naknadu štete odnosi se i na štetu koju je poslodavac uzrokovao radniku povredom njegovih prava iz radnog odnosa. I odredbom članka 7. stavak 5. ZR-a određeno je da je poslodavac dužan zaštiti dostojanstvo radnika za vrijeme obavljanja posla od postupanja nadređenih, suradnika i osoba s kojim radnik redovito dolazi u doticaj u obavljanju svojih poslova, ako je takvo postupanje neželjeno i u suprotnosti s ovim Zakonom ili posebnim zakonima. Dakle, uz neželjeno postupanje na radu i u svezi s radom veže se izravno obveza poslodavca da zaštiti dostojanstvo radnika (odluka Ustavnog suda RH broj U-III-6791/2014 od 30. svibnja 2018.), a pojam mobinga uključuje svaku vrstu psihofizičkog zlostavljanja ili uznemiravanja na radnom mjestu neovisno o tome je li ono uzrokovano nekom od zabranjenih diskriminacijskih osnova iz ZSD-a ili pak ne proizlazi iz takve osnove, već je riječ o zlostavljanju iz nekih drugih motiva.

60. U konkretnom slučaju ovaj sud je stava da poslodavac nije osigurao radniku, dakle tužiteljici, zaštitu dostojanstva, odnosno zaštitu dostojanstva uopće nije kvalitetno i učinkovito organizirao te je u konkretnom slučaju poslodavac oduzimanjem svih poslova koji spadaju u opis poslova radnog mjesta tužiteljice, ostavljanjem tužiteljice da sjedi u sobi, a pri tom upozoravajući ostale zaposlenike da nije dozvoljeno komunicirati sa tužiteljicom, ne dodjeljujući tužiteljici radne zadatke koji odgovaraju njenom radnom mjestu, faktički uskratio tužiteljici rad, pri čemu je tužiteljica poštivala obavezu prisutnosti na radnom mjestu te je izvršavala dodijeljene zadatke te ovaj sud ocjenjuje da se u konkretnom slučaju radi o uznemiravanju po načelu praznog stola.

61. U cilju utvrđivanja visine nastale štete, provedeno je medicinsko vještačenja po stalnom sudskom vještaku iz područja psihijatrije dr. Gordanu Makariću te financijsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku za knjigovodstvena, računovodstvena i financijska vještačenja po vještaku Dragani Bubalo.

62. Iz nalaza i mišljenja vještaka dr. Gordana Makarića od 20. studenoga 2024. proizlazi da je tužiteljica bila izložena događajima na radnom mjestu od 30. travnja 2017.g., pa nadalje. Kao izravnu posljedicu navedenog u tužiteljice se razvila klinička slika Poremećaja prilagodbe (F43.2). Navedeno proizlazi i iz psihijatrijske medicinske dokumentacije. Naime, temeljem analize svih relevantnih čimbenika, vještak smatra da su navedene okolnosti u sebi sadržavale stresogeni i frustrativni potencijal koje su kumulativnim učinkom imale za posljedicu razvoj psihičkih poremećaja. Aktualnim psihijatrijskim ispitivanjem bilježe se opisane sekvele. Slijedom navedenog u tužiteljice je, zbog subjektivnog osjećaja povrijeđenosti i osujećenosti, te posljedičnog razvoja psihičkog poremećaja, došlo do povrede duševnog zdravlja. Tužiteljica je tijekom spornog razdoblja trpjela povremeni slabi do umjereni oscilirajući strah, kumulativno šest mjeseci. Tužiteljica je tijekom spornog razdoblja trpjela duševne boli zbog smanjenja životne aktivnosti kumulativno u visini od 10%, te je u tom omjeru morala ulagati pojačane napore u svom životu. Po navedenom razdoblju, duševne boli zbog smanjenja životne aktivnosti cijeni 3%, te će tužiteljica u tom opsegu morati ulagati pojačane napore u svom životu.

63. Tužiteljica nije imala primjedbe na zaprimljeni nalaz i mišljenje vještaka Gordana Makarića, dok je tuženik iznio primjedbe podneskom od 4. prosinca 2024.

64. Vještak se podneskom od 22. prosinca 2024. očitovao na prigovore tuženika te je naveo da je vještački nalaz i mišljenje sačinio temeljem detaljne analize podataka iz spisu priložene medicinske dokumentacije, uključujući i presliku osobnog zdravstvenog kartona, te rezultatima vlastitog psihijatrijskog ispitivanja, a sukladno zadacima iz rješenja Suda. U medicinskoj dokumentaciji, koja je analizirana, kao uzrok psihičkim tegobama u tužiteljice stalno se ističe laboralna problematika, koja je zajedno sa anamnestičkim podacima bila temelj za ocjenu kvalifikatornih okolnosti. Ističe da je vještak uvijek u poziciji anamnestičkim podacima pristupati afirmativno, odnosno vrednovati objektivna obilježja psihotraume i njen subjektivni doživljaj, a isto tako stručno, etično i logično procijeniti nalaze koji se odnose na liječenje. Vještak nije u poziciji ulaziti u ocjenu vjerodostojnosti dokaznih prijedloga i iskaza svjedoka u postupku što spada u isključivu nadležnost Suda. U preslici osobnog zdravstvenog kartona 11.4.2016.g. bilježi se dijagnoza F41 (Drugi anksiozni poremećaji), uz propisivanje blažeg hipnotika Lunata, koji je u funkciji regulacije sna. Da bi se navedeni lijek propisao nužno je upisati i neku dijagnozu. Kao što je i vidljivo iz priložene medicinske dokumentacije tužiteljica se počela psihijatrijski liječiti od 15.3.2018.g., a po LOM je praćena od 25.9.2017.g. uz propisivanje psihofarmaka, a sve vezano uz laboralnu problematiku. Ocjena smanjenja životne aktivnosti od 10% iskazana je u kumulativnom iznosu do 30.6.2024.g. Trajne posljedice u visini od 3% sastoje se u njenoj smanjenoj slobodi u osobnom, obiteljskom i socijalnom funkcioniranju, na način kako je opisano u psihičkom statusu. Nema podataka o aktualnom psihijatrijskom liječenju tužiteljice. U cijelosti ostaje kod pisanog nalaza i mišljenja od 20. studenog 2024.

65. Budući da je tuženik i dalje isticao prigovore na nalaz i mišljenje vještaka vještak je pozvan na usmeno očitovanje svog nalaza i mišljenja na glavnu raspravu održanu27. svibnja 2025. Tom prilikom vještak je naveo da se u preslici osobnog zdravstvenog kartona tužiteljice jednokratno navodi dijagnoza anksioznog poremećaja 11. travnja 2016. uz propisivanje blažeg hipnotika Lunata, dakle lijeka koji se koristi za regulaciju spavanja. Da bi se bilo koji psihofarmak mogao propisati, liječnik opće medicine mora navesti neku dijagnozu. Na upit u čemu se sastoji odnosno na koji način se očituje smanjenje životne aktivnosti kod tužiteljice i njena potreba za ulaganje pojačanih napora, vještak odgovara da kao što je vidljivo iz pisanog nalaza i mišljenja isto je cijenio tijekom spornog razdoblja kumulativno u visini od 10 % te nakon toga 3 % trajno, a isto se sastoji u njenoj smanjenoj slobodi u osobnom, obiteljskom i socijalnom funkcioniranju na način kako je opisano u psihičkom statusu nalaza i mišljenja. Sporni datumi su od 30. travnja 2017. do odlaska u mirovinu tužiteljice, a to je 30. lipnja 2024. Na upit da li je promjena uprave društva utjecala na razvoj psihičkih tegoba u tužiteljice navodi da je dinamiku i tijek labolarne problematike analizirao temeljem podataka u spisu priložene medicinske dokumentacija, a isto tako i iz anamnestičkih podataka same tužiteljice iz kojih je vidljivo kakvim je pritiscima ona bila izložena. Na upit da li se promjenom uprave nešto promijenilo navodi da je tužiteljica tijekom navedenog razdoblja bila u situaciji tzv. sindroma praznog stola odnosno zapravo nije imala nikakve zadatke što je također jedan frustrirajući čimbenik. U odnosu na propisivanje lijeka Lunate u travnju 2016. te dijagnoze F41, dakle anksiozni poremećaj, smatra da je ista dijagnoza stavljena paušalno iz razloga što se za liječenje anksioznog poremećaja koriste drugi lijekovi. U konkretnom slučaju radi se o blagom hipnotiku koji u pravilu ne izaziva ovisnost i služi isključivo za regulaciju poteškoća spavanja. Ističe da se navedeni lijek i njegovo propisivanje bilježi jednokratno. Dakle navedeno se ne može povezati sa kasnijim psihičkim tegobama tužiteljice a koje su proizašle iz laboralne problematike.

66. Osnovni nalaz i mišljenje vještaka dr. Gordana Makarića, njegovo dodatno pisano očitovanje, kao i njegovo usmeno očitovanje nalaza i mišljenja, sud je u cijelosti prihvatio, ocijenivši iste vjerodostojnim jer su dani stručno, razumljivo i objektivno. Naime, po stavu ovog suda, stalni sudski vještak dr. Gordan Makarić. je u ovom postupku izvršio stručno i detaljno vještačenje te je izradio u cijelosti osnovni pisani nalaz i mišljenje prema pravilima struke, detaljno obrazlažući sve bitne činjenice pozivom na zakonske odredbe, a isti je sukladan s materijalnim dokazima u spisu te je takav nalaz potpuno prihvaćen kao stručna pomoć u dokazivanju tužiteljičinih tegoba, pri čemu je vještak detaljno, jasno i argumentirano dao razloge za nalaz i mišljenje decidirano navodeći koje činjenice nalazi utvrđenima temeljem takvoga nalaza i mišljenja. I njegovo dodatno pisano i usmeno očitovanje na traženje tuženika, sud je u cijelosti prihvatio jer je vještak vrlo suvislo i argumentirano odgovorio na sva tuženikova pitanja čime je po stavu ovog suda uspješno otklonio sve prigovore tuženika.

67. Tim slijedom, u smislu odredbe čl. 1100. ZOO-a, u vezi čl. 111. st. 1. ZR-a, tužiteljici bi pripadala odgovarajuća naknada zbog utvrđene povrede prava osobnosti, i to uzimajući u obzir smanjenje životne aktivnosti te pretrpljeni strah, budući da iz provedenog vještačenja proizlazi nedvojbeno postojanje povreda duševnog zdravlja tužiteljice s trajnim posljedicama, a koje povrede su u neposrednoj uzročnoj vezi sa postupanjem bivšeg direktora tuženika CF i sveukupne situacije i okolnosti kojima je tužiteljica bila izložena na radnom mjestu počevši od travnja 2017. pa nadalje. Da je tome tako proizlazi i iz opsežne medicinske dokumentacije koja je priložena spisu te u koju je vještak izvršio uvid pa tako i preslike zdravstvenog kartona tužiteljice. O svemu navedenom sud je vodio računa, pa bi tužiteljici s tog osnova ukupno pripadalo 7.000,00 eura (u smislu postojećih Orijentacijskih kriterija za utvrđivanje visine nematerijalne štete, i to za smanjenje životne aktivnosti 2.000,00 eura, te strah 5.000,00 eura), osobito uzimajući u obzir okolnosti nastanka utvrđenog narušenja zdravlja te perzistiranja nastalih posljedica, pa tako osim privremenog umanjenja životne aktivnosti od 10%, umanjenje od 3% ostaje trajno.

68. Iz stanja u spisu proizlazi da je tužiteljica bila na bolovanju od 25. rujna 2017. do 28. svibnja 2018. te potom od 2. srpnja 2018. do 31. siječnja 2019. za koje razdoblje potražuje izgubljenu zaradu. Stoga, obzirom da je tuženik odgovoran za štetu koju je tužiteljica pretrpjela, prema mišljenju ovog suda, tuženik je dužan tužiteljici nadoknaditi i štetu koju tužiteljica trpi uslijed isplate umanjene naknade za bolovanje. Naime, da nije bilo nezakonitog tj. protupravnog postupanja tuženika, tužiteljica bi u utuženom razdoblju radila i primala bi očekivanu mjesečnu bruto plaću, pa ne bi trpjela štetu, pri čemu nije odlučno što tužiteljica nije ishodila bolovanje s naslova povrede na radu odnosno profesionalne bolesti, budući da navedeno nije preduvjet za naknadu ove vrste štete tj. umanjene dobiti, s tim da je vještak psihijatrijske struke, kako je naprijed izneseno, utvrdio postojanje uzročno-posljedične veze između zdravstvenih posljedica kod tužiteljice te postupaka za koje je odgovoran tuženik (pri čemu je vještak uzimao u obzir, uz neposredan pregled, i medicinsku dokumentaciju koju je prikupila tužiteljica u spornom razdoblju, a kada je bio prisiljena potražiti medicinsku pomoć).

69. Obveza tuženika da tužiteljici isplati razliku između isplaćene naknade za bolovanje i naknade plaće temelji se na odredbi članka 111. st.1. ZR-a i čl. 1095. st.1. ZOO-a, kojim je propisano da tko drugome nanese tjelesnu ozljedu ili mu naruši zdravlje, dužan je naknaditi mu zaradu izgubljenu zbog nesposobnosti za rad za vrijeme liječenja. S obzirom da je nesporno da je bolovanje tužiteljice posljedica nezakonitog tj. protupravnog postupanja tuženika, šteta koju tužiteljica trpi uslijed isplate umanjene naknade za bolovanje, predstavlja štetu u vezi s radom, u smislu članka 111. ZR-a.

70. Nadalje, obzirom da je tuženik propustio tužiteljici nakon povratka na radno mjesto Višeg stručnog suradnika – poslovne tajnice Uprave i Nadzornog odbora tuženika isplatiti dodatak na plaću koji je tužiteljica primila prije sklapanja Aneksa Ugovora o radu od 6. ožujka 2017., sukladno Odluci Uprave od 18. svibnja 2016., a koji dodatak je temeljem čl. 5. navedenog Aneksa tuženik kao poslodavac bio dužan isplatiti tužiteljici, to tužiteljica ostvaruje prao na isplatu razlike plaće i po toj osnovi.

71. Radi utvrđivanja visine tužbenog zahtjeva s osnove izgubljene zarade provedeno je financijsko knjigovodstveno vještačenje po vještaku Dragani Bubalo.

72. Iz nalaza i mišljenja financijskog vještaka Dragane Bubalo od 10. rujna 2025., proizlazi da je izračun prosječne neto plaće utvrdila iz platnih lista koje su dostavljene za razdoblje kolovoz 2017., rujan 2017. i listopad 2017., te utvrdila da prosječna neto plaća iznosi 5.855,53 kn (6.382.22 + 5.878.14 + 5.306.23)/3. Tako dobiveni izračun usporedila je s neto primanjima koja je tužiteljica primila u utuženom razdoblju. Dobiveni iznos razlike neto primanja preračunala je u bruto plaću prema Zakonu o obveznim doprinosima i porezu i prirezu na plaću a koji su vrijedili za svako pojedino razdoblje. U nastavku je izvršen obračun dodatka na plaću sukladno Odluci o dodatku na plaću kojom je tužiteljici odobren dodatak na plaću u iznosu od 1.500,00 kn. Predmetni dodatak je preračunala u valutu euro što iznosi 199,08 eura neto mjesečno. Za svaki mjesec u utuženom razdoblju traženi dodatak je pretvorila u bruto prema važećim propisima koji se odnose na obračun doprinosa, te poreza i prireza ne dohodak za svako pojedino razdoblje, pritom uvaživši razdoblje u kojem je tužiteljica bila na bolovanja te nije ostvarivala pravo na dodatak. Stoga je vještakinja mišljenja da za razdoblje 1. travnja 2017. do 30. travnja 2023. razlika između obračunate i isplaćene neto plaće i naknade za privremenu nesposobnost za rad i prosječne plaće isplaćene tri mjeseca prije početka privremene nesposobnost za rad iznosi 5.398,28 €. Pod pretpostavkom da tužiteljici pripada dodatak na plaću temeljen na Odluci o dodatku na plaću visina potraživanja po toj osnovi iznosi 19.258,17 €. Ukupno potraživanje tužiteljice sveukupno iznosi 24.656,45 €.

73. Tuženik se podneskom od 1. listopada 2025. očitovao na zaprimljeni nalaz i mišljenje vještakinje Dragane Bubalo navodeći da ne osporava matematički izračun vještaka, ali da i dalje osporava pravnu osnovu potraživanja.

74. Tužiteljica je podneskom od 13. listopada 2025. iznijela prigovore na nalaz financijskog vještaka te se vještakinja podneskom od 28. studenog 2025. očitovala na prigovore tužiteljice navodeći da izračun prosječne neto plaće utvrdila iz platnih lista koje su dostavljene za razdoblje kolovoz 2017., rujan 2017. i listopad 2017., te je utvrdila da prosječna neto plaća iznosi 5.855,53 kn (6.382,22 + 5.878,14 + 5.306,23)/3. Tako dobiveni izračun usporedila je s neto primanjima koja je tužiteljica primila u utuženom razdoblju. Dobiveni iznos razlike neto primanja preračunala je u bruto plaću prema Zakonu o obveznim doprinosima i porezu i prirezu na plaću a koji su vrijedili za svako pojedino razdoblje. Na taj način utvrdila je kako je razlika između obračunate i isplaćene neto plaće i naknade za privremenu nesposobnost za rad i prosječne neto plaće isplaćene tri mjeseca prije početka privremene nesposobnosti, a preračunata u bruto I svotu iznosi 5.398,28 €. Pojašnjenja radi, u koloni 7 „razlika između prosječne neto plaće i isplaćene naknade preračunate u bruto„ izvršen je po mjesecima pojedinačni izračun neto primanja koje tužiteljica potražuje u odnosu na neto plaću koju je ostvarila tri mjeseca prije nastanka privremene nesposobnosti za rad u bruto I. Dakle, kolona 7 predstavlja bruto I dohodak koji tužiteljica potražuje na ime manje isplaćene plaće odnosno privremene nesposobnosti za rad. U odnosu na navod tužitelja kako se plaća po Zakonu o radu uvijek iskazuje u brutu tada je i prilikom izračuna ove razlike vještakinja trebala poći od prosječne bruto plaće te tako dobivenu plaću staviti u omjer s isplaćenom naknadom za vrijeme bolovanja kako bi utvrdila konkretnu razliku. Vještakinja navodi da je činjenica da se plaća po Zakonu o radu uvijek iskazuje u brutu, ali isto tako je i činjenica da se privremena nesposobnost za rad isplaćuje na teret Zavod za zdravstveno osiguranje, te se osnovica za naknadu utvrđuje isključivo prema odredbama Zakona, tj. na temelju isplaćenih plaća u 6 mjeseci koji prethode mjesecu u kojem je započelo bolovanje. Osnovica se utvrđuje od neto-plaće odnosno plaće smanjene za doprinose za mirovinsko osiguranje i porez na dohodak jer se prema čl. 10. t. 3. Zakona o porezu na dohodak na naknade koje se isplaćuju na teret Zavoda ili državnog proračuna ne plaća porez na dohodak, a time ni doprinosi. Sukladno navedenom razliku potraživanja tužiteljica je utvrdila kao razliku neto primanja koje bi tužiteljica ostvarila u visini prethodno isplaćene tri mjesečne plaće a koji iznosi su navedeni u koloni 6, te posebno po mjesecima te iznose preračunala u bruto I potraživanje. Dodatno ističe kako smatra neispravnom metodologiju izračuna koju predlaže tužiteljica i to na način da od prosječne bruto I. plaće oduzme primanje po osnovi privremene nesposobnosti za rad, jer bi to značilo da od prosječne bruto plaće oduzima neto primanje po osnovi privremene nesposobnosti za rad. Sukladno svemu navedenom u cijelosti ostaje kod nalaza i mišljenja od 10. rujna 2025. uz dodatnu napomenu kako se iznos od 5.398,28 € odnosi na bruto I iznos.

75. Tužiteljica nije imala daljnje prigovore na nalaz i mišljenje financijskog vještaka te je podneskom od 19. siječnja 2026. postavila svoj konačni tužbeni zahtjev.

76. Sud je u cijelosti prihvatio osnovni nalaz i mišljenje financijskog vještaka te dodatno očitovanje vještaka ocijenivši isti vjerodostojnim budući je sačinjen stručno i obrazloženo u skladu s pravilima struke i temeljem postojeće dokumentacije. Stranke na isti nisu imale daljnje prigovore u pogledu matematičkog izračuna.

77. Tuženik je podneskom od 28. siječnja 2026. naveo da je tužiteljica u podnesku od 19. siječnja 2026. djelomično umanjila tužbeni zahtjev postavljen u tužbi, a što predstavlja djelomično povlačenje tužbe. Tuženik se protivi djelomičnom povlačenju tužbe. Ujedno, tužiteljica je istim podneskom preinačila tužbeni zahtjev, odnosno proširila tužbeni zahtjev u dijelu koji se odnosi na isplatu razlike plaće za period nakon svibnja 2019. te se tuženik protivi preinaci.

78. U odnosu na preinaku tužbenog zahtjeva, odnosno proširenje tužbenog zahtjeva u dijelu koji se odnosi na isplatu razlike plaće za period nakon svibnja 2019. sud je procesnim rješenjem od 2. veljače 2026. dopustio preinaku tužbe smatrajući da bi to bilo svrsishodno za konačno rješenje odnosa među strankama, kao i da te takva preinaka nije dovela do odugovlačenja postupka ili povećanja troškova istog. Naime, iz stanja u spisu proizlazi da je tužiteljica umirovljena u travnju 2023. pa da i za period nakon svibnja 2019. do dana umirovljenja tužiteljici pripada razlika plaće na ime izgubljene zarade.

79. Nadalje, kako je tužiteljica podneskom od 19. siječnja 2026. povukla dio tužbenog zahtjeva postavljenog u tužbi, kojim je potraživala na ime naknade neimovinske štete zbog povrede dostojanstva iznos od 10.617,82 eura te isti smanjila na iznos od 7.000,00 eura, na ime naknade imovinske štete zbog izgubljene zarade iznos od 7.163,21 eura te isti smanjila na iznos od 5.398,28 eura, kao i na ime isplate razlike plaće iznos od 20.733,11 eura te isti smanjila na iznos od 19.258,17 eura, a tuženik se protivio djelomičnom povlačenju tužbe, to je sud primjenjujući članak 193. stavak 2. ZPP-a prema kojem se tužba može povući samo uz pristanak tuženika, odlučivao o tužbenom zahtjevu postavljenom u tužbi, a ne kasnije preciziranom tužbenom zahtjevu kojim je uredila tužbeni zahtjev nakon provedenih vještačenja. Naime, sukladno pravnom shvaćanju sa treće sjednice Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske (3/21) od 26. travnja 2021. smanjenje tužbenog zahtjeva (iako nije preinaka tužbe) djelomično je povlačenje tužbe iz čl. 193. ZPP-a za koje je, ako je do toga došlo nakon što se tuženik upustio u raspravljanje o glavnoj stvari, (uvijek), potreban pristanak tuženika.

80. Slijedom navedenog, a u smislu odredbe čl. 1100. ZOO u vezi čl. 111. st. 1. ZR, sud je tužiteljici na ime neimovinske štete zbog povrede dostojanstva dosudio iznos od 7.000,00 eura, na ime imovinske štete s osnova izgubljene zarade iznos od 5.398,28 eura, razvrstan na pojedinačne mjesečne iznose kao u izreci ove odluke, a na ime razlike plaće zbog neisplaćenog pripadajućeg dodatka na plaću iznos od 19.258,17 eura, razvrstan na pojedinačne mjesečne iznose kao u izreci ove odluke, budući su zatraženi iznosi sukladni prihvaćenom nalazu i mišljenju financijskog vještaka. Stoga je tužiteljica odbijena sa preostalim dijelom tužbenog zahtjeva kojeg je postavila u tužbi, a o kojem je sud odlučivao u ovom postupku, i to na ime naknade neimovinske štete zbog povrede dostojanstva u iznosu od 3.617,82 eura, na ime imovinske štete zbog izgubljene zarade u iznosu od 1.764,93 eura te na ime isplate razlike plaće u iznosu od 1.474,94 eura i pripadajućim zateznim kamatama u tim dijelovima.

81. Zahtjev tužiteljice koji se odnosi na isplatu zatezne kamate na dosuđeni iznos neimovinske štete temelji se na odredbi čl. 1103. ZOO-a koja propisuje da obveza pravične novčane naknade dospijeva danom podnošenja pisanog zahtjeva ili tužbe, osim ako je šteta nastala nakon toga pa stoga tužiteljica osnovano potražuje zakonsku kamatu na dosuđeni iznos neimovinske štete počevši od dana podnošenja tužbe, koja je podnesena 6. lipnja 2019. pa do isplate. Visina stope zatezne kamate određena je sukladno odredbi čl. 29. st. 2. ZOO-a koje je propisana za ostale odnose.

82. Na dosuđene iznose na ime izgubljene zarade i razlike plaće tužiteljica ostvaruje pravo na zakonske zatezne kamate sukladno odredbi čl. 29. ZOO-a, sukladno čl. 93. st. 1. ZR-a.

83. Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 2. ZPP-a.

84. U odnosu na konačno postavljeni tužbeni zahtjev tužiteljica je uspjela u pogledu visine u omjeru od 82,19 %, dok je u odnosu na osnovu uspjela u omjeru od 100%. S druge strane, tuženik nije uspio u sporu u odnosu na osnovu tužbenog zahtjeva, dok je u pogledu visine uspio u omjeru od 17,81%.

84.1. Stoga je sud za tužiteljicu utvrdio sljedeći omjer uspjeha: 82,19% +100% = 182,19% / 2 = 91,10%, a za tuženika: 0% + 17,81% = 17,81% / 2 = 8,91%. Kada se od omjera uspjeha tužiteljice oduzme uspjeh tuženika preostane iznos od 82,19% uspjeha na strani tužiteljice. Ujedno, sud je u odnosu na vrijednost konačno postavljenog tužbenog zahtjeva tužiteljici odredio trošak za svaku poduzetu radnju, budući je u odnosu na taj zahtjev utvrđen i omjer uspjeha u sporu.

85. Visina troška tužiteljice određena je sukladno odredbama važeće Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23, dalje OT), budući da je tužiteljica zastupana po odvjetniku, a prema vrijednosti predmeta spora u odnosu na konačno precizirani tužbeni zahtjev.

86. Tako su tužiteljici priznati slijedeći zatraženi troškovi: za sastav tužbe 250 bodova (Tbr. 7/1 OT), za sastav obrazloženog podneska od 21. studenog 2019. 250 bodova (Tbr. 8/1 OT), za zastupanje na ročištu održanom 3. prosinca 2019. 250 bodova (Tbr. 9/1 OT), za zastupanje na ročištu održanom 11. svibnja 2020. 250 bodova (Tbr. 9/1 OT), za zastupanje na ročištu održanom 10. rujna 2020. 250 bodova (Tbr. 9/1 OT), za zastupanje na ročištu održanom 8. lipnja 2021. 50 bodova (Tbr. 9/5 OT), za zastupanje na ročištu održanom 13. prosinca 2021. 250 bodova (Tbr. 9/1 OT), za zastupanje na ročištu održanom 13. lipnja 2022. 250 bodova (Tbr. 9/1 OT), za zastupanje na ročištu održanom 24. siječnja 2023. 250 bodova (Tbr. 9/1 OT), za zastupanje na ročištu održanom 19. rujna 2024. 250 bodova (Tbr. 9/1 OT), za sastav podneska od 23. rujna 2024. 25 bodova (Tbr. 8/4 OT), za sastav obrazloženog podneska od 17. prosinca 2024. 250 bodova (Tbr. 8/1 OT), za zastupanje na ročištu održanom 27. svibnja 2025. 250 bodova (Tbr. 9/1 OT), za sastav obrazloženog podneska od 13. listopada 2025. 250 bodova (Tbr. 8/1 OT), za zastupanje na ročištu održanom 21. listopada 2025. 250 bodova (Tbr. 9/1 OT), za sastav obrazloženog podneska od 19. siječnja 2026. 250 bodova (Tbr. 8/1 OT) te za zastupanje na ročištu održanom 2. veljače 2026. 250 bodova (Tbr. 9/1 OT), dakle ukupno 3825 bodova, što uz vrijednost boda od 2,00 eura, iznosi 7.650,00 eura, odnosno iznos od 6.287,54 eura za omjer uspjeha od 82,19%. Navedenom iznosu valja pridodati trošak PDV-a od 25% te troškove vještačenja u ukupnom iznosu od 700,00 eura, što ukupno iznosi 8.559,43 eura, koji trošak je tuženik dužan naknaditi tužiteljici.

86.1. Tužiteljici su temeljem članka 27. Zakona o izmjenama i dopunama ZPP-a („Narodne novine“, broj 80/22), dosuđene zatezne kamate na parnični trošak po stopi zatezne kamate određene čl. 29. st. 2. ZOO-a, tekućima od presuđenja do isplate.

87. Tužiteljici nije priznat zatraženi trošak za sastav podneska od 22. prosinca 2023. (kojim dostavlja adresu za predloženog svjedoka), za sastav podneska od 2. veljače 2024. (kojim navodi da je među strankama u tijeku pokušaj mirenja te predlaže odgodu ročišta), za sastav podneska od 6. veljače 2024. (kojim postavlja tužbeni zahtjev u eurima, a koji nije konačni tužbeni zahtjev), za sastav podneska od 21. veljače 2024. te 16. lipnja 2025. (kojima dostavlja dokaz o uplati predujma), jer isti nisu bili potrebni za vođenje parnice u smislu čl. 155. st. 1. ZPP-a. Tužiteljici je za zastupanje na ročištu održanom 8. lipnja 2021. priznat trošak po Tbr. 9/5 OT, budući da je navedeno ročište odgođeno prije početka raspravljanja. Tužiteljici nadalje nije priznat zatraženi trošak za pristup na ročište za objavu presude budući da isti za tužiteljicu nije ni nastao te je ročište održano u odsutnosti stranaka. Slijedom navedenog, zahtjev tužiteljice za naknadom troškova parničnog postupka u iznosu preko dosuđenog je odbijen.

88. Paricijski rok u ovom postupku iznosi osam dana (čl. 436. Zakona o parničnom postupku (»Narodne novine«, br. 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11. - pročišćeni tekst, 25/13. i 89/14. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske).

89. S obzirom da je tuženik u cijelosti izgubio spor, sud je njegov zahtjev za naknadu troška odbio temeljem čl. 154. st. 1. ZPP-a.

90. Iz navedenih razloga valjalo je odlučiti kao u izreci presude.

U Zagrebu, 19. ožujka 2026.

Sutkinja:

Danijela Marotti Andrić

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe nadležnom Županijskom sudu u roku od osam dana od dana dostave presude. Žalba se podnosi pismeno, u 4 primjerka, putem ovog suda.

DNA:

1. punomoćnici tužiteljice

2. punomoćniku tuženika