Republika Hrvatska
Općinski sud u Sisku
Sisak, Trg Ljudevita Posavskog 5
Poslovni broj: P-404/2025-4
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A Z B O G O G L U H E
Općinski sud u Sisku po sucu tog suda Andrei Vasiljević u pravnoj stvari tužiteljice JG, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], koju zastupaju punomoćnici Ivan Borić i Morana Kovač Stanić, odvjetnici u Zajedničkom odvjetničkom uredu Ivan Borić i Morana Kovač Stanić, iz Siska, protiv tuženika Raiffeisenbank Austria d.d., Magazinska cesta 69, 10000 Zagreb, OIB: 53056966535, radi isplate, izvan rasprave, 19. ožujka 2026.,
p r e s u d i o j e
I. Utvrđuje se da je ništetna odredba Ugovora o kreditu broj: 158 -50-2865446 sklopljenog između tužitelja JG, OIB: [osobni identifikacijski broj] i tuženika RaiffeisenbankAustria d.d., OIB:53056966535 sadržana u čl. 3. Ugovora o kreditu, u dijelu koji glasi: „NAKNADA/3,30% (tri zarez trideset posto) od iznosa kredita, jednokratna, naplaćuje se prilikom prvog korištenja kredita“.
II. Nalaže se tuženiku RaiffeisenbankAustria d.d., OIB:53056966535 isplatiti tužitelju JG, OIB: [osobni identifikacijski broj] iznos od 134,06 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja se određuje za razdoblje od 01. srpnja 2002. do 31. prosinca 2007. po stopi od 15% godišnje temeljem Uredbe o visini stope zatezne kamate (Narodne novine broj 72/20) i Uredbe o visini stope zatezne kamate (Narodne novine broj 153/04), od 01.01.2008. do 31.07.2015. za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, za razdoblje od 01.08.2015. do 31.12.2022. sa zakonskom zateznom kamatom koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a za razdoblje od 01.01.2023. do 29.12.2023. sa zakonskom zateznom kamatom koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena a od 30.12.2023. pa do isplate uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine računajući iste od 09.06.2005. godine pa do isplate.
III. Nalaže se tuženiku RaiffeisenbankAustria d.d., OIB:53056966535 isplatiti tužitelju JG, OIB: [osobni identifikacijski broj] parnični trošak u iznosu od 303,09 eura sa zakonskom zateznom kamatom koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena tekućom od dana donošenja presude, pa sve do isplate, sve u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1. U svojoj tužbi zaprimljenoj kod ovog suda 10. listopada 2025., tužiteljica JG, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa] , navodi kako su njezin pokojni suprug LG, OIB: [osobni identifikacijski broj] i tuženik Raiffeisenbank Austria d.d., Magazinska cesta 69, 10000 Zagreb, OIB: 53056966535, dana 02. lipnja 2005. u [adresa] sklopili stambeni Ugovor o kreditu broj: 158-50-2865446 u visini kunske protuvrijednosti iznosa od 21.100,00 CHF. Tužiteljica JG je podigla tužbu pred Općinskim sudom u Sisku radi utvrđenja ništetnosti ugovornih odredaba o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli, koje su pravomoćnom presudom Županijskog suda u Velikoj Gorici broj Gž-231/2021 potvrđene kao ništetne, a sukladno i pravnom shvaćanju utvrđenom povodom tužbe za zaštitu kolektivnih interesa potrošača. Aktivna legitimacija tužiteljice za podnošenje ove tužbe proizlazi iz činjenice da je kreditni odnos realiziran za vrijeme trajanja braka sa korisnikom kredita pa isti stoga predstavlja bračnu stečevinu te također iz činjenice da je ista Rješenjem o nasljeđivanju Općinskog suda u Sisku posl. broj O -978/13, UPP/OS-137/13 proglašena jedinom nasljednicom iza korisnika predmetnog kredita, dakle njegov pravni sljednik. Također valja naglasiti i da je tužiteljica u gore navedenom ugovoru bila založni dužnik. U članku 3. Ugovora o kreditu propisano je da se tužitelju prilikom prvog korištenja kredita naplaćuje jednokratna naknada za obradu zahtjeva i odobravanje kredita od 3,30% (tri zarez trideset posto) od iznosa kredita, koja se naplaćuje prilikom prvog korištenja kredita. Tuženik je tužitelju temeljem sporne odredbe doista i naplatio opisanu naknadu i to u iznosu od 1.010,05 kuna dana 08. lipnja 2005. Navedena ugovorna odredba kojom je ugovorena naplata jednokratne naknade za obradu zahtjeva i odobravanje kredita od 3,30% od iznosa kredita ništetna je jer se o istoj nije pojedinačno pregovaralo i tužitelju n ije jasno i nedvosmisleno kao potrošaču prezentirana jasna i nedvosmislena struktura navedenih troškova, tj. u čemu se sastoje stvarni troškovi banke koji se podmiruju iz te naknade (konkretne usluge, troškovi i dr.) i u kojem konačnom iznosu, kao i jer se naplatom iste ne omogućava da se nedvojbeno utvrdi koje se konkretne usluge pružaju u zamjenu za te troškove. Nejasno je zašto je naknada određena u visini od 3,30% od iznosa kredita, što navedenu obvezu tužitelja kao potrošača čini nepoštenom, te time ništetnom po odredbama članka 87. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj: 96/03; dalje u tekstu: Zakon o zaštiti potrošača), kao i neodredivom, te time ništetnom po odredbama članka 323. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 155/23: dalje o tekstu: Zakon o obveznim odnosima). Tuženik je kao trgovac, prije i u vrijeme sklapanja predmetnih ugovora, postupio suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača. Sporna odredba predstavlja unaprijed formuliranu odredbu u tipskom, standardiziranom ugovoru unaprijed sročenom i priređenom od strane tuženika kao jače ugovorne strane, o kojoj tužitelj nije mogao pojedinačno pregovarati niti je tužitelj imao utjecaja na njezin sadržaj, kao i onu koja nije jasna, razumljiva i lako uočljiva (zahtjev transparentnosti), te samim time za posljedicu ima ništetnost iste, u smislu članka 87. Zakona o zaštiti potrošača. Isto jer potvrđeno i praksom Vrhovnog suda Republike Hrvatske kao i praksom Suda EU, poglavito presudom u predmetu C- 620/17. Nejasni su parametri za određivanje visine jednokratne naknade za obradu zahtjeva i odobravanje kredita, kao i po kojem tečaju će se obračunati sporna naknada (hoće li biti po kupovnom, srednjem ili prodajnom tečaju), a dodatno nije precizirano hoće li biti relevantan tečaj na dan sklapanja ugovora, na dan isplate kredita ili neki treći dan. „Sama činjenica da je trošak obrade određen u postotku od odobrenog iznosa kredita – što znači da korisnici kredita kojima je odobren veći iznos kredita plaćaju višu naknadu – govori u prilog tome da tako ugovornom naknadom za obradu zahtjeva i odobravanje kredita nisu „pokriveni“ stvarni troškovi koje je tuženik imao pri obradi svakog pojedinog zahtjeva i odobravanju kredita:“, kako je navedeno u odluci Županijskog suda u Zagrebu Gž 4018/2022-2. Nadalje, tuženik je tužitelju odobrio jedan iznos kredita, a faktično mu isplatio drugi iznos, umanjen za navodne troškove obrade kredita, teretivši ga za iznos od 1.010,05 kuna, odnosno 134,06 eura, s troškovima za obradu kredita, koja obrada, usput rečeno, ulazi u opis radnog mjesta kreditnog referenta, zaposlenika banke. S obzirom na sve gore navedeno; da se o spornoj odredbi nije pregovaralo, da je sadržana u tipskom ugovoru nametnutom tužitelju kao potrošaču što je dovelo do značajne neravnoteže u pravima i obvezama ugovornih strana, za zaključiti je da tužitelj kao potrošač nije imao objektivne mogućnosti niti za pregovaranje oko sporne odredbe o naknadi za obradu i odobravanje kredita, kao niti oko njenog prihvaćanja, odnosno da bez predmetne sporne naknada ne bi bio u mogućnosti sklopiti Ugovor, dakle bio bi ograničen u ostvarivanju svog prava. Imajući u vidu tuženikovo korištenje nepoštene poslovne prakse i propust tuženika u postupanju u dobroj vjeri, odnosno nametanje neopravdane obveze sadržane u tipskom ugovoru koja uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama korisnika kredita – potrošača kao jedne ugovorne strane, u odnosu na banku – trgovca kao druge ugovorne strane, povrijeđeno je načelo savjesnosti i poštenja, kao i temeljna načela obveznog prava: načelo ravnopravnosti sudionika u obveznim odnosima, načelo dužnosti njihove suradnje te načelo zlouporabe prava.
2. Tuženik iako uredno pozvan u smislu članka 285. stavak 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/2022., 155/23. i 146/25., dalje u tekstu; ZPP) na podnošenje pisanog odgovora na tužbu u roku od 30 dana od dana dostave, uz primjerak tužbe i priloga, te upozorenja da će u suprotnom biti donesena presuda zbog ogluhe, ako nije u određenom roku podnio odgovor na tužbu.
3. Budući da osnovanost tužbenog zahtjeva proizlazi iz činjenica navedenih u tužbi, a te činjenice nisu u suprotnosti sa dokazima koji je podnio sam tužitelj, niti ne postoje opće poznate okolnosti iz kojih proizlazi da su tuženika spriječili opravdani razlozi da podnesu odgovor na tužbu prema članku 331b ZPP-a valjalo je usvojiti tužbeni zahtjev, te odlučiti kao u izreci.
4. Temeljem članka 154 ZPP-a sud je tužitelju dosudio troškove sastava tužbe uvećano za PDV ukupno 250,00 eur, te trošak sudskih pristojbi na tužbu i presudu 53,09 eura.
Sisak, 19. ožujka 2026.
Sudac
Andrea Vasiljević
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 (petnaest) dana od objave presude. Žalba se podnosi ovom sudu putem pošte u 3 (tri) primjerka ili putem e- komunikacije, a o njoj odlučuje nadležni Županijski sud.
Dostaviti:
1. Tužiteljici JG, po punomoćnici Morani Kovač Stanić, odvjetnici u ZOU Ivan Borić i Morana Kovač Stanić, iz Siska
2. Tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d., Magazinska cesta 69, [adresa] Zagreb
