REPUBLIKA HRVATSKA

Trgovački sud u Zagrebu

Zagreb, Trg Johna Fitzgeralda Kennedyja 11

Povrv-917/2025

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu, po sutkinji mr. sc. Maji Josipović na temelju pisanog prijedloga sudske savjetnice Karmen Basić, u pravnoj stvari tužitelja LEMUR d.o.o., Husain, Ulica kralja Petra Svačića 14, OIB: 67844009773, kojeg zastupa punomoćnik Denis Pedić, odvjetnik u Popovači, Zagrebačka 17, protiv tuženika BENLIAN BROTHERS d.o.o., Zagreb, Savska cesta 41, OIB: 77331805815, kojeg zastupa punomoćnica Martina Gajski, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Gajski, Grlić, Prka, Zagreb, Gundulićeva 15, radi isplate, nakon javne glavne rasprave zaključene 12. veljače 2026., u prisutnosti zamjenika punomoćnika tužitelja i zamjenika punomoćnika tuženika, dana 19. ožujka 2026.

p r e s u d i o  j e

I/ Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Vlaste Podgajskog, Zabok, Matije Gupca 70 od 6. svibnja 2025., posl. broj Ovrv- 3962/2025 (javnobilježnički predmet: UPP/OS-Ovrv-3962/2025) u dijelu u kojem je tuženiku naloženo u roku od 15 dana naknaditi tužitelju iznos od 225,00 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 15. srpnja 2024. do isplate, po stopi obračunatoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za osam postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

II/ Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Vlaste Podgajskog, Zabok, Matije Gupca 70 od 6. svibnja 2025., posl. broj Ovrv-3962/2025 (javnobilježnički predmet: UPP/OS-Ovrv-3962/2025) u dijelu u kojem je tuženiku naloženo u roku od 15 dana naknaditi tužitelju iznos od 1.381,25 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na iznos od:

- 100,00 EUR od 19. travnja 2024. do isplate

- 112,50 EUR od 22. travnja 2024. do isplate

- 168,75 EUR od 20. svibnja 2024. do isplate

- 225,00 EUR od 18. lipnja 2024. do isplate

- 100,00 EUR od 29. travnja 2024. do isplate

- 225,00 EUR od 22. lipnja 2024. do isplate

- 225,00 EUR od 22. lipnja 2024. do isplate

- 225,00 EUR od 29. lipnja 2024. do isplate

po stopi obračunatoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za osam postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

III/ Nalaže se tužitelju, u roku od 15 dana, naknaditi tuženiku troškove postupka u iznosu od 407,78 EUR sa zateznom kamatom tekućom od 19. ožujka 2026. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

IV/ Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška postupka u iznosu od 866,36

EUR.

V/ Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška parničnog postupka u iznosu od 158,58 EUR zajedno sa zateznom kamatom tekućom od 19. ožujka 2026. do isplate.

Obrazloženje

1. Predmetni postupak vodi se povodom prigovora tuženika protiv rješenja o ovrsi poslovni broj Ovrv-3962/2025 (javnobilježnički predmet: UPP/OS-Ovrv- 418/2025) koje je dana 6. svibnja 2025. donio javni bilježnik Vlasto Podgajski, Zabok, Matije Gupca 70, nakon kojeg je predmetno rješenje o ovrsi rješenjem Općinskog suda u Zlataru, Stalna služba u Krapini od 21. kolovoza 2025., posl. broj Povrv-116/2025 stavljeno izvan snage u dijelu kojim je određena ovrha te su ukinute sve provedene radnje, a određeno je da će se postupak nastaviti kao povodom prigovora protiv platnog naloga, nakon čega se ovršni prijedlog tužitelja smatra tužbom, a prigovor tuženika odgovorom na tužbu.

2. U prigovoru koji se sada smatra odgovorom na tužbu tuženik pobija rješenje o ovrsi u osnovi i visini, ističe kako tužitelju ne duguje ništa te da nije u ugovornom odnosu s tužiteljem. Ističe prigovor zastare te se pritom poziva na odredbu članka 32. stavak 1. Konvencije o ugovoru za međunarodni prijevoz robe cestom (CMR).

3. U daljnjem tijeku postupka nastavljenog po pravilima parničnog postupka tužitelj je u podnesku od 3. studenog 2025. naveo da je između stranaka postajao ugovorni odnos i to na temelju usmenog ugovora o poslovnoj suradnji. Navodi da je iz isprava vidljivo da je postojala poslovna suradnja između stranaka te je vidljivo da je tuženik ranije i plaćao dugovanja po drugim računima koje je tužitelj izdao tijekom ove poslovne suradnje i na temelju ovog ugovornog odnosa. Dugovanje je utvrđeno nakon usklađenja s tuženikom. U odnosu na istaknuti prigovor zastare navodi da se u konkretnom slučaju ne primjenjuje zastarni rok iz CMR Konvencije već se primjenjuju rokovi iz Zakona o obveznim odnosima slijedom čega je tuženikov prigovor zastare neosnovan.

4. Tijekom dokaznog postupka je pročitan: račun broj 231-P-24 (list 20. spisa), račun broj 276-P-24 (list 21. spisa), račun broj 372-P-24 (list 22. spisa), račun broj 491- P-24 (list 23. spisa), račun broj 275-P-24 (list 24. spisa), račun broj 208-P-24 (list 25. spisa), račun broj 534-P-24 (list 26. spisa), račun broj 539-P-24 (list 27. spisa), račun broj 584-P-24 (list 28. spisa), e-mail korespondencija (list 68. spisa), kartica partnera, šifra: 1828 (list 69. spisa), otvorene stavke (list 70. spisa).

5. Ocjenjujući rezultate provedenih dokaza sukladno odredbi članka 8. Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'' broj 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007. 123/2008., 57/2011., 25/2013., 28/2013. i 89/2014, 70/2019., 80/2022., 114/2022., 155/2023., dalje: ZPP) tužbeni zahtjev utvrđen je djelomično osnovanim.

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa 1.606,25 EUR na ime naknade za međunarodni prijevoz robe.

7. Tuženik je u prigovoru na rješenje o ovrsi paušalno osporio potraživanje tužitelja utuženo u ovom postupku, navodeći da osporava rješenje o ovrsi u osnovi i visini te da nije bio u ugovornom odnosu s tužiteljem. Također je tuženik istaknuo prigovor zastare. Stoga, sukladno navodima tuženika iz prigovora protiv rješenja o ovrsi između stranaka su sporno osnova i visina tužbenog zahtjeva te je sporno je li nastupila zastara potraživanja.

8. Odredba članka 221.b ZPP-a propisuje da ako tužitelj dokaže da je tuženik za tražbinu koju je tužitelj utužio na temelju vjerodostojne isprave koristio pravo na odbitak pretporeza, smatrat će se da tražbina postoji, osim ako tuženik ne dokaže suprotno. Stavkom 2. navedenog članka propisano je da sud može, po službenoj dužnosti, zatražiti od Ministarstva financija, Porezne uprave podatak o tome je li tuženik koristio prava na odbitak poreza za tražbine ako one po pojedinačnom računu predlaže vrijednost od 1.320,00 EUR, dok je stavkom 4. navedenog članka propisano da će se smatrati, u slučaju kada tražbina na pojedinačnom računu ne prelazi vrijednost od 1.320,00 EUR da je tuženik koristio pravo na odbitak pretporeza ako u roku od 15 dana po pozivu suda ne dostavi isprave na temelju kojih se može utvrditi je li koristio pravo na odbitak pretporeza.

9. S obzirom da tražbina po pojedinačnom računu ne prelazi iznos od 1.320,00 EUR, sud je rješenjem od 7. studenog 2025. naložio tuženiku da u roku od 15 dana dostavi isprave na temelju kojih se može utvrditi je li koristio pravo na odbitak pretporeza po utuženom računu. Navedeno rješenje tuženik je zaprimio 11. studenog 2025.

10. Tuženik nije u ostavljenom roku dostavio sudu tražene isprave slijedom čega se sukladno odredbi članka 221.a stavak 4. ZPP-a smatra da je tuženik koristio pravo na odbitak pretporeza po navedenim utuženim računima.

11. Dakle, slijedom navedenog, glede navoda tuženika kojim osporava potraživanje tužitelja koje je predmet ovog postupka, teret dokaza leži na tuženiku.

12. Tuženik je pravna osoba i kao sudionik u obveznom odnosu u izvršenju obaveza treba postupati s pažnjom koja se u pravnom prometu zahtijeva u odgovarajućoj vrsti obveznih odnosa (pažnja dobrog gospodarstva) u smislu odredbe članka 10. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15; dalje: ZOO). U konkretnom slučaju, to znači da je tuženik odmah nakon što je zaprimio utužene račune, isti je, ukoliko je predmetne račune smatrao neosnovanim, trebao tužitelju bez odgađanja reklamirati, a ne kako je tuženik učinio, prijaviti navedene račune Poreznoj upravi i iskoristiti blagodat odbijanja pretporeza po istima.

13. Stoga, u ovoj pravnoj stvari upravo je na tuženiku bio teret dokazivanja da tražbina koja je predmet ovoga postupka ne postoji.

14. Tuženik sukladno odredbi članka 219. stavak 1. ZPP-a nije pobio navode tužitelja i dokazao svoje tvrdnje, odnosno tuženik u tijeku postupka nije predložio niti jedan dokaz kojim bi osporio potraživanje tužitelja u osnovi i visini, pa je stoga temeljem citiranih zakonskih odredbi sud utvrdio da su tužitelj i tuženik bili u ugovornom odnosu temeljem sklopljenih ugovora o međunarodnom prijevozu robe, da je tužitelj predmetne prijevoze izvršio te za iste tuženiku ispostavio račune.

15. S obzirom na navedeno, sud nije proveo po tužitelju predloženi dokaz saslušanjem zakonskog zastupnika tužitelja BL, saslušanje svjedoka SL i DL (dokazi predloženi na okolnost postojanja ugovornog odnosa među strankama), kao ni dokaz financijsko-knjigovodstvenim vještačenjem. Provođenje navedenih dokaza nije bilo potrebno za utvrđenje odlučnih, a spornih, činjenica među strankama te bi provođenje istih dovelo do nepotrebnog odugovlačenja postupka što bi bilo u protivnosti s načelom ekonomičnosti postupka.

16. Iz računa broj 231-P-24 je razvidno da se odnosi na izvršene usluge prijevoza na relaciji KRAPINA (HR) -LUKOVICA (SLO), teretnim vozilom dana 18. ožujka 2022., CMR broj 4538285. Račun je ispostavljen na iznos od 225,00 EUR.

17. Iz računa broj 276-P-24 je razvidno da se odnosi na izvršene usluge prijevoza na relaciji KRAPINA (HR) -PTUJ (SLO), teretnim vozilom dana 21. ožujka 2022., CMR broj 4538290. Račun je ispostavljen na iznos od 112,50 EUR.

18. Iz računa broj 372-P-24 je razvidno da se odnosi na izvršene usluge prijevoza na relaciji KRAPINA (HR) -LJUBLJANA (SLO), teretnim vozilom dana 19. travnja 2022., CMR broj 4537001/4537024. Račun je ispostavljen na iznos od 168,75 EUR.

19. Iz računa broj 491-P-24 je razvidno da se odnosi na izvršene usluge prijevoza na relaciji KRAPINA (HR) -LUKOVICA (SLO), teretnim vozilom dana 17. svibnja 2022., CMR broj 4537010. Račun je ispostavljen na iznos od 225,00 EUR.

20. Iz računa broj 275-P-24 je razvidno da se odnosi na izvršene usluge prijevoza na relaciji KRAPINA (HR) -LUKOVICA (SLO), teretnim vozilom dana 28. ožujka 2022., CMR broj 4538450. Račun je ispostavljen na iznos od 225,00 EUR.

21. Iz računa broj 508-P-24 je razvidno da se odnosi na izvršene usluge prijevoza na relaciji KRAPINA (HR) -LUKOVICA (SLO), teretnim vozilom dana 21. svibnja 2022., CMR broj 4537011. Račun je ispostavljen na iznos od 225,00 EUR.

22. Iz računa broj 534-P-24 je razvidno da se odnosi na izvršene usluge prijevoza na relaciji KRAPINA (HR) -LUKOVICA (SLO), teretnim vozilom dana 27. svibnja 2022., CMR broj 4537015. Račun je ispostavljen na iznos od 225,00 EUR.

23. Iz računa broj 539-P-24 je razvidno da se odnosi na izvršene usluge prijevoza na relaciji KRAPINA (HR) -LUKOVICA (SLO), teretnim vozilom dana 28. svibnja 2022., CMR broj 4537016. Račun je ispostavljen na iznos od 225,00 EUR.

24. Iz računa broj 584-P-24 je razvidno da se odnosi na izvršene usluge prijevoza na relaciji KRAPINA (HR) -LUKOVICA (SLO), teretnim vozilom dana 14. lipnja 2024., CMR broj 4537021. Račun je ispostavljen na iznos od 225,00 EUR.

25. Uvidom u prethodno navedene isprave, a čiju vjerodostojnost tuženik nije osporio, sud je utvrdio kako se potraživanje tužitelja u ovoj pravnoj stvari odnosi na naknadu za više izvršenih prijevoza robe cestom na relaciji između Republike Hrvatske i Republike Slovenije. Stoga, mjesto utovara i odredišno mjesto nalaze se u različitim državama iz čega proizlazi da se u ovom postupku na pravni odnos stranaka primjenjuje Konvencija o ugovoru za međunarodni prijevoz robe cestom CMR (“Narodne novine – međunarodni ugovori" broj: 1/92 – dalje: CMR Konvencija). Odredbom članka 1. CMR konvencije propisano je da se ista primjenjuje na svaki ugovor za prijevoz robe uz naknadu na vozilima, a kada se mjesto preuzimanja i mjesto istovara, kako je to određeno ugovorom, nalaze u dvjema različitim državama, od kojih je bar jedna ugovorna država, bez obzira na mjesto sjedišta i nacionalnosti stranaka.

26. Sud napominje kako je odlukom Vlade Republike Hrvatske o objavljivanju mnogostranih međunarodnih ugovora kojih je Republika Hrvatska stranka na temelju notifikacija o sukcesiji (NN 1/92) konstatirano da je Republika Hrvatska od 8. listopada 1991. stranka navedene Konvencije koja se primjenjuje u Republici Hrvatskoj na temelju točke III. Ustavne odluke o suverenosti i samostalnosti Republike Hrvatske (NN 31/91) i odredbe članka 29. Zakona o sklapanju i izvršavanju međunarodnih ugovora (NN 28/96) te članka 134. Ustava Republike Hrvatske (međunarodni ugovori, sklopljeni i potvrđeni u skladu s Ustavom i objavljeni, a koji su na snazi, čine dio unutarnjeg pravnog poretka RH, a po pravnoj su snazi iznad zakona.

27. U odnosu na istaknuti prigovor zastare sud navodi kako slijedi.

28. Odredbom članka 32. stavak 1. CMR Konvencije je propisano da je zastarni rok prava na pokretanje postupaka u vezi s prijevozom po toj Konvenciji godinu dana (uz iznimku za slučaj namjernog neispravnog postupka ili takvog postupka koji se po nahođenju nadležnog suda smatra jednakim namjernom neispravnom postupku – što u ovom sporu nije slučaj).

29. Prema odredbi članka 32. stavak 1. točka 1. c CMR Konvencije rok zastarijevanja počinje teći po isteku roka od 3 mjeseca od sklapanja ugovora o prijevozu za tražbinu glede prijevoza.

30. Tužitelj je u podnesku od 3. studenog 2025. naveo da je između stranaka postojao poslovni odnos i to na temelju usmenog ugovora o poslovnoj suradnji. Iz računa broj 231-P-24, 276-P-24, 372-P-24, 491-P-24, 275-P-24, 508-P-24, 534-P- 24539-P-24 je razvidno da je usluga prijevoza izvršena u 2022. godini. S obzirom da je postupak za naplatu potraživanja po navedenim računima pokrenut 4. travnja 2025. , nedvojbeno je za navedene račune nastupila zastara potraživanja sukladno citiranim odredbama članka 32. stavak 1. CMR-a.

31. Stoga, neosnovan je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 1.381,25 EUR zajedno s pripadajućom zateznom kamatom te je u tom dijelu odbijen zahtjev tužitelja i sukladno odredbi članka 451. stavka 3. ZPP-a djelomično ukinut platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi.

32. Sud uzgredno napominje da tužitelj u tijeku postupka nije isticao da je u konkretnom slučaju došlo do prekida zastare, pa posljedično tome nije ni predlagao dokaze na tu okolnost.

33. U odnosu na utuženi račun broj 584-P-24 sud navodi da je iz istog vidljivo da se odnosi na naknadu za prijevoz izvršen 14. lipnja 2024., pa se stoga može i smatrati da su stranke ugovor o prijevozu sklopile upravo toga dana kada je prijevoz i izvršen. Stoga, uzimajući u obzir da je postupak za naplatu potraživanja tužitelj pokrenuo podnošenjem prijedloga za ovrhu 4. travnja 2025., sukladno odredbi članka 32. stavak 1. CMR-a za naplatu navedenog računa nije nastupila zastara potraživanja.

34. Stoga, sud je ocijenio osnovanim zahtjev tužitelja za naplatu iznosa navedenog na računu broj 584-P-24, odnosno iznosa od 225,00 EUR zajedno s pripadajućom zateznom kamatom te je u tom dijelu, sukladno odredbi članka 451. stavka 3. ZPP-a, održan na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi.

35. Odluka o zateznoj kamati temelji se na odredbi članka 29. stavak 1. ZOO-a prema kojoj dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze duguje, osim glavnice, i zateznu kamatu po stopi utvrđenoj zakonom. Sukladno članku 183. stavak 1. ZOO -a dužnik dolazi u zakašnjenje kad ne ispuni obvezu u roku određenom za ispunjenje. Odluka o visini zatezne kamate temelji se na čl. 29. st. 2. ZOO-a po stopi za trgovačke ugovore obzirom da se ovdje radi o odnosu temeljem trgovačkog ugovora.

36. Slijedom svega navedenoga, odlučeno je kao u točkama I/ i II/ izreke presude. 37. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbama članka 154. stavka 2. ZPP-a. ZPP-a. Visina naknade troškova za rad odvjetnika utvrđena je na temelju Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne Novine" broj 138/23, dalje: Tarifa).

38. Odredbom članka 154. stavak 2. ZPP-a je propisano da su stranke djelomično uspjele u parnici, sud će najprije utvrditi postotak u kojemu je svaka od njih uspjela, zatim će od postotka one stranke koja je u većoj mjeri uspjela oduzeti postotak one stranke koja je u manjoj mjeri uspjela, nakon toga će utvrditi iznos pojedinih i iznos ukupnih troškova stranke koja je u većoj mjeri uspjela u parnici koji su bili potrebni za svrhovito vođenje postupka te će toj stranci odmjeriti naknadu dijela takvih ukupnih troškova koji odgovara postotku koji je preostao nakon navedenog obračuna postotaka u kojima su stranke uspjele u parnici. Omjer uspjeha u parnici ocjenjuje se prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu, vodeći računa i o uspjehu dokazivanja u pogledu osnove zahtjeva.

39. Tužitelj je u ovom sporu uspio s 14%, a tuženik s 86% pa je sukladno citiranim zakonskim odredbama tužitelj je dužan naknaditi tuženiku (koji je u većoj mjeri uspio u sporu) trošak parničnog postupka, i to u omjeru od 72% (86%-14%) ukupno utvrđenih troškova tuženika.

40. Tuženiku su priznati troškovi za sastav prigovora protiv rješenja o ovrsi u iznosu od 200,00 EUR (Tbr. 8.1. Tarife) što uz trošak PDV-a prema Tbr. 46. Tarife iznosi 250,00 EUR te za pristup na ročište održano 12. veljače 2026. u iznosu od 200,00 EUR što uz trošak PDV-a prema Tbr. 46. Tarife iznosi 250,00 EUR (Tbr. 9.1. Tarife). Također, tuženiku je priznat trošak sudske pristojbe na prigovor protiv rješenja o ovrsi u iznosu od 66,36 EUR (Tar. br. 1. Uredbe o Tarifi sudskih pristojbi, "Narodne novine", broj 37/2023; dalje: Uredba).

41. S obzirom na to da tuženik ima pravo na 72% ukupno priznatih troškova, prema odredbi članka 154. stavak 2. ZPP-a pripada mu pravo na naknadu troškova postupka u iznosu od 407,78 EUR.

42. O zateznim kamatama na iznos parničnih troškova sud odlučuje na zahtjev stranke. Odredbom članka 151. stavak 3. ZPP-a je propisano da parnični troškovi obuhvaćaju i zatezne kamate od dana donošenja odluke kojom je naloženo plaćanje troškova postupka.

43. Slijedom navedenog, a sukladno odredbi članka 29. stavka 1. ZOO-a na troškove parničnog postupka tuženiku pripada zakonska zatezna kamata po stopi propisanoj odredbom članka 29. stavka 2. ZOO-a za ostale odnose, koja teče od 19. ožujka 2026. kao dana donošenja presude pa do isplate.

44. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u točki III/ izreke presude.

45. Sukladno citiranim zakonskih odredbama, a uzimajući u obzir omjer uspjeha u sporu, odbijen je zahtjev tužitelja za naknadu troška postupka u cijelosti te zahtjev tuženika za naknadu troška postupka za razliku preko dosuđenog do zahtijevanog iznosa.

46. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u točki IV/ i V/ izreke presude.

U Zagrebu 19. ožujka 2026.

Sutkinja:

mr. sc. Maja Josipović

Nacrt odluke izradila

sudska savjetnica:

Karmen Basić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude stranke su ovlaštene izjaviti žalbu u roku od 15 dana od dana primitka pisanog otpravka presude odnosno od dana objave presude ukoliko uredno pozvana stranka nije pristupila na ročište za objavu. Žalba se podnosi Trgovačkom sudu u Zagrebu, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske.