REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U RIJECI

Erazma Barčića 5

Poslovni broj: Us I-2040/2024-17

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Rijeci, po sutkinji Dariji Pugel, uz sudjelovanje zapisničarke Monike Puharić, u upravnom sporu tužitelja 1. Grada Pule – Pola (OIB:79517841355), Pula, Forum 1, i 2. NB (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], koju zastupa opunomoćenik JB, odvjetnik u [adresa], protiv tuženika Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije (OIB: 72910430276), Uprave za građansko, trgovačko i upravno pravo, Zagreb, Ulica grada Vukovara 49, radi izvlaštenja, 19. ožujka 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Poništava se rješenje Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije, Uprave za građansko, trgovačko i upravno pravo KLASA: UP/II-943- 02/23-01/185, URBROJ: 514-04-02-01-01/07-24-03 od 7. listopada 2024.

II. Poništava se rješenje Istarske županije, Upravnog odjela za opću upravu i imovinsko-pravne poslove, Odsjeka za imovinsko-pravne poslove i pravnu pomoć, KLASA: UP/I-943-04/21-01/34, URBROJ: 2163-24-02/14-23-83 od 15. svibnja 2023. te se predmet vraća prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak.

III. U ponovnom postupku prvostupanjsko tijelo je dužno postupiti u skladu sa pravnim shvaćanjem i primjedbama Suda.

IV. Nalaže se tuženiku da prvotužitelju Gradu Puli naknadi troškove upravnog spora u iznosu od 22,12 EUR (dvadeset i dva eura), u roku od 60 dana od dostave pravomoćne odluke o troškovima.

V. Nalaže se tuženiku da drugotužiteljici NB naknadi troškove upravnog spora u iznosu od 3.750,00 EUR (tri tisuće sedamsto pedeset eura), u roku od 60 dana od dostave pravomoćne odluke o troškovima, dok se u preostalom dijelu zahtjev drugotužiteljice NB za naknadu troškova upravnog spora odbija.

Obrazloženje

1. Rješenjem Istarske županije, Upravnog odjela za opću upravu i imovinsko- pravne poslove, Odsjeka za imovinsko-pravne poslove i pravnu pomoć, KLASA: UP/I- 943-04/21-01/34, URBROJ: 2163-24-02/14-23-83 od 15. svibnja 2023., u točkama 1. i 2., navedeno je da interes Republike Hrvatske za građenje, rekonstrukciju i održavanje nerazvrstane ceste proizlazi iz čl. 105. Zakona o cestama ("Narodne novine" broj 84/11-4/23), te je prihvaćen prijedlog za izvlaštenje korisnika izvlaštenja Grada Pule, ovdje prvotužitelja, za potpuno izvlaštenje nekretnine radi građenja građevine infrastrukturne namjene – izgradnje pristupne ceste, te se potpuno izvlašćuje i postaje vlasništvo prvotužitelja nekretnina k. č. br. [katastarska čestica], pašnjak, izgrađeno zemljište, sa 112 m2, koja se sastoji od pašnjaka sa 93 m2 i izgrađenog zemljišta sa 19 m2, upisana u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], formirana od k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], u vlasništvu NB (ovdje drugotužiteljice), u 1/1 dijelova. Točkom 3. je drugotužiteljici određena naknada za izvlaštenje u iznosu od 23.202,23 EUR (174.817,20 kn), koju je naknadu dužan isplatiti prvotužitelj u roku od 15 dana od pravomoćnosti rješenja. Točkom 4. je određena predaja u posjed predmetne nekretnine, točkama 5.-6. određeni su upisi u zemljišnu knjigu, dok je točkom 7. odlučeno o da će se o troškovima postupka odlučiti dopunskim rješenjem.

2. Postupajući po žalbama prvotužitelja i drugotužiteljice, tuženik je pobijanim rješenjem KLASA: UP/II-943-02/23-01/185, URBROJ: 514-04-02-01-01/07-24-03 od 7. listopada 2024. poništio odnosno izmijenio dio točke 3. rješenja o izvlaštenju na način da je naknadu za izvlaštenje utvrdio u iznosu od 23.359,21 EUR (176.000,00 kn), dok su u preostalom dijelu žalbe odbijene kao neosnovane.

3. Tužitelji Grad Pula (korisnik izvlaštenja) i NB (vlasnica nekretnine) su protiv navedenog rješenja tuženika pravodobno ovom Sudu podnijeli dvije odvojene tužbe, koje je Sud rješenjem posl.br. Us I-2040/2024-4 od 10. prosinca 2024. spojio u jedan spor.

4. Prvotužitelj Grad Pula u tužbi i kasnijem tijeku spora u bitnome ističe da je izreka pobijanog rješenja u proturječnosti s obrazloženjem, čime je rješenje postalo nerazumljivo i ne može se ispitati. Ističe da se u postupku tuženik i prvostupanjsko tijelo nisu pridržavali odredbe čl. 66. st. 6. Zakona o općem upravnom postupku jer, unatoč činjenici da se nalazi i mišljenja dvaju sudskih vještaka, Suada Kadrića i Nevena Čačića, bitno razlikuju, nisu odredili provođenje novog vještačenja po trećem vještaku. Naglašava da upravno tijelo nema dovoljno stručnih znanja da bi samostalno ocjenjivalo pravilnost dvaju potpuno suprotstavljenih vještačenja u odlučnim točkama bitnima za utvrđivanje naknade. Pojašnjava da je vještak Suad Kadrić utvrdio naknadu u iznosu od 8.950,00 EUR, svrstavši nekretninu u II. kategoriju zemljišta, dok je vještak Neven Čačić utvrdio znatno viši iznos od 22.000,00 EUR (odnosno 23.359,21 EUR prema izmijenjenom rješenju), tretirajući nekretninu djelomično kao zemljište I. kategorije uz primjenu načela prethodnog učinka. Tužitelj smatra pogrešnim stav tuženika da se vještak Kadrić nije smio osloniti na podatke iz sustava e-nekretnine, ističući da je takvo postupanje u skladu s čl. 57. st. 4. Zakona o procjeni vrijednosti nekretnina. U odnosu na utvrđivanje kategorije zemljišta, tužitelj navodi da vještak Neven Čačić neosnovano utvrđuje da je čestica prije cijepanja u dijelu predstavljala zemljište I. kategorije, pri čemu nije utvrđeno je li se po odredbama prostornog plana na tom zemljištu moglo graditi građevine. Također, ističe da je pozivanje tuženika na stručno mišljenje i skicu LB nedopušteno jer predmetna skica nije izrađena u upravnom postupku te se ne može koristiti kao dokaz. Navodi da su razlozi za prihvaćanje vještačenja Nevena Čačića, a neprihvaćanje vještačenja Suada Kadrića, u rješenju izostali ili su metodološki pogrešni. Dalje navodi da je činjenično stanje ostalo pogrešno i nepotpuno utvrđeno zbog odbijanja provođenja novog vještačenja, čime je počinjena bitna povreda odredaba upravnog postupka. Predlaže da sud poništi pobijano rješenje tuženika, kao i prvostupanjsko rješenje, te tuženika obveže na naknadu troškova spora.

5. Drugotužiteljica NB u tužbi i kasnijem tijeku spora u bitnome ističe da je žalba neosnovano odbijena u dijelu u kojem je određena naknada zbog umanjenja tržišne vrijednosti preostalog dijela nekretnine, kao i u dijelu naknade za sam izvlašteni dio nekretnine. Prigovara nalazu i mišljenju vještaka Nevena Čačića, navodeći da iz istoga nije vidljivo koje su poredbene nekretnine uzete u obzir niti kako je utvrđen iznos od 114,53 eura za zemljište I. kategorije. Nadalje, ističe da nije pravilno izvršeno međuvremensko izjednačavanje vrijednosti nekretnine s obzirom na to da je od dana vrednovanja do dana davanja usmenog nalaza proteklo šest mjeseci. U odnosu na preostali dio nekretnine površine 207 m2, tužiteljica navodi da je vještak pravilno utvrdio prelazak iz I. u II. kategoriju, ali je nepravilno odredio postotak umanjenja vrijednosti od 30 %. Pojašnjava da bi pravilnom matematičkom operacijom srednja vrijednost umanjenja trebala iznositi 35 %, pri čemu naglašava da vještak nije obrazložio temeljem kojeg propisa je izvršio zaokruživanje. Smatra da je stvarno umanjenje vrijednosti preostalog gradivog dijela, zbog nemogućnosti buduće gradnje u skladu s prostornoplanskom namjenom, minimalno 50 %. Ukazuje na kontradiktornost vještačkog nalaza jer vještak u pisanom nalazu navodi da je oblik nekretnine pravilan, dok u usmenom očitovanju tvrdi da nekretnina nije atraktivna zbog oblika i površine. Navodi da je vještak utvrdio da je moguća gradnja od 30 m2 po nadzemnoj etaži, no nije obrazložio koliko je etaža dozvoljeno. Navodi da se s obzirom na susjedne nekretnine radi o stambenoj površini od 120 m2, što imajući u vidu preostalu okućnicu od 587 m2 predstavlja vrlo atraktivnu nekretninu. Tužiteljica ističe da je nekretnina vrlo atraktivna, smještena na dobroj mikrolokaciji uz prirodni fenomen „Paganorska jama“ koji osigurava intimu i pogled, što vještak nije posebno obrazložio ni cijenio. Također, navodi da je činjenično stanje ostalo nepotpuno utvrđeno jer nije angažiran vještak odgovarajuće specijalnosti radi izrade elaborata utjecaja buke, iako je sam vještak naveo da će se izgradnjom prometnice povećati kapacitet protoka vozila i zagađenje. Vezano za preostali negradivi dio nekretnine (zelena površina od 587 m2), tužiteljica smatra pogrešnim što se taj dio procjenjuje isključivo prema namjeni, a ne kao okućnica, s obzirom na to da je bio u sastavu jedinstvene cjeline na kojoj se moglo graditi. U podnesku kojim odgovara na tužbu Grada Pule, tužiteljica podržava nalaz vještaka Nevena Čačića u dijelu u kojem je utvrđeno da se radi o zemljištu I. kategorije, smatrajući provođenje trećeg vještačenja na tu okolnost suvišnim. Predlaže da sud poništi pobijano rješenje tuženika u dijelu u kojem je odbijena žalba tužiteljice te obveže tuženika na naknadu troškova.

6. Tuženik u odgovorima na tužbu navodi da ostaje kod navoda iz osporenog rješenja i predlaže da Sud tužbene zahtjeve odbije.

7. U tijeku spora održana je rasprava na ročištu održanom 26. veljače 2026., u prisutnosti opunomoćenika prvotužitelja i opunomoćenika drugotužitelja, a na temelju čl. 91. st. 3. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“ broj 36/24, dalje: ZUS) u odsutnosti uredno pozvanog tuženika, koji svoj izostanak nije opravdao, čime se smatra da je strankama u smislu čl. 6. ZUS-a dana mogućnost očitovanja o svim zahtjevima i navodima druge strane te o svim činjenicama i pravnim pitanjima koji su predmet ovog upravnog spora.

8. Radi ocjene zakonitosti pobijanog rješenja tuženika izvršen je uvid u dokumentaciju koja prileži spisu upravnog spora te dostavljenom spisu upravnog postupka.

9. Sud nije prihvatio dokazne prijedloge drugotužiteljice (provođenje vještačenja), smatrajući da provođenje ovoga dokaza nije nužno za donošenje odluke o zakonitosti pobijanog rješenja tuženika, te da će navedeni dokaz lakše, brže i uz manje troškova moći izvesti upravna tijela.

10. Razmatrajući sva sporna pitanja ovog spora, sud smatra da je tužbeni zahtjev osnovan.

11. Iz spisa upravnog postupka proizlazi da je postupak pokrenut zahtjevom prvotužitelja od 3. veljače 2021., a radi potpunog izvlaštenja k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u površini od 112 m2, u samovlasništvu drugotužiteljice, a radi izgradnje nerazvrstane (pristupne) ceste. Tijekom postupka utvrđeno je, što nije sporno među strankama, da je k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] nastala cijepanjem (veće) k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], a koje je cijepanje provedeno na temelju parcelacijskog elaborata iz 2015. izrađenog po lokacijskoj dozvoli od 31. srpnja 2008.

12. Prvotužitelj je uz prijedlog za izvlaštenje dostavio procjembeni elaborat sačinjen od vještaka graditeljske struke Suada Kadrića za potrebe osiguranja dokaza, kojim je naknada za izvlaštenje predmetne k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] utvrđena u iznosu od 100.600,00 kn. Drugotužiteljica se izjasnila da ne prihvaća navedeni elaborat, te je nastavno provedeno dopunsko vještačenje po tom vještaku, koji je naknadu utvrdio u iznosu 66.900,00 kn, te potom po vještaku graditeljske struke Nevenu Čačiću, koji je naknadu za izvlaštenje utvrdio u iznosu od 22.000,00 EUR. Također je uzet u obzir nalaz i mišljenje vještaka gospodarske struke Anđelinija koji je naknadu za gubitke na kulturama utvrdio u visini od 9.058,20 kn, te je prvostupanjsko tijelo naknadu za izvlaštenje utvrdilo zbrojivši naknadu utvrđenu od vještaka Čačića i naknadu za kulture utvrđenu od vještaka Anđelinija, u ukupnom iznosu od 174.817,20 kn (23.202,23 EUR).

13. Tuženik je u suštini potvrdio pravilnost postupanja prvostupanjskog tijela koje je naknadu utvrdio na temelju vještačenja vještaka Čačića i vještaka Anđelinija, pri čemu je utvrdio da je kod izračunavanja točnog iznosa naknade propušteno primijeniti pravila o zaokruživanju, pa je stoga u tom dijelu poništio odnosno izmijenio rješenje o izvlaštenju.

14. Među strankama ovoga spora nisu sporni uvjeti za provođenje izvlaštenja, niti naknada utvrđena s osnove gubitka na poljoprivrednim kulturama, već je sporno je li visina naknada za izvlaštenje s osnove tržišne vrijednosti u provedenom postupku pravilno određena. Pritom prvotužitelj smatra da je naknada utvrđena u previsokom iznosu, pri čemu ističe da se na predmetnoj nekretnini zbog njezina oblika i površine i prije cijepanja nije mogao ishoditi akt za gradnju, pa da je zemljište pogrešno kategorizirano. S druge strane, drugotužiteljica smatra da je tržišna vrijednost utvrđena u preniskom iznosu, da je umanjenje vrijednosti preostalog dijela nekretnine trebalo utvrditi u većem postotku, te da je nekretninu trebalo sagledati kao jedinstvenu cjelinu kakva je bila prije cijepanja.

15. Prema odredbi čl. 46. st. 1. Zakona o izvlaštenju i određivanju naknade ("Narodne novine" broj 74/14, 69/17, 98/19, dalje: ZION) naknada za potpuno izvlaštenu nekretninu određuje se u novcu u visini tržišne vrijednosti nekretnine koja se izvlašćuje u vrijeme donošenja prvostupanjskog rješenja o izvlaštenju ili u vrijeme sklapanja nagodbe prema ovom Zakonu, uzimanjem u obzir uporabnog svojstva nekretnine koju je imala prije promjene namjene koja je povod izvlaštenja.

16. Sukladno čl. 47. ZION-a, tržišna vrijednost nekretnine je vrijednost nekretnine koja se izražava sukladno čl. 25. st. 2. ovog Zakona.

17. Sukladno čl. 25. st. 2. ZION-a, vrijednost nekretnine za koju se predlaže izvlaštenje izražava se u novcu na temelju procjembenog elaborata stalnog sudskog vještaka za procjenu nekretnina ili stalnog sudskog procjenitelja, izrađenog primjenom zakona kojim je uređena procjena vrijednosti nekretnina, kao tržišna vrijednost nekretnine u vrijeme izrade tog elaborata.

18. Sukladno čl. 4. st. 1. Zakona o procjeni vrijednosti nekretnina ("Narodne novine" br. 78/15, dalje: ZPVN), u smislu tog zakona, sljedeći pojmovi imaju ovo značenje:

- dan kakvoće predstavlja datum na koji se odnosi stanje (kakvoća) nekretnine koje je mjerodavno za procjenu vrijednosti nekretnine (t. 4.);

- dan vrednovanja predstavlja datum na koji se odnosi procjena vrijednosti nekretnine (t. 5.);

- kategorije zemljišta utvrđuju se prema uređenosti katastarske čestice za gradnju na temelju prostornih planova i na temelju tehničkih, stvarnih i gospodarskih obilježja, uzimajući u obzir uvjete zaštite okoliša i ostale utjecajne čimbenike (t. 14.);

- uporabno svojstvo nekretnine je stanje odnosno kakvoća nekretnine prije njezine promjene namjene koja je povod izvlaštenja, odnosno prije isključivanja zemljišta buduće javne namjene iz daljnjeg konjunkturnog razvoja u smislu privatnoga gospodarskog korištenja i stvaranja dobiti (načelo prethodnog učinka) (t. 43.).

19. Sukladno čl. 50. st. 1. ZPVN-a, pri procjeni iznosa naknade za potpuno izvlaštenu nekretninu potrebno je utvrditi:

1. uporabno svojstvo nekretnine radi procjene naknade za gubitak prava na nekretnini prema utvrđenom uporabnom svojstvu nekretnine (u daljnjem tekstu: naknada za gubitak prava)

2. životne uvjete i uvjete korištenja kakve je vlasnik nekretnine koja se izvlašćuje imao koristeći se uporabnim svojstvima nekretnine radi procjene:

- povećanja naknade za posljedične gubitke koji nastaju zbog izvlaštenja (u daljnjem tekstu: posljedični gubitci)

- smanjenja naknade za posljedične dobitke koji nastaju zbog izvlaštenja (u daljnjem tekstu: posljedični dobitci).

20. Sukladno nastavnim stavcima istog članka, dvostruko uzimanje u obzir istih uporabnih svojstava nekretnine nije dopušteno (st. 2.). Pri procjeni iznosa naknade za potpuno izvlaštenu nekretninu potrebno je voditi računa o danu kakvoće i o danu vrednovanja (st. 3.). Iznos naknade za potpuno izvlaštenu nekretninu dobiva se kao zbroj naknade za gubitak prava i posljedičnih gubitaka, od čega se oduzimaju posljedični dobitci i ne može biti manji od vrijednosti poljoprivrednog zemljišta (st. 4.).

21. Sukladno čl. 51. st. 1. ZPVN-a, naknada za gubitak prava na nekretnini utvrđuje se u visini tržišne vrijednosti predmeta izvlaštenja. Mjerodavna je tržišna vrijednost u trenutku u kojem tijelo za izvlaštenje odlučuje o zahtjevu za izvlaštenje (dan vrednovanja) prema utvrđenom uporabnom svojstvu nekretnine.

22. Sukladno čl. 52. st. 1. ZPVN-a, naknadu za posljedične gubitke nastale zbog izvlaštenja treba uzeti u obzir samo ako i u mjeri u kojoj ti gubitci na imovini nisu uzeti u obzir pri određivanju naknade za gubitak prava. Naknadu za posljedične gubitke treba procijeniti na temelju utvrđenih životnih uvjeta i uvjeta korištenja kakve je vlasnik nekretnine koja se izvlašćuje imao koristeći tu nekretninu, uzimajući u obzir poštenu ravnotežu između zahtjeva općeg interesa i prava pojedinca na mirno uživanje svojega vlasništva, posebno:

1. za prolazni ili trajni gubitak koji dotadašnji vlasnik pretrpi u svojoj stručnoj djelatnosti/zanimanju, poslovnoj djelatnosti ili pri izvršavanju zadaća koje mu pripadaju s tim u svezi, ali samo do iznosa troška nužnog da bi se neka druga nekretnina mogla koristiti na isti način kao ona koju treba izvlastiti

2. za smanjenje vrijednosti koje izvlaštenjem katastarske čestice ili jednog dijela prostorno ili gospodarski povezanog zemljišnog posjeda nastaje na drugom dijelu ili koje izvlaštenjem prava na katastarskoj čestici nastaje na drugoj katastarskoj čestici, ako umanjenje vrijednosti nije već uzeto u obzir pri određivanju naknade prema podstavku 1. ovoga stavka 3. za nužne izdatke preseljenja nastale kao posljedica izvlaštenja.

23. Sukladno čl. 52. st. 2. ZPVN-a, dan kakvoće za procjenu posljedičnih gubitaka jest onaj dan u kojem nastaju gubitci zbog izvlaštenja (dan kakvoće pomiče se na dan vrednovanja).

24. Sukladno citiranim odredbama, iznos naknade za potpuno izvlaštenu nekretninu dobiva se kao zbroj naknade za gubitak prava i posljedičnih gubitaka, od čega se oduzimaju posljedični dobitci, pri čemu tako dobiveni iznos ne može biti manji od vrijednosti poljoprivrednog zemljišta (čl. 50. st. 4. ZPVN). Nastavno, naknada za gubitak prava na nekretnini utvrđuje se u visini tržišne vrijednosti predmeta izvlaštenja na dan vrednovanja prema utvrđenom uporabnom svojstvu nekretnine (čl. 51. st. 1. ZPVN-a). Uporabno svojstvo nekretnine je stanje odnosno kakvoća nekretnine prije njezine promjene namjene koja je povod izvlaštenja, odnosno prije isključivanja zemljišta buduće javne namjene iz daljnjeg konjunkturnog razvoja u smislu privatnoga gospodarskog korištenja i stvaranja dobiti (načelo prethodnog učinka) (čl. 4. st. 1. t. 43. ZPVN). Međutim, prilikom procjene posljedičnih gubitaka, dan kakvoće za procjenu posljedičnih gubitaka jest onaj dan u kojem nastaju gubitci zbog izvlaštenja (dan kakvoće pomiče se na dan vrednovanja, čl. 52. st. 2. ZPVN), a dan vrednovanja jest datum na koji se odnosi procjena vrijednosti nekretnine (čl. 4. st. 1. t. 5. ZPVN), odnosno dan kada tijelo za izvlaštenje odlučuje o zahtjevu za izvlaštenje (čl. 51. st. 1. ZPVN).

25. Polazeći od opisane metodologije utvrđivanja naknade za potpuno izvlaštenu nekretninu, pravilno su upravna tijela otklonila primjenu nalaza i mišljenja vještaka Kadrića, čak i nakon što je isti u tijeku postupka izvlaštenja izvršio dopunu istoga, budući da isti prilikom izrade nalaza i mišljenja nije pošao od načela prethodnog učinka u smislu čl. 4. st. 1. t. 43. ZPVN, već je uporabno svojstvo utvrđivao s obzirom na dan vrednovanja.

26. Međutim, po ocjeni ovoga Suda ni u nalazu i mišljenju vještaka Čačića nije pravilno primijenjeno načelo prethodnog učinka, budući je isti uporabno svojstvo nekretnine utvrđivao s obzirom na dan donošenja lokacijske dozvole (31. srpnja 2008.). Međutim, polazeći od citirane odredbe čl. 4. st. 1. t. 43. ZPVN, do promjene namjene koja je povod izvlaštenja, odnosno do isključenja predmetne nekretnine iz privatnog razvoja i prenamjene u površinu buduće javne namjene, nije došlo izdavanjem lokacijske dozvole, već ranije, donošenjem prostornog plana kojim je predviđena izgradnja građevine radi koje se provodi izvlaštenje, predmetne nerazvrstane ceste. Stoga je radi pravilne primjene načela prethodnog učinka bilo potrebno utvrditi koja je bila prostornoplanska namjena predmetne nekretnine prije nego što je na istoj predviđena izgradnja predmetne prometnice (građevinska – stambena, poslovna.., ili negrađevinska – poljoprivredna, zaštitna..); pa s obzirom na to uporabno svojstvo utvrditi kategoriju zemljišta i tržišnu vrijednost na dan vrednovanja.

27. Nastavno, vještak utvrđuje da, iako je predmet izvlaštenja samo k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] površine 112 m2, postoje i posljedični gubici u odnosu na preostali dio ranije jedinstvene k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (ranije ukupne površine 906 m2), i to u odnosu na dio te čestice od 207 m2 (koliko da iznosi zona građevinskog područja), dok da u odnosu na dio od 587 m2 (koja da predstavlja zonu zaštitne zelene površine), ne postoje posljedični gubici.

28. Polazeći od definicije iz čl. 52. st. 1. t. 2. ZPVN-a, te imajući u vidu da je nesporno do cijepanja jedinstvene čestice i "odvajanja" dijela koji sada čini k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] došlo upravo provođenjem parcelacijskog elaborata radi provedbe lokacijske dozvole za predmetnu nerazvrstanu cestu, Sud smatra da je pravilno u postupku utvrđeno da je potrebno sagledati i posljedične gubitke koje će nastati na preostalom dijelu nekad jedinstvene k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina].

29. Vještak Čačić u svojem nalazu i mišljenju, koje i upravna tijela prihvaćaju, navodi da se izvorna k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u dijelu površine od 319 m2 nalazi u građevinskoj zoni namjene "stanovanja", dok se u preostalom dijelu površine od 587 m2 nalazi u negrađevinskoj zoni (zaštitni zeleni pojas). Nastavno vještak utvrđuje da je građevinski dio čestice od 319 m2 izvorno predstavljao zemljište na kojemu je moguće građenje objekta tlocrtnih gabarita od 25-30 m2 po svakoj nadzemnoj etaži (zemljište I. kategorije), no da uslijed izvlaštenja dijela od 112 m2 (koji je u međuvremenu dobio novu oznaku k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]), na preostalom dijelu površine 207 m2 zbog pravnih razloga više nije moguće graditi objekt, pa da stoga isti zbog izvlaštenja prelazi u zemljište II. kategorije, te utvrđuje umanjenje vrijednosti za 30%.

30. Međutim, pritom valja imati na umu odredbu čl. 52. st. 2. ZPVN-a, koja propisuje da dan kakvoće za procjenu posljedičnih gubitaka jest onaj dan u kojem nastaju gubitci zbog izvlaštenja, odnosno da se dan kakvoće pomiče se na dan vrednovanja. Stoga je prilikom utvrđivanja postoje li posljedični gubici s osnove (ne)mogućnosti građenja na preostalom dijelu k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] trebalo primijeniti prostorni plan koji je na snazi na dan vrednovanja, odnosno dan izrade nalaza, te s obzirom na te prostornoplanske odrednice utvrditi kategoriju preostalog zemljišta, odnosno je li došlo do smanjenja kategorije i posljedičnog gubitka. Iz nalaza i mišljenja proizlazi da je vještak primjenjivao prostorni plan važeći u vrijeme koje po istome predstavlja dan kakvoće (promjenu uporabnog svojstva), odnosno dan izdavanja lokacijske dozvole, a što nije u skladu s odredbom čl. 52. st. 2. ZPVN-a, prema kojoj je trebalo uzeti u obzir prostorni plan važeći u vrijeme izrade nalaza. Također, zaključak vještaka da je na površini od 319 m2 bilo moguće prije cijepanja graditi objekt površine 25-30 m2, nema podlogu u citiranju odredbi prostornog plana u pogledu lokacijskih uvjeta (minimalna veličina građevne čestice, kig, kis, udaljenost od međe, minimalna dopuštena veličina objekta).

31. Slijedom navedenog, a imajući u vidu da upravna tijela svoja rješenja temelje na iznijetom nalazu i mišljenju, proizlazi da se pobijano rješenje tuženika, a ni rješenje o izvlaštenju, ne mogu ocijeniti zakonitima. Stoga je valjalo na temelju čl. 117. st. 1. ZUS-a ista poništiti i predmet vratiti prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak. Prvostupanjsko tijelo će u ponovnom postupku, ovisno o očitovanjima stranaka i vlastitoj ocjeni glede ekonomičnosti, ili pozvati vještaka Čačića na uređenje i dopunu nalaza i mišljenja, ili provesti novo vještačenje, pri čemu će voditi računa o uputama suda glede metodologije utvrđivanja dana kakvoće. Nastavno, prilikom utvrđivanja posljedičnih gubitaka, potrebno je utvrditi što po prostornom planu važećem na dan vrednovanja predstavlja k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], te ukoliko ista (djelomično ili u cjelosti) predstavlja građevinsko zemljište, detaljnije obrazložiti bi li se na preostalom građevinskom dijelu čestice, da nema izvlaštenja dijela od 112 m2 (k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]), moglo graditi, a imajući u vidu oblik te čestice i lokacijske uvjete određene prostornim planom, koje je u nalazu i mišljenju potrebno navesti i ocijeniti.

32. Stoga je na temelju čl. 117. st. 1. ZUS-a u svezi čl. 119. st. 4. ZUS-a predmet je vraćen na ponovni postupak, budući da će u konkretnom slučaju postupak brže i lakše provesti upravno tijelo. Kako iz svega navedenog proizlazi osnovanost tužbenog zahtjeva, Sud je ostale dokazne prijedloge odbio kao suvišne.

33. Odluka Suda o troškovima spora temelji se na odredbi čl. 147. Zakona o upravnim sporovima te odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" br. 138/23, dalje: Tarifa). Budući da su oba tužitelja u predmetnom sporu uspjela u cijelosti, to istima pripada pravo na naknadu troškova spora, koje je dužan nadoknaditi tuženik, koji je u sporu izgubio.

34. Prvotužitelju Gradu Puli priznat je kao opravdan trošak zatraženi trošak s osnove pristupa na ročište, i to u iznosu prosječne cijene autobusne putne karte na relaciji [adresa] na dan 26. veljače 2026. u iznosu od 22,12 EUR (11,06 EUR u jednom smjeru), prema javno objavljenim cjenicima na web stranicama autobusnih prijevoznika kao opravdan trošak, sve temeljem čl. 6. st. 1. u svezi čl. 24. i čl. 7. st. 1. Pravilnika o naknadi troškova u sudskim postupcima („Narodne novine“ broj 8/88, 3/94 i 150/05, dalje: Pravilnik).

35. Drugotužiteljici NB priznat je kao opravdan i nužan zatraženi trošak zastupanja po kvalificiranom opunomoćeniku (odvjetniku) prilikom sastava tužbe, sastava očitovanja na tužbu prvotužitelja, te prilikom pristupa na ročište, za svaku radnju u visini od po 500,00 bodova, vrijednost boda 2 EUR (Tbr. 27.1. u svezi Tbr. 54. Tarife), dakle u iznosu od 3.000,00 EUR, uvećano za pripadajući iznos poreza na dodanu vrijednost po stopi od 25% (750,00 EUR - Tbr. 46. Tarife), u ukupnom zbrojenom iznosu od 3.750,00 EUR. Drugotužiteljici nije priznat zatraženi putni trošak zbog pristupa opunomoćenika na ročište, budući da se po ustaljenoj sudskoj praksi u slučaju zastupanja po odvjetniku putni troškovi istoga ne mogu prevaliti na teret suprotne stranke.

36. Stoga je odlučeno kao u izreci.

U Rijeci 19. ožujka 2026.

Sutkinja

Daria Pugel

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv točaka I., II. i III. ove presude žalba nije dopuštena (čl. 127. st. 1. ZUS- a). Protiv točaka IV., V. i VI. ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u roku od 15 dana od dana dostave rješenja.

Dostaviti:

- prvotužitelju Grad Pula-Pola, Pula, Forum 1

- opun. drugotužiteljice JB, odvjetniku u [adresa]

-tuženiku Ministarstvu pravosuđa, uprave i digitalne transformacije, Upravi za građansko, trgovačko i upravno pravo, Zagreb, Ulica grada Vukovara 49