Republika Hrvatska

Općinski sud u Vinkovcima

Trg bana Josipa Šokčevića 17

32100 Vinkovci

OIB: 77561654785

Poslovni broj: P-586/2023-20

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A  I  R J E Š E N J E

Općinski sud u Vinkovcima, po sucu Ivani Božić Pišćak kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja ME, iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Slavenu Karaban, odvjetniku iz Vinkovaca, protiv tuženika Raiffeisenbank Austria d.d. OIB: 53056966535, Zagreb, Magazinska cesta 69, zastupan po punomoćniku Branimiru Iveković, odvjetniku iz Zagreba, nakon održane i zaključene glavne, javne i usmene rasprave održane dana 25.veljače 2026 g. u prisutnosti punomoćnika tužitelja Slavena Karaban, odvj. u Vinkovcima, i odvjetničke vježbenice FE, u uredu zamjenika punomoćnika tuženika Jurice Barbarić, odvj. u Vinkovcima, potom donijete i objavljene presude na ročištu za objavu održanom 19.ožujka 2026. godine, radi utvrđivanja ništetnosti i isplate, dana 19.ožujka 2026.godine

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se ništetnom odredba čl. 7. Ugovora o kreditu broj 198-50-4230545 od 3. srpnja 2007. g. koji je zaključen između tužitelja ME, M, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] i tužene Raiffeisenbank Austria d. d. Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB 53056966535, u di-jelu u kojem se navodi da se kredit otplaćuje u jednakim mjesečnim anuitetima u CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju Banke kreditora za devize važećem na dan dospijeća, tijekom trajanja otplate po predmetnom Ugovoru o kreditu od 3. srpnja 2007., te u navedenom dijelu predmetna odredba nema pravni učinak po ugovorne stranke.

II. Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d. d., Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535 da tužitelju HE iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], s naslova povrata preplaćenog iznosa otplate kredita s osnova povećanja tečaja CHF u odnosu na kn tijekom trajanja razdoblja otplate kredita, isplati novčani iznos od 5.584,05 EUR (slovima: pettisućapetstoosamdesetčetiri eura i pet centi) sa zakonskim zateznim kamatama na svaki preplaćeni svakomjesečni iznos počev od dana uplate preplaćenog iznosa do dana isplate - povrata, sa zakonskim zateznim kamatama po stopi od 15 % godišnje do 31. prosinca 2007., a na dalje po stopi od 14% godišnje, te počev od 1. srpnja 2011. g. po stopi od 12 % godišnje, a u slučaju promijene stope zakonskih zateznih kamata u visini eskontne stope HNB-a vrijedeće posljednjeg dana polugodišta koje prethodi tekućem polugodištu uvećane za pet postotnih poena, a počev od 1. kolovoza 2015. g. do 31. prosinca 2022. g., po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3% poena, a od 1. siječnja 2023. do isplate, po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, na iznose kako slijedi:

Na iznos od 2,09 EUR počev od 31. kolovoza 2007. g. do isplate, Na iznos od 1,13 EUR počev od 30. studenoga 2007. g. do isplate, Na iznos od 0,10 EUR počev od 31. prosinca 2007. g. do isplate, Na iznos od 3,69 EUR počev od 31. siječnja 2008. g. do isplate,

Na iznos od 5,66 EUR počev od 29. veljače 2008. g. do isplate

Na iznos od 9,05 EUR počev od 31. ožujka 2008. g. do isplate,

Na iznos od 3,96 EUR počev od 30. travnja 2008. g. do isplate,

Na iznos od 1,99 EUR počev od 31. svibnja 2008. g. do isplate,

Na iznos od 4,52 EUR počev od 30. lipnja 2008. g. do isplate,

Na iznos od 0,81 EUR počev od 31. srpnja 2008. g. do isplate,

Na iznos od 0,99 EUR počev od 31. kolovoza 2008. g. do isplate, Na iznos od 3,19 EUR počev od 30. rujna 2008. g. do isplate,

Na iznos od 19,88 EUR počev od 31. listopada 2008. g. do isplate, Na iznos od 8,70 EUR počev od 30. studenoga 2008. g. do isplate, Na iznos od 22,91 EUR počev od 31. prosinca 2008. g. do isplate, Na iznos od 25,09 EUR počev od 31. siječnja 2009. g. do isplate, Na iznos od 26,08 EUR počev od 28. veljače 2009. g. do isplate, Na iznos od 24,19 EUR počev od 31. ožujka 2009. g. do isplate,

Na iznos od 24,73 EUR počev od 30. travnja 2009. g. do isplate, Na iznos od 20,42 EUR počev od 31. svibnja 2009. g. do isplate, Na iznos od 17,25 EUR počev od 30. lipnja 2009. g. do isplate,

Na iznos od 18,10 EUR počev od 31. srpnja 2009. g. do isplate,

Na iznos od 19,77 EUR počev od 31. kolovoza 2009. g. do isplate, Na iznos od 19,62 EUR počev od 30. rujna 2009. g. do isplate,

Na iznos od 17,93 EUR počev od 31. listopada 2009. g. do isplate, Na iznos od 21,10 EUR počev od 30. studenoga 2009. g. do isplate, Na iznos od 23,64 EUR počev od 31. prosinca 2009. g. do isplate, Na iznos od 27,26 EUR počev od 31. siječnja 2010. g. do isplate, Na iznos od 26,43 EUR počev od 28. veljače 2010. g. do isplate, Na iznos od 31,34 EUR počev od 31. ožujka 2010. g. do isplate,

Na iznos od 30,41 EUR počev od 30. travnja 2010. g. do isplate, Na iznos od 32,22 EUR počev od 31. svibnja 2010. g. do isplate, Na iznos od 47,93 EUR počev od 30. lipnja 2010. g. do isplate,

Na iznos od 44,70 EUR počev od 31. srpnja 2010. g. do isplate,

Na iznos od 54,57 EUR počev od 31. kolovoza 2010. g. do isplate, Na iznos od 51,16 EUR počev od 30. rujna 2010. g. do isplate,

Na iznos od 45,67 EUR počev od 31. listopada 2010. g. do isplate Na iznos od 57,26 EUR počev od 30. studenoga 2010. g. do isplate, Na iznos od 71,99 EUR počev od 31. prosinca 2010. g. do isplate, Na iznos od 61,56 EUR počev od 31. siječnja 2011. g. do isplate, Na iznos od 65,22 EUR počev od 28. veljače 2011. g. do isplate, Na iznos od 60,56 EUR počev od 31. ožujka 2011. g. do isplate,

Na iznos od 61,40 EUR počev od 30. travnja 2011. g. do isplate, Na iznos od 81,15 EUR počev od 31. svibnja 2011. g. do isplate, Na iznos od 83,08 EUR počev od 30. lipnja 2011. g. do isplate,

Na iznos od 98,95 EUR počev od 31. srpnja 2011. g. do isplate,

Na iznos od 90,52 EUR počev od 31. kolovoza 2011. g. do isplate, Na iznos od 81,30 EUR počev od 30. rujna 2011. g. do isplate,

Na iznos od 78,86 EUR počev od 31. listopada 2011. g. do isplate, Na iznos od 78,16 EUR počev od 30. studenoga 2011. g. do isplate, Na iznos od 82,48 EUR počev od 31. prosinca 2011. g. do isplate, Na iznos od 86,24 EUR počev od 31. siječnja 2012. g. do isplate, Na iznos od 86,75 EUR počev od 29. veljače 2012. g. do isplate, Na iznos od 84,14 EUR počev od 31. ožujka 2012. g. do isplate,

Na iznos od 85,90 EUR počev od 30. travnja 2012. g. do isplate, Na iznos od 87,11 EUR počev od 31. svibnja 2012. g. do isplate, Na iznos od 85,08 EUR počev od 30. lipnja 2012. g. do isplate,

Na iznos od 85,61 EUR počev od 31. srpnja 2012. g. do isplate,

Na iznos od 84,10 EUR počev od 31. kolovoza 2012. g. do isplate, Na iznos od 80,82 EUR počev od 30. rujna 2012. g. do isplate,

Na iznos od 84,31 EUR počev od 31. listopada 2012. g. do isplate, Na iznos od 85,99 EUR počev od 30. studenoga 2012. g. do isplate, Na iznos od 84,82 EUR počev od 31. prosinca 2012. g. do isplate, Na iznos od 78,22 EUR počev od 31. siječnja 2013. g. do isplate, Na iznos od 83,82 EUR počev od 28. veljače 2013. g. do isplate, Na iznos od 84,31 EUR počev od 31. ožujka 2013. g. do isplate,

Na iznos od 82,12 EUR počev od 30. travnja 2013. g. do isplate, Na iznos od 75,29 EUR počev od 31. svibnja 2013. g. do isplate, Na iznos od 75,11 EUR počev od 30. lipnja 2013. g. do isplate,

Na iznos od 76,79 EUR počev od 31. srpnja 2013. g. do isplate,

Na iznos od 79,48 EUR počev od 31. kolovoza 2013. g. do isplate, Na iznos od 83,21 EUR počev od 30. rujna 2013. g. do isplate,

Na iznos od 81,28 EUR počev od 31. listopada 2013. g. do isplate, Na iznos od 82,64 EUR počev od 30. studenoga 2013. g. do isplate, Na iznos od 84,19 EUR počev od 31. prosinca 2013. g. do isplate, Na iznos od 85,15 EUR počev od 31. siječnja 2014. g. do isplate, Na iznos od 87,17 EUR počev od 29. veljače 2014. g. do isplate, Na iznos od 86,51 EUR počev od 31. ožujka 2014. g. do isplate,

Na iznos od 84,27 EUR počev od 30. travnja 2014. g. do isplate, Na iznos od 83,55 EUR počev od 31. svibnja 2014. g. do isplate, Na iznos od 83,87 EUR počev od 30. lipnja 2014. g. do isplate,

Na iznos od 1.295,43 EUR počev od 31. srpnja 2014. g. do isplate, sve u roku 15 dana.

III. Odbija se kao neosnovan, zahtjev tuženika za utvrđivanje tuženikovog potraživanja prema tužitelju s osnova potplaćenih iznosa zbog tečajnih razlika iznesen u prigovoru radi prebijanja i to u iznosu od 2,21 euro.

IV. Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d. Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB 53056966535, da tužitelju HE iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], naknadi trošak ovog parničnog postupka u iznosu od 1.675,00 eura (slovima: tisućušestosedamdesetipet eura) zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 19.ožujka 2026. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja, sve u roku 15 dana.

r i j e š i o  j e

I. Odbija se prigovor tuženika glede mjesne nadležnosti ovog suda.

O b r a z l o ž e n j e

1. Tužitelj je ovom sudu dana 14. lipnja 2023.g., podnio tužbu protiv tuženika radi utvrđenja ništetnosti i isplate, a koja tužba je zaprimljena dana 09.08.2023.g. zbog štrajka službenika. U tužbi navodi da je kao korisnik kredita s tuženikom zaključio Ugovor i kreditu br. 198-50-4230545 dana 3. srpnja 2007.g. kojim mu je stavljen na raspolaganje kreditni iznos od 26.122,82 CHF u protuvrijednosti u kn po srednjem tečaju Banke kreditora na dan korištenja kredita, na rok otplate od 84 mjeseci. Predmetnim Ugovorom o kreditu (čl. 7.) otplata kredita ugovorena je u jednakim mjesečnim anuitetima u CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju Banke kreditora za de-vize - CHF važećem na dan dospijeća, prema otplatnom planu koji će biti uručen korisniku. Dospijeće anuiteta ugovoreno je posljednjeg dana u mjesecu. Tijekom trajanja otplate po predmetnom Ugovoru o kreditu tečaj CHF značajno je rastao u odnosu na HRK što je imalo za posljedicu povećanje anuiteta nominalno iskazanog u HRK. Zbog naprijed navedenog tužitelj smatra da je navedena odredba o valutnoj klauzuli u CHF ugovorena u predmetnom Ugovoru o kreditu odnosno način primjene iste nepoštena, neodrediva, izaziva neravnotežu prava i obveza na štetu potrošača, te kao takva ništetna i nema pravni učinak na obvezno pravni odnos ugovornih stranaka. Tužitelj navodi da je presudom Visokog Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Pž- 6632/2017-10 od 14. 6. 2018. pravomoćno utvrđena ništetnost promjenjive kamate stope. Nadalje navodi da je Presudom suda EU C- 186/16 pravomoćno presuđeno da odredba o valutnoj klauzuli nije poštena ukoliko vjerovnik-kreditor potrošaču nije dao informacije koje su mu potrebne za donošenje valjane odluke o ugovaranju valutne klauzule, zbog čega je kasnije nastala neravnoteža prava i obveza na štetu potrošača. Tužitelj nadalje navodi da je navedenom Presudom Vrhovnoga suda RH zauzeto je motrište da je povrijeđeno pravo potrošača (kakav status ima tužitelj) budući je tužena Banka koristila nedopuštene i nepoštene ugovorne odredbe, potrošači nisu bili dovoljno informirani o ekonomskom riziku u odnosu na ugovore o kreditu koji su se sklapali u valuti CHF, potrošači o navedenom riziku nisu bili obaviješteni uredno i u razumnoj mjeri da bi mogli razumjeti sporne odredbe. Stoga tužitelj tužbom traži utvrđenje ništetnim odredbi o valutnoj klauzuli, te isplatu na temelju tih ništetnih odredbi, i to iznosa od 3.318,07 eura a u konačno postavljenom tužbenom zahtjevu predlaže sudu da utvrdi ništetnost odredbi ugovora o valutnoj klauzuli, te obvezno pravni zahtjev radi isplate preplaćenih iznosa otplate kredita temeljem povećanja CHF iznos od 5.584,05 eura, sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na pojedine iznose, kao i da mu tuženik naknadi trošak parničnog postupka.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu prvotno ističe prigovor mjesne nenadležnosti ovog suda te osporava potraživanje tužitelja po osnovu i visini, ističe prigovor zastare, te osporava status potrošača tužitelju. Ističe da je tužitelj u potpunosti svjesno odabrao kredit denominiran u CHF, te mu je u svakom slučaju moralo biti jasno da se će se isplata vršiti u protuvrijednosti te valute, budući da se radi o u cijelosti jasnoj i odredbi koja sama po sebi ne može biti preciznija. Nadalje, ističe kako je tužitelj mogao odabrati i druge valute, pa i fiksnu kamatnu stopu, ali je odabrao predmetni kreditno aranžman upravo iz razloga jer je isti bio za njega najpovoljniji. Valutna klauzula je u Ugovoru o kreditu ugovorena kao dvostrana klauzula koja ima učinak na način da prati kretanje CHF u odnosu na HRK u situacijama kada raste tečaj CHF, ali i u situacijama kada taj tečaj pada, slijedom čega se u konkretnom slučaju nikako ne može smatrati kako je ugovaranje te klauzule prouzročena značajna neravnoteža u pravima i obvezama ugovornih stranaka. Ističe prigovor prijeboja u visini eventualno utvrđenih negativnih razlika, odnosno razdoblja kada je tečaj CHF bio niži od onog u trenutku isplate kreditnog iznosa. Završno, predlaže da sud odbije tužbu i tužbeni zahtjev kao neosnovan.

2.1. Na ročištu održanom kod ovog suda dana 25.02.2026.g. tuženik specificira prigovor prijeboja, te potražuje iznos od 2,21 euro u visini utvrđenih negativnih razlika.

3. Po provedenom financijsko-knjigovodstvenom vještačenju, stalnog sudskog vještaka Mate Ivanović iz Županje, tužitelj je uredio svoj tužbeni zahtjev u podnesku od 15. veljače 2026. potražujući preplaćeni iznos od 5.584,05 eura, pretplaćen na temelju ništetnih odredbi o valutnoj klauzuli, sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na pojedine iznose, kao i da mu tuženik naknadi trošak parničnog postupka.

4. Sud je odbio prigovor mjesne nenadležnosti istaknut od strane tuženika. Nesporno je u ovome postupku da su parnične stranke zaključile Ugovor o kreditu broj:

198-50-4230545 dana 3. srpnja 2007.g., te da je čl. 12. istog Ugovora određeno da je za sve sporove iz istog Ugovora nadležan sud prema mjestu sjedišta kreditora, odnosno da su stranke ugovorile mjesnu nadležnost određenog suda sukladno odredbi čl. 70. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19; dalje u tekstu: Zakona o parničnim postupku).

4.1. Odredba u pogledu ugovaranja mjesne nadležnosti sastavni je dio unaprijed formuliranog obrasca Ugovora o kreditu, a iz čega onda proizlazi da tužitelj nije imao utjecaj na njezin sadržaj.

4.2. Naime, prema odredbi čl. 81. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj: 96/03), a koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja predmetnog ugovora, a kojom je odredbom propisano da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, time da se smatra da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo, ako je tu odredbu unaprijed formulirao trgovac, zbog čega potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako je riječ o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca.

4.3. Takvu istovjetnu regulativu sadrži odredba čl. 49. aktualnog Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj: 41/14, 110/15 i 14/19) koji je usklađen s Direktivom Vijeća 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima (dalje u tekstu: Direktiva). Prema čl. 3. Direktive ugovorna odredba o kojoj se nisu vodili pojedinačni pregovori smatra se nepoštenom ako u suprotnosti s uvjetima u dobroj vjeri, na štetu potrošača, prouzroči znatniju neravnotežu u pravima i obvezama stranaka proizašlih iz ugovora, time da se uvijek smatra da se o nekoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ona sastavljena unaprijed pa potrošač nije mogao utjecati na njezin sadržaj, posebno u kontekstu unaprijed formuliranog standardnog ugovora. Iz daljnje odredbe čl. 6. Direktive proizlazi da države članice utvrđuju da u ugovoru koji je prodavatelj robe ili pružatelj usluge sklopio s potrošačem prema nacionalnom pravu nepoštene odredbe nisu obvezujuće za potrošača, a da ugovor o tim uvjetima i dalje obvezuje stranke ako je u stanju nastaviti važiti i bez tih nepoštenih odredbi. O prethodno navedenom je svoje stajalište izrazio i Sud Europske unije u presudi od 27. lipnja 2000. u spojenim predmetima C-240/98 do C-244/98.

4.4. Dakle, temeljem svega naprijed navedenog sud nalazi utvrđenim da je takva prorogacijska odredba iz Ugovora o kreditu ništetna, a sve to iz razloga jer se o njoj nije posebno pregovaralo i jer ista uzrokuje neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana jer bi radi spora nastalog povodom tako zaključenog Ugovora o kreditu tužitelj bio u obvezi putovati u Zagreb, što bi moglo uzrokovati financijsku neravnotežu imajući u vidu troškove putovanja, kao i potrebno vrijeme za to.

4.5. Nadalje, iz ugovora o kreditu nedvojbeno proizlazi da je isti zaključen 3. srpnja 2007.g. u Vinkovcima, tj. u tuženikovoj podružnici u Vinkovcima. Kako se radi o potraživanju koje je vezano upravo za navedeni ugovor, a koji je zaključen u Vinkovcima, to ovaj sud izvodi nedvojben zaključak kako je isti nadležan za suđenje u ovom predmetu, obzirom se podružnica tuženika nalazi na području nadležnosti ovoga suda.

4.6. S obzirom na navedeno kako je tužitelj postupak pokrenuo pred sudom nadležnim prema mjestu zaključenja ugovora, to imajući u vidu odredbu čl.59. Zakona o parničnom postupku, obzirom tuženik ima poslovnu jedinicu izvan svog sjedišta, a spor je nastao u povodu djelatnosti te jedinice, to je neosnovan prigovor tuženika.

5. U dokaznom postupku provedeni su dokazi uvidom u ugovor o kreditu (list 27-31 spisa), otplatni plan (list 32-36 spisa), pročitan je iskaz tužitelja sa ročišta od 20.siječnja 2026. (list 78 spisa), nalaz i mišljenje vještaka od 20.siječnja 2026. (list 82- 102 spisa).

6. Temeljem provedenog dokaznog postupka, cijeneći brižljivo i savjesno svaki dokaz zasebno i sve dokaze u njihovoj ukupnosti, kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka sukladno odredbi čl. 8. ZPP-a sud je utvrdio slijedeće:

6.1. Između stranaka je nesporna činjenica da je tužitelj kao korisnik kredita s tuženikom kao davateljem kredita zaključio Ugovor o kreditu dana 3. srpnja 2007 godine broj ugovora: 198-50-4230545, a prema kojem je tuženik kao kreditor tužitelju kao korisniku kredita odobrio i stavio na raspolaganje kredit u iznosu od 26.122,82 CHF u protuvrijednosti u kn po srednjem tečaju Banke kreditora na dan korištenja kredita, uz redovnu kamatu koja je čl. 2 navedenog Ugovora, određena kao promjenjiva u skladu sa odlukom o kamatnim stopama kreditora, a koja je u trenutku ugovaranja iznosila 5,20% godišnje. Ugovoren je rok otplate kredita od 84 mjeseca. Kredit se otplaćuje u jednakim mjesečnim anuitetima, plativim u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju za CHF tečajne liste banke, važećim na dan dospijeća. Nesporno je da se radi o kreditu za kupnju novih vozila.

6.2. Uvidom u otplatni plan po predmetnom ugovoru o kreditu nesporno je utvrđeno da se tijekom otplate kredita mijenjala i visina tečaja CHF u odnosu na kunu, tako da se visina mjesečnog anuiteta povećavala.

7. Nesporno je također da je donesena pravomoćna odluka u postupku koji se vodio radi zaštite kolektivnih interesa potrošača pred Trgovačkim sudom u Zagrebu, pod poslovnim brojem P-1401/12 od 4. srpnja 2013. te da je presudom Visokog trgovačkog suda RH poslovni broj Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. utvrđeno da je tuženik u postupku pod brojem P-1401/12 u razdoblju od 1. lipnja 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima, koristeći u istima ništetne ugovorne odredbe na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditu promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom tuženika i drugim internim aktima banke. Nije sporno da je u pogledu ništetnosti u ugovaranju valutne klauzule ista presuda Trgovačkog suda u Zagrebu potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda broj Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018. a da je istu presudu potvrdio i Vrhovni sud RH u predmetu poslovni broj Rev-2212/18 od 3. rujna 2019.

7.1. Nesporno je nadalje da je istom presudom Trgovačkog suda u Zagrebu, od 4. srpnja 2013., utvrđeno da je ovdje tuženik u razdoblju od 1. siječnja 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima na način da je koristio u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju na način da je ugovorena valutna klauzula uz koju je vezana glavnica CHF, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja istih ugovora tužena banka kao trgovac nije potrošače u cijelosti informirala o svim bitnim parametrima potrebnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana.

8. Između stranaka je sporno pitanje zastare, pitanje ništetnosti odredbi ugovora u dijelu koji se odnosi na valutnu klauzulu, status potrošača tužitelja, te pitanje neravnoteže u pravima i obvezama ugovornih strana, kao i da li je potrebno uzeti u obzir kako pozitivne tako i negativne tečajne razlike.

9. Tužiteljica saslušana kao stranka iskazala je da je sporni ugovor sklopila 2007. godine. Kredit je bio namjenski za kupnju vozila za osobne potrebe. Kredit u CHF podigla je iz razloga što je to tada bilo najpovoljnije, odnosno tako joj je rečeno kada je išla kupovati auto u Auto kući Šimun, tamo su ju uputili na tuženika, a agent u auto kući joj je rekao da surađuju sa tuženikom te da kod njih i sklopi predmetni ugovor o kreditu, a tužena banka u to doba nije bila njena banka. Nitko joj nije objasnio rizike vezane za sam ugovor. Prilikom sklapanja ugovora nije razumjela značaj valutne klauzule, niti promjenjive kamatne stope, nitko joj nije objašnjavao odredbe ugovora. Naime, ona je ugovor pročitala, a ovaj kredit joj je ponuđen kao kredit s najpovoljnijim uvjetima i najpovoljnijom kamatom. Ističe da je imala povjerenja u banku. Nije se raspitivala u drugim bankama o drugim kreditima u drugim valutama. Ugovor je bio na već pripremljenom obrascu, a s bankarom nije pregovarala o pojedinim odredbama ugovora, niti na njih imala utjecaja, niti je znala da bih imala takvu mogućnost. Nadalje navodi da je u vrijeme sklapanja ugovora o kreditu bila u obiteljskoj mirovini, udovica je poginulog hrvatskog branitelja. Navodi da nema obrt niti je član trg.društva. Nadalje navodi da su početne rate kredita bile oko 1400 kuna, a kasnije se sjeća da su rate rasle do 2600 kn, anuitete je plaćala redovno, osobno, a kredit je otplaćen. Završno ističe da joj javni bilježnik prilikom solemnizacije ugovora, nije objašnjavao pojedine odredbe ugovora kao niti rizike istog.

9.1. Uvidom u zaključeni Ugovor o kreditu nesporno je utvrđeno da je isti ugovor tužitelj zaključio kao fizička osoba i da mu je isti kredit odobren kao namjenski kredit i to na način da je u čl. 6. istog Ugovora određeno služi za kupnju novih vozila.

9.2. S obzirom na navedeno, stav je suda da tužitelju pripada pravo na pravnu zaštitu temeljem Zakona o zaštiti potrošača i to iz razloga jer njegovo svojstvo potrošača proizlazi iz samih odredbi zaključenog Ugovora o kreditu, iz kojeg je vidljivo da namjena istog kredita nije bila za nikakve poslovne, obrtničke ili druge namjene.

10. Prema odredbi čl. 138.A. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine 79/07, 125/07, 79/09, 89/09, 133/09, 78/12, nastavno: ZZP/07) koji je bio na snazi u vrijeme donošenja gore citiranih odluka Trgovačkog suda u Zagrebu, propisano je da odluka suda donesena u postupku za zaštitu interesa potrošača u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača obvezuje ostale sudove u postupku koje potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika. Nadalje prema odredbi čl. 140. ZZP/07 odnosno članka 120. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine 41/14, nastavno ZZP/14) propisano je da pokretanje i vođenje postupka kolektivne zaštite ne sprječava osobu kojoj je postupanjem trgovca prouzročena šteta da pokrene pred nadležnim sudom postupak za naknade štete protiv osobe koja je nedopuštenim postupanjem prouzročila štetu ili postupak za poništenje ili utvrđivanje ništetnosti ugovora koji je sklopljen pod utjecajem nedopuštenog postupanja ili bilo koji drugi postupak kojim će zahtijevati ostvarenje prava koja joj pripadaju na temelju pravila o zaštiti potrošača.

11. U odnosu na spornu činjenicu tj. pitanje ništetnosti dijela odredbe čl. 7. Ugovora o kreditu u dijelu u kojem je ugovorena otplata kredita u jednakim mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora za CHF važećem na dan dospijeća sud je primijenio odredbe Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine broj: 96/03, nastavno: ZZP/03) koji zakon je bio na snazi u vrijeme sklapanja ugovora o kreditu.

12. Prema odredbi čl. 81 st. 1. ZZP/03 propisano je da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, smatra nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Prema stavku 2. navedenog članka smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca. Nadalje prema stavku 4. istog članka, ako trgovac tvrdi da se u pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed sastavljenom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, dužan je to dokazati. Prilikom ocjene je li određena ugovorna odredba poštena, uzimat će se u obzir narav robe i usluge koje predstavljaju predmet ugovora, sve okolnosti prije ili prilikom sklapanja ugovora te ostale ugovorne odredbe, kao i neki drugi ugovor koji u odnosu na ugovor koji se ocjenjuje predstavlja glavni ugovor, sve sukladno odredbi čl. 83. ZZP/03. Odredbom čl. 87. st. 1. i 2. ZZP/03 propisano je da je nepoštena ugovorna odredba ništavna time da ništavost pojedine odredbe ugovora ne povlači ništavost samog ugovora ako on može opstati bez ništavne odredbe.

13. Također posebno se napominje da je na tuženiku teret dokazivanja glede činjenice da su stranke pojedinačno pregovarale o spornoj odredbi, a što tuženik tijekom postupka nije dokazao prvenstveno imajući u vidu činjenicu da se radi o tipskom tj. formularnom ugovoru. Navod tuženika da ugovorna odredba o valutnoj klauzuli nije sama po sebi nepoštena, ne ukazuje na to da su stranke pojedinačno pregovarale o spornoj odredbi čl. 7. Ovdje sud ima u vidu činjenicu da se radi o tipskom ugovoru gdje je odredba o valutnoj klauzuli sastavni dio standardnog ugovora o kreditu koji je sačinio tuženik te tužitelj nije mogao utjecati na sadržaj te odredbe i u trenutku sklapanja ugovora o kreditu nije mogao objektivno istu sagledati kao cjelinu zbog čega je takva odredba uzrokovala znatnu neravnotežu u pravima i obvezama tužitelja kao korisnika kredita u odnosu na banku te je tužitelj doveden u neravnopravan položaj.

13.1. Nadalje u odnosu na dio ugovora o kreditu i to konkretno dijela Ugovora o kreditu kojim je ugovorena valutna klauzula na način da se tužitelju odobrava kredit u određenom iznosu u CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju za CHF tečajne liste banke važeće na dan korištenja kredita, da se kredit otplaćuje u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora za CHF važećem na dan dospijeća, sud cijeni da su navedene odredbe također nepoštene i ništetne. Kod utvrđivanja ništetnosti u odredbi ugovora o kreditu, a koji se odnosi na ugovaranje valutne klauzule, sud je posebno vodio računa da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz čl. 106. st. 1. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine 41/14, 110/15, nastavno: ZZP/14), u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača iz čl. 106. st. 1. toga zakona, obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika, ali i odredbe članka 502.C. Zakona o parničnom postupku kojim je propisan učinak presude donesene po tužbi za zaštitu kolektivnih prava i interesa, a kojom je određeno da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćen tužbeni zahtjev iz tužbe za kolektivnu zaštitu potrošača te da je u tom slučaju sud u pojedinačnom postupku vezan za ta utvrđenja. Cijeneći naprijed navedeno, a posebno da je pravomoćnom presudom Trgovačkog suda u Zagrebu, utvrđena ništetnost ugovornih odredbi o načinu promjene kamatne stope i o ugovaranju valutne klauzule, to je primjenjujući odredbe Zakona o parničnom postupku, presudu donesenu u tom sporu sud primijenio na ovaj konkretan slučaj.

13.2. S obzirom na navedeno nesporno je da je ništetna odredba u čl. 7. u dijelu gdje se tužitelj obvezuje vraćati kredit u mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti obračunatoj po srednjem tečaju CHF kreditora važećem na dan dospijeća.

14. U pogledu utvrđenja visine preplaćenog dijela zbog primjene valutne klauzule provedeno je vještačenje po vještaku Mati Ivanović iz Županje, koji u svom nalazu navodi da je tuženik kredit odobrio u iznosu koji odgovara 26.122,82 CHF sa rokom otplate 84 mjeseca i kamatnom stopom 5,20 %, a početni iznos anuiteta 323,47 CHF primjenom srednjeg tečaja Banke na dan korištenja kredita, odnosno dana 05.07.2007. godine u visini 4,410301 kuna za 1 CHF iznosi 1.426,60 kuna. Visina tečaja CHF u odnosu na kunu mijenjala se cijelo vrijeme otplate kredita.

15. Vještak nadalje navodi da je ukupna razlika u visini anuiteta u odnosu na povećanje tečaja CHF-a i to uzimajući u obzir početno ugovoreni tečaj CHF-a u vrijeme korištenja kredita i naknadna povećanja tečaja CHF-a, odnosno promjene na više od početno ugovorenog tečaja i to u razdoblju otplate kredita predstavlja tzv. pozitivne razlike i iznosi 42.073,02 kuna, odnosno 5.584,05 EUR primjenom fiksnog tečaja konverzije. Ukupna razlika u visini anuiteta u odnosu na smanjenje tečaja CHF-a i to uzimajući u obzir početno ugovoreni tečaj CHF-a u vrijeme korištenja kredita i naknadna smanjenja tečaja CHF-a, odnosno promjene na niže od početno ugovorenog tečaja i to u razdoblju otplate kredita predstavlja tzv. negativne razlike i iznosi -16,64 kuna, odnosno -2,21 EUR. Ukupna razlika u visini anuiteta u odnosu na promjenu tečaja CHF-a i to uzimajući u obzir početno ugovoreni tečaj CHF-a u vrijeme korištenja kredita i naknadne promjene tečaja CHF-a, odnosno promjene na više i na niže od početno ugovorenog tečaja i to u razdoblju otplate kredita iznosi 42.056,38 kuna, odnosno 5.581,84 EUR.

16. Tužitelj je nalaz i mišljenje vještaka prihvatio u cijelosti, te svoj tužbeni zahtjev u pismenom podnesku od 15. veljače 2026. uskladio sa nalazom vještaka, dok tuženik nije imao posebnih primjedbi na nalaz i mišljenje.

17. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje vještaka Mate Ivanović iz Županje cijeneći isti stručnim i objektivnim, zasnovanim na vjerodostojnoj dokumentaciji i sačinjenim prema opće prihvaćenoj metodologiji izračuna u identičnim predmetima.

18. Kako iz nalaza i mišljenja financijsko-knjigovodstvenog vještaka proizlazi da je tijekom trajanja otplate kredita tužitelj zbog ništetnosti odredbi o valutnoj klauzuli platio viši iznos od ukupno 5.584,05 eura, to je sud obvezao tuženika na isplatu preplaćenoga iznosa, zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama a koje teku počev od plaćanja svakog pojedinog mjesečnog iznosa i to temeljem odredbe čl. 1115. st. 1. Zakona o obveznim odnosima, budući se tuženik ima smatrati nepoštenim stjecateljem, a kako je to odlučeno u izreci ove presude. Tužbeni zahtjev u ovoj pravnoj stvari glasi na isplatu, a tužitelj je kao dokaz da je preplatio iznose predložio vještačenje kojim je to i utvrđeno. Plaćanjem anuiteta tužitelj nije ništa primio, pa stoga ne postoji niti obveza vraćanja nečega što nije primio. Kako je tužitelj zatražio isplatu novčanih iznosa koje je platio temeljem ništetnih odredaba Ugovora o kreditu čija je visina utvrđena vještačenjem, to je sud tuženika kao nepoštenog stjecatelja obvezao na isplatu traženih novčanih iznosa sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje teku od dospijeća odnosno od uplate pojedinih mjesečnih iznosa do konačne isplate, a kako to nalaže odredba članka 1115. Zakona o obveznim odnosima koja regulira vraćanje kod stečenog bez osnove, a koja se odgovarajuće primjenjuje i kod vraćanja primljenog temeljem ništetnih ugovornih odredaba. (Županijski sud u Vukovaru Gž- 205/2022-4 od 13. prosinca 2022. godine).

18.1. Prigovor prijeboja istaknut od tuženika sud je odbio kao neosnovan. Što se tiče eventualnog potraživanja tuženika spram tužitelja istaknutog u prigovoru radi prebijanja, a radi plaćanja anuiteta po tečaju nižem od početnog isto nije osnovano. Plaćanjem tih anuiteta po tečaju nižem od početnog tužitelj nije primio niti stekao bez osnove ništa jer je čitavu uplatu primio tuženik pa ni ne postoji njegova obveza za vraćanjem nečega što nije primio. Zato ne postoji niti tražbina tuženika po osnovi ništetnih ugovornih odredbi. Tuženik je svjesno prešutio i zatajio tužitelju okolnosti vezane uz rizičnost valutne klauzule pa je krivnja za ništetnost odredbe o valutnoj klauzuli na tuženiku. Prigovor prijeboja je onda neosnovan i s osnova naknade štete. (Županijski sud u Dubrovniku posl. br. Gž-725/21-3 od 25.09.2024.g.).

18.2. Osim toga eventualno potraživanje tuženika je u zastari. Prigovor radi prebijanja je istaknut je u odgovoru na tužbu, te specificiran na ročištu održanom kod ovog suda dana 25.02.2026.g., što uz opći zastarni rok od pet godina iz čl. 225. Zakona o obveznim odnosima znači da su u zastari sva potraživanja dospjela prije 14.06.2014.g. što su sva potraživanja navedena u prigovoru prijeboja. Podnošenje tužbe u kolektivnom sporu ima učinka na prekid zastare samo za potraživanja potrošača prema bankama čija su prava i interesi povrijeđeni sklapanjem kredita s nepoštenim ugovornim odredbama.

19. Prema odredbi čl. 1111. st. 1. ZOO-a kad dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti ga, odnosno, ako to nije moguće, naknaditi vrijednost postignute koristi, a prema odredbi čl. 1115. ZOO-a kad se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate, ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva. Dakle, prema naprijed citiranim odredbama kad se radi o stjecanju bez valjane pravne osnove, a to u ovom slučaju jeste s obzirom da su kamatne stope određene po ugovornoj odredbi koja je suprotna zakonu i zbog nepoštene valutne klauzule vezane uz švicarski franak, dakle ništetne, tada je stjecatelj, u ovom slučaju tuženica, dužna stečeno s pripadajućim kamatama vratiti, temeljem čl. 215. ZOO, od dana stjecanja, a kako se u konkretnom slučaju primjenjuje opći zastarni rok iz čl. 225. ZOO (5 godina).

20.Čl. 245. st. 1. ZOO-a propisuje da nakon prekida zastara počinje teći iznova, a vrijeme koje je proteklo prije prekida ne računa se u zakonom određeni rok za zastaru, a st. 3. istoga članka da kad je prekid zastare nastao podnošenjem tužbe ili pozivanjem u zaštitu ili isticanjem prijeboja tražbine u sporu, odnosno prijavljivanjem tražbine u nekom drugom postupku, zastara počinje teći iznova od dana kad je spor okončan ili završen na neki drugi način. Imajući u vidu gore navedene odredbe ZOO- a o zastari, podnošenjem kolektivne tužbe dana 4. travnja 2012. Trgovačkom sudu u Zagrebu u navedenom sporu za zaštitu kolektivnih prava prekinut je tijek zastare, dok je pravomoćnim okončanjem spora pred Visokim trgovačkim sudom Republike Hrvatske donošenjem presude Pž-6632/2017-10 od 14. lipnja 2018. god. zastara počela teći ispočetka, a vrijeme prije prekida neće se uračunati u tijek zastare.

21. Dakle, prigovor zastare tuženika je neosnovan i to iz razloga jer je prema pravnom shvaćanju Vrhovnoga suda Republike Hrvatske, iznesenom u njegovoj odluci poslovni broj: Rev 2245/17, od 20. ožujka 2018., određeno da podnesena tužba za zaštitu kolektivnih interesa i prava iz čl. 131. Zakona o zaštiti potrošača predstavlja radnju vjerovnika kojom se prekida zastara sukladno odredbi čl. 241. Zakona o obveznim odnosima i zbog čega zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći iz početka tek od pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe. Kako je presuda Trgovačkog suda u Zagrebu kojom je utvrđena ništetnost valutne klauzule potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda RH broj Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018., to znači da zastara nastupa 15. lipnja 2023.g. Obzirom je tužba podnesena 14. lipnja 2023 to znači da potraživanje tužitelja nije obuhvaćeno zastarom.

22. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi članka 154. stavak 1 i članku 155. Zakona o parničnom postupku te je sukladno označenoj VPS i važećoj Odvjetničkoj tarifi tužitelju za poduzete radnje zastupanja po punomoćniku odvjetniku priznat trošak u ukupnom iznosu od 1.675,00 eura. Odobreni trošak odnosi se na radnje zastupanja po punomoćniku odvjetniku i to za: sastav tužbe = 100 bodova (Tbr. 7 toč. 1 OT), zastupanje na 3 ročišta kod suda svako ročište po 100 bodova (Tbr. 9. toč. 1 OT), sastav obrazloženog podneska od 16.02.2026. po 100 bodova (Tbr. 8. toč. 1 OT), pristup ročištu za objavu presude 50 bodova (Tbr. 9. toč. 3 OT) koje radnje ukupno nose 550 bodova što pomnoženo sa vrijednošću boda od 2,00 EUR-a, iznosi 1.100,00 eura što uz PDV u iznosu od 275,00 eura i odobren trošak knjigovodstveno- financijskog vještačenja u iznosu od 300,00 EUR-a, čini sveukupno dosuđeni parnični trošak u iznosu od 1.675,00 eura.

22.1. Na dosuđeni iznos parničnog troška, sud je tužitelju priznao zateznu kamatu od dana donošenja ove presude po osnovi odredbe članka 30. stavak 2 Ovršnog zakona.

Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u dispozitivu presude.

U Vinkovcima, 19.ožujka 2026.godine.

Sudac

Ivana Božić Pišćak

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u roku od 15 dana. Žalba se podnosi u pisanom obliku putem ovoga suda u četiri primjerka, a o žalbi odlučuje Županijski sud.

Stranci koja je pristupila ročištu radi uručenja presude rok za žalbu teče od dana kada je ročište održano. Stranci koja nije pristupila ročištu radi uručenja presude, a uredno je obaviještena o ročištu, rok za žalbu teče od dana kada je ročište održano. Stranci koja nije pristupila ročištu radi uručenja presude, a nije uredno obaviještena o ročištu, rok za žalbu teče od dana dostave prijepisa presude.

Dostaviti:

1. Punomoćnik tužitelja Slaven Karaban, odvj. u Vinkovcima

2. Punomoć.tuženika OE, odvj. u [adresa]