Republika Hrvatska

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

Broj:Ppž-4370/2025

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Popović, predsjednice, te Davorka Kučana i Drage Klasnića, članova vijeća, uz sudjelovanje Nade Horvatović u svojstvu više sudske savjetnice specijalistice, kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljenog OV, zbog prekršaja iz članka 199. stavka 2. i 8. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“ broj: 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 158/13., 92/14., 64/15., 108/17., 70/19., 42/20., 85/22., 114/22.) rješavajući o žalbi okrivljenika, protiv presude Općinskog suda u Varaždinu poslovni broj: Pp-1096/2024 od 6. ožujka 2026., u sjednici vijeća održanoj 19. ožujka 2026.

p r e s u d i o  j e

I Odbija se žalba okr. OV kao neosnovna i prvostupanjska presuda potvrđuje u pobijanom dijelu.

II

Na temelju članka 139. stavka 3. u vezi članka 138. stavka 2. točke 3.c. Prekršajnog zakona okr. OV je obvezan naknaditi troškove žalbenog postupka u paušalnom iznosu 40,00 EUR (četrdeset eura), u roku trideset dana od primitka ove presude.

Obrazloženje

1. Uvodno citiranom prvostupanjskom presudom okr. OV proglašen je krivim da je, na način činjenično opisan u izreci, počinio prekršaj iz čl. 199. st. 2. i 8. Zakona o sigurnosti prometa na cestama te mu je izrečena novčana kazna u iznosu 1.320,00 eura.

1.1. Uz novčanu kaznu, okrivljeniku je izrečena i zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom B kategorije u trajanju 3 mjeseca.

1.2. Okrivljenik je istom presudom obvezan naknaditi troškove prekršajnog postupka u iznosu 100,00 eura.

1.3. Istom presudom okrivljenik je oslobođen od optužbe, da bi, na način činjenično opisan u izreci točke VI. počinio djelo prekršaja iz čl. 163. st. 1. i 8. Zakona o sigurnosti prometa na cestama.

2. Protiv osuđujućeg dijela prvostupanjske presude okrivljenik je pravodobno podnio žalbu zbog odluke o kazni.

2.1. Žalitelj predlaže da se iz razloga navedenih u žalbi, njegova žalba prihvati.

3. Žalba je neosnovana.

4. Ispitujući prvostupanjsku presudu u smislu čl. 202. st. 1. Prekršajnog zakona (NN br. 107/07., 39/13, 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.) po službenoj dužnosti, vijeće Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske je utvrdilo da nisu počinjene bitne povrede odredba prekršajnog postupka iz čl. 195. st 1. toč. 6., 7., 9. i 10. tog Zakona, da nisu povrijeđene odredbe materijalnog prekršajnog prava na štetu okrivljenika i da u predmetu nije nastupila zastara prekršajnog progona.

5. Razmatrajući odluku o kazni u pogledu navoda žalbe okrivljenika o prestrogo odmjerenoj kazni ovaj sud je mišljenja da je izrečena novčana kazna pravilna i zakonita, primjerena težini počinjenog prekršaja, opasnosti i pogibeljnosti djela, stupnju odgovornosti počinitelja te svim okolnostima konkretnog slučaja mjerodavnim za vrstu i mjeru kazne, u smislu čl. 36. Prekršajnog zakona. Prvostupanjski sud je suprotno tvrdnji žalitelja, u dovoljnoj mjeri vrednovao sve sudu poznate okolnosti od utjecaja na kaznu, te je u skladu s time utvrdio najnižu mjeru posebnim zakonom propisane kazne, s obzirom da je propisana kazna u rasponu od 1.320,00 do 2.650,00 eura ili do 60 dana zatvora. Tako izrečenu kaznu i ovaj sud smatra pogodnom za utjecaj na okrivljenika i druge da ubuduće ne čini ovakve ili slične prekršaje, odnosno za postizanje svrha specijalne i generalne prevencije. Bez uspjeha žalitelj ponovno upire na loše materijalne prilike i nemogućnost plaćanja kazne, budući da je te okolnosti već u dovoljnoj mjeri cijenio prvostupanjski sud s obzirom na mjeru izrečene kazne u najblaže posebnim zakonom propisanom iznosu i suprotno tvrdnji žalitelja nema uvjeta za primjenu instituta ublažavanja, budući da sud nije utvrdio postojanje naročito olakotnih okolnosti na strani okrivljenika niti ih žalitelj sada ističe i dokumentira uz žalbu.

5.1. Neosnovano žalitelj predlaže da mu se omogući plaćanje kazne u obrocima, jer je prvostupanjski sud prilikom odmjeravanja visine novčane kazne već u dovoljnoj mjeri vodio računa o njegovim materijalnim i životnim prilikama uz to određujući i dulji rok za plaćanje kazne od devedeset dana, pa s obzirom i na protek vremena od počinjenja predmetnog prekršaja, radi postizanja svrhe i pravednosti kažnjavanja, nije opravdana daljnja odgoda plaćanja izrečene novčane kazne.

5.2. Treba istaknuti da će se, u smislu članka 152. stavka 3. Prekršajnog zakona, novčana kazna smatrati u cjelini plaćenom, ako osuđena osoba plati dvije trećine izrečene kazne, u za to određenom roku prvostupanjskom presudom.

6. Odlučujući o troškovima žalbenog postupka iz članka 138. stavka 2. točke 3. c. Prekršajnog zakona, ovaj sud smatra da su se u konkretnom slučaju zbog loših materijalnih prilika i nezaposlenosti žalitelja ispunili uvjeti iz članka 139. stavka 6. Prekršajnog zakona, pa je oslobođen obveze naknade troškova žalbenog postupka, smatrajući da bi njihovim plaćanjem bilo dovedeno u pitanje uzdržavanje žalitelja i osoba koje je dužan uzdržavati.

7. Zbog navedenih razloga, na temelju čl. 205. Prekršajnog zakona, odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Zagrebu 19. ožujka 2026.

Zapisničarka:

Predsjednica vijeća:

Nada Horvatović, v. r.

Renata Popović, v. r.

Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Varaždinu u 4 (četiri) otpravka: za spis, okrivljenika i tužitelja.