REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: P-4372/2023-23

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu po sucu tog suda Ani Santini Gazilj, u pravnoj stvari tužitelja FV iz [adresa]), [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Stipanka Mandac, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Strukan Delić Mandac d.o.o. u Zagrebu, protiv tuženika OTP banka d.d., OIB 52508873833, Ulica Domovinskog rata 61, Split, koje zastupa punomoćnik Miroslav Plašćar, odvjetnik i ostali odvjetnicima u Odvjetničkom društvu Žurić i Partneri d.o.o. u Zagrebu, radi isplate, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave dana 18. veljače 2026., u prisutnosti punomoćnice tužitelja Stipanke Mandac - odvjetnice i zamjenika punomoćnika tuženika VV - odvjetničkog vježbenika, dana 19. ožujka 2026.,

p r e s u d i o  j e

I Nalaže se tuženiku OTP banka d.d., OIB: 52508873833, Ulica Domovinskog rata 61, Split platiti tužitelju FV, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] iznos od 3.039,29 eur sa zateznim kamatama tekućom na iznos od:

- 4,03 € od 16.04.2009. godine do isplate,

- 18,47 € od 13.05.2009. godine do isplate,

- 18,47 € od13.05.2009. godine do isplate,

- 15,56 € od 16.06.2009. godine do isplate,

- 17,58 € od16.07.2009. godine do isplate,

- 18,53 € od 10.09.2009. godine do isplate,

- 12,82 €od 14.10.2009. godine do isplate,

- 14,97 € od 10.11.2009. godine do isplate,

- 14,10 € od 10.12.2009. godine do isplate,

- 22,43 € od 12.01.2010. godine do isplate,

- 28,41 € od 12.02.2010. godine do isplate,

- 27,84 € od 11.03.2010. godine do isplate,

- 32,85 € od 14.04.2010. godine do isplate,

- 39,97 € od 08.05.2010. godine do isplate,

- 45,19 € od 11.06.2010. godine do isplate,

- 41,71 € od 12.08.2010. godine do isplate,

- 70,38 € od 14.09.2010. godine do isplate,

- 59,27 € od 16.10.2010. godine do isplate,

- 61,38 € od 22.10.2010. godine do isplate,

- 62,54 € od 16.11.2010. godine do isplate,

- 78,33 € od 16.12.2010. godine do isplate,

- 78,33 € od 16.12.2010. godine do isplate,

- 79,43 € od 18.01.2011. godine do isplate,

- 82,15 € od 17.03.2011. godine do isplate,

- 76,39 € od 16.04.2011. godine do isplate,

- 86,90 € od 17.05.2011. godine do isplate,

- 102,19 € od 16.06.2011. godine do isplate,

- 123,93 € od 16.07.2011. godine do isplate,

- 150,99 € od 17.08.2011. godine do isplate,

- 111,92 € od 16.09.2011. godine do isplate,

- 99,17 € od 18.10.2011. godine do isplate,

- 100,60 € od 16.11.2011. godine do isplate,

- 102,90 € od 16.12.2011. godine do isplate,

- 112,32 € od 17.01.2012. godine do isplate,

- 115,97 € od 16.02.2012. godine do isplate,

- 115,97 € od 16.02.2012. godine do isplate,

- 113,07 € od 11.04.2012. godine do isplate,

- 114,85 € od 10.05.2012. godine do isplate,

- 114,79 € od 16.05.2012. godine do isplate,

- 117,37 € od 12.06.2012. godine do isplate,

- 114,10 € od 11.07.2012. godine do isplate,

- 113,79 € od 11.08.2012. godine do isplate,

- 107,33 € od 11.09.2012. godine do isplate,

po stopi koja se do 31. srpnja 2015. određuje, za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem za tri postotna poena referentne stope, koja je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

II Nalaže se tuženiku OTP banka d.d., OIB: 52508873833, Ulica Domovinskog rata 61, Split naknaditi tužitelju FV, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], F trošak parničnog postupka u iznosu od 1.515,45 eur sa zateznim kamatama od 19. ožujka 2026. do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem za tri postotna poena referentne stope, koja je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je kao korisnik kredita dana 06.10.2005. godine sklopio s prednikom tuženika (HVB SPLITSKA BANKA d.d.) kao kreditorom Ugovor o kreditu, broj ugovora: 90266/05 kojim mu je prednik tuženika odobrio i stavio na raspolaganje kredit u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 30.900,00 CHF, prema kupovnom tečaju kreditora na dan korištenja kredita, a pošto je tečaj CHF tijekom otplate kredita rastao, u odnosu na tečaj CHF-a kada je kredit pušten u promet, na taj način došlo je do preplate uplata izraženih u CHF valuti jer su uplate vršene u kunskoj protuvrijednosti po samom tečaju kakav je bio u trenutku plaćanja. Tužitelj navodi da su ništetne odredbe predmetnog potrošačkog Ugovora o kreditu u dijelu u kojem je ugovorena otplata kredita koja ja vezana za tečaj CHF-a, a na koje odredbe se odnosi potraživanje iz ovog postupka. Tužitelj se poziva na pravna utvrđenja iz postupka za zaštitu kolektivnih prava i interesa potrošača – presudu Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013., presudu Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-6632/17 od 14.06.2018., presudu Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev 2221/2018 od 03. rujna 2019. godine te navodi da je slijedom navedenih ništetnih odredbi ugovora obveza uspostaviti činjeničnu i pravnu situaciju kao da ništetnih odredbi nije bilo te da tužitelju nedvojbeno pripada pravo da najmanje s osnove djelomične ništetnosti ugovora (ništetno ugovaranje i korištenje valute CHF) ima pravo na restituciju preplaćenih iznosa. Tužitelj navodi da u vrijeme plasiranja spornih kredita, tuženik nije postupao savjesno i pošteno jer da potrošače nije adekvatno informirao o rizičnosti CHF valutne klauzule, dok je istovremeno za takvu vrstu kredita nudio najnižu kamatnu stopu, navodeći ih na taj način da uzmu upravo takav kredit, da u dijelu koji se odnosi na informiranje potrošača, tuženik je na nepošten i nesavjestan način pokušao iskoristiti situaciju što u vrijeme sklapanja Ugovora o kreditu nije bio zakonom propisan sadržaj informacija koje se moraju dati potrošačima pa je prešutio, odnosno svjesno uskratio, tužitelju informacije o rizičnosti CHF valutne klauzule. Tužitelj navodi da potrošač nije informiran već da mu je takav kredit prodan uz uvjeravanje da je takav kredit najbolja i najsigurnija opcija, što je zapravo bila dobra opcija isključivo za tuženika, da je rast tečaja švicarskog franka do 2004./2005. godine bio predvidiv, jer se do tada već pokazalo da je tečaj EUR-a nestabilan i inicijalno previsoko određen odnosno da je tuženiku bilo jasno kakav kredit daje.

1.1. Konačno postavljenim tužbenim zahtjevom tužitelj zahtjeva naložiti tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 3.039,29 eur sa zateznim kamatama tekućim od dospijeća svakog pojedinačnog iznosa do isplate uz naknadu troška parničnog postupka sa zateznim kamatama tekućim od donošenja presude do isplate.

2. U odgovoru na tužbu tuženik navodi da je tužba u cijelosti neosnovana, da nije sporno da je tužitelj sa tuženikom sklopio Ugovor o kreditu 90266/05, u kunskoj protuvrijednosti 30.900,00 CHF. Tuženik, nadalje ističe prigovor zastare potraživanja te navodi da u ovom sporu nema mjestu preslikavanju utvrđenja iz Parnice Potrošač jer je u toj parnici utvrđivana tek apstraktna pravna zaštita, čiji učinci se ne mogu neposredno primijeniti na pojedini ugovorni odnos, nego se u tom odnosu tek treba izvesti dokazivanje jesu li utvrđenja iz Parnice Potrošač i na koji način primjenjiva u pojedinačnom slučaju i da je u konkretnom predmetu stoga, potrebno tek ispitati i utvrditi pripada li tužitelj zaista kategoriji „prosječnog potrošača“ o kakvom potrošaču se problematizira u Parnici Potrošač. Tužitelj navodi da je ugovorna odredba o valutnoj klauzuli jasna, lako uočljiva i razumljiva, slijedom čega osporavana odredba uopće ne može biti predmetom ocjene poštenosti, da je već samim pregledom Ugovora moguće zaključiti kako su ispunjene dvije pretpostavke – jasna i lako uočljiva odredba, da je Ugovorom jasno određeno da je iznos kredita u valuti CHF, te da će isti biti plasiran tužitelju u kunskoj protuvrijednosti. Tuženik navodi da prethodno sklapanju Ugovora tužitelj je od strane raspoloživih službenika tuženika u svakom momentu mogao zatražiti sve dodatne informacije i pojašnjenja vezana za valutnu klauzulu i njen učinak na odnos ugovornih strana. Tuženik ističe da ugovorna odredba o valutnoj klauzuli ne uzrokuje, protivno načelu savjesnosti i poštenja, značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, da tužitelj nije dokazao da je u konkretnom ugovornom odnosu tuženik postupao protivno načelu savjesnosti i poštenja, odnosno da je nastala značajna neravnoteža u pravima na štetu tužitelja , te da je tuženik, kao i sam tužitelj, bio izložen riziku valutne klauzule, odnosno svim posljedicama promjene tečaja CHF. Tuženik navodi da okolnost da je kretanje tečaja dovelo do promjene visine obveza na jednoj ugovornoj strani nikako ne može predstavljati razlog ništavosti takve odredbe, već okolnost koja hipotetski može dovesti do primjene drugih pravnih instituta, ako su ispunjene sve zakonske pretpostavke. Tuženik prigovara postavljenoj visini tužbenog zahtjeva, navodi da tužitelj nije dokazao niti osnovu svog tužbenog zahtjeva pa da uopće nema mjesta raspravljanju o visini. Tuženik predlaže odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti te obvezati tužitelja naknaditi tuženiku troškove parničnog postupka.

3. U tijeku postupka sud je izvršio uvid u: ugovor o kreditu broj 90266/05 od 6. listopada 2005. (list 37-39 spisa), otplatni plan za ugovor o kreditu (list 40-44 spisa), promet po kreditu (list 45-55 spisa), obavijest o promjeni kamatne stope (list 61-63 spisa), Izjavu o suglasnosti zaplijene (list 64-66 spisa), zahtjev za kredit (list 67 spisa), zahtjev za kredit (list 75 spisa), povijesni izvadak iz sudskog registra (list 76-81 spisa), izveo dokaz financijskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku Petri Blašković iz Centar za financijska vještačenja d.o.o., izveo dokaz saslušanjem tužitelja.

4. Preostalu dokumentaciju dostavljenu u spis sud nije posebno razmatrao i cijenio jer istu ne nalazi odlučnom za predmet spora.

5. Ocjenjujući rezultate provedenih dokaza, u skladu s odredbom čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, dalje ZPP) sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan.

6. Iz dokumentacije u koju je izvršen uvid kao bitno proizlazi kako slijedi:

- iz ugovora o kreditu proizlazi da je isti zaključen između HVB Splitske banke d.d. kao kreditora i tužitelja kao korisnika kredita dana 6. listopada 2005., bez određene namjene, u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 30.900,00 CHF prema kupovnom tečaju kreditora na dan korištenja, uz promjenjivu kamatnu stopu koja na dan zaključenja ugovora iznosi 6,88% godišnje, uz rok otplate 84 mjeseca, u 84 mjesečna anuiteta uplatom potrebnog iznosa u kunskoj protuvrijednosti po prodajnom tečaju za valutu Ugovora prema tečajnoj listi kreditora na dan dospijeća,

- da su u otplatnom planu navedeni iznosi anuiteta i datum dospijeća istih,

- da su u prometu kredita navedene uplate po kreditu.

7. U svom iskazu, kojeg je sud ocijenio kao iskren i uvjerljiv, tužitelj je naveo da je prije dvadeset godina odlučio podignuti kredit kako bi kupio jednu malu kuću stare gradnje te je uredio za stanovanje, međutim da je nikada nije uredio niti se u kući kada stanovalo, da je u početku mjesečna rata iznosila polovinu njegove plaće, a potom da se iz mjeseca u mjesec podizala sve više radi rasta tečaja i kamate te da je došlo do toga da mu je rata iznosila cijelu plaću, da je kredit uredno vraćao i u potpunosti otplatio, da je kredit u francima dignuo zato što banka nije imala u ponudi kredite ni u kunama ni u eurima nego da su nudili jedino kredit u francima, da je ugovor pripremila banka te nije imao u vlasništvu tvrtku ili obrt.

8. Sukladno odredbi čl. 502. c ZPP-a i čl. 118. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 14/14, 110/15, 14/19) sud je vezan za utvrđenja iz postupka zaštite kolektivnih interesa potrošača. Dakle, pred Trgovačkim sudom u Zagrebu vođen je postupak zaštite kolektivnih interesa potrošača pod poslovnim brojem P- 1401/12. Iz odluke Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013., Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. i poslovni broj Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018. odnosno Vrhovnog suda Republike Hrvatske Revt-249/14-2 od 9. travnja 2015. i Rev-2221/18 od 3. rujna 2019. proizlazi da je utvrđeno da je ovdje tuženik povrijedio kolektivne interese potrošača - korisnika kredita, koristeći u Ugovorima o kreditu ništetne i nepoštene odredbe na način da je ugovorena valutna klauzula uz koju je vezana glavnica CHF te na način da je ugovorena promjenjiva kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze promjenjiva, a tuženik i potrošači nisu pojedinačno pregovarali o odredbi odnosno parametrima koji utječu na odluku tuženika o promjeni ugovorne kamatne stope što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa na štetu potrošača. Dakle iz istih u bitnome proizlazi da kod ugovaranja valutne klauzule i promjenjive kamatne stope obveza potrošača istovremeno ovisi o dva promjenjiva bitna elementa i zato je posebno rizična - potrošač u vrijeme zaključenja ugovora ne zna koji iznos glavnice kredita izražene u kunama će biti u obvezi tijekom dugoročne otplate vratiti banci niti koju će cijenu u vidu kamate za to platiti, to jednostrano određivanje kamate uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača protivno načelu savjesnosti i poštenja, a isto tako je nepoštena i ništetna ugovorna odredba ugovaranjem valute uz koju je vezana glavnica CHF.

8.1. Dakle, sukladno odredbi čl. 502. c ZPP-a i čl. 118. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 14/14, 110/15, 14/19) sud je vezan za utvrđenja iz postupka zaštite kolektivnih interesa potrošača tj. vezan je za utvrđenje da je ništetna odredba o valutnoj klauzuli. Dakle citirane odredbe ZPP-a i Zakona o zaštiti potrošača propisuju direktan učinak tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača i obvezuju sudove da se u posebnim postupcima radi ostvarenja prava potrošača mogu pozvati na utvrđenja iz pravomoćne presude kojom je prihvaćen zahtjev postavljen u tužbi iz čl. 502.a st. 1. ZPP-a.

8.2. Slijedom naprijed navedenog sud je vezan za utvrđenja iz postupka zaštite kolektivnih interesa potrošača glede nišetnosti odredbe predmetnog Ugovora o kreditu u dijelu u kojem je ugovorena valutna klauzula.

9. U odnosu na svojstvo potrošača valja istaknuti kako iz dokumentacije u koju je izvršen uvid i iz iskaza tužitelja proizlazi da tužitelj kao korisnik kredita ima status potrošača u smislu odredbe čl. 3. st. 1. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 96/03, dalje: ZZP), a obzirom je tužitelj sklopio predmetni ugovor o kreditu kao fizička osoba u svrhe koje nisu namijenjene njegovom zanimanju niti poslovnoj aktivnosti ili poduzetničkoj djelatnosti.

10. Iz iskaza tužitelja proizlazi da se o pojedinim odredbama Ugovora o kreditu nije pregovaralo, a iz ugovora o kreditu proizlazi da je predmetni ugovor prethodno pripremio tuženik, odnosno da se radi o tipskom ugovoru pa se po prirodi stvari o odredbama nije pojedinačno pregovaralo, a niti se moglo pojedinačno pregovarati.

12. Obzirom na naprijed utvrđeno te da je sud vezan za utvrđenja iz postupka zaštite kolektivnih interesa potrošača, kako je naprijed navedeno, to nisu osnovani prigovori tuženika da je ugovorena odredba o valutnoj klauzuli jasna, lako uočljiva i razumljiva.

13. Na okolnost visine potraživanja izveden je dokaz financijskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku financijske struke Petri Blašković iz Centar za financijska vještačenja d.o.o.

13.1. Iz nalaza i mišljenja proizlazi da pod pretpostavkom da se tijekom otplate kredita vezanog uz valutu CHF u razdoblju otplate nije mogao mijenjati tečaj: da ukupan iznos preplata, uzevši u obzir rast anuiteta zbog rasta tečaja u odnosu na tečaj koji je vrijedio na dan isplate kredita, u razdoblju otplate kredita iznose 3.197,63 eur te da ukupan iznos koji je tužitelj manje platio posljedično na pad tečaja u odnosu na tečaj koji je vrijedio prilikom isplate kredita ukupno iznosi 158,34 eur te da slijedom navedenog sveukupan iznos koji je više plaćen (zbroj više i manje plaćenog) za vrijeme otplate kredita slijedom promjene tečaja na više i niže u odnosu na tečaj koji je vrijedio prilikom isplate kredita, iznosi 3.039,29 eur pri čemu je vještak pojedinačne preplaćene iznose i datum uplate istih prikazao u tabeli 1.

13.2. Nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka sud je u cijelosti prihvatio jer je izrađen nepristrano, u skladu s pravilima struke i temeljem raspoložive dokumentacije.

14. U odnosu na prigovor zastare valja istaknuti da sukladno pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 31. siječnja 2022. ako je ništetnost ugovornih odredaba ustanovljena već u postupku kolektivne zaštite potrošača, tada zastarni rok počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u postupku kolektivne zaštite potrošača, neovisno od (naknadnog) utvrđenja ništetnosti sadržajno istovjetnih ugovornih odredbi kredita u CHF odnosno kredita u kunama s valutnom klauzulom u CHF u svakom pojedinom slučaju, a povodom individualnih parnica potrošača u kojoj se oni pozivaju na pravne učinke presude donesene u postupku kolektivne zaštite.

14.1. Obzirom u ovoj pravnoj stvari najstarija tražbina po osnovi valutne klauzule dospijeva 16. travnja 2009., da je dana 4. travnja 2012. podnesena tužba za zaštitu kolektivnih interesa potrošača, čime je prekinuta zastara u smislu odredbe čl. 241. ZOO-a, a odluka donesena u tom postupku je postala pravomoćna dana 14. lipnja 2018. kada je zastara ponovno počela teći po pitanju valutne klauzule, a tužba u ovoj pravnoj stvari je podnesena 31. svibnja 2023. to prigovor zastare nije osnovan u smislu odredbe čl. 225. ZOO-a.

15. Slijedom navedenog, tuženik je sukladno odredbi čl. 323. ZOO -a dužan vratiti tužitelju što je primio po osnovama koje su utvrđene ništetnim odnosno bez osnove sa zateznom kamatom od dana stjecanja jer se ima smatrati nepoštenim stjecateljem. Osnovanost visine tužbenog zahtjeva kao i svaki pojedinačni preplaćeni iznos i dani kada su učinjene uplate od kojeg teku zatezne kamate na iznos svakog pojedinačnog preplaćenog iznosa, kako je to navedeno u stavku I. izreke presude, proizlazi iz nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka, kako je naprijed obrazloženo, pa je valjalo je na temelju odredbe čl. 323. st. 1., čl. 1111. st. 1., čl. 1115. i čl. 29. ZOO-a odlučiti kao pod stavkom I izreke presude.

16. Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a.

16.1. Tužitelju je trošak postupka odmjeren prema Tarif i o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (dalje u tekstu OT) i to za sastav tužbe u iznosu od 200,00 eur (tbr.7.tč.1. OT), za sastav podneska od 9. rujna 2024. u iznosu od 200,00 eur (tbr.8.tč.1.OT), za zastupanje na ročištu 22. svibnja 2024. u iznosu od 200,00 eur (tbr.9.tč.1. OT), za zastupanje na ročištu dana 14. studenog 2025. u iznosu od 200,00 eur (tbr.9.tč.1.OT), za zastupanje na ročištu dana 18. veljače 2026. u iznosu od 200,00 eur (tbr.9.tč.1.OT), uvećano za 25% PDV-a što ukupno iznosi 1.250,00 eur. Tužitelju je dosuđen trošak financijskog vještačenja u iznosu od 265,45 eur.

16.2. Slijedom navedenog tužitelju je dosuđen trošak postupka u ukupnom iznosu od 1.515,45 eur.

16.3. Tužitelju u smislu odredbe čl. 155. st. 1. ZPP-a nije priznat trošak sastava podneska od 27. studenog 2024. jer nije bio potreban za vođenje parnice, trošak zastupanja na ročištu dana 1. listopada 2024. jer je isto, iako zbog opravdanog razloga, odgođeno zbog nemogućnosti pristupa tužitelja koji je pozvan radi saslušanja .

16.4. Slijedom navedenog valjalo je odlučiti kao pod točkom II izreke presude.

U Zagrebu, dana 19. ožujka 2026.

Sudac:

Ana Santini Gazilj

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbe županijskom sudu, koja se podnosi pisano u četiri istovjetna primjerka, putem ovoga suda. Žalba se podnosi u roku od 15 dana, a koji rok se računa:

-od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu i uručenje presude, bez obzira da li je stranka na to ročište pristupila, odnosno

-od dana primitka prijepisa presude, ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje.

DNA:

1. tužitelj po pun.

2. tuženik po pun.