REPUBLIKA HRVATSKA

59. Povrv-913/2024-21

Trgovački sud u Zagrebu

Zagreb, Trg Johna Fitzgeralda Kennedyja 11

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu, po sucu Jeleni Antonić Šego, u pravnoj stvari tužiteljice SU vl. obrta [obrt], za zastupstvo, usluge i prodaju, Mače, Veliki Bukovec 12, OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Josip Petrović, odvjetnik u Zlataru, Kaštelska 4, protiv tuženika SUPERIOR TRADE MMM d.o.o. Zagreb, Ulica Rodoslava Cimermana 26, OIB: 33499016195, kojeg zastupa punomoćnik Željko Jutriša, odvjetnik u Zagrebu, Trnjanska cesta 45A, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 10. veljače 2026. u prisutnosti punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika, s danom objave 19. ožujka 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Ukida se u cijelosti platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Marine Dabelić posl. broj Ovrv-1478/2022 od 25. listopada 2022. kojim se nalaže tuženiku da tužitelju, i to:

- na temelju vjerodostojne isprave računa r2 650/21/1 plati iznos od 35,57 eura sa zateznom kamatom tekućom od 2. listopada 2021. do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena do 31. prosinca 2022., a od 1. siječnja 2023. po stopi izračunatoj uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena,

- - na temelju vjerodostojne isprave računa r2 734/21/1 plati iznos od 115,87 eura sa zateznom kamatom tekućom od 4. studenog 2021. do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena do 31. prosinca 2022., a od 1. siječnja 2023. po stopi izračunatoj uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena,

- na temelju vjerodostojne isprave računa r2 921/21/1 plati iznos od 297,78 eura sa zateznom kamatom tekućom od 18.1. 2021. do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena do 31. prosinca 2022., a od 1. siječnja 2023. po stopi izračunatoj uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena,

- plati troškove ovršnog postupka u iznosu od 107,84 eura sa zateznom kamatom tekućom od 1. prosinca 2022. do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena do 31. prosinca 2022., a od 1. siječnja 2023. po stopi izračunatoj uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, te se tužbeni zahtjev odbija kao neosnovan.

II. Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku trošak parničnog postupak u iznosu od 375,00 eura, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Na prijedlog tužitelja (tada ovrhovoditelja), javni bilježnik Marina Dabelić iz Zagreba, Ulica grada Vukovara 284, poslovni broj: Ovrv-1478/2022 od 25. listopada 2022. na temelju vjerodostojne isprave, kojim je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 449,21 eura sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na pojedinačne iznose kako su pobliže naznačeni u prijedlogu, te mu naknaditi nastale troškove ovršnog postupka sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.

2. Protiv rješenja o ovrsi tuženik (ovršenik) je pravodobno podnio prigovor te je sud na temelju odredbe čl. 54. st. 1. i 2. Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20 i 114/22 dalje: OZ) stavio van snage rješenje o ovrsi u dijelu u kojem određena ovrha, ukinuo provedene radnje te je postupak nastavljen kao povodom prigovora protiv platnog naloga.

3. Tuženik je podnio prigovor protiv rješenja o ovrsi, koji se sada smatra odgovorom na tužbu, navodeći kako rješenje o ovrsi osporava u cijelosti kako u pogledu osnove tako i u pogledu visine. Navodi kako nisu zaprimili predmetne račune niti su naručili niti preuzeli robu koja se naplaćuje tim računima. Računi nisu knjiženi niti je po njima odbijen pretporez. Tuženiku nije poznato na što se odnose navedeni računi.

4. Sud je izvršio uvid u presliku izvatka iz sudskog registra za ovdje tuženika (list 9-10 spisa), račun broj 650/21/1 od 16. rujna 2021. (list 11 -12 spisa), račun broj 734/21/1 od 19. listopada 2021.(list 13 - 14 spisa), račun broj 921/21/1 od 31. prosinca 2021. (list 15 -16 spisa), izvor otvorenih stavki na dan kao kupac (list 17 spisa), izvadak iz obrtnog registra za ovdje tužiteljicu (list 24-25 spisa), izvadak iz sudskog registra za ovdje tuženika od 14. prosinca 2022. (list 32-35 spisa), potvrdu o izvršenom uvidu u podatke OIB sustava (list 39 spisa), iskaz svjedokinje AU i GU (list 87-90 spisa), iskaz zastupnice po zakonu tuženika NU (list 97-99 spisa).

5. Na temelju rezultata cjelokupno provedenog postupka, sukladno odredbi čl. 8. Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'' broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23- dalje: ZPP), ovaj sud je ocijenio tužbeni neosnovanim.

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od ukupno 449,22 eura na ime robe koja je prodana tuženiku a za koju su ispostavljeni računi broj 650/21/1 od 16. rujna 2021.(dijela tog računa), broj 734/21/1 od 19. listopada 2021. i broj 921/21/1 od 31. prosinca 2021. na ime prodane robe.

7. Među strankama nije sporno da su bile u poslovnom odnosu, sporno je li tuženik od tužitelja naručio robu navedenu u predmetnim računima te je li mu tužitelj istu isporučio.

8. Uvidom u račune broj 650/21/1 od 16. rujna 2021. na iznos od 1.040,00 kn , broj 734/21/1 od 19. listopada 2021. na iznos od 873,00 kn i broj 921/21/1 od 31. prosinca 2021. na iznos od 2.243,60 kn utvrđeno je da su isti izdani na ime robe za frizerske salone (boje za kosu, šamponi , lakovi etc.).

9. Tijekom postupka proveden je dokaza saslušanjem svjedokinja AU i GU te zastupnice po zakonu tuženika na okolnost isporuke robe i poslovnog odnosa između stranaka.

10. Iz iskaza svjedokinje AU koja je zaposlena kod tužitelja na radnom mjestu komercijaliste, proizlazi da se tužitelj bavi prodajom frizerske opreme te je tuženik bio njihov dugogodišnji kupac sve do trenutka neplaćanja predmetnih računa. Navodi kako je tuženiku ispostavila tri fakture u skladu sa naručenom robom koju je tuženik naručio preko njihovog trgovačkog putnika. Nakon što te fakture nisu bile plaćene, ona je kontaktirala supruga gospođe NU koji je je bio zadužen za financije, te joj je rekao da nisu zaprimili te sporne fakture. Ona mu je potom proslijedila na e- mail fakture i to nekoliko puta. Sa tuženikom su komunicirali putem SMS poruka, te navodi kako su sa službenog maila slali i te fakture. Ističe kako se prilikom narudžbe robe potpisuje od strane klijenta/kupca narudžbenica te je tako bilo i u konkretnom slučaju. Njihov trgovački putnik po izboru robe od strane kupca odmah na licu mjesta kupcu i isporuči robu, budući je riječ o "ambulantnoj prodaji" dakle trgovački putnik putuje sa robom u kombiju. Na licu mjesta trgovački putnik i napravi popis robe koju kupca potpisuje i u principu je riječ o narudžbenici i otpremnici, a tako je roba i u konkretnom slučaju isporučena tuženiku. Sukladno navedenim narudžbenicama ispostavila je fakture. Kupac je u konkretnom slučaju poslovao pod nazivom Superior Trade.

11. Iz iskaza svjedokinje GU proizlazi kako je za tužitelja radila kao prodajni predstavnik frizerske opreme za razdoblju od 2018. do 2024. Jedan od njihovih kupaca je bio i tuženik odnosno frizerski salon se zvao "Baroko" te je bilo riječ o njihovom dugogodišnjem kupcu koji je sve do neplaćanja ovih spornih računa bio uredan platiša. Gospođa NU je za tuženika naručivala robu, dakle riječ je o "ambulantnoj prodaji" u kojem ona na licu mjestu ponudi kupcima robu, oni odaberu proizvode i ista im se na licu mjesta isporuči. Potom sastavi izdatnicu koju kupac i potpiše te tu izdatnicu preda u sjedište firme gdje se sukladno istoj izrađuje faktura. Tuženik je od njih uzimao boje za kosu, hidrogene, blajh, regeneratore, lakove za kosu, međutim zbog proteka vremena ne može se sjetiti konkretnih narudžbi za koje su izdani sporni računi. Jedna izdatnica odnosi na jedan račun, odnosno jednu isporuku, a u konkretnom slučaju misli da je riječ o dvije ili tri izdatnice za koje nije plaćena roba. Robu su naručivale i potpisivale gđa. NU i još jedna djelatnica koja je tamo bila zaposlena.

12. U dijelu navoda svjedokinja AU i GU na koji način su poslovali sa tuženikom ocijenjen je vjerodostojnim obzirom je isti logičan i životan te je u skladu i sa iskazom zz tuženika. Pema tome utvrđeno je da se roba ispostavlja kupcu sukladno njegovoj narudžbi te bi se sastavljala i izdatnica koju bi potpisale ili djelatnica tuženika ili zz tuženika te bi tu izdatnicu zadržavao tužitelj i sukladno istoj bi izradio fakturu. Sud nije prihvatio iskaze svjedokinja u dijelu u kojem iste navode kako je tuženik naručio robu za koju su izdani računi koji su predmet ovoga spora te da upravo istu nije niti platio po tim računima jer su isti ocijenjeni proizvoljnima posebice iz razloga jer za istu niti ne prileži materijalna dokumentacija u spisu sukladno navedenom načinu poslovanja.

13. Iz iskaza zz tuženika NU proizlazi da su bili u poslovnom odnosu sa tužiteljem te su uvijek uredno podmirivali prema istom sve svoje obveze, odnosno račune za isporučenu robu. Zaposlenici tužitelja bi došli u naš frizerski salon sa robom koju bi oni naručili putem e-maila ili poruke, oni bi preuzeli robu i potpisali izdatnicu na kojoj se nalazio i popis sve robe koja bi nam bila predana. Tu izdatnicu koju bi mi potpisali bi zadržao tužitelj i sukladno istoj ispostavio račun. Napominje da za predmetni račun nikada nisu potpisali nikakvu izdatnicu niti su za tu robu ni taj račun zavodili u poslovnim knjigama niti odbijali PDV.

14. Sud je u bitnom ocijenio iskaz zz tužitelja vjerodostojnim obzirom je isti logičan, životan i uvjerljiv.

15. Prema odredbi čl. 219. ZPP-a svaka stranka dužna je iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojima pobija navode i dokaze protivnika a ako suda na temelju izvedenih dokaza (čl. 8. ZPP-a) ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, o postojanju činjenice zaključit će primjenom pravila o teretu dokazivanja (čl. 221.a ZPP-a).

16. Naime pravila o teretu dokazivanja su u suštini pravila materijalnog prava koje je mjerodavno za ocjenu osnovanosti istaknutog tužbenog zahtjeva te ista obavezuju sud da uzme za nedokazanu onu tvrdnju za čiju istinitost stranka koja se na određenu činjenicu u svoju korist poziva, nije bila u stanju pružiti sudu dovoljno adekvatnih dokaznih sredstava.

17. Dakle, iz iskaza saslušanih svjedoka tužitelja proizlazi da je uobičajeni način poslovanja da se sukladno tuženikovoj narudžbi izda i izdatnica kao dokaz da je roba izdana. Navedenu izdatnicu potpisuje primatelj robe dakle tuženik i na istoj se nalazi popis sve naručene te izdane robe Ujedno navode kako je u konkretnom slučaju postupljeno na isti način. Kako je tuženik sporio primitak robe naveden u računima na tužitelju je teret dokazivanja da je roba isporučena i da je tuženik s njom raspolagao.

Međutim tužitelj nije dostavio u spis niti narudžbenicu niti izdatnicu, čime nije dokazao da je roba isporučena odnosno nije dokazao da je upravo tuženik naručio robu navedenu na računima i da mu je roba izdana. Dakle tužitelj navedenu dokumentaciju nije ostavio u spis, a računi nisu dokaz dokaz da je roba naručena te isporučena tuženiku. Kako tužitelj očito posluje na način da se roba naručuje, a potom izdaje izdatnica uz potpis kupca, a takve isprave nije pridonio u spis, tužitelj nije dokazao osnovanost svojeg tužbenog zahtjeva. Dakle prema ocjeni ovoga suda tužitelj, obzirom na osporavanja tuženika, nije pružio dovoljno adekvatnih dokaznih sredstava kojima bi pokrijepio svoje navode te je stoga, uz primjenu odredbe čl. 451. at. 3. ZPP-a o potraživanju u ukupnom iznosu od 449,22 eura, odlučeno kao u izreci ove presude pod točkom I.

18. Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na odredbama čl. 154 st. 1. i čl. 155. ZPP-a, te Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, ("Narodne novine" broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22, 126/22 i 138/23 dalje: Tarifa).

Tuženiku su priznati troškovi sastava podneska od 3. veljače 2026. u iznosu od 100,00 eura (Tbr. 8/1 Tarife), zastupanja na ročištima dana 21. listopada 2025. i 10. veljače 2026. u iznosu od po 100,00 eura (Tbr. 9/1 Tarife), što uvećano za trošak PDV-a ukupno iznosi 375,00 eura kako je i odlučno pod točkom II. izreke.

Zagreb, 19. ožujka 2026.

Sudac:

Jelena Antonić Šego

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude stranke mogu izjaviti žalbu u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka pisanog otpravka presude, odnosno od dana objave presude ukoliko uredno pozvana stranka nije pristupila na ročište za objavu, i to u dva primjerka za sud i po jedan primjerak za svaku protivnu stranu. Žalba se podnosi Trgovačkom sudu u Zagrebu, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske.

Presuda u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a, osim zbog povrede iz čl. 354. st. 2. toč. 3. ZPP-a (čl. 467. st.1. ZPP-a).