Zakon.hr

REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Trg Johna Fitzgeralda Kennedyja 11

P-2063/2025

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu, po sutkinji Ines Božić, u pravnoj stvari tužitelja DE- FOS d.o.o., OIB: 09211091279, Kutina, Augusta Šenoe 2, kojeg zastupa punomoćnik Bojan Grahek, odvjetnik u Kutini, protiv tuženika FOND ZA ZAŠTITU OKOLIŠA I ENERGETSKU UČINKOVITOST, OIB: 85828625994, Zagreb, Radnička 80, kojeg zastupa punomoćnik Ivica Pezo, odvjetnik u OD Pezo i partneri u Zagrebu, radi proglašenja pljenidbe i prijenosa nedopuštenim te isplate, zaključio je glavnu raspravu 18. veljače 2026. u prisutnosti punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika, te donio i objavio presudu 19. ožujka 2026.

p r e s u d i o j e

I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi:

"I/ Pljenidba i prijenos novčanih sredstava tužitelja u postupku izravne naplate koji se kod Financijske agencije vodi na temelju osnove - bjanko zadužnice potvrđene od javnog bilježnika Ive Medić, Kutina, pod poslovnim brojem OV-1437/24 dana 9.4.2024. g. i bjanko zadužnice potvrđene od javnog bilježnika Ive Medić, Kutina, pod poslovnim brojem, OV-1438/24 dana 9.4.2024. g. proglašavaju se nedopuštenim.

II/ Nalaže se tuženiku da tužitelju plati iznos od 150.663,60 eura uvećan za zakonske zatezne kamate koje teku od 10.06.2025. pa do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za osam postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana."

II. Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 8.505,00 EUR, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je tuženik dopisom od 9. lipnja 2025. Financijskoj agenciji dostavio radi naplate zadužnicu br. OV-1437/2024 i OV-1438/2024 koje su ovjerene kod javnog bilježnika Ive Medić dana 9. travnja 2024. te je u dopisu neistinito naveo da prema tužitelju ima tražbinu u iznosu od 150.000,00 eura po svakoj zadužnici, iako je bio svjestan da ne postoji zakonska osnova za popunjavanje tih podataka i izravnu naplatu zadužnica. Tužitelj je dana 15. srpnja 2025. podnio prijedlog radi proglašenja pljenidbe i prijenosa nedopuštenim. Zaključkom Općinskog građanskog suda u Zagrebu br. Ovr-2537/2025-2 od 26. kolovoza 2025. tužitelj kao ovršenik upućen je pokrenuti parnicu radi proglašenja pljenidbe i prijenosa novčanih sredstava ovršenika nedopuštenim u postupku naplate koji se vodi na temelju osnove - bjanko zadužnice potvrđene od javnog bilježnika Ive Medić, Kutina, pod poslovnim brojem OV-1437/24 i bjanko zadužnice potvrđene od javnog bilježnika Ive Medić, Kutina, pod poslovnim brojem, OV-1438/24. Temeljem zadužnice tužitelja br. OV-1437/2024 po zahtjevu tuženika provedena je pljenidba novčanih sredstava na računu tužitelja i to: iznos od 331,80 eura dana 10. lipnja 2025., PBZ d.d., iznos od 75.000,00 eura dana 10. lipnja 2025., PBZ d.d. Temeljem zadužnice tužitelja OV-1438/2024 po zahtjevu tuženika provedena je pljenidba novčanih sredstava na računu tužitelja i to: iznos od 331,80 eura dana 10. lipnja 2025., PBZ d.d. te iznos od 75.000,00 eura dana 10. lipnja 2025., PBZ d.d. Financijska agencija provela je prijenos zaplijenjenih novčanih sredstava u korist računa tuženika dana 11. kolovoza 2025. Tužitelj od tuženika nije dobio službeno očitovanje zašto je tuženik poslao zadužnice na naplatu. U dopisu tuženika FINA-i ništa nije navedeno o osnovi na temelju koje se zadužnice šalju na naplatu, a tuženik nije donio nikakvu formalnu odluku o naplati zadužnica. Predmetne zadužnice predane su tuženiku u postupku javne nabave evidencijski broj E-VV-8/2023/R kao jamstvo za ozbiljnost ponude u postupku u kojem se tužitelj javio kao član Zajednice ponuditelja zajedno s Flamtron d.o.o. U trenutku slanja zadužnica na naplatu postupak javne nabave bio je okončan, ponuda tužitelja prilikom pregleda ponuda odbijena je kao neprihvatljiva, a valjanost ponude tužitelja je istekla. Iako nisu postojale pretpostavke za naplatu jamstva za ozbiljnost ponude iz čl. 214. st. 1. toč. 1. Zakona o javnoj nabavi (dalje u tekstu: ZJN), tuženik je zadužnice poslao na naplatu. Zadužnice su na izravnu naplatu poslane bez pravne osnove. Zakon o javnoj nabavi propisuje i uređuje određene faze postupka javne nabave. Pojednostavljeno govoreći tijek postupka izgleda ovako: 1. objava nadmetanja u EOJN, 2. dostava ponuda, 3. pregleda ponuda, 4. odbijanje neprihvatljivih, tj. nevaljanih ponuda, 5. rangiranje valjanih ponuda, 6. dostava ažurirane popratne dokumentacije od strane ekonomski najpovoljnijeg ponuditelja, 7. donošenje odluke o izboru najpovoljnijeg ponuditelja. U fazi pregleda ponuda (toč. 3. prethodne liste) tužiteljeva ponuda odbijena je kao neprihvatljiva (toč. 4. prethodne liste) jer nije udovoljavala kriterijima za odabir subjekta sukladno čl. 291. Zakona o javnoj nabavi. Čl. 291. Zakona o javnoj nabavi propisuje da javni naručitelj provodi pregled ponuda te sljedećim redoslijedom provjerava: 1. je li dostavljeno jamstvo za ozbiljnost ponude, ako je traženo, te je li dostavljeno jamstvo valjano, 2. odsutnost osnova za isključenje gospodarskog subjekta, 3. ispunjenje traženih kriterija za odabir gospodarskog subjekta te, ako je primjenjivo, ispunjenje kriterija za smanjenje broja sposobnih natjecatelja, 4. ispunjenje zahtjeva i uvjeta vezanih uz predmet nabave i tehničke specifikacije te ispunjenje ostalih zahtjeva, uvjeta i kriterija utvrđenih u obavijesti o nadmetanju te u dokumentaciji o nabavi, uzimajući u obzir, ako je primjenjivo, varijante ponuda, i 5. računsku ispravnost ponude. Tuženik je „provjerom dostavljenih dokaza odsutnosti osnova za isključenje“ utvrdio da ponuda tužitelja ne ispunjava uvjet iz čl. 291. st. 1. toč. 2. ZJN te je ponudu tužitelja ocijenio kao neprihvatljivom. S obzirom da je tužiteljeva ponuda odbijena sukladno toč. 2. – „osnove za isključenje gospodarskog subjekta“, a da se sukladno čl. 291. ZJN pregled ponuda provodi zakonom propisanim redoslijedom, nakon isključenja ponude tužitelja nije postojala potreba ispitivanja ispunjava li ponuda tužitelja ostale uvjete iz čl. 291. ZJN (toč. 3. do 5.). Čl. 295. Zakona o javnoj nabavi propisuje da je javni naručitelj obvezan odbiti ponudu za koju utvrdi da je neprihvatljiva. Kako je tužiteljeva ponuda utvrđena neprihvatljivom, tuženik kao naručitelj nije ju trebao niti razmatrati. Čl. 296. Zakona o javnoj nabavi propisano je da se tek nakon pregleda i ocjene ponuda valjane ponude rangiraju prema kriteriju za odabir ponude. Iako je tuženik kao naručitelj utvrdio da ponuda tužitelja nije bila prihvatljiva i takvu je ponudu izrijekom zakona morao odbiti, on je unatoč tome iz nekog neshvatljivog razloga ponudu tužitelja uvrstio u rangiranje ekonomski najpovoljnijih ponuda kao da je ona valjana (toč. 16., str. 44. Zapisnika). Potom je pri rangiranju ponuda tuženik utvrdio da tužitelj nije postupio po pozivu i nije dostavio traženu ažuriranu popratnu dokumentaciju te je ponovo odbio ponudu tužitelja, ali ovaj put iz razloga navedenih u čl. 263. st. 3. ZJN. Ovakvo postupanje tuženika ne može se shvatiti, a izvjesno je bilo protivno Zakonu o javnoj nabavi. Čl. 263. ZJN propisuje da se od ponuditelja koji je podnio ekonomski najpovoljniju ponudu (a to može biti samo valjana ponuda jer jedino valjane ponude ulaze u ekonomsko rangiranje) može zatražiti da u primjerenom roku dostavi ažurirane popratne dokumente, a ako to ne učini, sankcija je naplata jamstva za ozbiljnost ponude. Tužiteljeva ponuda nikako nije mogla biti ekonomski najpovoljnija ponuda kad je njegova ponuda isključena još prilikom inicijalnog pregleda ponuda (toč 12. Zapisnika), zbog čega nije mogla ući u rangiranje najpovoljnijih ponuda sukladno 296. ZJN. Ako tužitelj nije podnio ekonomski najpovoljniju ponudu u smislu zakona (jer njegova ponuda nije valjana), onda se od njega nije mogla tražiti dostava popratnih dokumenata sukladno čl. 263. ZJN niti mu se moglo naplatiti jamstvo jer on te dokumente nije dostavio. Sukladno čl. 214. st. 1. toč. 1. jamstvo za ozbiljnost ponude može se naplatiti: - za slučaj odustajanja ponuditelja od svoje ponude u roku njezine valjanosti, što ovdje nije slučaj jer tužitelj nije odustao od ponude u roku valjanosti, - nedostavljanja ažuriranih popratnih dokumenata sukladno članku 263. ovoga Zakona, što ovdje nije slučaj jer je ponuda tužitelja prethodno odbijena kao neprihvatljiva temeljem čl. 291. st. 1. toč. 2. ZJN pa nije mogla biti ocijenjena kao najpovoljnija ponuda niti se od tužitelja mogla tražiti ažurirana dokumentacija u smislu čl. 263. ZJN,

- neprihvaćanja ispravka računske greške, što ovdje nije slučaj jer je ponuda bila odbijena prije provjere računske ispravnosti (čl. 291. st. 1. toč. 5. ZJN) - odbijanja potpisivanja ugovora o javnoj nabavi ili okvirnog sporazuma ili nedostavljanja jamstva za uredno ispunjenje ugovora o javnoj nabavi, što ovdje nije mogao biti slučaj jer je ponuda odbijena kao neprihvatljiva. Sukladno navedenom, ako je tuženik poslao zadužnice na naplatu s osnova jamstva za ozbiljnost ponude, takva naplata bila je nezakonita jer nije ispunjen niti jedan uvjet iz čl. 214. st. 1. ZJN niti je mogao biti ispunjen budući da je ponuda tužitelja odbijena u inicijalnoj fazi provjere valjanosti ponuda (toč. 2. od pet točaka koja se provjeravaju prije faze rangiranja ponuda) i ona nije mogla niti smjela biti uvrštena u rangiranje valjanih ponuda, a samo se u odnosu na valjanu, ekonomski najpovoljniju ponudu može primijeniti čl. 263. ZJN i posljedično sankcija iz čl. 214. st. 1. toč. 1. ZJN. Zadužnice su poslane na naplatu u trenutku kada više nije postojala obveza tužitelja da jamči za ozbiljnost ponude, u koju svrhu su zadužnice izdane. Jamstvo za ozbiljnost ponude je akcesorna obveza čije postojanje ovisi po postojanju glavne obveze (ponude) za koju se jamstvo daje. Čl. 160. st. 2. Zakona o obveznim odnosima glasi: „Prestankom glavne obveze gase se jamstvo, zalog i druga sporedna prava.“ Čl. 280. st. 9. ZJN propisuje da ponuda obvezuje ponuditelja do isteka roka valjanosti ponude, a na zahtjev javnog naručitelja ponuditelj može produžiti rok valjanosti svoje ponude. Čl. 216. st. 2. ZJN propisuje da ako tijekom postupka javne nabave istekne rok valjanosti ponude i jamstva za ozbiljnost ponude, javni naručitelj obvezan je zatražiti produženje roka valjanosti ponude i jamstva od ponuditelja. Ponuda tužitelja prestala je obvezivati tužitelja po proteku roka od 8 mjeseci od roka za dostavu ponuda. Rok za dostavu ponuda bio je 4. ožujka 2024. pa je ponuda, a s njom i jamstvo za ozbiljnost te ponude, prestalo važiti 5. studenog 2024. Tuženik tijekom postupka javne nabave nije tražio produženje valjanosti ponude. Unatoč tome jamstvo za ozbiljnost ponude poslano je na naplatu 9. lipnja 2025., više od 7 mjeseci nakon što je tužiteljeva ponuda, s njome i jamstvo, prestalo važiti. U trenutku kad tužitelj više nije bio vezan ponudom, izvjesno on nije bio niti vezan jamstvom za ozbiljnost ponude. Nije postojala pravna osnova za naplatu jamstva kao akcesorne obveze u trenutku kad više nije postojala niti glavna osnova pa je i s te osnove izvjesno da su zadužnice neosnovano i nezakonito poslane na naplatu. Kao dodatni pokazatelj nezakonitog postupanja tuženika, iako tužitelj smatra da je to dovoljno razvidno iz prethodne dvije točke tužbe, tužitelj ukazuje da su zadužnice predane na naplatu FINA-i u trenutku kad su se sukladno čl. 217. ZJN već trebale nalaziti u posjedu tužitelja. Čl. 217. ZJN propisuje da je naručitelj obvezan vratiti ponuditeljima jamstvo za ozbiljnost ponude najkasnije u roku od deset dana od dana potpisivanja ugovora o javnoj nabavi. Tužitelj smatra da iz zakonskih odredbi i nespornih činjenica utvrđenih javno objavljenim ispravama (sve isprave koje se tiču javne nabave javno su objavljene na stranicama Elektroničkog oglasnika javne nabave), ispravama koje je sačinio sam tuženik i ispravama koje je tužitelju dostavila Financijska agencije proizlazi da je tuženik bez pravne osnove poslao zadužnice na naplatu.

2. U odgovoru na tužbu tuženik osporava navode iz tužbe u cijelosti kao neosnovane iz razloga kako slijedi. U otvorenom postupku javne nabave „Radovi uklanjanja otpadne troske na lokaciji „Crno brdo" Biljane Donje, evidencijski broj nabave E-VV-8/2023/R3, sukladno točki 6. Kriterij za odabir ponude Dokumentacije o nabavi, kao ekonomski najpovoljnija ponuda, utvrđena je ponuda oznake 28/2024-03 04. ožujka 2024. Zajednice ponuditelja DE-FOS d.o.o. i Flamtron d.o.o. (dalje u tekstu kao: „Zajednica ponuditelja“). Sukladno odredbi članka 263. st. 1. Zakona o javnoj nabavi (NN 120/2016, 114/2022, dalje u tekstu kao: „ZJN“) tuženik je, dopisom od 25. travnja 2024., Klasa: 406-07/23-03/9, urbroj: 563-10/9-24-90 (dalje u tekstu kao: „Zahtjev“), kao naručitelj pozvao Zajednicu ponuditelja da prije donošenja odluke u roku do najkasnije 7. svibnja 2024. dostavi ažurirane popratne dokumente. U navedenom je zahtjevu tuženik naveo kako je njihova ponuda ocjenjena kao ekonomski najpovoljnija te da će, ukoliko se ne dostave ažurirani popratni dokumenti u naznačenom roku ili se njima ne dokaže da su ispunjeni uvjeti propisani dokumentacijom o nabavi, tuženik, sukladno članku 263. stavku. 3. ZJN 2016, odbiti ponudu. Tužitelj je dopisom od 7. svibnja 2024., kao Zajednica ponuditelja, dostavio dopis tuženiku kojim je dostavio ažurirane popratne dokumente, ali nije dostavio sljedeće: - traženi dokaz po točki 3.1.1. Nekažnjavanje za EI (ovlaštenu osobu WEG KOLEKTORA d.o.o. izdanu od strane nadležnih tijela u Republici Srbiji);

- traženi dokaz po točki 3.1.2. Plaćanje dospjele porezne obveze i obveze za mirovinsko i zdravstveno osiguranje za gospodarski subjekt WEG KOLEKTOR d.o.o. iz Republike Srbije kojim dokazuje da je ispunio obveze plaćanja poreznih obveza i obveza za mirovinsko i zdravstveno osiguranje odnosno dokaz da ne postoji porezna obveza u Republici Hrvatskoj; - traženi dokaz po točki 3.1.2. Plaćanje dospjele porezne obveze i obveze za mirovinsko i zdravstveno osiguranje izdan od mjerodavnih tijela u Republici Srbiji kojim WEG KOLEKTOR d.o.o dokazuje da je ispunio obveze plaćanja poreznih obveza i obveza za mirovinsko i zdravstveno osiguranje u Republici Srbiji; -za točku 3.2.3.1. DoN-a tehnička i stručna sposobnost za 1. člana DE-FOS d.o.o. uz dostavljeni nepotpuni Popis izvršenih radova nisu dostavljene potvrde druge ugovorne strane; -za točku 3.2.3.2. DoN-a tehnička i stručna sposobnost za predloženog tehničkog stručnjaka voditelja radova građevinske struke iz ESPD obrasca: HI nije dostavljena Potvrda o upisu u imenik inženjera gradilišta odnosno imenik voditelja radova Komore, u skladu sa zakonom kojim se uređuje udruživanje u Komoru; - Izjava o nepostojanju okolnosti iz točke 8.13. Ispunjenje uvjeta temeljem Odluke i Uredbe Vijeća EU Dokumentacije o nabavi potpisana od strane ovlaštene osobe zajednice ponuditelja DE-FOS d.o.o. i FLAMTRON d.o.o. - potpisan i ovjeren Obrazac 4 - Izjavu o nepostojanju okolnosti iz točke 8.13 Dokumentacije o nabavi zbog objektivnih okolnosti jer je odgovorna osoba Zajednice ponuditelja DE FOS d.o.o. i Flamtron d.o.o. trenutno je nedostupna i nije u mogućnosti.Nakon primitka nepotpune ažurirane dokumentacije, u točki 12. Zapisnika o pregledu i ocjeni ponuda konstatirano je da Zajednica ponuditelja ne udovoljava kriterijima za kvalitativan odabir gospodarskog subjekta. Ponuda oznake 28/2024-03 od 04. ožujka 2024. godine Zajednice ponuditelja temeljem rezultata pregleda i ocjene ponuda i provjere uvjeta iz članka 291. ZJN 2016 ocijenjena je neprihvatljivom. U točki 14. Zapisnika o pregledu i ocjeni ponuda konstatirano je da prilikom provjere prvorangiranog ponuditelja Zajednice ponuditelja DE-FOS d.o.o. iz Kutine i FLAMTRON d.o.o. iz Kutine utvrđeno je da Zajednica ponuditelja nije dostavila sve tražene ažurirane popratne dokumente u ostavljenom roku sukladno propisanom iz Dokumentacije o nabavi i nije dokazala da ispunjava uvjete iz članka 260. stavka 1. točaka 1.-3. ZJN 2016. Slijedom svega naprijed navedenoga, tuženik je odbio Ponudu oznake: 28/2024-03 od 04. ožujka 2024. sukladno čl. 263. st.3. ZJN 2016. Nakon provedenog postupka pregleda i ocjene ponuda, Naručitelj je utvrdio da je ponuda Zajednice ponuditelja prihvatljiva i istovremeno ekonomski najpovoljnija, sve u skladu sa uvjetima i zahtjevima iz Dokumentacije o nabavi. Nakon toga, sve prihvatljive ponude su rangirane te je u skladu sa odredbom članka 263. ZJN 2016 te odredbom članka 20. Pravilnika o dokumentaciji o nabavi od ponuditelja koji je podnio ekonomski najpovoljniju ponudu zatraženo da u primjerenom roku, dostavi ažurirane popratne dokumente. Iz samog Zapisnika o pregledu i ocjeni ponuda od 07. lipnja 2024. godine, i to točaka 15. i 16. nesporno proizlazi, da je Ponuda Zajednice ponuditelja DE-FOS d.o.o. iz Kutine i Flamtron d.o.o. iz Kutine, prema kriteriju za odabir ponude, prihvatljiva te je ocjenjena ekonomski najpovoljnijom Ponudom. S obzirom da Zajednica ponuditelja nije dostavila sve zatražene ažurirane popratne dokumente, Naručitelj je sukladno odredbi 263. stavak 3. ZJN 2016 morao odbiti ranije prvotno rangiranu Ponudu Zajednice ponuditelja kao neprihvatljivu (ponuda koja ne ispunjava kriterije za kvalitativni odabir gospodarskog subjekta) te je nastavio s novom analizom sljedeće valjane ponude sukladno ranije provedenom rangiranju, sve u skladu sa odredbom 263. stavak 3. ZJN 2016. Nastavno na navedeno, iako je točka 12. Zapisnika o pregledu i ocijeni ponuda po redoslijedu stavljena prije točaka u kojima se razlaže prethodno izneseno, što može zbunjivati i ukazivati da je ponuda Zajednice ponuditelja ocijenjena neprihvatljivom prije rangiranja ponuda, iz postupanja tuženika i tužitelja tijekom travnja (dopisi kojima se traže ažurirani popratni dokumenti i odgovor na te dopise) jasno je da je Naručitelj postupao sukladno zakonu i da je ponudu Zajednice ponuditelja ocijenio valjanom i ekonomski najpovoljnijom te da je za navedenu ponudu utvrđeno da je neprihvatljiva (da ne ispunjava kriterije za kvalitativni odabir gospodarskog subjekta) tek nakon što nisu dostavljeni ažurirani popratni dokumenti. Navedeno potvrđuje i tekst iz točke 12. Zapisnika na koju se tužitelj poziva u kojoj je navedeno da se ponuda ocjenjuje neprihvatljivom upravo iz razloga što nisu dostavljeni podaci koji su traženi dopisom od 25. travnja 2024. Klasa: 406-07/23-03/9, urbroj: 563-10/9-24-90. Nadalje, ZJN člankom 263. propisuje da je javni naručitelj obvezan zatražiti od ponuditelja koji je podnio ekonomski najpovoljniju ponudu da dostavi ažurirane popratne dokumente u skladu s pododjeljkom 2. i 4. istog odjeljka. ZJN također propisuje da javni naručitelj može pozvati gospodarske subjekte da nadopune ili objasne dokumente. Ukoliko se ne koristi mogućnošću koju mu ostavlja zakon u članku 263. stavku 2. javni naručitelj dužan je u skladu sa stavkom 5. toga članka obrazložiti razloge u zapisniku o pregledu i ocjeni. Tuženik nije se koristio ostavljenom mogućnošću i to je u Zapisniku obrazložio navodima kako slijedi: „Naručitelj od ekonomski najpovoljnijeg ponuditelja Zajednice ponuditelja DE-FOS d.o.o. iz Kutine i FLAMTRON d.o.o. iz Kutine nije zahtijevao dopunu i/ili razrješenje ponude u pogledu dostave dokaza i ispunjavanja uvjeta iz točke 3.2.3.2. Dokumentacije o nabavi. Takvu odluku donosi na temelju svih gore navedenih nedostataka u dokazivanju vlastite sposobnosti od strane članova Zajednice kao i činjenice da nisu dostavljeni traženi dokazi za ispunjenje uvjeta iz točke 3.1.1. i 3.1.2. Dokumentacije o nabavi za gospodarski subjekt WEG KOLEKTOR d.o.o. iz Republike Srbije na čiju se sposobnost Zajednica ponuditelja oslanja radi ispunjenja uvjeta propisanih točkom 2.1.1. pod D i nedostavljanja dokaza od strane članova Zajednice ponuditelja po točki 8.13. Dokumentacije o nabavi.“ Nadalje, iz tužiteljevog postupanja jasno proizlazi nesavjesnost jer iz njegovog odgovora (dopisa od 07.05.2024.) jasno proizlazi da NE TRAŽI od tuženika dodatni rok za dostavu preostalih podataka, već sam zaključuje da u ostavljenom roku nije uspio pribaviti podatke, što ukazuje da u ostavljenom roku dostavljenim ispravama nije uspio dokazati valjanost svoje ponude. Dodatno se ističe da Zajednicu ponuditelja nije dostavila niti podatke za gospodarske subjekte koji su dio Zajednice ponuditelja, a osobito Obrazac 4 - Izjavu o nepostojanju okolnosti iz točke 8.13 Dokumentacije o nabavi jer je „zbog objektivnih okolnosti odgovorna osoba Zajednice ponuditelja DE-FOS d.o.o. i Flamtron d.o.o. trenutno je nedostupna“ za koju se ispostavilo da je uhićen i određen istražni zatvor za UI, vlasnika i odgovorne osobe u Zajednici ponuditelja. Kako je tuženik relevantna institucija koja upravlja javnim novcem, uzimajući u obzir ukupne okolnosti, a osobito vrstu djela koja su se navodila kao razlog lišenja slobode zakonskog zastupnika i vlasnika Zajednice ponuditelja, razumljivo je nepostupanje po članku 263. stavku 2. ZJN, odnosno odbijanju ponude za koju po proteku roka za dostavu ažuriranih popratnih dokumenata nije dokazano da je ispunjava uvjete iz članku 260. stavcima 1.-3 ZJN. Točkom 7.3.1. Dokumentacije o nabavi predmetnog postupka nabave propisani su uvjeti te pretpostavke za naplatu jamstva za ozbiljnost ponude. „7.3.1. Jamstvo za ozbiljnost ponude: Jamstvo za ozbiljnost ponude naručitelj određuje u apsolutnom iznosu (do 3% procijenjene vrijednosti nabave bez PDV-a) i iznosi 300.000,00 eura. Kao jamstvo za ozbiljnost ponude dostavlja se zadužnica ili bjanko zadužnica koja mora biti potvrđena kod javnog bilježnika te ispostavljena sukladno Pravilniku o registru zadužnica i bjanko zadužnica (NN 115/2012, 125/2014 i 82/2017) i popunjena sukladno Pravilniku o obliku i sadržaju bjanko zadužnice (NN 115/2012, 82/2017 i 154/2022) i Pravilniku o obliku i sadržaju zadužnice (NN 115/2012, 82/2017 i 154/2022). Jamstvo za ozbiljnost ponude je jamstvo za slučaj: 1. odustajanja ponuditelja od svoje ponude u roku njezine valjanosti, 2. nedostavljanja ažuriranih popratnih dokumenata sukladno članku 263. ZJN 2016, 3. neprihvaćanja ispravka računske greške, 4. odbijanja potpisivanja ugovora o javnoj nabavi, ili 5. nedostavljanje jamstva za uredno ispunjenje ugovora.“ S tim u vezi, ZJN u članak 214. propisuje iste slučajeve za koje se može tražiti jamstvo za ozbiljnost ponude. Važno je napomenuti na bjanko zadužnici nije određen rok važenja kao primjerice na bankarskoj garanciji. Kao potvrdu činjenice da rok valjanosti položenog jamstva nije protekao, osim činjenice da na bjanko zadužnici nije određen rok važenja jamstva svjedoči i činjenica da se od ponuditelja s kojim je sklopljen ugovor nije zahtijevalo produljenje roka važenja jamstva već samo produljenje roka valjanosti ponude. Nadalje, u odnosu na navode tužitelja da je jamstvo isteklo jer je istekla i ponuda, tužitelj navodi kako je jamstvo za ozbiljnost ponude upravo osigurani iznos čija naplata dospijeva nastupanjem nekog od slučajeva koji se osiguravaju tim jamstvom. Tako u predmetnom slučaju: jamstvo za ozbiljnost ponude osigurava slučaj ako ponuditelj ne dostavi ažurirane popratne dokumente te u slučaju ispunjenja tog uvjeta nastupa osigurani slučaj - dospijeće plaćanja iznosa po predanom jamstvu. Vezano uz navode tužitelja iz točke 6. tužbe u kojoj navodi kako je tuženik trebao vratiti zadužnice najkasnije deseti dan nakon potpisivanja ugovora o javnoj nabavi, a da je on to napravio 9. lipnja 2025. što je predstavljalo jedanaesti dan tuženik navodi kako slijedi. Naime, 8. lipnja 2025. bio je deseti dan, ali je isti bio nedjelja odnosno neradni dan. Sukladno članku 58. stavku 3 ZJN ako posljednji dan roka pada na državni blagdan, subotu ili nedjelju, rok istječe protekom posljednjeg sata sljedećeg radnog dana. Iz navedenog je razvidno kako tuženik nije trebao vratiti zadužnice do kraja 8. lipnja, već do kraja 9. lipnja 2025. radi čega su navodi tužitelja neosnovani. Nastavno na sve navedeno, jasno je kako je tuženik cijeli postupak javne nabave, ali i naplate jamstva za ozbiljnost ponude proveo u potpunosti u skladu sa Zakonom i DON. Tuženik je rangirao sve pristigle ponude, odabrao ekonomski najpovoljniju, od Zajednice ponuditelja tražio dostavu ažurirane dokumentacije te, nakon što je utvrdio da ista nije potpuna, odbio ponudu Zajednice ponuditelja i naplatio jamstvo za ozbiljnost ponude sukladno uvjetnima iz točke 7.3.1. Dokumentacije o nabavi i članka 214 ZJN. Radi svega navedenog, tuženik predlaže da Sud odbije tužbu kao neosnovanu i odredi tužitelju naknaditi trošak vođenja ovog postupka tuženiku.

3. U podnesku od 11. prosinca 2025. tužitelj navodi kako je u Zapisniku jasno navedeno da je ponuda tužitelja ocijenjena kao neprihvatljiva (toč. 12. Zapisnika) prije nego je utvrđena kao ekonomski najpovoljnija, a potom je takva neprihvatljiva ponuda ocijenjena kao valjana i rangirana (toč. 16. Zapisnika) i onda ponovo odbijena kao neprihvatljiva (u toč. 17. Zapisnika). Budući da je nesporno da je ponuda tužitelja u toč. 12. Zapisnika ocijenjena neprihvatljivom temeljem čl. 291. st. 1. toč. 2. Zakona o javnoj nabavi (tako to tvrdi sam tuženik u Zapisniku), a da se čl. 291. Zakona o javnoj nabavi propisuje da javni naručitelj sljedećim redoslijedom provjerava: 1. je li dostavljeno jamstvo za ozbiljnost ponude, ako je traženo, te je li dostavljeno jamstvo valjano 2. odsutnost osnova za isključenje gospodarskog subjekta (razlog za isključenje naveden u toč. 12. Zapisnika) 3. ispunjenje traženih kriterija za odabir gospodarskog subjekta te, ako je primjenjivo, ispunjenje kriterija za smanjenje broja sposobnih natjecatelja 4. ispunjenje zahtjeva i uvjeta vezanih uz predmet nabave i tehničke specifikacije te ispunjenje ostalih zahtjeva, uvjeta i kriterija utvrđenih u obavijesti o nadmetanju te u dokumentaciji o nabavi, uzimajući u obzir, ako je primjenjivo, varijante ponuda, i 5. računsku ispravnost ponude, onda je jasno da ponuda nije mogla biti ocijenjena kao ekonomski najpovoljnija jer tek ponude koje su prošle ocjenu iz čl. 291. Zakona i nakon što su prošle tu provjeru ulaze u rangiranje temeljem čl. 296. Zakona o javnoj nabavi. Ako je ponuda isključena temeljem čl. 291. Zakona o javnoj nabavi, onda ona nije prošla temeljnu provjeru i ne može biti rangirana sukladno čl. 296. Zakona o javnoj nabavi. Sva drugačija tumačenja koja odstupaju od jasnih zakonskih odredbi i sadržaja Zapisnika nisu relevantna. Tuženik u odgovoru na tužbu ne razlikuje osnovanost naplate jamstva od mogućnosti naplate sredstva osiguranja. Nesporno je da zadužnica kao sredstvo naplate osiguranja kao javnobilježnički potvrđena isprava zastarijeva protekom roka od 10 godina. Po logici tuženika on bi jamstvo za ozbiljnost ponude mogao naplatiti 9 godina od isteka roka valjanosti ponude. Zato je potrebno razlikovati razdoblje u kojem jamstvo obvezuje ponuditelja od razdoblja u kojem je moguće koristiti sredstvo osiguranja potraživanja. Da bi se zadužnica mogla zakonito poslati na naplatu u trenutku slanja zadužnice na naplatu mora postojati potraživanje koje se zadužnicom naplaćuje. Nesporno je da u trenutku naplate zadužnice više nije postojala obveza tužitelja da jamči za ozbiljnost ponude, u koju svrhu su zadužnice izdane. Takva obveza tužitelja nije utvrđena prije isteka roka važenja ponude, već tek 7 mjeseci nakon što je ponuda prestala obvezivati tužitelja. Prestankom glavne obveze prestala je i akcesorna obveza, neovisno o tome što se sredstvo osiguranja i dalje moglo poslati na naplatu. Ovakvo pravno shvaćanje jasno proizlazi iz čl. 160. st. 2. Zakona o obveznim odnosima („Prestankom glavne obveze gase se jamstvo, zalog i druga sporedna prava“), čl. 216. st. 2. i čl. 280. st. 9. Zakona o javnoj nabavi. U trenutku kad tužitelj više nije bio vezan ponudom (prestanak glavne obveze), izvjesno on više nije bio niti vezan jamstvom za ozbiljnost ponude pa nije postojala pravna osnova za naplatu jamstva kao akcesorne obveze u trenutku slanja zadužnice na naplatu. Tuženik pogrešno shvaća narav rokova iz čl. 217. Zakona o javnoj nabavi. Tuženik tvrdi da je rok za povrat zadužnica protekao istekom sljedećeg radnog dana jer je zadnji dan roka bio nedjelja. Iako to nije odlučno, tužitelj ukazuje da se prema zakonskoj odredbi zadužnica morala vratiti u roku od 10 dana. Tuženik je navedenu odredbu morao uzeti u obzir i povrat zadužnice organizirati na način da u tom roku zadužnica bude u posjedu tužitelja. Umjesto toga, na dan kad je rok protekao tuženik je zadužnicu i kad se zadužnica morala nalaziti u posjedu tužitelja, tuženik ju je poslao na naplatu. Imajući u vidu da je u tom trenutku proteklo više od 7 mjeseci od isteka ponude tužitelja i više od 10 dana od dana sklapanja ugovora o javnoj nabavi, izvjesno je da je slanje zadužnice na naplatu bilo nezakonito i u smislu čl. 217. Zakona o javnoj nabavi. Sukladno navedenom tužitelj ustraje kod tužbe i tužbenog zahtjeva

4. U podnesku od 2. veljače 2026. tuženik ukazuje kako tužitelj pogrešno prikazuje činjenice jer je u točki 12. Zapisnika jasno navedeno: „Javni naručitelj u ovom predmetnom postupku nabave provjerom dostavljenih dokaza odsutnosti osnova za isključenjem od strane prvotno prvorangiranog ponuditelja Zajednice ponuditelja DE_FOS d.o.o., Metanska 11, 44320 Kutina i FLAMTRON d.o.o.,…“. Iz navedenog je jasno kako je tužiteljeva zajednica ponuditelja prvotno bila prvorangirana jer je bila najpovoljnija, a što je vidljivo i iz točke 16. Zapisnika, a tek nakon što nisu dostavili svu traženu dokumentaciju, ponuda je odbijena sukladno članku 295. Radi navedenog, tužiteljevi navodi kako je ponuda prvotno ocjenjena kao neprihvatljiva, a onda kao najpovoljnija, pa opet kao neprihvatljiva, nemaju nikakvog uporišta. Dakle u točki 12. Zapisnika je samo konstatirano da je ponuda tužiteljeve Zajednice ponuditelja prvotno rangirana kao najpovoljnija, ali ipak nije udovoljavala kriterijima za kvalitativni odabir radi čega je ocjenjena neprihvatljivom. Da je tome stvarno tako potvrđuje i sva komunikacija između tužitelja i tuženika, a poglavito traženje dodatne dokumentacije i dostava iste od strane Zajednice ponuditelja. Vezano uz vrijeme naplate jamstva tuženik ističe kako slijedi. Naime, s obzirom da tužitelj nije dostavio ažuriranu dokumentaciju, neosporno se ostvario uvjet za naplatu jamstva iz točke 7.3.1. Dokumentacije o nabavi jer je tek nedostavljanjem ažuriranih popratnih dokumenata jamstvo za ozbiljnost ponude dospjelo na naplatu. Isto tako, jamstvo je naplaćeno u roku 10 dana od dana sklapanja ugovora što je u skladu s člankom 217. ZJN. Intencija zakonodavca je očito bila da se naručitelj može naplatiti u roku od 10 dana od dana sklapanja ugovora ako postoji osnova za naplatu jer da je htio ograničiti naplatu samo do trenutka isteka važenja ponude, propisao bi da se ista ima vratiti po isteku važenja ponude, a ne u roku 10 dana od dana sklapanja ugovora.

5. U dokaznom postupku sud je pročitao isprave u spisu: Obavijest (str. 9. spisa), Zahtjev za izravnu naplatu (str. 10. – 11. spisa), dopis FINI (str. 12. spisa), Obavijest FINE (str. 13. spisa), Zahtjev za izravnu naplatu (str. 14. – 16. spisa), bjanko zadužnica (str. 17. – 24. spisa), prijedlog ovršenika (str. 25. – 28. spisa), zaključak OGS Zagreb Ovr-2537/2025 (str. 29. – 31. spisa), izvod prometa po računu (str. 32. – 39. spisa), str. 7. Zapisnika o pregledu ponuda (str. 40. spisa),

Zapisnik o pregledu i ocjeni ponuda (str. 41. – 102. spisa), Dokumentacija o javnoj nabavi (str. 103. – 104. spisa), Dokumentacija o javnoj nabavi (str. 105. – 174. spisa), 2. izmjena dokumentacije o javnoj nabavi (str. 175. – 178. spisa), Obavijest o dodjeli ugovora (str. 179. – 187. spisa), dopis zajednice ponuditelja (str. 200. – 201. spisa), zahtjev za dostavom ažuriranih popratnih dokumenata (str. 202. – 211. spisa). Drugih dokaznih prijedloga stranke nisu imale.

7. Nakon ocjene svakog dokaza pojedinačno i svih dokaza zajedno, te na temelju rezultata cjelokupno provedenog postupka u skladu s odredbom članka 8. Zakona o parničnom postupku "Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 144/22 i 155/23; dalje: ZPP), sud je zaključio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

8. Predmet spora je objektivno kumulirani tužbeni zahtjev za proglašenjem nedopuštenim pljenidbe i prijenosa novčanih sredstava tužitelja u postupku izravne naplate koji se kod Financijske agencije vodi na temelju osnove - bjanko zadužnice potvrđene od javnog bilježnika Ive Medić, Kutina, pod poslovnim brojem OV-1437/24 dana 9. travnja 2024. i bjanko zadužnice potvrđene od javnog bilježnika Ive Medić, Kutina, pod poslovnim brojem, OV-1438/24 dana 9. travnja 2024., te zahtjev za isplatu iznosa od 150.663,60 EUR uvećan za zakonske zatezne kamate koje teku od

10. lipnja 2025. do isplate.

9. Između stranaka nije sporno, a proizlazi iz isprava u spisu:

- da je tužitelj izdao tuženiku u postupku javne nabave kao jamstvo za ozbiljnost ponude dvije bjanko zadužnice br. OV-1437/2024 i OV-1438/2024, ovjerene kod javnog bilježnika Ive Medić dana 9. travnja 2024., sve sukladno čl. 7.3.1. Dokumentacije za nadmetanje (str. 7. Zapisnika o pregledu ponuda),

- da je tuženik dopisom od 9. lipnja 2025. Financijskoj agenciji dostavio radi prisilne naplate bjanko zadužnice br. OV-1437/2024 i OV-1438/2024, ovjerene kod javnog bilježnika Ive Medić dana 9. travnja 2024., svaka ispunjena na iznos od 150.000,00 EUR,

- da je tužitelj 15. srpnja 2025. podnio prijedlog radi proglašenja pljenidbe i prijenosa nedopuštenim iz razloga što nisu postojale pretpostavke za naplatu jamstva za ozbiljnost ponude temeljem čl. 214. st. 1. t. a. Zakona o javnoj nabavi ("Narodne novine" broj 120/16 i 114/22, dalje: ZJN) te su zadužnice poslane na naplatu bez pravne osnove,

- da je tužitelj zaključkom OGS ZG posl.br. Ovr-2537/2025 od 26. kolovoza 2025. kao ovršenik upućen pokrenuti parnicu radi proglašenja pljenidbe i prijenosa nedopuštenim u postupku naplate koji se vodi na temelju predmetnih bjanko zadužnica, zbog razloga iz čl. 50. st. 1. toč. 9. Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20 9 114/22, dalje: OZ),

- da je FINA s tužiteljevog računa zaplijenila te dana 11. kolovoza 2025. prenijela na tuženikov račun novčana sredstva: temeljem zadužnice posl.br. OV-1437/2024 u iznosu od 331,80 EUR te 75.000,00 EUR, i temeljem zadužnice posl.br. OV- 1438/2024 u iznosu od 331,80 EUR te 75.000,00 EUR, odnosno ukupno 150.663,60 EUR.

10. Odredbom čl. 210. st. 1. OZ-a je propisano da nakon što primi obavijest o tome da je protiv njega zatražena izravna naplata na temelju isprave iz članka 29. stavka 1. ovoga Zakona, prema odredbi čl. 209. stavka 5. ovog zakona ili nakon što na drugi način sazna da je zatražena takva naplata protiv njega, ovršenik može predložiti sudu da donese rješenje kojim će naložiti Agenciji da odgodi izdavanje naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava odnosno rješenje kojim će se pljenidba i prijenos proglasiti nedopuštenim (st. 1.). Na prijedlog za odgodu prijenosa iz stavka 1. ovog članka na odgovarajući se način primjenjuju odredbe ovoga zakona o odgodi ovrhe, a na prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim iz stavka 1. ovog članka na odgovarajući se način primjenjuju odredbe ovoga zakona o žalbi na rješenje o ovrsi (st. 2.).

11. Odredbom čl. 50. st. 9. OZ-a, na kojoj se temelje razlozi zbog kojih je tužitelj kao ovršenik upućen u parnicu, je propisano da ovršenik može podnijeti žalbu protiv rješenja o ovrsi ako je tražbina prestala na temelju činjenice koja je nastala u vrijeme kad je ovršenik više nije mogao istaknuti u postupku iz kojeg potječe odluka, odnosno nakon zaključenja sudske ili upravne nagodbe ili sastavljanja, potvrđivanja ili ovjeravanja javnobilježničke isprave.

12. Odredbom čl. 52. st. 5. OZ-a je propisano da se na pokretanje i vođenje parnice iz stavka 3. ovoga članka na odgovarajući se način primjenjuju pravila o parnici na koju se ovršenik upućuje u povodu žalbe nakon proteka roka, dok je odredbom čl. 55. st. 3. OZ-a propisano da tužbu kojom pokreće parnicu na koju je upućen ovršenik može utemeljiti samo na razlozima koje je istaknuo u žalbi u povodu koje je upućen na parnicu.

13. Stoga je sud u ovom parničnom postupku ograničio raspravljanje na razloge zbog kojih je tužitelj kao ovršenik upućen na ovu parnicu, a koji razlozi su ujedno postavljeni i kao granice tužbenog zahtjeva (čl. 2. st. 1. ZPP-a).

14. Između stranaka je sporno je li tuženik imao pravnu osnovu podnijeti zadužnice na prisilnu naplatu, odnosno jesu li u trenutku podnošenja zadužnica na na bili ispunjeni uvjeti za naplatu jamstva za ozbiljnost ponude, ili je tuženik naplatio tražbinu bez valjane pravne osnove.

15. Odredbom čl. 214. st. 1. toč. 1. ZJN je propisano da javni naručitelj može od gospodarskog subjekta zahtijevati dostavu jamstva za ozbiljnost ponude, za slučaj odustajanja ponuditelja od svoje ponude u roku njezine valjanosti, nedostavljanja ažuriranih popratnih dokumenata sukladno članku 263. ovoga Zakona, neprihvaćanja ispravka računske greške, odbijanja potpisivanja ugovora o javnoj nabavi ili okvirnog sporazuma ili nedostavljanja jamstva za uredno ispunjenje ugovora o javnoj nabavi ili okvirnog sporazuma ako okvirni sporazum obvezuje na sklapanje i izvršenje.

16. Odredbom čl. 216. ZJN-a je propisano da javni naručitelj određuje trajanje jamstva za ozbiljnost ponude sukladno roku valjanosti ponude, a gospodarski subjekt može dostaviti jamstvo koje je duže od roka valjanosti ponude (st. 1.). Ako tijekom postupka javne nabave istekne rok valjanosti ponude i jamstva za ozbiljnost ponude, javni naručitelj obvezan je prije odabira zatražiti produženje roka valjanosti ponude i jamstva od ponuditelja koji je podnio ekonomski najpovoljniju ponudu u primjerenom roku ne kraćem od pet dana (st. 2.).

17. Odredbom čl. 217. ZJN-a je propisano da je javni naručitelj obvezan vratiti ponuditeljima jamstvo za ozbiljnost ponude u roku od deset dana od dana potpisivanja ugovora o javnoj nabavi ili okvirnog sporazuma, odnosno dostave jamstva za uredno izvršenje ugovora o javnoj nabavi, a presliku jamstva obvezan je pohraniti.

18. Odredbom čl. 291. ZJN je propisano da javni naručitelj provodi pregled i ocjenu ponuda te, u pravilu, sljedećim redoslijedom provjerava:

1. je li dostavljeno jamstvo za ozbiljnost ponude, ako je traženo, te je li dostavljeno jamstvo valjano

2. odsutnost osnova za isključenje gospodarskog subjekta

3. ispunjenje traženih kriterija za odabir gospodarskog subjekta te, ako je primjenjivo, ispunjenje kriterija za smanjenje broja sposobnih natjecatelja 4. ispunjenje zahtjeva i uvjeta vezanih uz predmet nabave i tehničke specifikacije te ispunjenje ostalih zahtjeva, uvjeta i kriterija utvrđenih u obavijesti o nadmetanju te u dokumentaciji o nabavi, uzimajući u obzir, ako je primjenjivo, varijante ponuda, i 5. računsku ispravnost ponude.

19. Odredbom čl. 263. st. 1. ZJN-i je propisano da je javni naručitelj obvezan prije donošenja odluke u postupku javne nabave velike vrijednosti, a u postupcima javne nabave male vrijednosti može, od ponuditelja koji je podnio ekonomski najpovoljniju ponudu zatražiti da u primjerenom roku, ne kraćem od pet dana, dostavi ažurirane popratne dokumente u skladu s pododjeljkom 2. i 4. ovoga odjeljka, osim ako već posjeduje te dokumente. Stavkom 2. toga članka je propisano da ako ponuditelj koji je podnio ekonomski najpovoljniju ponudu ne dostavi ažurne popratne dokumente u ostavljenom roku ili njima ne dokaže da ispunjava uvjete iz članka 260. stavka 1. točaka 1. - 3. ovoga Zakona, javni naručitelj obvezan je odbiti ponudu tog ponuditelja te postupiti sukladno stavku 1. ovoga članka u odnosu na ponuditelja koji je podnio sljedeću najpovoljniju ponudu ili poništiti postupak javne nabave, ako postoje razlozi za poništenje.

20. Odredbom čl. 295. st. 1. ZJN-i je propisano da je javni naručitelj obvezan odbiti ponudu za koju, na temelju rezultata pregleda i ocjene ponuda i provjere uvjeta iz članka 291. ovoga Zakona, utvrdi da je nepravilna, neprikladna ili neprihvatljiva te na temelju kriterija za odabir ponude odabire ponudu ponuditelja koji je podnio ekonomski najpovoljniju ponudu.

21. Iz Zapisnika o pregledu i ocjeni ponuda od 7. lipnja 2024., sastavljenom u otvorenom postupku javne nabave velike vrijednosti "Radovi na uklanjanju otpadne troske na lokaciji "Crno Brdo" Biljane Donje", evidencijski broj nabave E-VV- 8/2023/R3, (dio analitički prikaz ponuda, točka 10.) proizlazi da je tužitelj, kao član zajednice ponuditelja: 1. dostavio jamstvo za ozbiljnost ponude, koje je valjano, i da zbog toga ponuda nije odbijena, 2. ispunjava kriterij za kvalitativan odabir gospodarskog subjekta (osnove za isključenje gospodarskog subjekta) i da s te osnova ponuda zdovoljava, 3. ispunjava kriterije za odabir gospodarskog subjekta (uvjeta sposobnosti) – sposobnost za obavljanje profesionalne djelatnosti – ekonomska i financijska sposobnost – tehnička i stručna sposobnost i da u tom dijelu ponuda zadovoljava, 4. da je ponuda valjana prema obliku, sadržaju i cjelovitosti, 5. da su ispunjeni zahtjevi i uvjeti vezani uz predmet nabave i tehničke specifikacije i da u tom dijelu ponuda zadovoljava, pri čemu je kao rok valjanosti ponude naznačeno – 8 mjeseci, 6. ponuda ne zadovoljava u dijelu podataka o gospodarskim subjektima na koje se oslanja jer nisu ispunjeni uvjeti temeljem Odluke i Uredbe Vijeća EU, 7. računska ispravnost ponude – ponuda zadovoljava.

Na kraju analitičkog prikaza ponuda je naznačeno da je prema kriteriju za odabir ponude, ponuda oznake 28/2024 od 4. ožujka 2024., zajednice ponuditelja tužitelja i FLAMATRON d.o.o., prvotno ocijenjena ekonomski najpovoljnijom, ali je odbijena sukladno čl. 263. st. 3. ZJN-a.

22. Nadalje, na str. 34. Zapisnika je utvrđeno da zajednica ponuditelja (čiji je član bio tužitelj) ne udovoljava kriterijima za kvalitativan odabir gospodarskog subjekta (osnove za isključenje) jer je javni naručitelj provjerom dostavljenih dokaza odsutnosti osnova za isključenjem od strane prvotno rangiranog ponuditelja Zajendice ponuditelja DE-FOS d.o.o. i FLAMARON d.o.o., utvrdio da nije dostavljen:

- traženi dokaz po točki 3.1.1. Nekažnjavanje za EI (ovlaštenu osobu WEG KOLEKTORA d.o.o. izdanu od strane nadležnih tijela u Republici Srbiji);

- traženi dokaz po točki 3.1.2. Plaćanje dospjele porezne obveze i obveze za mirovinsko i zdravstveno osiguranje izdan od mjerodavnih tijela u Republici Srbiji kojim WEG KOLEKTOR d.o.o dokazuje da je ispunio obveze plaćanja poreznih obveza i obveza za mirovinsko i zdravstveno osiguranje u Republici Srbiji; zbog čega je ponuda oznake 28/2024 od 4. ožujka 2024., temeljem rezultata pregleda i ocjene ponuda i provjere uvjeta iz čl. 291. ZJN-a ocijenjena neprihvatljivom ponudom.

23. Na str. 41. – 43. Zapisnika je utvrđeno da se ponuda oznake broj 28/2024 od 4. ožujka 2024., koja je pri prvotom pregledu i ocjeni pristiglih ponuda ostvarila 96,00 bodova i ocijenjena ekonomski najpovoljnijom, sukladno odredbi čl. 263. st. 3. ZJN-a odbija kao neprihvatljiva jer se radi o ponudi ponuditelja koji ne ispunjava kriterije za kvalitativni odabir gospodarskog subjekta. Iz obrazloženja proizlazi da je temeljem odredbe čl. 263. ZJN-a te sukladno dokumentaciji za nadmetanje, naručitelj obvezan od ponuditelja koji je podnio ekonomski najpovoljniju ponudu zatražiti da u primjerenom roku, ne kraćem od 5 dana, dostavi ažurirane popratne dokumente ili dokaze navedene u ESPD obrascu, osim ako već posjeduje te dokumente.

Naručitelj je zahtjevom od 25. travnja 2024. zatražio od najpovoljnijeg ponuditelja da dostavi ažurirane popratne dokumente, dok iz sadržaja te isprave na str. 202. – 211. spisa proizlazi da je takav zahtjev tuženik uputio temeljem odredbe čl. 263. ZJN- a i čl. 20. st. 3. Pravilnika o dokumentaciji o nabavi te ponudi u postupcima javne nabave ("Narodne novine" broj 65/17 i 75/20).

Pored dokumenata pod točkom 22. obrazloženja ove presude, utvrđeno je da nije dostavljen niti:

- za točku 3.2.3.1. DoN-a tehnička i stručna sposobnost za 1. člana DE-FOS d.o.o. uz dostavljeni nepotpuni Popis izvršenih radova nisu dostavljene potvrde druge ugovorne strane;

- za točku 3.2.3.2. DoN-a tehnička i stručna sposobnost za predloženog tehničkog stručnjaka voditelja radova građevinske struke iz ESPD obrasca: HI Risek nije dostavljena Potvrda o upisu u imenik inženjera gradilišta odnosno imenik voditelja radova Komore, u skladu sa zakonom kojim se uređuje udruživanje u Komoru; - Izjava o nepostojanju okolnosti iz točke 8.13. Ispunjenje uvjeta temeljem Odluke i Uredbe Vijeća EU Dokumentacije o nabavi potpisana od strane ovlaštene osobe zajednice ponuditelja DE-FOS d.o.o. i FLAMTRON d.o.o.

Nakon primitka nepotpune ažurirane dokumentacije, na str. 43. Zapisnika o pregledu i ocjeni ponuda konstatirano je da je ponuda oznake 28/2024 od 4. ožujka odbijena sukladno čl. 263. st. 3. ZJN-a.

24. Iz prethodnih utvrđenja, sud izvodi zaključak da je ponuda Zajednice ponuditelja (čiji je član bio i tužitelj) ocijenjena u postupku javne nabave kao ekonomski najpovoljnija, ali da je odbijena temeljem odredbe čl. 263. st. 3. ZJN-a jer zajednica ponuditelja nije sukladno stavku 1. toga članka dostavila ažurirane popratne dokumente. Zbog toga nisu osnovani tužiteljevi navodi kojima ukazuje kako njegova ponuda, u postupku javne nabave, nije mogla biti rangirana kao ekonomski najpovoljnija kada je prethodno isključena Naime, odredbom čl. 263. st.1. ZJN-a je jasno propisano da je javni naručitelj obvezan prije donošenja odluke u postupku javne nabave velike vrijednosti, a u postupcima javne nabave male vrijednosti može, od ponuditelja koji je podnio ekonomski najpovoljniju ponudu zatražiti da u primjerenom roku, ne kraćem od pet dana, dostavi ažurirane popratne dokumente u skladu s pododjeljkom 2. i 4. ovoga odjeljka, osim ako već posjeduje te dokumente. Dakle, javni naručitelj prije svega rangira ponude prema ekonomskom kriteriju, a zatim od ponuditelja koji je podnio ekonomski najpovoljniju ponudu ima obvezu tražiti da u primjerenom roku, ne kraćem od pet dana, dostavi ažurirane popratne dokumente, što je tuženik kao javni naručitelj i učinio.

Pored toga, pravilnost provođenja postupka javne nabave i primjene materijalnog i procesnog prava u postupku javne nabave provodi Državna komisija za kontrolu postupaka javne nabave, a ne sud u parničnom postupku. Navodi tužitelja kojima ukazuje na nepravilnosti u provođenju postupka javne nabave (mogućnost odbijanja ponude sukladno odredbi čl. 263. ZJN-a) jesu navodi kojima tužitelj upire na nezakonitosti u provođenju postupka javne nabave.

25. Pravna posljedica nedostavljanja ažuriranih podataka iz čl. 263. ZJN-a je aktivacija jamstva za ozbiljnost ponude, a takva posljedica je propisana izričito čl. 214. st. 1. toč. 1. ZJN-a i dokumentacijom za nadmetanje (točka 7.3.1.).

26. U odnosu na rok vraćanja zadužnica, odredbom čl. 216. st. 1. ZJN-a je propisano da javni naručitelj određuje trajanje jamstva za ozbiljnost ponude sukladno roku valjanosti ponude, a gospodarski subjekt može dostaviti jamstvo koje je duže od roka valjanosti ponude. Kako na zadužnicama koje je tužitelj predao kao jamstvo za ozbiljnost ponude nije naznačen rok trajanja jamstva, to se radi o jamstvu koje je nije ograničeno rokom trajanja ponude (8 mjeseci), već je javni naručitelj imao obvezu takvo jamstvo vratiti u roku propisanom čl. 217. ZJN-a, odnosno u roku od deset (10) dana od dana potpisivanja ugovora o javnoj nabavi ili okvirnog sporazuma, odnosno dostave jamstva za uredno izvršenje ugovora o javnoj nabavi, a presliku jamstva obvezan je pohraniti.

Upravo je svrha jamstva za ozbiljnost ponude penalizirati ponuditelja u slučaju ispunjenja uvjeta iz čl. 214. ZJN-a, a takvo jamstvo sukladno izričitoj zakonskoj odredbi ne mora biti (i u konkretnom slučaju nije) vezano uz rok valjanosti ponude. Stoga je neosnovano pozivanje tužitelja na odredbu čl. 160. st. 2. ZOO-a kojom je propisano da prestankom glavne obveze se gase jamstvo, zalog i druga sporedna prava, a obzirom na to da je ZJN u odnosu na ZOO lex specialis, koji propisuje pod kojim uvjetima javni naručitelj može naplatiti jamstvo za ozbiljnost ponude.

27. U konkretnom slučaju u trenutku podnošenja jamstva na naplatu (9. lipnja 2025.) nisu istekli rokovi propisani odredbom čl. 217. ZJN-a jer između stranaka nije bilo sporno da je Ugovor o javnoj nabavi s izabranim ponuditeljem sklopljen 29. svibnja 2025., dok je 10-i dan od sklapanja tog ugovora bio 8. lipnja 2025. (nedjelja).

Odredbom čl. 56. ZJN-a je propisano da se rokovi u postupcima javne nabave računaju se na način propisan ovim poglavljem, ako nije drukčije određeno ovim Zakonom.

Odredbom čl. 57. st. 2. ZJN-a je propisano da kada se rok počinje računati od trenutka nastupa događaja ili poduzimanja radnje, sat odnosno dan u kojemu je nastupio događaj ili je poduzeta radnja ne uračunava se u taj rok, već se početak roka računa od prvoga sljedećeg sata, dok je stavkom 3. toč. 2. propisano da rok izražen u danima počinje teći početkom prvoga sata prvoga dana i završava istekom posljednjeg sata zadnjeg dana toga roka.

Odredbom čl. 58. st. 3. ZJN-a je propisano da ako posljednji dan roka pada na državni blagdan, subotu ili nedjelju, rok istječe protekom posljednjeg sata sljedećeg radnog dana.

Kako je posljednji dan rok za povrat jamstva za ozbiljnost ponude isticao u nedjelju, to se rok produljio sukladno odredbi čl. 58. st. 3. ZJN-a na 9. lipnja 2025. (ponedjeljak). Kako je tuženik nesporno predao Zahtjev za izravnu naplatu na FINU 9. lipnja 2025., dakle na dan kada je još imao pravo na zadržanje jamstva za ozbiljnost ponude, to nisu osnovani tužiteljevi navodi kako je tuženik izvan roka propisanog odredbom čl. 217. ZJN-a aktivirao jamstvo za ozbiljnost ponude.

28. Slijedom navedenog, sud je ocijenio da ne postoje razlozi z čl. 50. st. 1. t. 9. OZ-a zbog kojih je tužitelj pokrenuo ovu parnicu jer iz provedenog dokaznog postupka proizlazi da je tuženik imao pravo naplatiti jamstvo za ozbiljnost ponude (tako i Visoki trgovački sud Republike Hrvatske u presudi posl.br. Pž-2320/2022 od 10. ožujka 2025.).

29. Zbog toga je tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan (točka I. izreke).

30. Tuženik koji je u cijelosti uspio u sporu ima pravo na naknadu toškova parničnog postupka sukladno odrebdi čl. 154. st. 1. u vezi s čl. 155. ZPP-a, u visini propisanoj Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23).

24. Tuženiku su nastali troškovi sastava odgovora na tužbu u iznosu od 2.268,00 EUR (Tbr.8.1. Tarife), sastava obrazloženog podneska od 2. veljače 2026. u iznosu od 2.268,00 EUR (Tbr.8.1. Tarife), zastupanje na pripremnom ročištu i ročištu za glavnu raspravu od 16. veljače 2026. u iznosu od 2.268,00 EUR (Tbr.9.1.Tarife), sve uvećano za PDV od 25%.

25. Slijedom navedenog, sud je obvezao tužitelja na naknadu troškova parničnog postupka tuženiku u iznosu od 8.505,00 EUR.

U Zagrebu, 19. ožujka 2026.

Sutkinja

Ines Božić

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u roku od 15 dana od dana kada je održano ročište na kojem je presuda objavljena ako je stranka bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, odnosno u roku od 15 dana od primitka presude ako stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, a podnosi se putem ovog suda u dva primjerka za sud i po jedan za svaku protivnu stranku.

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni i imati aktivnu pretplatu.

Prijavite se Besplatno se registrirajte