Republika Hrvatska
Općinski sud u Karlovcu
Trg hrvatskih branitelja 1
Karlovac
Poslovni broj: Pp-2784/2024-9
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Karlovcu, po sutkinji Sanji Jovanović Karajić, univ. mag. iur., spec. iur., uz sudjelovanje zapisničarke Diane Gvozdić, u prekršajnom predmetu protiv I. okrivljene pravne osobe SPECIJALNE BOLNICE ZA PRODUŽENO LIJEČENJE – DUGA RESA i II. okrivljenice PJT, koje zastupa braniteljica PJ, odvjetnica u [adresa], zbog prekršaja iz čl. 229. st. 1. toč. 16. i st. 3. Zakona o radu ("Narodne novine" br. 93/14., 127/17., 98/19.), povodom optužnog prijedloga ovlaštenog tužitelja Državnog inspektorata, Područnog ureda Zagreb, Ispostave u Karlovcu, KLASA: 116-01/24-01/1053, URBROJ: 443-02-05-16-24-7 od 19. rujna 2024., nakon provedene glavne rasprave održane 16. ožujka 2026. u nazočnosti predstavnice I. okrivljene pravne osobe VJT i braniteljice I. i II. okrivljenika PJ, a u odsutnosti uredno pozvanog ovlaštenog tužitelja i II. okrivljenice, 19. ožujka 2026. objavio je i
p r e s u d i o j e
I. Na temelju čl. 182. toč. 2. Prekršajnog zakona (''Narodne novine'', br. 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17. i 118/18. i 114/22. – u daljnjem tekstu: PZ),
I. okrivljena pravna osoba SPECIJALNA BOLNICA ZA PRODUŽENO LIJEČENJE – DUGA RESA, OIB: 92512048276, sa sjedištem u [adresa], po predstavnici VJT, prekršajno neosuđivana,
II. okrivljenica PJT, OIB: [osobni identifikacijski broj], rođena **.**.1961. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], državljanka Republike Hrvatske, prekršajno neosuđivana – odgovorna osoba u pravnoj osobi
o s l o b a đ a j u s e o d o p t u ž b e
da bi u inspekcijskim nadzorima izvršenim 6. kolovoza 2024., 30. kolovoza 2024. i 6. rujna 2024. kod poslodavca Specijalna bolnica za produženo liječenje – Duga Resa, [adresa], i uvidom u radnopravnu dokumentaciju utvrđeno da su kod I. i II. okrivljenice protivno odredbi čl. 65. st. 4. Zakona o radu u nezakonitom prekovremenom radu duže od 180 sati godišnje u 2022. radili:
- VJ, dr. med. spec. interne medicine uže specijalnosti endokrinologije i dijabetologije, iz Karlovca, Kralja P. Krešimira IV/4 radio u siječnju 2022. u prekovremenom radu 44 prekovremena sata, u veljači 2022. u prekovremenom radu 56 prekovremenih sati, u ožujku 2022. u prekovremenom radu 53 prekovremena sata, u travnju 2022. u prekovremenom radu 71 prekovremeni sat, u svibnju 2022. u prekovremenom radu 75 prekovremenih sati, u lipnju 2022. u prekovremenom radu 90 prekovremenih sati, u srpnju 2022. u prekovremenom radu 49 prekovremenih sati, u kolovozu 2022. u prekovremenom radu 66 prekovremenih sati, u rujnu 2022. u prekovremenom radu 53 prekovremena sata, u listopadu 2022. u prekovremenom radu 54 prekovremena sata, u studenom 2022. u prekovremenom radu 50 prekovremena sata, u prosincu 2022. u prekovremenom radu 44 sata prekovremenog rada, dakle ukupno 705 sati prekovremenog rada u periodu od 1. siječnja 2022. do 31. prosinca 2022., dakle radio je u prekovremenom radu duže od najdužeg zakonom propisanog prekovremenog rada od 180 sati,
- MJ, dr. med. spec. neurolog uže specijalnosti neurodegenerativnih bolesti, iz Duge Rese, Jozefinska cesta 24, radio u siječnju 2022. u prekovremenom radu 32 prekovremena sata, u veljači 2022. u prekovremenom radu 32 prekovremena sata, u ožujku 2022. u prekovremenom radu 32 prekovremena sata, u travnju 2022. u prekovremenom radu 40 prekovremenih sati, u svibnju 2022. u prekovremenom radu 28 prekovremenih sati, u lipnju 2022. u prekovremenom radu 19 prekovremenih sati, u srpnju 2022. u prekovremenom radu 48 prekovremenih sati, u kolovozu 2022. u prekovremenom radu 32 prekovremenih sati, u rujnu 2022. u prekovremenom radu 64 prekovremena sata, u listopadu 2022. u prekovremenom radu 64 prekovremena sata, u studenom 2022. u prekovremenom radu 40 prekovremenih sata, u prosincu 2022. u prekovremenom radu 56 prekovremenih sati, dakle ukupno 487 sati prekovremenog rada u periodu od 1. siječnja 2022. do 31. prosinca 2022., dakle radio je u prekovremenom radu duže od najdužeg zakonom propisanog prekovremenog rada od 180 sati,
- ĆJ, dr. med. spec. neurolog uže specijalnosti gastroenterologije bolesti, iz [adresa], radio u siječnju 2022. u prekovremenom radu 124 prekovremena sata, u veljači 2022. u prekovremenom radu 76 prekovremena sata, u ožujku 2022. u prekovremenom radu 116 prekovremena sata, u travnju 2022. u prekovremenom radu 92 prekovremenih sati, u svibnju 2022. u prekovremenom radu 106 prekovremenih sati, u lipnju 2022. u prekovremenom radu 59 prekovremenih sati, u srpnju 2022. u prekovremenom radu 76 prekovremenih sati, u kolovozu 2022. u prekovremenom radu 54 prekovremenih sati, u rujnu 2022. u prekovremenom radu 70 prekovremena sata, u listopadu 2022. u prekovremenom radu 88 prekovremena sata, u studenom 2022. u prekovremenom radu od 108 prekovremenih sata, u prosincu 2022. u prekovremenom radu 100 prekovremenih sati, dakle ukupno 1071 sati prekovremenog rada u periodu od 1. siječnja 2022. do 31. prosinca 2022., dakle radio je u prekovremenom radu duže od najdužeg zakonom propisanog prekovremenog rada od 180 sati,
- ŽJ, iz [adresa], zaposlena na poslovima pomoćnog radnika u odsjeku higijene radila je u siječnju 2022. u prekovremenom radu 24 prekovremena sata, u ožujku 2022. u prekovremenom radu 16 prekovremena sata, u travnju 2022. u prekovremenom radu 16 prekovremenih sati, u svibnju 2022. u prekovremenom radu 16 prekovremenih sati, u lipnju 2022. u prekovremenom radu 16 prekovremenih sati, u srpnju 2022. u prekovremenom radu 16 prekovremenih sati, u kolovozu 2022. u prekovremenom radu 16 prekovremenih sati, u rujnu 2022. u prekovremenom radu 16 prekovremena sata, u listopadu 2022. u prekovremenom radu 16 prekovremena sata, u studenom 2022. u prekovremenom radu 16 prekovremenih sata, u prosincu 2022. u prekovremenom radu 16 prekovremenih sati, dakle ukupno 184 sati prekovremenog rada u periodu od 1. siječnja 2022. do 31. prosinca 2022., dakle radila je u prekovremenom radu duže od najdužeg zakonom propisanog prekovremenog rada od 180 sati,
- KJ iz [adresa], voditelj službe za informatiku, tehničko održavanje i sigurnost, radio u siječnju 2022. u prekovremenom radu 18 prekovremena sata, u veljači 2022. u prekovremenom radu 16 prekovremena sata, u ožujku 2022. u prekovremenom radu 16 prekovremena sata, u travnju 2022. u prekovremenom radu 18 prekovremenih sati, u svibnju 2022. u prekovremenom radu 17 prekovremenih sati, u lipnju 2022. u prekovremenom radu 16 prekovremenih sati, u srpnju 2022. u prekovremenom radu 16 prekovremenih sati, u kolovozu 2022. u prekovremenom radu 14 prekovremenih sati, u rujnu 2022. u prekovremenom radu 23 prekovremena sata, u listopadu 2022. u prekovremenom radu 20 prekovremena sata, u studenom 2022. u prekovremenom radu 21 prekovremenih sata, u prosincu 2022. u prekovremenom radu 16 prekovremenih sati, dakle ukupno 211 sati prekovremenog rada u periodu od 1. siječnja 2022. do 31. prosinca 2022., dakle radio je u prekovremenom radu duže od najdužeg zakonom propisanog prekovremenog rada od 180 sati,
pa da bi time I. okrivljena pravna osoba počinila prekršaj opisan i kažnjiv po čl. 229. st. 1. toč. 16. Zakona o radu, a II. okrivljenica kao odgovorna osoba u pravnoj osobi počinila prekršaj opisan u čl. 229. st. 1. toč. 16. Zakona o radu, a kažnjiv po čl. 229. st. 3. istog Zakona.
II. Na temelju čl. 140. st. 1. i 2. PZ-a troškovi prekršajnog postupka iz čl. 138. st. 2. toč. 3.a i 7. PZ-a padaju na teret proračunskih sredstava ovog suda.
Obrazloženje
1. Državni inspektorat, Područni ured Zagreb, Ispostava u [adresa] je 22. listopada 2024. podnio optužni prijedlog protiv I. okrivljene pravne osobe Specijalne bolnice za produženo liječenje – Duga Resa, zbog prekršaja iz čl. 229. st. 1. toč. 16. Zakona o radu i protiv II. okrivljenice PJT kao odgovorne osobe u pravnoj osobi zbog prekršaja iz čl. 229. st. 3. Zakona o radu, a kako su činjenično i pravno opisani u izreci ove presude.
2. Na glavnoj raspravi održanoj 16. ožujka 2026. predstavnica I. okrivljene pravne osobe je izjavila da se I. okrivljena pravna osoba ne osjeća krivom za prekršaj koji joj se stavlja na teret optužnim prijedlogom jer je postupala u krajnjoj nuždi. U spis predmeta je predala pisanu obranu. Prisutna braniteljica je za II. okrivljenicu PJT u spis predmeta predala pisanu obranu koja je zajednička i za I. okrivljenu pravnu osobu i za II. okrivljenicu.
3. U pisanoj obrani I. okrivljena pravna osoba i II. okrivljenica kao odgovorna osoba u pravnoj osobi navode da je nesporno da su kod I. i II. okrivljenika u vremenskom periodu na koji se odnosi optužba pojedini radnici ostvarili utvrđeni broj prekovremenih sati, odnosno da je njihov prekovremeni rad trajao duže od zakonom propisanog ograničenja na tjednoj, mjesečnoj i godišnjoj razini, kako je i utvrđeno od strane Državnog inspektorata. Naime, na Specijalnu bolnicu za produženo liječenje – Duga Resa, kao zdravstvenu ustanovu, glede organizacije rada primjenjuju se odredbe Zakona o zdravstvenoj zaštiti i Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja. Člankom 193. Zakona o zdravstvenoj zaštiti ( ''Narodne novine'' br. 100/18., 125/19., 147/20., 119/22., 156/22., 33/23., 36/24. i 102/25.) propisano je da su zdravstvene ustanove koje obavljaju zdravstvenu djelatnost obvezne neprekidno pružati zdravstvenu zaštitu. Istim Zakonom je propisano i da zdravstveni radnik ne smije napustiti mjesto rada dok ga ne zamijeni drugi radnik, iako je njegovo radno vrijeme proteklo, ako bi time bila dovedena u pitanje sigurnost pružanja zdravstvene zaštite. Nadalje odredbom čl. 195. Zakona o zdravstvenoj zaštiti propisano je da zdravstvene ustanove svojim općim aktom utvrđuju pružanje zdravstvene zaštite, i to: u bolničkoj djelatnosti neprekidno 24 sata. Isto tako, odredbom čl. 242. st. 1. toč. 23. Zakona o zdravstvenoj zaštiti propisano je da će se novčanom kaznom kazniti zdravstvena ustanova ako ne osigura kontinuitet zdravstvene zaštite odnosno ako dopusti da zdravstveni radnici napuste mjesta rada bez zamjene drugog radnika, ako se time dovodi u pitanje sigurnost pružanja zdravstvene zaštite. U čl. 31. st. 2. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja („Narodne novine“ broj 29/18., 35/19., 92/19., 56/20., 03/23., 68/23. i 35/24.) propisano je da radnik ne smije raditi dulje od 16 sati neprekidno, osim u slučaju više sile (nesreće, elementarne nepogode, požara i si.) ili potrebe hitne intervencije. I. okrivljena pravna osoba Specijalna bolnica za produženo liječenje – Duga Resa pokušala je organizirati rad na temelju odredaba Kolektivnog ugovora, međutim radom ne većim od 16 sati u jednom danu po pojedinom radniku nije se moglo osigurati funkcioniranje procesa rada i pružanje adekvatne i kontinuirane zdravstvene skrbi pacijenata. Zbog prijetnje velike društvene štete i mogućnosti incidentnih situacija koje bi se mogle odraziti na ljudsko zdravlje, zdravstvene ustanove tako i Specijalna bolnica za produženo liječenje – [adresa], prisiljene su provoditi oblik rada kroz 24 sata po jednom zaposleniku kao i naložiti prekovremeni rad uz pristanak radnika tamo gdje je to zaista potrebno. U vrijeme počinjenja prekršaja na snazi je bila Odluka Vlade Republike Hrvatske o zabrani novog zapošljavanja službenika i namještenika u javnim službama (''Narodne novine'' br. 35/22. i 37/23.) koja se vrlo restriktivno odnosi na mogućnost zapošljavanja u javnim djelatnostima. I. okrivljena pravna osoba Specijalna bolnica za produženo liječenje – Duga Resa i II. okrivljenica, ravnateljica PJT, ulažu velike napore da prekovremeni rad svedu na minimum kad god je to moguće. Prilikom organizacije rada i izrade mjesečnog rasporeda rada, planira se rad na način da se svim radnicima osigura puni mjesečni fond radnih sati, sa što manjim brojem prekovremenih sati ili bez potrebe prekovremenog rada (osim za liječnike kojih na tržištu rada nema u dovoljnom broju da bi se popunila sva radilišta u bolnici na način da liječnici rade samo u redovnom, a ne i u prekovremenom radu), ali do izmjena rasporeda rada dolazi tijekom mjeseca uslijed okolnosti na koje poslodavac ne može utjecati, a osobito u slučajevima privremene nesposobnosti za rad zbog bolesti, održavanja trudnoće, korištenja rodiljnog, roditeljskog ili očinskog dopusta, godišnjih odmora i drugih okolnosti koje rezultiraju nedovoljnim brojem radnika , pa je stoga nemoguće izbjeći stvaranje prekovremenih radnih sati iznad zakonom dozvoljenog maksimuma, zbog nužnosti promjene unaprijed planiranog mjesečnog rasporeda rada. Radi navedenih razloga, a posebice zbog manjka kadrovskog kapaciteta i zabrane novog zapošljavanja s jedne strane te obveze pružanja kontinuiteta zdravstvene zaštite s druge strane, ali i sve većeg broja pacijenata i povećanja listi čekanja na pretrage u Poliklinici generiraju se prekovremeni sati koji prelaze zakonski maksimum od 50 sati tjedno. Dakle, evidentno je da se u konkretnom slučaju ne radi o olakom nepoštivanju pravnih propisa i namjeri poslodavca da radnika opterećuje iznad zakonskih mogućnosti, već se radi o kompleksnoj situaciji u kojoj se prednost mora dati društvenom značenju kontinuiteta pružanja zdravstvene skrbi te javnom interesu, koju propisuje Zakon o zdravstvenoj zaštiti. I. i II. okrivljenica su istaknule da se naknada za obračunati prekovremeni rad djelatnicima uredno evidentira i redovno isplaćuje, te poslodavac nema nikakvih dugovanja prema radnicima po toj osnovi. Stoga radnicima nije nastala šteta, osobito uzevši u obzir činjenicu da svi radnici koji su predmet nadzora imaju potpisane suglasnosti kojima pristaju da zbog potrebe posla rade u trajanju dužem od 48 sati tjedno, sukladno odredbi čl. 193. st. 9. Zakona o zdravstvenoj zaštiti. S obzirom da je u vrijeme počinjenja prekršaja na snazi bila Odluka Vlade Republike Hrvatske o zabrani zapošljavanja službenika i namještenika u javnim službama, koja je i dalje na snazi, evidentno je da je uz postojeći broj zdravstvenih djelatnika, koji u svakom slučaju nije bio zadovoljavajući, I. okrivljena pravna osoba Specijalna bolnica za produženo liječenje – Duga Resa i II. okrivljenica, ravnateljica PJT, morale su dopustiti prekovremeni rad koji nije mogao udovoljiti zakonom propisanim odredbama o radnom vremenu. U protivnom, djelatnosti bolničke zdravstvene zaštite i djelatnosti specijalističko konzilijarne zdravstvene zaštite ne bi mogle funkcionirati u bitnim segmentima, što bi izazvalo velike štetne posljedice po zbrinjavanje i zdravlje pacijenata, odnosno moglo bi dovesti čak i do smrti. Odredbom čl. 65. st. 1. i st. 3. Zakona o radu (''Narodne novine'' br. 93/14., 127/17., 98/19., 151/22., 46/23. i 64/23.) propisano je da u slučaju više sile, izvanrednog povećanja opsega poslova i u drugim sličnim slučajevima prijeke potrebe, radnik je na pisani zahtjev poslodavca dužan raditi duže od punog, odnosno nepunog radnog vremena (prekovremeni rad), ali ne duže od pedeset sati tjedno. U čl. 3. Pravilnika o početku, završetku i rasporedu radnog vremena zdravstvenih ustanova i privatnih zdravstvenih radnika u mreži javne zdravstvene službe (''Narodne novine'' br. 106/19. i 9/22.), koji je u vrijeme počinjenja prekršaja bio na snazi, propisano je da su radnici zdravstvene ustanove obvezni pružati zdravstvenu zaštitu radom u jednoj ili više smjena, turnusu, dežurstvu, pripravnošću, radom po pozivu i posebnom dežurstvu. U čl. 4. istog Pravilnika propisano je da raspored radnog vremena radnika od četrdeset sati tjedno, odnosno odgovarajućeg ukupnog mjesečnog fonda radnih sati u zdravstvenim ustanovama mora biti utvrđen tako da osigurava dostupnost zdravstvene zaštite osiguranim osobama tijekom svih dana u tjednu. I. okrivljena pravna osoba smatra kako je evidentno da su odredbe Zakona o radu u dijelu koji regulira prekovremeni rad radnika, u uvjetima primjene Odluke o zabrani novog zapošljavanja službenika i namještenika u javnim službama, u koliziji s pojedinim odredbama Zakona o zdravstvenoj zaštiti (lex specialis), Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja i Pravilnika o početku, završetku i rasporedu radnog vremena zdravstvenih ustanova i privatnih zdravstvenih radnika u mreži javne zdravstvene službe. Osim toga, i pojedine odredbe Zakona o zdravstvenoj zaštiti u uvjetima primjene Odluke o zabrani novog zapošljavanja službenika i namještenika u javnim službama su u međusobnom proturječju. Naime, zakon ograničava ukupno trajanje radnog vremena tjedno uključujući i rad u dežurstvu, a istovremeno propisuje sankcije za zdravstvenu ustanovu ako ne osigura kontinuitet zdravstvene zaštite, odnosno ako dopusti da zdravstveni radnici napuste radna mjesta dok nemaju zamjenu, ako se time dovodi u pitanje sigurnost pružanja zdravstvene zaštite. Nadalje, uz ove odredbe u periodu od 11. ožujka 2020. do 12. svibnja 2023. bila je na snazi Odluka o proglašenju epidemije, koja predstavlja izvanrednu okolnost više sile i krajnje nužde u cilju zaštite i očuvanja zdravlja građana kao Ustavom zaštićenog ljudskog prava, a koja okolnost za zdravstveni sustav znači mobilizaciju zdravstvenih radnika i zdravstvene opreme. Odlukom o mjerama mobilizacije, organizacije i rasporeda rada i radnog vremena, promjene mjesta i uvjeta rada zdravstvenih ustanova i njihovih radnika i privatnih zdravstvenih radnika u mreži javne zdravstvene službe te korištenja medicinsko - tehničke opreme i ostalih sredstava KLASA 501-01/20-01/05 od 14. ožujka 2020., izmijenjena 21. ožujka 2020., određeno je da o provedbi pojedinih mjera odlučuje ministar zdravstva posebnom odlukom. Tako je tijekom 2022. s obzirom na okolnost pandemije Ministarstvo zdravstva neposredno te dodatno kroz sustava Kriznog stožera donosilo posebne mjere koje su određivale funkcioniranje bolnice za vrijeme COVID-a. Za vrijeme COVID-a bila je mobilizacija i radna obveza za zdravstvene radnike, koja okolnost predstavlja krajnju nuždu i višu s ilu radi globalne epidemije. Uputom Ministarstva zdravstva, KLASA: 501-05/21-01/04 od 21. svibnja 2021. zdravstvene ustanove su upućene da su dužne osigurati neprekinuti rad, te je pojašnjeno da prekovremeni rad može trajati duže od 180 sati ukoliko je na to radnik pristao. Radi boljeg funkcioniranja zdravstvenog sustava tijekom 2022. Ministarstvo zdravstva provodilo je niz poboljšanja u funkcioniranju integriranog informatiziranog zdravstvenog sustava u sustavu javnog zdravstva u kojem su aktivni dionici Ministarstvo zdravstva kao regulatorno i nadzorno tijelo, HZZO kao nositelj javnozdravstvene službe, sustav primarne zdravstvene zaštite (Domovi zdravlja, sustav ambulanti obiteljske medicine, ljekarne i drugi) i sustav sekundarne zdravstvene zaštite (bolnice i sustav stacionarne i specijalističko konzilijarne zdravstvene zaštite) sve kroz sustav CEZIH-a, a kako je kod I. okrivljene pravne osobe zaposlen samo jedan informatičar, ove brojne zadatke bez kojih sustav nije mogao funkcionirati morao je implementirati isključivo jedini zaposlenik koji posjeduje takva znanja i vještine. Tako su tijekom 2022. od strane Ministarstva zdravstva naložene su brojne inovacije u sustavu, od kojih su najznačajniji :
- regulacija primopredaje službe u bolnicama koja radi nemogućnosti preklapanja smjena od 8 sati može biti organizirana jedino kao prekovremeni rad,
- vođenje evidencije o radnom vremenu putem eEvidencije,
- uveden je direktni nadzor Ministarstva zdravstva nad sustavom eNaručivanja i ažuriranje lista čekanja koja moraju biti ažurne, precizne i ažuriraju se svakih sat vremena te javno objavljuju,
- naloženo je izdavanje eNalaza odmah nakon izvršene zdravstvene usluge,
- naložena je šira primjena A5 uputnica, uz kontinuirani nadzor u realnom vremenu od strane Ministarstva zdravstva i HZZO-a.
Sve navedene aktivnosti su imale utjecaja na povećanje opsega poslova u zdravstvenim ustanovama, već opterećenim drugačijim režimom rada radi COVID -a. Uz navedene novine u sustavu javnog zdravstva u nekoliko navrata u 2022. je u Specijalnoj bolnici bilo prisutno povećanje broja COVID pozitivnih pacijenata, a uz to i povećani broj COVID pozitivnih zaposlenika koji su koristili bolovanje pa je došlo i do značajnog broja prekovremenih sati radi zamjene radnika na bolovanju, pa tako i u Odsjeku higijene. Uvođenjem direktnog nadzora Ministarstva zdravstva nad sustavom CEZIH-a koji uključuje eNaručivanje, eListe čekanja, eNalaz, uz druge module, rezultiralo je novim nalozima Ministarstva zdravstva i to da se sve liste čekanja na zdravstvene preglede smanje na 270 dana, te da se tjedno daju izvješća ako nalog nije ispoštovan. Svako od mnogih unapređenja sustava javnog zdravstva koje je provelo resorno ministarstvo nije moglo biti provedeno bez dodatnog prekovremenog rada u zdravstvenim ustanovama diljem našeg javno zdravstvenog sustava, pa tako niti u Specijalnoj bolnici za produženo liječenje – Duga Resa. Iz svega naprijed navedenog jasno proizlazi da je I. okrivljena pravna osoba Specijalna bolnica za produženo liječenje – Duga Resa u uvjetima u kojima je organizirala rad morala povrijediti jedan od naprijed citiranih zakonskih propisa, Zakon o radu ili Zakon o zdravstvenoj zaštiti. Ako bolnica organizira rad sukladno odredbama Zakona o radu , uz nedovoljan broj zdravstvenih radnika neće osigurati kontinuitet zdravstvene zaštite koja je od javnog interesa te će time povrijediti odredbe Zakona o zdravstvenoj zaštiti, a posljedično će i ugroziti život i zdravlje ljudi. Odredbom čl. 19. PZ-a propisano je da nema prekršaja kad je počinitelj ostvario njegova propisana obilježja radi toga da od sebe ili drugoga otkloni istodobnu ili izravno predstojeću neiskrivljenu opasnost koja se na drugi način nije mogla otkloniti, a pri tom je učinjeno zlo manje od onoga koje je prijetilo. Počinitelj će se osloboditi od kazne za počinjeni prekršaj kad je postupao radi toga da od sebe ili drugoga otkloni istodobnu ili izravno predstojeću neiskrivljenu opasnost koja se na drugi način nije mogla otkloniti, a pri tom je učinjeno zlo jednako onom koje je prijetilo. U konkretnom slučaju bez sumnje se može utvrditi da je učinjeno zlo (prekovremeni rad) manje zlo od onog koje je prijetilo (smrt pacijenata, ugrožavanje zdravlja i dr.). Kao bitnu okolnost, I. i II. okrivljenica su istaknule da je prilikom organizacije rada, koja je dovela do evidentiranog broja prekovremenih sati radnika, uzeta u obzir i namjera izbjegavanja počinjenja teškog kaznenog djela protiv zdravlja ljudi, propisanog čl. 183. Kaznenog zakona - nepružanje medicinske pomoći u hitnim stanjima, za koje djelo je propisana kazna zatvora do 3 godine. Dakle, u svim slučajevima kada je organizacija rada bila takva da je bilo potrebno da radnici rade u radnom vremenu koje nije usklađeno s odredbama Zakona o radu, bila je to posljedica postupanja sukladno odredbama prethodno navedenih propisa, a sve radi osiguravanja pružanja neodgodive i krajnje nužne zdravstvene zaštite u kontinuitetu, tijekom 24 sata dnevno. U suprotnom, da se poslodavac strogo pridržavao ograničenja propisanih odredbama Zakona o radu, uz istovremeno poštovanje Odluke Vlade Republike Hrvatske o zabrani novog zapošljavanja službenika i namještenika u javnim službama, te nedostatak zdravstvenog kadra i pomoćnog osoblja kao okolnost na koju nije mogao utjecati, pružanje kontinuirane zdravstvene skrbi hospitaliziranim pacijentima ne bi se moglo osigurati te bi život i zdravlje građana bili ugroženi. Evidentno je da I. okrivljena pravna osoba Specijalna bolnica za produženo liječenje – Duga Resa ne bi mogla funkcionirati bez prekovremenog rada jer bi u suprotnom bili ugroženi zdravlje i život pacijenata, odnosno da se postupalo na jedini ispravan način, birajući manje zlo, s namjerom da od drugoga (pacijenata) otkloni istodobnu ili izravno predstojeću neiskrivljenu opasnost za njihov život i zdravlje, koja se na drugi način nije mogla otkloniti. Radi osiguravanja javnog interesa za kontinuirano obavljanje zdravstvene djelatnosti i pružanje zdravstvenih usluga, s obzirom da u zdravstvenim ustanovama dulje vrijeme nedostaje potreban broj zdravstvenih radnika, posebice doktora medicine kojih nema na tržištu rada, ustanova je dužna korištenjem raspoloživih ljudskih resursa organizirati rad kako bi se izbjegao rizik od nemogućnosti pružanja zdravstvene zaštite, posebice u djelatnosti bolničkog liječenja. Dopustivši prekovremeni rad duži od dopuštenog (učinjeno je zlo manje od onog koje je prijetilo), postupalo se u krajnjoj nuždi koja isključuje protupravnost, pa u konkretnom slučaju I. okrivljena pravna osoba smatra da nema ni prekršaja, osobito stoga što je zdravstvena djelatnost, sukladno odredbi čl. 28. st. 1. Zakona o zdravstvenoj zaštiti, djelatnost koja je od interesa za Republiku Hrvatsku i koja se mora neprekidno osigurati, u smislu odredbe čl. 193. st. 1. i st. 13. te odredbe čl. 195. st. 1. al. 1. Zakona o zdravstvenoj zaštiti. Slijedom navedenog, I. okrivljena pravna osoba moli da sud uzme u obzir sve navode iz pisane obrane kako bi se tijekom daljnjeg postupka utvrdilo da u konkretnom slučaju postoje okolnosti koje isključuju krivnju I. okrivljene pravne osobe Specijalne bolnice za produženo liječenje – Duga Resa, te odgovorne osobe u pravnoj osobi ravnateljice PJT, odnosno da ne postoji prekršajnopravna odgovornost, kako su to i drugi sudovi u ovakvim predmetima odlučili. S obzirom na jasnu dikciju odredbe čl. 162. st. 1. Zakona o zdravstvenoj zaštiti koja propisuje obvezu neprekidnog pružanja zdravstvene zaštite svim zdravstvenim ustanovama, u kontinuitetu od 24 sata, a odredbom čl. 19. st. 2. PZ-a propisano je da će se počinitelj osloboditi od kazne za počinjeni prekršaj kad je postupao radi toga da od sebe ili drugoga otkloni istodobnu ili izravno predstojeću neskrivljenu opasnost koja se na drugi način nije mogla otkloniti te je pri tom učinjeno zlo manje od onog koje je prijetilo, I. okrivljena pravna osoba Specijalna bolnica za produženo liječenje – Duga Resa te II. okrivljena odgovorna osoba u pravnoj osobi ravnateljica PJT, mole sud da donese presudu u smislu odredbe čl. 182. st. 2. PZ-a te ih oslobodi od optužbe, kao i da troškovi vođenja prekršajnog postupka padnu na teret proračunskih sredstava suda u smislu odredbe čl. 140. st. 2. PZ-a
4. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid i pročitao odluku Ministarstva zdravstva od 11. ožujka 2020. (list 43 spisa), odluku Ministarstva zdravstva od 14. ožujka 2020. (list 44 spisa), odluku Ministarstva zdravstva od 21. ožujka 2020. (list 45 spisa), dopis Ministarstva zdravstva od 21. svibnja 2021. (list 47-48 spisa), uputu Ministarstva zdravstva od 27. ožujka 2020. (list 49 spisa), zapisnik o obavljenom inspekcijskom nadzoru od 30. kolovoza 2024. (list 8-15 spisa), zapisnik o obavljenom inspekcijskom nadzoru od 6. rujna 2024. (list 16-22 spisa) i potvrde iz prekršajne evidencije za I. okrivljenu pravnu osobu i za II. okrivljenicu (list 23-26 spisa).
5. Iz odluke Ministarstva zdravstva od 11. ožujka 2020. proizlazi da je tom odlukom proglašena epidemija bolesti COVID-19 uzrokovana virusom SARS-CoV-2 na području čitave Republike Hrvatske, a stupila je na snagu danom donošenja.
6. Iz odluke Ministarstva zdravstva od 14. ožujka 2020. proizlazi da je ministar zdravstva odredio da se mobilizacija, organizacija i raspored rada i radnog vremena, promjena mjesta i uvjeta rada zdravstvenih ustanova i njihovih radnika i privatnih zdravstvenih radnika u mreži javne zdravstvene službe te korištenje medicinsko - tehničke opreme i ostalih sredstava provodi sukladno potrebama provedbe mjera zaštite pučanstva tijekom epidemije bolesti COVID-19 uzrokovane virusom SARS- CoV-2.
7. Cijeneći navode iz pisane obrane I. okrivljene pravne osobe i II. okrivljenice te analizirajući svaki pojedini dokaz posebno te sve izvedene dokaze u njihovoj ukupnosti i međusobnoj povezanosti, sud je utvrdio da u konkretnom slučaju postoje okolnosti koje isključuju krivnju radi čega su I. okrivljena pravna osoba i II. okrivljenica kao odgovorna osoba u pravnoj osobi oslobođene od optužbe na temelju čl. 182. toč. 2. PZ-a. Naime, na temelju provedenog dokaznog postupka nije bilo moguće isključiti mogućnost da su I. i II. okrivljenica u kritično vrijeme postupale u krajnjoj nuždi koja isključuje njihovu prekršajnu odgovornost I. i II. okrivljenice.
8. Iz pisane obrane I. i II. okrivljenice proizlazi da nije sporno da su svi radnici poimence navedeni u optužnom prijedlogu tijekom 2022. ostvarili navedene prekovremene sate, te ne poriču da je prekovremeni rad navedenih radnika trajao duže od zakonom propisanog ograničenja ukupnog trajanja prekovremenog rada na godišnjoj razini, tj. duže od 180 sati godišnje. Međutim, poriču krivnju za prekršaj koji im se stavlja na teret ističući da su u inkriminiranom razdoblju postupale u krajnjoj nuždi, a koja okolnost isključuje njihovu prekršajnopravnu odgovornost, pa se tako pozivaju na odredbe Zakona o zdravstvenoj zaštiti i Kolektivni ugovor za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja prema kojima je propisana obveza neprekidnog pružanja zdravstvene zaštite radom u jednoj, dvije ili više smjena, pomakom radnog vremena, pripravnošću ili dežurstvom u skladu s potrebama stanovništva i oblicima pružanja zdravstvenih usluga. Osim na navedene zakonske propise I. i II. okrivljenica u pisanoj obrani ističu da je u vrijeme počinjenja prekršaja na snazi bila odluka Vlade Republike Hrvatske o zabrani novog zapošljavanja službenika i namještenika u javnim službama, što je dovelo, a imajući u vidu manjak kadrovskog kapaciteta i zabrane novog zapošljavanja s jedne strane, te obveze pružanja kontinuiteta zdravstvene zaštite s druge strane, do generiranja prekovremenih sati koji su prelazili zakonski maksimum od 50 sati tjedno. Nadalje, I. i II. okrivljenica su u pisanoj obrani istaknule da svi imenovani radnici koji su bili predmet inspekcijskog nadzora imaju potpisane suglasnosti kojima pristaju da zbog potrebe posla rade u trajanju dužem od 48 sati tjedno sukladno odredbi čl. 193. st. 9. Zakona o zdravstvenoj zaštiti.
9. Sud je ocijenio da je pisana obrana I. i II. okrivljenice u cijelosti u suglasnosti s priloženom materijalnom dokumentacijom, odnosno sa zapisnicima o obavljenom inspekcijskom nadzoru od 30. kolovoza 2024. i 6. rujna 2024. te s odlukama Ministarstva zdravstva od 11. ožujka 2020., 14. ožujka 2020. i 21. ožujka 2020., kao i s dopisom Ministarstva zdravstvena od 21. svibnja 2021. Stoga je sud u cijelosti prihvatio pisanu obranu I. i II. okrivljenice, ocjenjujući je uvjerljivom i vjerodostojnom te u skladu s relevantnim zakonskim propisima navedenim u pisanoj obrani.
10. Naime, s obzirom na jasnu i nedvosmislenu odredbu čl. 162. st. 1. Zakona o zdravstvenoj zaštiti (važeću u 2022. godini) koja propisuje obvezu neprekidnog pružanja zdravstvene zaštite svim zdravstvenim ustanovama, tj. u kontinuitetu od 24 sata, a uvažavajući posebno činjenicu da I. i II. okrivljenica zbog postojanja zabrane zapošljavanja službenika i namještenika u javnim službama donesene od strane Vlade Republike Hrvatske nisu imale mogućnost zapošljavanja novih radnika, pa zbog toga nisu niti bile u mogućnosti organizirati rad imenovanih radnika na način da poštuju propisanu zakonsku odredbu iz čl. 65. st. 4. Zakona o radu kojom je propisano da prekovremeni rad radnika ne može biti duži od 180 sati godišnje, a tijekom 2022. bila je na snazi odluka Ministarstva zdravstva od 14. ožujka 2020. kojom je bila određena mobilizacija, organizacija i raspored rada i radnog vremena, promjena mjesta i uvjeta rada zdravstvenih ustanova i njihovih radnika i privatnih zdravstvenih radnika u mreži javne zdravstvene službe sukladno potrebama provedbe mjera zaštite pučanstva tijekom epidemije bolesti COVID-19, sud je ocijenio da svi navedeni razlozi predstavljaju razloge koji isključuju prekršajnu odgovornost I. i II. okrivljenice zbog postojanja krajnje nužde.
11. Odredbom čl. 19. st. 1. PZ-a propisano je da nema prekršaja kada je počinitelj ostvario njegova propisana obilježja radi toga da od sebe ili drugoga otkloni istodobnu ili izravnu predstojeću neskrivljenu opasnost koja se na drugi način nije mogla otkloniti, a pri tom je učinjeno zlo manje od onoga koje je prijetilo.
12. Činjenica da je prekovremeni rad imenovanih radnika trajao duže od zakonom dopuštenog na razini godine, odnosno duže od 180 sati godišnje pa da su time I. okrivljena pravna osoba i II. okrivljenica kao odgovorna osoba u pravnoj osobi prilikom organizacije rada postupile suprotno odredbi čl. 65. st. 4. Zakona o radu, ali da su ujedno prema čl. 162. st. 1. Zakona o zdravstvenoj zaštiti imale obvezu neprekidnog pružanja zdravstvene zaštite u kontinuitetu od 24 sata, da je u navedenom razdoblju postojala zabrana zapošljavanja novih službenika i namještenika u javnim službama, dakle uključujući i zdravstvene ustanove, a da je tijekom 2022. bila na snazi odluka Ministarstva zdravstva o proglašenju epidemije bolesti COVID-19 na području čitave Republike Hrvatske što je posljedično dovelo do posebnih uvjeta glede organizacije i rasporeda rada i radnog vremena te uvjeta rada zdravstvenih ustanova i njihovih radnika, ovaj sud je utvrdio da je u konkretnom slučaju isključena prekršajna odgovornost I. okrivljene pravne osobe i II. okrivljenice kao odgovorne osobe u pravnoj osobi zbog postojanja razloga krajnje nužde. Stoga je sud obje okrivljenice na temelju čl. 182. toč. 2. PZ-a oslobodio od optužbe.
13. Budući da je u ovom predmetu donesena oslobađajuća presuda, na temelju čl. 140. st. 1. i 2. PZ-a određeno je da troškovi prekršajnog postupka iz čl. 138. st. 2. toč. 3.a i 7. PZ-a padaju na teret proračunskih sredstava ovog suda.
U Karlovcu 19. ožujka 2026.
Zapisničarka
Sutkinja
Diana Gvozdić, v.r.
MJT, univ. mag. iur., spec. iur., v.r.
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe Visokom prekršajnom sudu Republike Hrvatske u roku od 8 dana od dana primitka presude. Žalba se podnosi pisano u dva istovjetna primjerka putem ovog suda.
Dostaviti:
1. Tužitelj Državni inspektorat, Područni ured Zagreb, Ispostava u Karlovcu
2. I. okrivljena pravna osoba Specijalna bolnica za produženo liječenje – Duga Resa,
[adresa]
3. II. okrivljenica PJT, [adresa]
4. Braniteljica PJ, odvjetnica u [adresa]