Republika Hrvatska

Županijski sud u Velikoj Gorici

Ulica Hrvatske bratske zajednice 1

Poslovni broj Gž-198/2026-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Županijski sud u Velikoj Gorici, sud drugog stupnja, po sutkinji Tihani Cišper, sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja AO, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], protiv tuženika B2 KAPITAL d.o.o., OIB: 57509775367, Zagreb, Radnička cesta 41, kojeg zastupaju punomoćnici odvjetnici u Odvjetničkom društvu Buterin & Partneri u Zagrebu, radi proglašenja nedopuštenom pljenidbe i prijenosa u postupku izravne naplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-137/2025-10 od 4. srpnja 2025., 19. ožujka 2026.,

r i j e š i o  j e

Odbija se žalba tužitelja AO kao neosnovana te potvrđuje rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-137/2025-10 od 4. srpnja 2025. u točki I. izreke.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskim rješenjem odbačena je tužbe (točka I. izreke) i određeno je da se neće održati ročište za objavu presude (točka II. izreke).

2. Tužitelj je podnio žalbu protiv točke I. izreke navedenog rješenja navodeći da nema osnove da se protiv njega vodi pljenidba i prijenos u postupku izravne naplate pred Financijskom agencijom na temelju zadužnice od 14. listopada 2011. Predlaže uvažiti žalbu, ukinuti prvostupanjsko rješenje i predmet vratiti na odlučivanje prvostupanjskom sudu.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba tužitelja nije osnovana.

5. Ispitujući pobijano rješenje nije utvrđeno da bi prvostupanjski sud počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23. i 146/25. - dalje: ZPP) na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti sukladno članku 365. stavak 2. u vezi članka 381. stavak 1. ZPP-a.

6. Prvostupanjski sud je pobijano rješenje kojim odbacuje tužbu donio s obrazloženjem da je tužitelj trebao izabrati drugi pravni put, odnosno prema članku 210. stavak 1. Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj: 112/12., 25/13., 93/14., 55/16., 73/17., 131/20., 114/22. i 6/24. – dalje OZ) da je trebao iskoristiti propisana pravna sredstva u postupku izravne naplate i da je navedeno procesna pretpostavka za dopustivost tužbe u ovom postupku.

7. Na žalbene navode tužitelja valja dogovoriti da je tužba radi proglašenja ovrhe po svojoj pravnoj naravi deklaratorna tužba koja se primjenom članka 187. stavak 2. ZPP-a može podići kada je to posebnim propisima predviđeno, konkretno u ovom slučaju člankom 210. stavak 1. OZ kojim su propisana pravna sredstva ovršenika u postupku izravne naplate te je određeno da nakon što primi obavijest o tome da je protiv njega zatražena izravna naplata tražbine na temelju ovršne odluke i nagodbe domaćeg suda ili upravnog tijela, odnosno obračuna poslodavca, prema odredbi članka 209. stavka 4. toga Zakona ili nakon što na drugi način sazna za to da je zatražena takva naplata protiv njega, ovršenik može predložiti sudu da donese rješenje kojim će naložiti Agenciji da odgodi izdavanje naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava, odnosno rješenje kojim će pljenidbu i prijenos proglasiti nedopuštenim.

8. U smislu odredaba OZ-a tužba radi proglašenja nedopuštenom pljenidbe i prijenosa u postupku izravne naplate od strane tužitelja kao ovršenika kao put pravne zaštite propisana je u okviru citiranog članka 210. OZ-a i predviđena je samo kada ovršni sud odluči ovršenika uputiti u parnicu. Zaključak ovršnog suda kojim se upućuje tužitelj da pokrene parnicu predstavlja pozitivnu pretpostavku bez čijeg postojanja vođenje parnice i donošenje meritorne odluke nije dopušteno. Radi se o apsolutnoj pretpostavci o kojoj sud vodi računa po službenoj dužnosti i to kao procesnoj pretpostavci za dopuštenost tužbe.

9. Dakle, pravilno je prvostupanjski sud zaključio da u slučaju kada ovršni sud nije uputio ovršenika na parnicu, takav put pravne zaštite nije dopušten zbog čega je tužba odbačena uz pravilnu primjenu članka 210. OZ-a.

10. Stoga su neosnovani i pravno neodlučni žalbeni navodi tužitelja kojima ukazuje da se protiv njega neosnovano vodi izravna naplata, da je nastupila zastara zadužnice, da je opozvan zahtjev za ovrhu i dr. jer su to navodi koji se tiču merituma spora, a o kojem sud ne odlučuje s obzirom da tužba nije dopuštena.

11. Slijedom navedenoga, na temelju članka 380. točka 2. ZPP-a valjalo je odbiti žalbu tužitelja kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsko rješenje u točki I. izreke.

12. Točka II. izreke nije ispitivana jer nije pobijana žalbom tužitelja (članak 365. stavak 1. u vezi članka 381. stavak 1. ZPP-a).

U Velikoj Gorici 19. ožujka 2026.

Sutkinja

Tihana Cišper