Republika Hrvatska

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

Broj:Ppž-2123/2026

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Popović, predsjednice, te Davorka Kučana i Drage Klasnića, članova vijeća, uz sudjelovanje Nade Horvatović u svojstvu više sudske savjetnice - specijalistice, kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljenog MZ, zbog prekršaja iz članka 199. stavka 2. i 7. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“ broj: 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 158/13., 92/14., 64/15., 108/17., 70/19., 42/20., 85/22. i 114/22.) rješavajući o žalbi okrivljenika, protiv presude Općinskog suda u Kutini poslovni broj: Pp-1857/2025 od 11. veljače 2026., u sjednici vijeća održanoj 19. ožujka 2026.

p r e s u d i o  j e

I Odbija se žalba okr. MZ kao neosnovna i pobijana prvostupanjska presuda potvrđuje.

II Na temelju članka 139. stavka 3. u vezi članka 138. stavka 2. točke 3.c. Prekršajnog zakona okr. ĆZ je dužan platiti paušalne troškove žalbenog postupka u iznosu 50,00 EUR (pedeset eura) u roku trideset dana od primitka ove presude.

Obrazloženje

1. Uvodno citiranom prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Kutini okr. ĆZ proglašen je krivim da je, na način činjenično opisan u izreci, počinio prekršaj iz čl. 199. st. 2. i 7. Zakona o sigurnosti prometa na cestama te mu je uz primjenu instituta ublažavanja izrečena novčana kazna u iznosu 400,00 eura, koju je dužan platiti u roku tri mjeseca po pravomoćnosti presude.

1.1. Uz novčanu kaznu, okrivljeniku je izrečena i zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom B kategorije u trajanju 1 (jednog) mjeseca, u koju će se uračunati vrijeme koje je vozačka dozvola bila privremeno oduzeta mjerom opreza po policiji.

1.2. Okrivljenik je istom presudom obvezan na plaćanje troškova prekršajnog postupka u iznosu 30,00 eura.

2. Protiv te prvostupanjske presude okrivljenik je pravodobno podnio žalbu zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog odluke o zaštitnoj mjeri.

2.1. Žalitelj predlaže da se iz razloga navedenih u žalbi, njegova žalba prihvati.

3. Žalba je neosnovana.

4. Rješavajući predmet te ispitujući prvostupanjsku presudu sukladno odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona (NN br. 107/07., 39/13, 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.) po službenoj dužnosti, vijeće Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske je utvrdilo da nisu počinjene bitne povrede odredba prekršajnog postupka iz čl. 195. st. 1. toč. 6., 7., 9. i 10. tog Zakona, da nisu povrijeđene odredbe materijalnog prekršajnog prava na štetu okrivljenika i da u predmetu nije nastupila zastara prekršajnog progona.

5. Suprotno tvrdnji žalitelja, vijeće ovog suda ocjenjuje da je pravilno prvostupanjski sud, nakon provedene glavne rasprave i svih potrebnih dokaza, utvrdio sve odlučne činjenice te izveo na zakonu osnovan zaključak o krivnji okrivljenika za prekršaj iz čl. 199. st. 2. i 7. Zakona o sigurnosti prometa na cestama. Za svoju odluku prvostupanjski sud je iznio valjanje i dostatne razloge, te ih argumentirano obrazložio, koje obrazloženje prihvaća i ovaj sud.

5.1. Naime, žalitelj ne dovodi u pitanje svojstvo vozača kritične prilike i konzumaciju alkohola, a suprotno njegove tvrdnje, prvostupanjski sud je pravilno utvrdio stupanj koncentracije alkohola na temelju sadržaja zapisnika o ispitivanju prisutnosti alkohola u organizmu ispitanika od 26. kolovoza 2022., iz kojega nesporno proizlazi da je prihvatio ispitivanje alkoholiziranosti upotrebom alkometra Drager 6810, da je konzumacija alkohola bila tijekom dana 25./26. kolovoza 2022. i da je postupanje prema ispitaniku započelo u 00:35 sati, a ispitivanje obavljeno u 00,37 sati, pri čemu je očitana koncentracija alkohola, umanjenja za granicu dopuštene pogreške, iznosila 1,09 g/kg. Bez uspjeha žalitelj dovodi u pitanje pravilnost alkotestiranja navodeći da od zadnjeg ispijanja alkohola nije proteklo dostatno vrijeme za pravilu upotrebu alkotesta, budući da iz rezultata provedenog postupka proizlazi da je od ispijanja alkohola, o kojemu se sam ispitanik izjasnio, do provođenja ispitivanja prisutnosti alkohola u organizmu ispitanika proteklo više od 15 minuta koje vrijeme je propisano uputama proizvođača alkometra u svrhu pravilne upotrebe i utvrđenja prisutnosti alkohola u organizmu. Takav zapisnik žalitelj je potpisao, bez primjedbi. Iz zapisnika je razvidno da ne poriče rezultate mjerenja, a u slučaju sumnje u očitanu koncentraciju alkohola imao je mogućnost na licu mjesta zahtijevati stručni pregled - uzimanja krvi i urina radi analize, što nije učinio. Žalitelj je bio nazočan na raspravi kada su izvedeni svi dokazi na kojima se temelji pobijana presuda, te je imao mogućnost očitovati se o svim činjenicama i dokazima koji ga terete i iznijeti sve činjenice i dokaze koji mu idu u prilog, te predlagati druge dokaze, međutim očitovao se da nema daljnjih dokaznih prijedloga.

Prema tome, budući da sud slobodno cijeni dokaze i postojanje ili nepostojanje činjenica i pri tome nije ograničen ili vezan nikakvim dokaznim pravilima, a na temelju provedenih dokaza pravilno je smatrao stanje stvari dovoljno razjašnjenim, to je i prema ocjeni ovog suda donio pravilnu i na zakonu osnovanu odluku.

5.2. Slijedom navedenog, s obzirom da navodi žalbe ne ukazuju na postojanje novih činjenica u smislu čl. 193. st. 5. Prekršajnog zakona niti žalitelj argumentirano dovodi u sumnju činjenično utvrđenje, to njegova žalba zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja nije osnovana.

6. Razmatrajući odluku o kazni u povodu žalbe okrivljenika u smislu čl. 202. stavka 5. Prekršajnog zakona, ovaj sud je mišljenja da je za počinjeni prekršaj izrečena novčana kazna u zakonom propisanim granicama i nije prestrogo odmjerena. Naime, novčana kazna je već izrečena uz primjenu instituta ublažavanja, u značajnoj mjeri ispod posebnim zakonom propisane minimalne novčane kazne za predmetni prekršaj (od 660,00 do 1.990,00 eura) primjereno težini i opasnosti djela, stupnju prekršajne odgovornosti te u dovoljnoj mjeri cijenjenih svih okolnosti konkretnog slučaja mjerodavnih za vrstu i mjeru kazne. Stoga i ovaj sud smatra da je izrečena kazna pogodna za postizanje svrhe kažnjavanja, odnosno upućivanja one vrste prijekora koji će utjecati na počinitelja i ostale da ubuduće ne čine takve prekršaje, dok suprotno tome žalitelj ne ističe i ne dokumentira nikakve nove naročito olakotne okolnosti koje bi učinile osnovanim preinačenje takve odluke o kazni.

6.1. Treba istaknuti da će se, u smislu čl. 152. stavka 3. Prekršajnog zakona, novčana kazna smatrati u cjelini plaćenom, ako osuđena osoba plati dvije trećine izrečene novčane kazne, u za to određenom roku.

7. Ispitujući odluku o zaštitnoj mjeri zabrane upravljanja motornim vozilom B kategorije u trajanju 1 mjeseca u pogledu navoda žalbe i ovaj sud nalazi da je prvostupanjski sud opravdano i zakonito izrekao navedenu zaštitnu mjeru, s obzirom na značaj i težinu počinjenog prekršaja. Stoga je i ovaj sud mišljena da je potrebno otkloniti uvjete koji mu omogućavaju ponovno činjenje takvih prekršaja, pri čemu je već određeno najkraće zakonom propisano vrijeme trajanja zaštitne mjere, koje je u skladu s naravi potrebe za ograničenjem prava okrivljenika u smislu čl. 51.a Prekršajnog zakona. Paušalni navodi žalbe da radi kao profesionalni vatrogasac i da mu je potrebna vozačka dozvola, ne dovode u pitanje osnovanost izrečene zaštitne mjere u minimalno propisanom vremenu trajanja.

7.1. U vrijeme trajanja izrečene zaštitne mjere, sukladno odredbe čl. 130. st. 9. Prekršajnog zakona, uračunat će se vrijeme koje je okrivljeniku vozačka dozvola bila privremeno oduzeta naredbom o određivanju mjere opreza.

8. Odluka o paušalnom iznosu troškova žalbenog postupka temelji se na odredbi članka 138. stavka 2. točke 3.c Prekršajnog zakona, koja propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o žalbi tužitelja i okrivljenika ili samo o žalbi okrivljenika. Stoga je paušalna svota određena u okvirima određenim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka (NN 18/13), s obzirom na složenost i trajanje žalbenog postupka.

9. Zbog navedenih razloga, na temelju čl. 205. Prekršajnog zakona, odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Zagrebu 19. ožujka 2026.

Zapisničarka:

Predsjednica vijeća:

Nada Horvatović, v. r.

Renata Popović, v. r.

Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Kutini u 4 (četiri) otpravka: za spis, okrivljenika i tužitelja.