REPUBLIKA HRVATSKA
ŽUPANIJSKI SUD U SLAVONSKOM BRODU
SLAVONSKI BROD
Poslovni broj: Kž-126/2024-5.
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Slavonskom Brodu, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, Vedrana Pavelića, kao predsjednika vijeća, te Mirka Svirčevića i Silvije Sajfert, kao članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničara Marije Živković, u kaznenom predmetu protiv okrivljenice AA, zbog kaznenih djela krađe iz članka 228. stavak 1. u vezi članka 51. Kaznenog zakona (NN 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18., 126/19, 84/21, 114/22, 114/23, 36/24 i 136/25 - dalje u tekstu: KZ/11.), odlučujući o žalbi Općinskog kaznenog državnog odvjetništva u Zagrebu protiv presude Općinskog kaznenog suda u Zagrebu od 5. ožujka 2024., poslovni broj K-496/2023., u sjednici vijeća održanoj dana 19. ožujka 2026.
p r e s u d i o j e
I. U povodu žalbe Općinskog kaznenog državnog odvjetništva u Zagrebu, a po službenoj dužnosti, preinačuje se pobijana presuda u pravnoj oznaci djela i izriče da je okrivljenica AA djelima opisanim u točkama 1., 2. i 3. pobijane presude počinila jedno produljeno kazneno djelo iz članka 228. stavak 1. u svezi sa člankom 52. stavak 1. KZ/11.
II. Uslijed odluke pod točkom I. i prihvaćanjem žalbe ODO-a preinačuje se prvostupanjska presuda i u odluci o kazni te se okrivljenica AA za produljeno kazneno djelo iz članka 228. stavak 1. u svezi s člankom 52. stavak 1. KZ/11 osuđuje na kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine.
Obrazloženje
1. Općinski kazneni sud u Zagrebu presudom Zagrebu od 5. ožujka 2024., poslovni broj K-496/2023 proglasio je krivom okrivljenicu AA zbog tri kaznena djela protiv imovine – krađom, iz članka 228. stavak 1. KZ/11, te joj na temelju istog zakonskog propisa utvrdio za svako kazneno djelo iz točaka 1., 2. i 3. kaznu zatvora od po 6 (šest) mjeseci, a na temelju članka 51. KZ/11 ju osudio na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 11 (jedanaest) mjeseci, dok joj je na temelju članka 55. stavak 1. KZ/11 kazna zatvora u trajanju od 11 (jedanaest) mjeseci zamijenjena radom za opće dobro na slobodi, na način da se jedan dan zatvora zamjenjuje s dva sata rada.
2. Na temelju članka 55. stavak 5. i 6. KZ/11 određeno je da će se rad za opće dobro izvršiti samo uz pristanak optužene AA, koja treba u roku od 8 (osam) dana od kada bude pozvana od strane nadležnog tijela za probaciju javiti se tom tijelu i dati pristanak. Nadležno tijelo za probaciju će nakon dobivanja pristanka optužene odrediti rok za izvršenje rada za opće dobro, koji ne može biti kraći od jednog mjeseca, niti dulji od dvije godine računajući od početka izvršavanja rada za opće dobro.
3. Na temelju članka 55. stavka 7. KZ/11 ukoliko se optužena AA ne javi nadležnom tijelu za probaciju u roku od 8 (osam) dana od dana za koji je pozvana ili joj se poziv neće moći dostaviti na adresu koju je dala sudu ili ako ne da pristanak za rad za opće dobro, nadležno će tijelo za probaciju o tome obavijestiti suca izvršenja.
4. Na temelju članka 55. stavak 8. KZ/11 u slučaju da optužena AA svojom krivnjom ne izvršava rad za opće dobro, sud će odmah donijeti odluku kojom određuje izvršenje izrečene kazne zatvora u cijelosti ili u neizvršenom dijelu, a ako optužena ne izvrši rad za opće dobro bez svoje krivnje, nadležno će tijelo za probaciju produžiti rok za izvršavanje rada za opće dobro.
5. Na temelju članka 158. stavka 2. Zakona o kaznenom postupku (N.N.152/08, 76/09, 80/11, 91/12, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 130/20, 80/22, 36/24, 72/25 i 13/26 - dalje u tekstu ZKP/08) oštećenom trgovačkom društvu „BIPA“ d.o.o., OIB: 66498917936 dosuđen je postavljeni imovinskopravni zahtjev u iznosu od 2.915,55 eura (dvije tisuće devetsto petnaest eura i pedeseti pet centi) te se nalaže optuženoj AA isti iznos naknaditi oštećenom trgovačkom društvu u toku od 6 (šest) mjeseci od dana pravomoćnosti presude
6. Na temelju članka 148. stavka 1. i 6. ZKP/08 optužena AA je u cijelosti oslobođena dužnosti naknade troškova ovog kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točke 1. do 6. ZKP/08.
7. Protiv navedene presude žalbu je podnijelo Općinsko kazneno državno odvjetništvo u Zagrebu zbog odluke o kazni (članak 467. točka 4. ZKP/08 u svezi članka 471. stavak 1. ZKP/08), s prijedlogom da se pobijana presuda preinači u odnosu na odluku o kazni i da se okrivljenici izreknu veće kazne.
8. Odgovor na žalbu podnijela je okrivljenica AA po braniteljici Ireni Plevnjak, odvjetnici u Zagrebu, s prijedlogom da se žalba Općinskog kaznenog državnog odvjetništva u Zagrebu odbije kao neosnovana, te potvrdi prvostupanjska presuda.
9. Prije dostavljanja spisa sucu izvjestitelju isti spis je sukladno članku 474. stavak 1. ZKP/08., dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Slavonskom Brodu na dužno razgledanje, a ovaj ga u zakonskom roku vratio ovom sudu.
10. Žalba državnog odvjetnika je osnovana.
11. Postupajući prvenstveno po službenoj dužnosti u smislu članka 476. stavak 1. točka 2. ZKP-a ovaj sud drugog stupnja je utvrdio da je pobijanom presudom povrijeđen Kazneni zakon na štetu okrivljenice.
12. Naime prvostupanjski sud je pobijanom presudom suprotno odredbama KZ- a na štetu okrivljenice njeno postupanje u točkama 1. do 3. izreke označio kao tri kaznena djela u stjecaju a ne jedno produljeno kazneno djelo u smislu članka 52. stavak 1.
13. Naime prema članku 52. stavak 1. KZ-a produljeno kazneno djelo je počinjeno kada počinitelj s namjerom počini više odvojenih radnji u prirodnom smislu kojima se ostvaruju bića istog ili istovrsnih kaznenih djela, ako one s obzirom na njihovu prostornu i vremensku povezanost čine jednu cjelinu u pravnom smislu. Nema nikakve dvojbe da su postupcima okrivljenice iz točaka 1., 2 i 3. ostvarena bića istog kaznenog djela iz članka 228. stavak 1. Međutim imajući u vidu da su djela počinjena u gradu Zagrebu (Donje Svetice, Radnička cesta i Ulica Jurja Knifera) može se reći da u prostornom smislu predstavljaju jednu cjelinu. Uz to, okrivljenica je navedene radnje poduzela u razdoblju od 17. do 20. srpnja 2022. godine zbog čega se može govoriti o postojanju traženog vremenskog kontinuiteta kao objektivne sastavnice produljenog kaznenog djela. Nadalje, djela iz točaka 1. do 3. ostvarena su na bitno istovjetan način (ulazila u trgovine trgovačkog društva Bipa d.o.o. te s polica uzimala parfeme u nakani nepripadnog stjecanja tuđih pokretnih stvari).
14. Dakle očito je da u navedenim slučajevima postoji suštinski istovrsni modus operandi, vremenska i prostorna povezanost te jedinstvo povrijeđenog pravnog dobra to jest sve one komponente koje u objektivnom smislu tvore koncept produljenog kaznenog djela iz članka 52. KZ/11. Uz postojanje ovih elemenata postoji i istovjetnost oštećenika koji uvjet istina i nije takav da bez njega ne bi bila moguća konstrukcija produljenog kaznenog djela, ali i takav kakav jeste još više učvršćuje zaključak ovoga suda da se radi o produljenom kaznenom djelu.
15. Nadalje, može se realno prihvatiti da je u svim slučajevima (točkama 1. do 3.) postojala jedinstvena namjera okrivljenice koja je povezivala pojedinačne odluke i koja je povezivala njeno ukupno djelovanje i posljedice. Drugim riječima, postojala je tražena produljena psihička veza koja je u subjektivnom smislu tvorila jedinstveno pojedinačnih radnji.
16. Dakle radi se o jednom produljenom kaznenom djelu krađe iz članka 228. stavak 1. u svezi s člankom 52. stavak 1. KZ/11, a ne stjecaju više kaznenih djela, kako se to navodi u pobijanoj presudi.
17. Uslijed odluke pod točkom I. a i prihvaćanjem žalbe ODO-a preinačena je prvostupanjska presuda i u odluci o kazni te je okrivljenica AA za produljeno kazneno djelo iz članka 228. stavak 1. u svezi s člankom 52. stavak 1. KZ/11 osuđena na kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine.
18. Naime ODO u žalbi zbog odluke o kazni smatra da je prvostupanjski sud okrivljenici izrekao preblagu kaznu te da se istom neće ostvariti svrha izricanja kaznenopravnih sankcija budući je precijenio olakotne a podcijenio otegotne okolnosti na strani okrivljenice.
19. U pravu je državni odvjetnik kada navodi da je prvostupanjski sud precijenio značaj olakotnih okolnosti a podcijenio značaj otegotnih. Okrivljeničino priznanje takvo kakvo jeste uz njenu mlađu životnu dob, činjenicu da je majka maloljetnog djeteta u dobi od 7 godina o kojem skrbi, zdravstveno stanje supruga te tešku životnu i financijsku situaciju kao i spremnost da nadoknadi štetu oštećeniku naspram njene ranije osuđivanosti za istovrsna kaznena djela i podatak da predmetno kazneno djelo čini u vrijeme kušnje – provjeravanja nemaju takvu kvalitetu i značaj da opravdavaju izrečenu jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 11 mjeseci koja se zamjenjuje radom za opće dobro na način da se jedan dan zatvora zamjenjuje za dva sata rada.
20. Za konkretno produljeno kazneno djelo s obzirom na navedeno se ne može reći da se radi o pojedinačnom i izuzetnom ekscesu u okrivljeničinom životu zbog kojeg bi bilo opravdano zaključiti da će se svrha kažnjavanja postići radom za opće dobro. Konkretno kazneno djelo ustvari predstavlja nastavak njene kriminalne aktivnosti, a prethodno izrečene uvjetne osude nisu pozitivno utjecale na nju da uskladi svoje ponašanje s pravnim poretkom nego naprotiv konkretno kazneno djelo čini u vremenu provjeravanja od pravomoćnosti ranije presude kojom joj je zbog istog kaznenog djela iz članka 228. stavak 1. KZ-a izrečena kazna zatvora u trajanju od 6 mjeseci uz rok kušnje od 2 godine.
21. Prema tome vodeći računa o općim pravilima izbora vrste i mjere kazne (članak 47. KZ/11) te o svrsi kažnjavanja (članak 41. KZ/11) tek kaznom zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine moći će se izraziti društvena osuda zbog počinjenog kaznenog djela, utjecati na okrivljenicu da ne čini kaznena djela te joj omogućiti ponovno uključivanje u društvo, ali i utjecati na sve ostale da ne čine kaznena djela, kao i na svijest građana o pogibeljnosti kaznenoga djela i pravednosti kažnjavanja njihovih počinitelja a nikako radom za opće dobro.
22. Stoga je valjalo prihvatiti žalbu državnog odvjetnika, pobijanu presudu preinačiti i u dijelu odluke o kazni te okrivljenici izreći strožu kaznu.
23. S obzirom da nije utvrđeno postojanje drugih povreda zakona, koje drugostupanjski sud povodom žalbe ispituje po službenoj dužnosti (članak 476. stavka 1. točka 1. i 2. ZKP/08) i kako je žalba ODO-a osnovana, na temelju članka 486. stavak 1. ZKP/08. valjalo je odlučiti kao u izreci ove presude.
Slavonski Brod, 19. ožujka 2026.
Predsjednik vijeća
Vedran Pavelić
