Republika Hrvatska

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

Broj:Ppž-1897/2024

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Popović, predsjednice, te Davorka Kučana i Drage Klasnića, članova vijeća, uz sudjelovanje Nade Horvatović u svojstvu više sudske savjetnice specijalistice, kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljenog DD, zbog prekršaja iz članka 199. stavka 2. i 8. i dr. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“ broj: 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 158/13., 92/14., 64/15., 108/17., 70/19., 42/20., 85/22. i 114/22.) rješavajući o žalbi okrivljenika, protiv presude Općinskog prekršajnog suda u Zagrebu od 20. studenoga 2023., poslovni broj: 61. Pp-16310/2022, u sjednici vijeća održanoj 19. ožujka 2026.

p r e s u d i o  j e

I Odbija se žalba okr. DD kao neosnovana i potvrđuje prvostupanjska presuda u pobijanom dijelu.

II

Na temelju članka 139. stavka 3. u vezi članka 138. stavka 2. točke 3.c. Prekršajnog zakona okr. DD dužan je naknaditi troškove žalbenog postupka u paušalnom iznosu 70,00 EUR (sedamdeset eura), u roku trideset dana od primitka ove presude.

Obrazloženje

1. Uvodno citiranom prvostupanjskom presudom okr. DD proglašen je krivim da je, na način činjenično opisan u izreci počinio prekršaje iz čl. 32. st. 1. i 4. i čl. 199. st. 2. i 8. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, te mu je za svako pojedino djelo utvrđena novčana kazna u iznosu 390,00 i 1.320,00 eura, a potom na temelju čl. 39. st. 1. toč. 2. Prekršajnog zakona izrečena ukupna novčana kazna u iznosu 1.710,00 eura.

1.1. Na temelju čl. 40. st. 1. i 3. Prekršajnog zakona okrivljeniku je u izrečenu kaznu uračunato vrijeme oduzimanja slobode u vezi s prekršajima 24. srpnja 2022. u 00:35 sati do 11:20 sati, kao jedan dan zatvora, odnosno kao 39,82 eura, pa je okrivljeniku na ime izrečene kazne preostalo za platiti 1.670,18 eura, a koju kaznu je dužan platiti u roku od 30 dana od pravomoćnosti odluke.

1.2. Uz kaznu okrivljeniku je izrečena i zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom B kategorije u trajanju 6 mjeseci, s time da će se vrijeme trajanja mjere opreza po policiji uračunati u izrečenu zaštitnu mjeru.

1.3. Istom odlukom okrivljenik je na temelju čl. 139. stavka 3. Prekršajnog zakona obvezan naknaditi troškove prekršajnog postupka u paušalnom iznosu 100,00 eura i trošak upotrebe alkotesta u iznosu 10,62 eura.

2. Protiv prvostupanjske presude okrivljenik je pravodobno podnio žalbu zbog djela u toč.1. izreke, putem branitelja Nikole Horvata i Deana Radišića, odvjetnika u Karlovcu, zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i žalbu zbog odluke o prekršajnopravnoj sankciji.

2.1. Žalitelj predlaže da se iz razloga navedenih u žalbi, njegova žalba prihvati.

3. Žalba je neosnovana.

4. Rješavajući predmet te ispitujući prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu, sukladno čl. 202. st. 1. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj 107/07., 39/13, 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.) po službenoj dužnosti, vijeće Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske je utvrdilo da pobijanom presudom nisu počinjene bitne povrede odredba prekršajnog postupka iz čl. 195. st. 1. toč. 6., 7., 9. i 10. tog Zakona, da nisu povrijeđene odredbe materijalnog prekršajnog prava na štetu okrivljenika i da nije nastupila zastara prekršajnog progona.

5. Ispitujući pobijanu prvostupanjsku presudu u pogledu bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz čl. 195. st. 1. toč. 11. Prekršajnog zakona, ovaj sud ocjenjuje da je izreka pobijane prvostupanjske presude razumljiva i sadrži sve bitne elemente u smislu čl. 183. Prekršajnog zakona, tako da je iz činjenica i okolnosti koje čine obilježja djela razvidno za koje je djelo okrivljenik proglašen krivim. Iz izreke je razvidno da je okrivljenik u svojstvu vozača sudjelovao u prometu na cesti i da nije postupao po izraženom zahtjevu policijskog službenika pomoću svjetleće tablice STOP čime je ostvario obilježja djela iz čl. 32. st. 1. i 4. Zakona o sigurnosti prometa na cestama. Suprotno tvrdnji žalitelja, prvostupanjski sud je korektno prenio bitan sadržaj dokaznog materijala predmeta i dao jasno određenje o vrednovanju dokaza i njihovoj konfrontaciji s obranom okrivljenika, tako da pobijana presuda u pogledu utvrđenja prekršajne odgovornosti i prekršajno pravne sankcije sadrži razumljive i dostatne razloge. Stoga je ocijenjeno da žalba zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka nije osnovana.

6. Neosnovano žalitelj upire na bitnu povredu odredaba prekršajnog postupka iz čl. 195. st. 2. Prekršajnog zakona, pogrešno smatrajući da je povrijeđeno njegovo pravo na obranu u smislu čl. 85. st. 2. Prekršajnog zakona, budući da iz stanja predmeta proizlazi da je prvostupanjski sud pravilno održao raspravu 16. studenoga 2023. i sve potrebne dokaze. Okrivljenik i njegov branitelj su uredno pozvani na tu raspravu, međutim pozivu se nisu odazvali niti ispričali izostanak, pa je prvostupanjski sud u smislu čl. 167. st. 6. Prekršajnog zakona pravilno održao raspravu. Prvostupanjski sud je nakon dostatnog razjašnjenja stanja stvari pravilno odbio prijedlog za provođenje daljeg dokaznog postupka ispitivanjem svjedoka ŽD smatrajući činjenično stanje dovoljno utvrđenim na temelju do tada izvedenih dokaza. Bez uspjeha žalitelj sada ističe da je prvostupanjski sud trebao odgoditi raspravu, budući da su postojali svi zakonom propisani uvjeti za njezino održavanje, a okrivljenik i njegov branitelj iako su uredno pozvani nisu ispričali svoj izostanak i predložili odgodu te rasprave iz opravdanih razloga. Na toj raspravi izvedeni su svi dokazi na kojima se temelji odluka i smatra se da je okrivljeniku omogućeno da se očituje o svim činjenicama i dokazima koji ga terete i da iznese sve činjenice i dokaze koji mu idu u korist. Zbog navedenih razloga mišljenje je ovog suda da nije počinjena bitna povreda odredaba prekršajnog postupka, kako to ističe žalitelj.

7. Ispitujući pobijanu presudu u pogledu žalbe zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja u pogledu djela iz čl. 32. st. 1. i 4. Zakona o sigurnosti prometa na cestama vijeće ovog suda smatra da je prvostupanjski sud nakon dostatnog dokaznog postupka i svih potrebnih dokaza, valjanom ocjenom obrane okrivljenika, iskaza svjedoka ĐD te cjelokupnog dokaznog materijala predmeta utvrdio sve odlučne činjenice i izveo na zakonu osnovan zaključak o krivnji okrivljenika za predmetni prekršaj, koji je prihvatljiv i ovom sudu.

7.1. Žalitelj ne dovodi u pitanje činjenicu da je te prilike upravljao vozilom u pometu na cesti, a iz rezultata provedenog postupka proizlazi da je prvostupanjski sud pravilno u pogledu načina zaustavljanja okrivljenika u smislu čl. 32. st. 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, cijenio vjerodostojnim iskaz policijskog službenika o načinu zaustavljanja okrivljenika, po kojemu ovaj nije postupio. Bez uspjeha žalitelj dovodi u pitanje vjerodostojnost svjedočenja policijskog službenika, budući da je svjedok jasno i određeno opisao događaj, uočavanje vozača osobnog automobila marke Golf kojeg je zaustavljao i koji nije postupio po izraženom znaku pomoću svjetleće palice STOP. Svjedok je u pogledu mogućnosti uočavanja prilikom zaustavljanja vozača jasno naveo da je na sebi imao reflektirajući prsluk i da su bili pozicionirani na mjestu ulične rasvjete, pa je logično za zaključiti da je uz svjetleću stop palicu bio u dovoljnoj mjeri uočljiv za vozače, kako je o tome izveo pravilan i na zakonu osnovan zaključak i prvostupanjski sud.

7.2. Slijedom navedenog, budući da žalitelj ne upire, u smislu čl. 193. st. 5. Prekršajnog zakona na postojanje novih činjenica i dokaza, niti svojim žalbenim navodima argumentirano dovodi u sumnju činjenično utvrđenje, to žalba zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja nije osnovana.

8. Razmatrajući odluku o kazni u pogledu navoda žalbe ovaj sud smatra da je za počinjene prekršaje izrečena kazna u zakonom propisanim granicama, imajući na umu težinu i značaj djela počinjenih u stjecaju, kao i sve okolnosti konkretnog slučaja mjerodavne za vrstu i mjeru kazne, u smislu čl. 36. Prekršajnog zakona, te nije prestrogo odmjerena. Prvostupanjski sud je, suprotno tvrdnji žalitelja, pravilnim vrednovanjem olakotnih okolnosti te imajući na umu dosadašnju nekažnjavanost odmjerio kazne u posebnim zakonom propisanim minimalnim iznosima, koja mjera kazne je prihvatljiva i ovom sudu. Izrečenu kaznu ovaj sud smatra primjerenom i pogodnom za ostvarivanje svrhe kažnjavanja, odnosno da će se njome djelovati na buduće ponašanje okrivljenika i ostalih da ne čine takve prekršaje, a žalitelj ne ističe i ne dokumentira nikakve naročito olakotne okolnosti koje bi učinile osnovanim blaže kažnjavanje (primjenom instituta ublažavanja).

8.1. U izrečenu kaznu uračunato je vrijeme koje je žalitelju bila oduzeta sloboda u vezi s prekršajima kao jedan dan zatvora, s time da se prilikom uračunavanja izjednačuje svaki započeti dan uhićenja, zadržavanja i svakog drugog oduzimanja slobode te započetih 39,82 eura novčane kazne s jednim danom zatvora.

8.2. Valja istaknuti da će se u smislu čl. 152. st. 3. Prekršajnog zakona novčana kazna smatrati u cjelini plaćenom, ako osuđena osoba plati dvije trećine preostalog dijela kazne za uplatu, u za to određenom roku.

9. Ispitujući odluku o zaštitnoj mjeri zabrane upravljanja motornim vozilom B kategorije u trajanju 6 mjeseci, ovaj sud je mišljenja da je prvostupanjski sud zakonito i opravdano, zbog težine i pogibeljnosti djela, izrekao navedenu zaštitnu mjeru kako bi se okrivljenika, koji je u prometu na cesti upravljao motornim vozilom pod utjecajem alkohola u organizmu, isključilo iz prometa i otklonili uvjeti koji mu omogućavaju počinjenje novog takvog prekršaja. Težina prekršaja proizlazi iz stupnja koncentracije alkohola te prilike i u potpunosti opravdava izricanje navedene mjere jer je predstavljao značajnu opasnost za druge sudionike u prometu i njihovu imovinu. Po sudsko medicinskoj teoriji i praksi osobe pod takvim utjecajem alkohola nalaze u pijanom stanju, intelektualne funkcije su jako sužene, izražena je dremljivost, povremeno se gubi prisebnost, a shvaćanje opasnosti svedeno je na minimum.

9.1. Suprotno tvrdnji žalitelja, zaštitna mjera određena je u primjerenom vremenu zakonom propisanog trajanja (od jednog mjeseca do dvije godine) razmjerno težini djela, nedovoljnoj svijesti o opasnosti činjenja ovog prekršaja te u dovoljnoj mjeri imajući na umu ranije primjereno ponašanje, odnosno sukladno naravi potrebe za ograničenjem prava u konkretnom slučaju u smislu članka 51. a Prekršajnog zakona. Paušalni i ne dokumentirani navodi žalbe o potrebi za vozačkom dozvolom radi skrbi o majci i svakodnevni odlazak na posao ne dovode u pitanje osnovanost i određeno vrijeme trajanja zaštitne mjere, naročito jer je za te okolnosti znao i prije upuštanja u upravljanje vozilom znajući za prethodnu količinu i vrstu konzumiranog alkohola. Stoga je mišljenje ovog drugostupanjskog suda da nisu ostvareni uvjeti za preinačenje oduke o zaštitnoj mjeri.

10. Paušalni iznos troškova drugostupanjskog postupka temelji se čl. 138. st. 2. toč. 3. c) Prekršajnog zakona kojom je propisano da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda RH kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o redovnom pravnom lijeku tužitelja i okrivljenika ili samo okrivljenika. Paušalna svota određena je u okvirima propisanim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka (NN broj 18/13), s obzirom na složenost i trajanje prekršajnog postupka.

11. Zbog navedenih razloga, na temelju čl. 205. Prekršajnog zakona, odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Zagrebu 19. ožujka 2026.

Zapisničarka:

Predsjednica vijeća:

Nada Horvatović, v. r.

Renata Popović, v. r.

Presuda se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Zagrebu u 5 otpravaka: za spis, okrivljenika, branitelja i tužitelja.