Republika Hrvatska
Općinski sud u Kutini
Stalna služba u Novskoj
Staroselska 1, Novska
Poslovni broj: Pp-212/2024-11
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Kutini, Stalna služba u Novskoj, nadležan temeljem članka 94. Prekršajnog zakona, po sutkinji Ines Burić, uz sudjelovanje zapisničarke Mirele Sogonić, u prekršajnom predmetu protiv 1. okrivljene pravne osobe MO-NI VITA j.d.o.o. i 2. okrivljene odgovorne osobe ĆŠ, zbog prekršaja iz članka 18. stavak 1. i stavak 2., kažnjivo po članku 98. stavak 1. točka 1. i stavak 2. Zakona o zaštiti na radu ("Narodne novine" broj: 71/14., 118/14., 154/14., 94/18. i 96/18.), povodom prigovora okrivljenih izjavljenog protiv prekršajnog naloga Državnog inspektorata, Područni ured Zagreb, Ispostava u Sisku klasa: UP/I-116-03/24-01/1, urbroj: 443-02-05-19-24-2 od 22. siječnja 2024., nakon provedene glavne rasprave dana 19. ožujka 2026. te objave presude istog dana u odsutnosti okrivljenih i tužitelja, na temelju članka 183. Prekršajnog zakona ("Narodne novine" broj: 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.),
p r e s u d i o j e
1. okrivljenik MO-NI VITA j.d.o.o. za proizvodnju, trgovinu i usluge, [adresa], OIB 90090291373, MBS [matični broj subjekta], ovlaštena predstavnica ĆŠdirektorica, prekršajno osuđivan, kazneno nije osuđivan, ne vodi se drugi postupak, pravna osoba
2. okrivljena ĆŠ, OIB [osobni identifikacijski broj], kći Ć i Ž, rođena **.**.1972. u [adresa], s prebivalištem [adresa], državljanka RH, SSS, suradnik u kulturno zananstvenim ustanovama, ugostitelj, zaposlena, s primanjem od 600,00 do 700,00 eura, neudana, majka dvoje djece punoljetne, prekršajno osuđivana, kazneno nije osuđivan, ne vodi se drugi postupak, odgovorna osoba,
k r i v i s u
I. što dana 15. siječnja 2024. nisu imali procjenu rizika izrađenu u pisanom ili elektroničkom obliku u kojoj su procijenjeni rizici za život i zdravlje radnika koji su obavljali poslove u poslovnim prostorijama pod neposrednim nadzorom poslodavca MO-NI VITA j.d.o.o. Banova [adresa], u [adresa], gdje poslodavac pruža ugostiteljske usluge u caffe baru Vepar, posljedično procjena rizika za te poslove nije radnicima bila dostupna na mjestu rada, čime su 1. okrivljena pravna osoba i 2. okrivljena odgovorna osoba u pravnoj osobi počinili prekršaj iz članka 18. stavak 1. i stavak 2., kažnjivo po članku 98. stavak 1. točka 1. i stavak 2. Zakona o zaštiti na radu ("Narodne novine" broj: 71/14., 118/14., 154/14., 94/18. i 96/18.),
pa se na temelju članka 98. stavak 1. točka 1. i točka 2. Zakona o zaštiti na radu , uz primjenu članka 37. Prekršajnog zakona
i z r i č e
1. okrivljeniku MO-NI VITA j.d.o.o. - pravnoj osobi
novčana kazna od 300,00 eura (tristo eura)
2. okrivljenoj ĆŠ - odgovornoj osobi
novčana kazna od 150,00 eura (sto pedeset eura)
II. Temeljem članka 33. stavak 11. Prekršajnog zakona okrivljenima se odobrava plaćanje izrečene novčane kazne u roku od 2 (dva) mjeseca od pravomoćnosti presude.
Sukladno članku 152. stavak 3. Prekršajnog zakona, ukoliko okrivljeni u roku koji im je određen za plaćanje pod točkom II. plate dvije trećine izrečene novčane kazne, smatrat će se da je kazna u cijelosti plaćena.
III. Na temelju članka 139. stavak 3., u vezi s odredbom članka 138. stavak 2. Prekršajnog zakona, okrivljeni su dužni naknaditi troškove prekršajnog postupka u iznosu od 30,00 eura (trideset eura) svaki, u roku od 15 (petnaest) dana od pravomoćnosti presude, jer će se u protivnom, temeljem članka 152. stavak 4. Prekršajnog zakona, trošak naplatiti prisilnim putem.
Obrazloženje
1. Državni inspektorat, Područni ured Zagreb, Ispostava u Sisku izdala je 1. okrivljeniku MO-NI VITA j.d.o.o. i 2. okrivljenoj ĆŠ prekršajni nalog klasa:
UP/I-116-03/24-01/1, urbroj: 443-02-05-19-24-2 od 22. siječnja 2024., radi počinjenja prekršaja iz članka 18. stavak 1. i stavak 2., kažnjivo po članku 98. stavak 1. točka 1. i stavak 2. Zakona o zaštiti na radu.
2. Protiv navedenog prekršajnog naloga okrivljenici su uložili pravodoban prigovor dana 2. veljače 2024., povodom kojeg je predmetni prekršajni nalog stavljen izvan snage.
3. Predmet je zaprimljen na Općinski sud u Kutini dana 13. veljače 2024., a naredbom Ureda predsjednice Suda broj: 48 Su-22/2024-7 od 5. lipnja 2024. isti je dodijeljen u rad u ovu referadu.
4. Na glavnoj raspravi održanoj dana 19. ožujka 2026. obranu je u osobno ime i u ime 1. okrivljene pravne osobe MO-NI VITA j.d.o.o. iznijela 2. okrivljena ĆŠ, kao jedina osoba ovlaštena za zastupanje, te je ispitan svjedok ŽŠ, viši inspektor rada.
5. Okrivljena ĆŠ u obrani je iskazala da priznaje da dana 15. siječnja 2024. u vrijeme inspekcijskog nadzora u svojoj firmi ni je imala izrađenu procjenu rizika u kojoj bi bili procijenjeni rizici za život i zdravlje radnika. Procjenu rizika nije imala jer nije niti znala da je za objekt ovakve vrste u kojem su oni obavljali poslovnu djelatnost to bilo potrebno izraditi, te je bila uvjerena da je dovoljno da je ona osposobljena za rad na siguran način iako u trenutku inspekcijskog nadzora nikako nije mogla pronaći uvjerenje o tome, pa isto tada nije predočila inspektoru, a sada ga predočava Sudu. U tom periodu kada je vršen ovaj inspekcijski nadzor, prethodno je bilo već 6 različitih inspektora i nisu nađene nikakve nepravilnosti u njezinom poslovanju. Smatrala je da je najbitnije da za ugostiteljski objekt imaju izrađen elaborat za struju koji je također predočila inspekcijskom nadzoru. Napominje da je naknadno izradila procjenu rizika te izradu iste platila 2.000,00 eura. Inspektor joj je izdao usmeno rješenje kojim je naložio izradu procjene rizika i udaljenje radnice koja nije bila osposobljena za rad na siguran način, te je izrekao novčanu kaznu i to pravnoj osobi 1.327,00 eura, a njoj kao odgovornoj osobi 252,00 eura, ali ona tu kaznu nije bila u mogućnosti platiti, niti je ista do danas plaćena. Napominje da je posljednju godina dana bila na bolovanju sa iznimno malim primanjima te moli Sud da sve okolnosti koje je navela uzme u obzir prilikom odluke o kazni te da kaznu koliko god je moguće ublaži jer doista u svom poslovanju poštuje propise i sve svoje obveze uredno izvršava .
6. Sud je u dokaznom postupku ispitao svjedoka ŽŠ te pregledao i pročitao prigovor 1. i 2. okrivljenika (list spisa 2 do 3), potvrdu društva SUZANA d.o.o. (list spisa 4), medicinsku dokumentaciju za ĆŠ (list spisa 5), povratnice (list spisa 10), dostavnice (list spisa 11), zapisnik o inspekcijskom nadzoru od 15. siječnja 2024. (list spisa 12 do 16), izvadak iz sudskog registra (list spisa 26 do 28), prekršajnu evidenciju (list spisa 29 do 32), uvjerenja od 15. veljače 2005. (list spisa 37 do 38).
7. Svjedok ŽŠ, viši inspektor rada, iskazao je da je dana 15. siječnja 2024. izvršio povodom prijave inspekcijski nadzor kod trgovačkog društva MO- NI VITA j.d.o.o. u poslovnom objektu u Banovoj jaruzi, Cvjetni trg 5, gdje se pružaju ugostiteljske usluge. Nadzorom je utvrdio da nadzirana pravna osoba nije izradila procjenu rizika u kojoj bi bili procijenjeni rizici za život i zdravlje radnika, te je utvrđeno da nedostaje uvjerenje o osposobljenosti za rad na siguran način radnice koja je u tom trenutku zatečena na radnom mjestu konobara. Zbog navedenog je izdano usmeno rješenje gdje je poslodavcu MO-NI VITA j.d.o.o. naređeno da izradi procjenu rizika te da udalji radnicu LŠ s poslova konobara, te je također izrečena novčana kazna pravnoj i odgovornoj osobi. Izrečena novčana kazna nije plaćena na mjestu počinjenja niti mu je naknadno dostavljen dokaz da je plaćena u ostavljenom roku od 3 dana, te je nakon tog izdan prekršajni nalog. Kako je na prekršajni nalog uložen prigovor, isti je dostavljen na nadležno postupanje Sudu. Napominje da mu je naknadno putem elektroničke pošte od strane gospođe ĆŠ dostavljena procjena rizika te dokaz da je radnica osposobljena za rad na siguran način, pa nije bilo potrebe ponovno odlaziti u inspekcijski nadzor.
8. Iz zapisnika o inspekcijskom nadzoru Državnog inspektorata od 15. siječnja 2024. proizlazi da je viši inspektor rada ŽŠ obavio inspekcijski nadzor kod poslodavca MO-NI VITA j.d.o.o. [adresa] u poslovnim prostorijama poslodavca u [adresa], gdje poslodavac pruža ugostiteljske usluge u caffe baru Vepar. Obavljen je obilazak poslovnih prostorija i prostora pod neposrednim nadzorom poslodavca, a tijekom obilaska nisu uočeni nedostatci koji bi mogli štetno utjecati na sigurnost i zdravlje radnika, dok je kao propust utvrđeno to što poslodavac nije procijenio rizike na mjestima rada, nije obavio ispitivanje parametara radnog okoliša u poslovnim prostorijama, te nije osposobio radnika za rad na siguran način. Slijedom navedenog poslodavcu je izdano usmeno rješenje da u roku od 30 dana izradi procjenu rizika, udalji radnicu LŠ s poslova konobara i obavi ispitivanje parametara radnog okoliša te je izrečena novčana kazna poslodavcu MO - NI VITA j.d.o.o. u iznosu od 1.327,23 eura i odgovornoj osobi ĆŠ novčana kazna u iznosu od 252,17 eura s rokom plaćanja u roku od 3 dana od izricanja.
9. Iz izvatka iz sudskog registra proizlazi da je trgovačko društvo MO-NI VITA j.d.o.o. upisano u sudski registar temeljem izjave o osnivanju od 1. veljače 2023., sa adresom sjedišta [adresa], te da je osoba ovlaštena za zastupanje ĆŠ, jedini osnivač društva i jedina osoba ovlaštena za zastupanje pravne osobe, pa je temeljem članka 114. stavak 3. Prekršajnog zakona ovlaštena dati obranu za 1. okrivljenu pravnu osobu u ovom postupku.
10. Iz prekršajne evidencije proizlazi da su 1. okrivljena pravna osoba i 2. okrivljena odgovorna osoba u pravnoj osobi u posljednje tri godine prekršajno osuđivani, ali ne za istovrsni prekršaj.
11. Dakle, 2. okrivljena je potvrdila da na dan 15. siječnja 2024. za poslovni prostor u [adresa], nije imala izrađenu procjenu rizika za život i zdravlje radnika, a u kojem prostoru su se pružale ugostiteljske usluge, uz obrazloženje da nije znala da je takva procjena rizika treba s obzirom na vrstu djelatnosti kojom se bavi, a da je naknadno napravljena procjena rizika koja je dostavljena nadležnom inspektoru, čime su u potpunosti otklonjeni nedostatci utvrđeni inspekcijskim nadzorom, dok novčana kazna koja im je izrečena na zapisnik o inspekcijskom nadzoru nije plaćena, a kako obrana odgovara provedenim dokazima ista je prihvaćena.
12. Svjedok ŽŠ iskazivao je kako je inspekcijskim nadzorom utvrdio da u nadziranom objektu 1. okrivljene pravne osobe nije bilo procjene rizika za život i zdravlje radnika, da je zbog toga usmenim rješenjem naložio izradu procjene rizika te izrekao novčane kazne okrivljenima koje nisu plaćene, zbog čega je izdan predmetni prekršajni nalog, a da naknadno nije izvršen inspekcijski nadzor jer mu je od strane okrivljenih dostavljena procjena rizika. Kako je svjedok iskazivao o onome što je utvrdio neposrednim inspekcijskim nadzorom, te Sud nije našao razloge takav iskaz dovoditi u sumnju, tim više što niti 2. okrivljena istom nije prigovarala, iskaz je prihvaćen kao vjerodostojan.
13. Sukladno članku 18. stavak 1. Zakona o zaštiti na radu poslodavac je obvezan, uzimajući u obzir poslove i njihovu prirodu, procjenjivati rizike za život i zdravlje radnika i osoba na radu, osobito u odnosu na sredstva rada, radni okoliš, tehnologiju, fizikalne štetnosti, kemikalije, odnosno biološke agense koje koristi, uređenje mjesta rada, organizaciju procesa rada, jednoličnost rada, statodinamičke i psihofizičke napore, rad s nametnutim ritmom, rad po učinku u određenom vremenu (normirani rad), noćni rad, psihičko radno opterećenje i druge rizike koji su prisutni radi sprječavanja ili smanjenja rizika, dok je prema stavku 2. istog članka poslodavac obvezan imati procjenu rizika izrađenu u pisanom ili elektroničkom obliku koja odgovara postojećim rizicima na radu i u vezi s radom i koja je dostupna radniku na mjestu rada, a temeljem članka 98. stavak 1. točka 1. i stavak 2. istog Zakona, kaznit će se pravna osoba novčanom kaznom od 30.000,00 kuna (3.981,68 eura), a odgovorna osoba u pravnoj osobni novčanom kaznom u iznosu od 6.000,00 kuna (796,34 eura), ako kao poslodavac nije procijenio rizike za život i zdravlje radnika i osoba na radu u pisanom ili elektroničkom obliku.
14. Temeljem priznanja okrivljenih dovedenog u vezu s materijalnim i personalnim dokazima, Sud je na nedvojben način utvrdio da 1. okrivljena pravna osoba MO-NI VITA j.d.o.o. i 2. okrivljena odgovorna osoba ĆŠ dana 15. siječnja 2024. nisu imali procjenu rizika izrađenu u pisanom ili elektroničkom obliku u kojoj su procijenjeni rizici za život i zdravlje radnika koji su obavljali poslove u poslovnim prostorijama pod neposrednim nadzorom poslodavca MO-NI VITA j.d.o.o. [adresa], u [adresa], gdje poslodavac pruža ugostiteljske usluge u caffe baru Vepar, zbog čega procjena rizika za te poslove nije radnicima bila dostupna na mjestu rada, čime su u postupanju okrivljenih ostvarena sva bitna obilježja prekršaja iz članka 18. stavak 1. i stavak 2., kažnjivo po članku 98. stavak 1. točka 1. i stavak 2. Zakona o zaštiti na radu , pa su za isto proglašeni krivima.
15. Pri donošenju odluke o kazni Sud je uzeo u obzir sve okolnosti iz članka 36. stavak 1. i 2. Prekršajnog zakona koje utječu na to da novčana kazna bude lakša ili teža za okrivljene.
16. Prilikom odmjeravanja visine novčane kazne Sud je kao olakotnu okolnost cijenio priznanje okrivljenih, to što su naknadno postupili po naređenju inspektora i izradili procjenu rizika, protek vremena od počinjenja prekršaja te njihovu neosuđivanost za istovrsni prekršaj u posljednje tri godine, kako to proizlazi iz prekršajne evidencije, dok posebno otegotne okolnosti nisu utvrđene. Uzimajući uz navedene olakotne okolnosti u obzir i to da je nedostatak procjene rizika utvrđen u objektu gdje se obavlja ugostiteljska djelatnost gdje je stupanj ugroze manji nego u brojnim drugim djelatnostima, kao i opće stanje u gospodarstvu zbog kojeg plaćanje bilo kakvih novčanih kazni poslodavcima predstavlja veliko opterećenje, te cijeneći navode iz obrane 2. okrivljene da je duži vremenski period bila na bolovanju i da su joj zbog toga primanja iznosila svega 700,00 eura mjesečno, za što je u spis dostavila dokumentaciju, a da ona posjeduje uvjerenje o osposobljenosti za rad na siguran način od 15. veljače 2005., primjenom članka 37. Prekršajnog zakona izrečena je novčana kazna ispod zakonom propisanog minimuma, smatrajući da će se i tako ublaženom kaznom postići svrha kažnjavanja i djelovati na okrivljenike da ubuduće ne čine prekršaje.
17. Uvažavajući visinu novčane kazne, Sud je okrivljenima, primjenom odredbe članka 33. stavak 11. Prekršajnog zakona, odobrio plaćanje izrečene novčane kazne u roku od 2 mjeseca od pravomoćnosti presude, a sukladno članku 152. stavak 3. Prekršajnog zakona okrivljenici su upozoreni da ako u roku koji im je određen za plaćanje novčane kazne uplate 2/3 novčane kazne, smatrat će se da je novčana kazna u cijelosti uplaćena.
18. Odluka o troškovima prekršajnog postupka temelji se na odredbi članka 138. stavak 2. i članka 139. stavak 3. Prekršajnog zakona, a odnosi se na troškove vođenja prekršajnog postupka u paušalnom iznosu koji su odmjereni s obzirom na složenost i trajanje postupka, sukladno točki I. Rješenja o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka ("Narodne novine" broj 18/13.), a za koje je ocijenjeno da će ugroziti egzistenciju okrivljenih.
19. Slijedom navedenog, riješeno je kao u izreci presude.
U Novskoj 19. ožujka 2026.
Zapisničar
Sutkinja
Mirela Sogonić, v.r.
Ines Burić, v.r.
Pouka o pravnom lijeku:
Protiv ove presude žalba se može podnijeti samo zbog odluke o prekršajnopravnoj sankciji i drugim mjerama (članak 194. stavak 2. Prekršajnog zakona) Visokom prekršajnom sudu Republike Hrvatske u roku od 8 (osam) dana od dana dostave prijepisa presude. Žalba se podnosi putem ovog suda u 2 (dva) istovjetna primjerka.
Dostaviti:
1. 1. i 2. okrivljenima
2. tužitelju
3. spis
