Posl.br.P-1015/2026
REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U SPLITU
Gundulićeva br.27
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Splitu, po sucu tog suda Ljiljana Mustapić, u pravnoj stvari tužitelja GZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćnicima Igoru Kalebiću i Jadranki Kalebić, odvjetnicima iz Splita,protiv tuženika ad.1. FZ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], ad.2. PZ OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupani po punomoćniku DZ u [adresa], radi utvrđenja ništavosti ugovora o doživotnom uzdržavanju i utvrđenja prava vlasništva te uknjižbe prava vlasništva, nakon zaključene glavne rasprave dana 30. siječnja 2026. god.. presudom donesenom i objavljenom dana 19. ožujka 2026.godine
p r e s u d i o j e
I Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi :
1.Utvrđuje se da poseban dio zgrade u [adresa], sagrađene na čest. zem. [katastarska čestica] Z. U. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina], i to baš stan u prizemlju, označen brojem 13, u površini od 48,21 m2, koji se sastoji o dvije sobe, kuhinje i kupaonice predstavlja isključivo vlasništvo tužitelja.
2.Utvrđuje se da je ništav Ugovor o doživotnom uzdržavanju sklopljen između pok. VZ i pok. tuženika SZ dana 5. kolovoza 1992 godine, ovjeren pred Općinskim sudom u Splitu dana 26.08.1992 god. pod poslovnim brojem IR-692/92.
3.Nalaže se Zemljišno-knjižnom odjelu Općinskog suda u Splitu izvršiti ispravak upisa zemljišno-knjižnog stanja nastalog na osnovu Ugovora o doživotnom uzdržavanju navedenog pod točkom 2, tako da se sa posebnog dijela zgrade u [adresa], sagrađene na čest. zem. [katastarska čestica], K. O. [katastarska općina], upisane u Z. U. [broj ZK uloška] i to baš stana u prizemlju, označenog brojem 13, u površini od 48,21 m2, koji se sastoji od dvije sobe, kuhinje i kupaonice, briše pravo vlasništva s imena tuženika uz istovremeni upis te nekretnine u vlasništvo tužitelja za cijelo.
II Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:
1.Utvrđuje se da poseban dio zgrade u [adresa], sagrađene na čest. zem. [katastarska čestica] Z. U. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina], i to baš stan u prizemlju, označen brojem 13, u površini od 48,21 m2, koji se sastoji o dvije sobe, kuhinje i kupaonice predstavlja isključivo vlasništvo tužitelja za ½ dijela.
2.Utvrđuje se da je ništav Ugovor o doživotnom uzdržavanju sklopljen između pok. VZ i pok. tuženika SZ dana 5. kolovoza 1992 godine, ovjeren pred Općinskim sudom u Splitu dana 26.08.1992 god. pod poslovnim brojem IR-692/92, u dijelu kojim je pok. VZ, kao primatelj uzdržavanja, raspolagao ½ dijela stana u vlasništvu tužitelja položenog u [adresa] u [adresa], sagrađenog na čest. zem. [katastarska čestica], upisanog u Z:U.15137 K. O. [katastarska općina], a koji se sastoji od dvije sobe, kuhinje i kupaonice u ukupnoj površini od 48,21 m2.
III Nalaže se Zemljišno-knjižnom odjelu Općinskog suda u Splitu izvršiti ispravak upisa zemljišno-knjižnog stanja nastalog na osnovu Ugovora o doživotnom uzdržavanju navedenog pod točkom 2, tako da se sa posebnog dijela zgrade u [adresa], sagrađene na čest. zem. [katastarska čestica], K. O. [katastarska općina], upisane u Z. U. [broj ZK uloška] i to baš stana u prizemlju, označenog brojem 13, u površini od 48,21 m2, koji se sastoji od dvije sobe, kuhinje i kupaonice, briše pravo vlasništva s imena tuženika za ½ dijela uz istovremeni upis te nekretnine u vlasništvo tužitelja, za ½ dijela.
r i j e š i o j e
I Odbija se prijedlog za određivanje privremene mjere koja glasi:
"1.Određuje se privremena mjera i zabranjuje se tuženiku svako raspolaganje stanom u [adresa], u prizemlju, označenog brojem 13, u površini od 48,21 m2, koji se sastoji od dvije sobe, kuhinje i kupaonice, zajedno s zajedničkim prostorijama i uređajima zgrade, sagrađene na kat. čest. [katastarska čestica], Z. U. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina].
2.Ova privremena mjera ostati će na snazi 30 dana nakon pravomoćnog okončanja ovog spora.
3.Žalba i prigovor protiv ovog rješenja ne odgađaju njegovu ovrhu."
II Dužan je tužitelj u roku od 15 naknaditi tuženima parnični trošak u iznosu od 4.750,00 Eura.
Obrazloženje
1.U tužbi se navodi pok. je tužiteljica zajedno pokojnim suprugom za vrijeme trajanja braka, otkupila stan na adresi [adresa], ulaz 2, prizemlje, broj stana 13, koji se sastoji od dvije sobe, kuhinje i kupaonice, ukupne površine 48,21 m2, sukladno Zakonu o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo. Stan su otkupljivali u braku, zajedničkim sredstvima, koji je njihova zajednička imovina stečena u braku. Naime, prema tada važećem Zakonu o braku i porodičnim odnosima (NN broj 51/89 i 56/90) čl.277, imovina koju su bračni drugovi stekli radom za vrijeme trajanja bračne zajednice ili koja potječe iz te imovine, njihova je zajednička imovina. Iako je u zemljišnim knjigama kao vlasnik formalno bio upisan samo suprug tužiteljice stan nije izgubio karakter objekta zajedničkog vlasništva.
2.Tužiteljičin pok. suprug i pok. tuženik, za vrijeme trajanja njihovog braka njihovog sklopili su Ugovor o doživotnom uzdržavanju dana 5. kolovoza 1992 godine, koji je ovjeren pred Općinskim sudom u Splitu pod posl. brojem IR-692/92 od 26.08.1992 godine. Predmetnim ugovorom tuženik, kao davatelj uzdržavanja obvezao se u svemu uzdržavati RZ, kao primatelja uzdržavanja, a VZ je, za uzvrat ostavio u nasljedstvo predmetni stan, s time da je predaja iste nekretnine odgođena nakon smrti primatelja uzdržavanja.
3. Ugovorne strane, predmetnim ugovorom posebno su utanačile nakon smrti VZ pravo doživotnog plodouživanja predmetnog stana u korist tužiteljice. Na opisani način suprug tužiteljice postupio je suprotno odredbi čl.283 Zakona o braku i porodičnim odnosima kojim je propisano kako svojim udjelom u zajedničkoj imovini jedan bračni drug ne može samostalno raspolagati, niti ga opteretiti pravnim poslom među živima. Iz svega navedenog nedvojbeno proizlazi kako je sada pok. suprug tužiteljice raspolagao stanom navedenim u točki I ove tužbe, koji je bio zajedničko vlasništvo, protivno kogentnoj normi iz čl.283 Zakona o braku i porodičnim odnosima, što ima za posljedicu ništavosti tog pravnog posla.
4.Ako bi jedan bračni drug bez pristanka drugog bračnog druga, raspolagao stvarima iz zajedničke imovine, a radi se o raspolaganju izvan granica redovitog poslovanja, pravni posao kojim je raspolaganje poduzeto bio bi prema sudskoj praksi ništav. Razlog ništavosti takvog posla je njegova protivnost prisilnim propisima Zakona o braku i porodičnim odnosima, konkretno odredbama o sporazumnom raspolaganju zajedničkom imovinom i nedopuštenosti samostalnog raspolaganja udjelom u zajedničkoj imovini poslovima inter vivos. Pok VZ preminuo je dana 23. studenog 1993,g tuženik se upisao u zemljišne knjige kao vlasnik predmetnog stana, za cijelo: međutim, bez obzira na navedeno, tuženik upisom u zemljišne knjige nije stekao pravo vlasništva jer je ugovor o doživotnom uzdržavanju zaključen između sada pok.supruga tužiteljice VZ i tuženika, kao titulus stjecanja vlasništva ništav.
5. U konkretnom slučaju nije stekao pravo vlasništva na temelju povjerenja u zemljišne knjige. Ovo iz razloga jer zemljišno knjižni upis ima svoj učinak samo u slučaju ispunjena općih i posebnih pretpostavki za uknjižbu propisanih odredbama Zakona o zemljišnim knjigama. Kako jedna od tih pretpostavki nije ispunjena (valjanost pravnog posla), u konkretnom slučaju tuženik ne može steći pravo vlasništva niti na temelju povjerenja u zemljišne knjige. Odredbom članka 283 stavka 1 Zakona o braku i porodičnim odnosima propisano je da zajedničkom imovinom bračni drugovi raspolažu sporazumno, dok je stavkom 2, istog članka propisano da svojim udjelom u zajedničkoj imovini jedan bračni drug ne može samostalno raspolagati niti ga opteretiti pravnim poslom među živima.
6.Nadalje, prema odredbi čl.103 st.1. Zakona o obveznim odnosima Ugovor koji je protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima te moralu društva ništav je ako cilj povrijeđenog pravila ne upućuje na neku drugu sankciju ili ako zakon u određenom slučaju ne propisuje što drugo.Tužiteljičin suprug, raspolagao je svojom imovinom na način da je oporukom od dana 25. travnja 1988 g. svoju imovinu ostavio svojoj supruzi, GZI, kći pok. VZ, priznala je predmetnu oporuku istinitom i nije tražila nužni dio. Predlaže donošenje presude i privremene mjere kao u izreci.
7.U odgovoru na tužbu tuženik osporava tužbene navode, protivi se tužbi tužiteljica nije ničim dokazala ni učinila vjerovatnim postojanje pravnog odnosa, pravni interes za pokretanje naspram tuženika prema postavljenom tužbenom zahtjevu, nije dokazala ni učinila vjerovatnim pravni odnos s tuženikom niti njegovu obvezu, kao i činjenicu da je upravo protiv njega moguće voditi ovu konkretnu parnicu, prigovor neurednosti tužbe ističe prigovore postupovne prirode (list 9-10) i materijalnopravne prirode (list 10-12 spisa).
8.U odnosu na navode odgovora na tužbu ističu se neutemeljeni prigovori. Tužiteljice je nasljednice iza smrti pok. supruga, tužbeni zahtjev upravljen je na utvrđenje ništavosti ugovora o doživotnom uzdržavanju zaključenog između pok. supruga tužiteljice, kao primatelja uzdržavanja, i tuženika kao davatelja uzdržavanja, predmet kojega je stan koji su tužiteljica i njezin pok. suprug stekli u braku.
9.Navedenim ugovorom tužiteljičin pok. suprug je, protivno važećim zakonskim propisima, raspolagao stanom koji je zajednička imovina njega i tužiteljice, bez njezine suglasnosti, odnosno dijelom stana u vlasništvu tužiteljice. Zakonom o obveznim odnosima nije ograničen krug osoba koje se mogu pozivati na ništavost, a obzirom da je tužiteljica vlasnica predmetnog stana za cijelo, odnosno suvlasnica istoga za ½ dijela, time nedvojbeno pripada u krug zainteresiranih osoba koje se mogu pozivati na ništavost u konkretnom slučaju.
10. Nije osnovan prigovor pasivne legitimacije u postupku, tuženik je sklopio predmetni ugovor o doživotnom uzdržavanju, pri čemu je znao i morao znati da je stan koji je bio predmet navedenog ugovora, zajednička imovina stečena u braku tužiteljice i njezinog stana pok. supruga svojim udjelom u zajedničkoj imovini jedan bračni drug ne može samostalno raspolagati niti ga opteretiti pravnim poslom među živima, kao i da bračni drugovima zajedničkom imovinom raspolažu sporazumno. Neutemeljen je i prigovor neurednosti tužbe kao podneska zbog nedostatka oznake tužiteljice i potpisa na kraju podneska, obzirom daje u potpisu tužbe naznačena tužiteljica zastupana po punomoćnicima, te je tužba i potpisana po jednom od punomoćnika, a što je sukladno noveliranom čl.106.st.3. ZPP-a.
11.Neosnovani su prigovori tuženika vezani uz punomoć kojom je tužiteljica opunomoćila odvjetnike da je zastupaju u ovoj konkretnoj parnici. Naime, opseg punomoći ovisi o vlastodavcu, a tužiteljica je u ovom konkretnom slučaju svojim punomoćnicima izdala parničnu punomoć kojom je ovlastila punomoćnike na poduzimanje svih radnji u postupku (čl.94.st.2. ZPP-a).
12.Nije jasan prigovor tuženika stranačke nesposobnosti tužiteljice, nema dokaza o sposobnosti tužiteljice u trenutku podnošenja tužbe, a tužiteljica da je upravo prije par dana navršila sto godina života. Tužiteljici nije jasno kako bi to njene godine utjecale na sposobnost podnošenja tužbe. O sposobnosti tužiteljice, između ostalog, svjedoči i novinski članak objavljen u dnevnom tisku "Slobodna Dalmacija" od 16.02.2006., koji sadrži razgovor sa tužiteljicom i njezinu sliku. Navedeni članak i fotografija, nedvojbeno dokazuju da je tužiteljica unatoč podmaklim godinama, u psihičkoj i fizičkoj formi, te da njezina sposobnost za podnošenje tužbe uopće nije upitna, tuženik je, prethodno već pokušao oduzeti tužiteljici poslovnu sposobnost, ali u tome nije uspio, jer je provedenim sudsko medicinskim vještačenjem utvrđeno kako se nisu tekli uvjeti za lišenje poslovne sposobnosti tužiteljice.
13.Netočni su navodi tuženika kako se tužiteljica odrekla tražbine tužbenog zahtjeva u ostavinskom postupku iza smrti pok. supruga pod poslovnim brojem O- 2368/95 vodio pred ovim sudom Naime, tužiteljica je ovu konkretnu tužbu podnijela radi utvrđenja ništavosti predmetnog ugovora o doživotnom uzdržavanju zaključenog između njenog pok. supruga VZ i tuženika, jer je navedenim ugovorom VZ raspolagao cijelim stanom, iako je navedeni stan bio zajedničko vlasništvo njega i tužiteljice. Ovakovo raspolaganje je protivno kogentnoj normi iz čl.283 Zakona o braku i porodičnim odnosima, što ima za posljedicu ništavost tog pravnog posla. Ukoliko je tužiteljica u naprijed navedenom ostavinskom predmetu i dala nasljedničku izjavu kojom priznaje predmetni ugovor o doživotnom uzdržavanju istinitim i pravno valjanim, svakako je pri tome mislila samo na dio koji je pripadao njenom suprugu. Ali, ni u kojem slučaju ne moglo doći do konvalidacije predmetnog ugovora, koji je protivan prisilnim pravnim propisima Zakona o braku i porodičnim odnosima, konkretno odredbama o sporazumnom raspolaganju zajedničkom imovinom i nedopuštetnosti samostalnog raspolaganja udjelom u zajedničkoj imovini, a kamoli udjelom svog bračnog druga, odnosno tužiteljice.
14.Suprotno neutemeljenim prigovorima tuženika, rješenje Županijskog suda u Požegi broj Gž-529/05-2 od 19. listopada 2005.godine, kojim je preinačeno rješenje Općinskog suda u Splitu broj O-2368/93 od 27. lipnja 2002 godine, ne rješava niti jedno prejudicijelno pitanje glede pravnog odnosa stranaka u ovom postupku, budući je predmet ovog konkretnog postupka utvrđivanje ništavosti ugovora o doživotnom uzdržavanju.
15.Neosnovan je prigovor dvostruke litispendencije, jer se postupak pred Općinskom sudom u Splitu u predmetu II P-1137/02, na koji se poziva tuženik, vodio po različitom osnovu od osnova iz ove konkretne tužbe. Naime, predmet IIP-1137/02 vodio se po tužbi tužiteljice protiv istog tuženika radi utvrđivanja i izdvajanja dijela imovine iz ostavine, i okončan je odbacivanjem tužbe, iz razloga jer je tužiteljica taj postupak pokrenula prije pravomoćnosti rješenja o prekidu ostavinskog postupka.
16.Prigovor prekluzije roka podnošenja ove konkretne tužbe je neutemeljen jer sukladno čl.110 Zakona o obveznim odnosima pravo na isticanje ništavosti se ne gasi. Neosnovnano tuženik prigovara kako je vrijednost predmeta ovog spora previsoko označena, cijeneći značenje koje konkretni spor ima za tužiteljicu, te uzimajući u obzir da je deklaratorni tužbeni zahtjev usmjeren na utvrđenje ništavosti ugovora o doživotnom uzdržavanju čiji je predmet stan, vrijednosti zasigurno veće od označene vrijednosti predmeta spora.
17.Tužiteljica osporava istaknute materijalno pravne prigovore tuženika u cijelosti kao neutemeljene. Ponovno se ističe da je tužiteljica aktivno legitimirana na pokretanje ovog postupka obzirom da su predmetnim ugovorom o doživotnom uzdržavanju, zaključenim između njezinog pok. supruga VZ i tuženika, povrijeđena njezina vlasnička prava, jer se istim ugovorom raspolagalo sa stanom, koji je predstavljao zajedničku imovinu stečenu u braku, protivno kogentnim zakonskim propisima. Prema čl.109 Zakona o obveznim odnosima, osim ugovornih stranaka, svaka se zainteresirana osoba može pozivati na ništavost.
18.Dakle, osim ugovornih stranaka, na ništavost pravnog posla mogu se pozivati i treće osobe, u konkretnom slučaju tužiteljica .stoga nije osnovan prigovor nedostatka pravnog interesa tužiteljice, tuženik je pasivno legitimiran obzirom daje ovlaštenik ugovora o doživotnom uzdržavanju za koji ugovor se traži utvrđenje ništavosti ovom tužbom. , tuženik u trenutku sklapanja ugovora o doživotnom uzdržavanju znao i morao znati kako je stan koji je predmet navedenog ugovora, zajednička imovina stečena u braku
19.Prigovor zastare koji ističe tuženik je neutemeljen, jer pravo na isticanja ništavosti se ne gasi (čl.110 Zakona o obveznim odnosima). Suviše rečenog, u konkretnom slučaju ne postoji tražbina koja bi zastarila jer tužiteljica predmetnom tužbom traži pružanje pravne zaštite u smislu deklariranja nepostojanja pravnog odnosa. Tuženik neosnovano ističe prigovor presuđenje stvari, jer se postupak koji se pred Općinskom sudom vodio pod poslovnim brojem IIP-1137/02 između istih stranaka, vodio temeljem različitog osnova od osnova iz ove konkretne tužbe, odnosno radi utvrđenja i izdvajanja dijela imovine iz ostavine.
20.Tužiteljici nije jasan prigovor neostvarenog prava doživotnog stanovanja u stanu od strane tužiteljice sukladno Ugovoru o doživotnom uzdržavanju. Znači li, po shvaćanju tuženika, da bi tužiteljica ostvarila pravo doživotnog stanovanja u predmetnom stanu, tek kada bi u međuvremenu umrla? Na ostale, također paušalno istaknute i neobrazložene prigovore tužiteljica nema namjeru odgovoriti detaljnije, te ih osporava u cijelosti kao i gore navedene. Sada pok. VZ je uz suglasnost tužiteljice, za vrijeme trajanja bračne zajednice otkupio predmetni stan u [adresa], o čemu svjedoči pisana suglasnost tužiteljice od 15.05.1992, koju je tužiteljica dala suprugu za kupnju ovjerena od Općinskog sekretarijata za opću upravu pod brojem 4249, priložena kao dokaz uz točku I tužbe.
21.Naime, prema čl.6 Zakona o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo, kad stanarsko pravo imaju supružnici, stan mogu kupiti zajednički, a jedan od njih samo uz suglasnost drugog. tužiteljica je imala stanarsko pravo , jer je u braku sa pok. suprug VZ bila još od 14.02.1953 godine, a stan je UZ dodijeljen rješenjem Narodne banke FNRJ br. 374/62 od 01.10.1962 i ugovorom o korištenju stana zaključenim sa Narodnom bankom FNRJ-Filjala Split od 01.10.1962. Iz navedenog nedvojbeno proizlazi da je predmetni stan stečen u braku tužiteljice i njezinog danas pok. supruga VZ, te se svi prigovori tuženika istaknuti u tom pravcu ukazuju neutemeljenima.
22.Nije točno daje predmetni stan otkupljen namjenskim novcem, koji da je u tu svrhu pok. VZ dao tuženik, niti je u Ugovoru o doživotnom uzdržavanju od 05.08.1992 godine zabilježeno da je tuženik dao pok. VZ novac za otkup predmetnog stana. Predmetni stan su otkupili tužiteljica i njezin pok. suprug VZ, svojom ušteđevinom stečenom za vrijeme trajanja bračne zajednice. Tužiteljica i njezin suprug uplatili su cijenu predmetnog stana sukladno čl.2. Ugovora o kupoprodaji predmetnog stana broj UPS 13/92 od 01. srpnja 1992 i čl.2. dopune istog ugovora od 02. prosinca 1992, u ukupnom iznosu od 6.020,05 DEM, preračunato u HRD. Suprotno netočnim navodima tuženika, tužiteljica nikada nije pristala na sklapanje predmetnog ugovora o doživotnom uzdržavanju između njezinog pok. supruga i tuženika. Suviše rečenoga, tužiteljica nije bila ugovorna strana i njen pristanak na sklapanje rečenog ugovora nitko nije niti pitao. U suprotnom, tužiteljica zasigurno ne bi pristala da se predmetni stan u cijelosti prenese u vlasništvo tuženika, jer navedeni stan predstavlja bračnu stečevinu tužiteljice i njezinog pok. supruga .koji je otkupljen 1992 godine, zajedničkim sredstvima tužiteljice i njezinog sada pok. supruga, a prema tada važećem Zakonu o braku i porodičnim odnosima (NN 56/90), članku 277, imovina koju su bračni drugovi stekli radom, za vrijeme trajanja bračne zajednice, ili koja potječe iz te imovine njihova je zajednička imovina, dakle, predmetni stan je njihova zajednička imovina. Slijedom navedenog, Ugovor o doživotnom uzdržavanju sklopljen između supruga tužiteljice, sada pok. VZ i tuženika ništav je, jer pok. VZ nije mogao u cijelosti raspolagati predmetnim stanom koji je predstavljao zajedničku imovinu bračnih drugova. Suviše rečenog, pok. VZ nije mogao samostalno raspolagati niti svojim udjelom u predmetnom stanu koji predstavlja zajedničku imovinu njega i tužiteljice, niti ga opteretiti pravnim poslom među živima.
23.Prigovori socijalne naravi, koje iznosi tuženik kako nema nikakav stan za stanovanje u [adresa], kako je nezaposleni podstanar, hrvatski branitelj i sl. nisu od apsolutno nikakvog značaja u ovom postupku. Ovo posebno cijeneći činjenicu da tuženik nije uredno stekao vlasništvo predmetnog stana, jer je predmetni ugovor o doživotnom uzdržavanju, kao titulus stjecanja vlasništva ništav, zbog čega se vodi ova konkretna parnica, kako bi tužiteljica, a ne tuženik, zaštitila svoja ustavna i zakonska prava kojima ima kao vlasnica predmetnog stana.
24.Tuženi nadalje ističu da sukladno čl. 270. ZBPO-a imovina bračnih drugova može biti zajednička i posebna, s time da je čl. 271. propisano da je imovina koju su bračni drugovi stekli radom za vrijeme trajanja bračne zajednice, ili potječe iz te imovine, njihova zajednička imovina. U konkretnom slučaju otkupljeni stan ne predstavlja bračnu odnosno zajedničku imovinu VZ i AZ. Predmetni stan nije otkupljen sredstvima stečenim radom za vrijeme trajanja bračne zajednice VZ i AZ niti potječe od te imovine već je stečen na način da je IZ dao VZ u svrhu otkupa tog stana novčani iznos od 7.000,00 DEM što je potvrđeno i u čl. 6 Ugovora o doživotnom uzdržavanju od **.**.1992. VZ sklopio je Ugovor o kupoprodaji stana koji je ovjeren dana 07.07.1992.g te je dana 10.07.1992.g. uplatio iznos kupoprodajne cijene u iznosu od 5.617,00 DEM, na blagajni u Splitskoj banci d.d. na način da je uplatio cijenu u gotovini, s 4 novčanice od 1.000,00 DEM, dvije novčanice od 500,00 DEM, 2 novčanice od 100,00 DEM i 8 novčanica od 50,00 DEM, što je vidljivo iz uplatnice koju je dostavio tužitelj uz podnesak od 19.05.2006.
25.Pored rukom pisanih broja novčanica na uplatnici pečat je banke i potpis bankara. Također je VZ **.**.1992. uplatio razliku kupoprodajne cijene u iznosu od 403,50 DEM sukladno Dopuni ugovora o kupoprodaji nekretnine od 02.12.1992., na način da je u banci na blagajni uplatio iznos od 403,50 DEM na način da je dao 2 novčanice po 100,00 DEM, dvije novčanice po 50 DEM, jednu novčanicu od 20,00 DEM i 9 novčanica od 10,00 DEM. Pored rukom pisanih broja novčanica na uplatnici pečat je banke i potpis bankara. Takva praksa označavanja strukture i broja novčanica na uplatnici, uobičajena je kod evidentiranja gotovinskih uplata u bankama, radi transparentnosti prilikom predaje gotovine na blagajni banke. Dakle, radilo se o novcu VZ koji je zaprimio od IZ za otkup stana dok pok. ĆZ nije sudjelovala u kupnji tog stana ni na koji način. BZ bila je u mirovini od 31.03.1956.g.
26.Stoga i otkupljeni stan predstavlja vlastitu imovinu pok. VZ s kojim je slobodno mogao raspolagati. Kada bi se i radilo o bračnoj stečevini odnosno zajedničkoj imovini, što u konkretnom predmetu nije slučaj, ističe se da je prema recentnoj sudskoj praksi, Odluci Ustavnog suda od 14.06.20211. te presudi Vrhovnog suda RH Rev-1687/12 od 29.10.2013.g., zauzet stav da se ništetnost pravnog posla kojim se raspolaže bračnom stečevinom utvrđuje u svakom pojedinom slučaju uzimajući u obzir osobite okolnosti svakog konkretnog slučaja te ponašanje, savjesnost i dobru vjeru svih sudionika određenog pravnog odnosa te bračnog druga koji nije bio sudionik tog odnosa. Sudovi su zauzeli stav da se u svakom pojedinom slučaju trebaju uzeti u obzir osobite okolnosti svakog konkretnog slučaja te valjanost pravnog posla procjenjivati ovisno o ponašanju, savjesnosti i dobroj vjeri svih sudionika pravnog posla, uključujući i bračnog druga koji nije bio sudionik tog pravnog posla.
27.Odredbom čl. 122. st. 1. ZV-a je propisano kako se smatra da zemljišna knjiga istinito i potpuno odražava činjenično i pravno stanje nekretnine te da onaj tko je u dobroj vjeri postupio s povjerenjem u zemljišne knjige ne znajući da ono što je u njih upisano nije potpuno ili da je različito od izvanknjižnog stanja uživa glede toga stjecanja zaštitu prema odredbama tog Zakona.“ Sada pok. IZ bio je savjestan te je postupao u dobroj vjeri u trenutku sklapanja ugovora o doživotnom uzdržavanju i u trenutku zahtijevanog upisa kojeg je podnio tek nakon smrti pok. AZ. U to vrijeme VZ bio je upisan kao vlasnik u 1/1 dijela stana te je IZ prilikom sklapanja ugovora o doživotnom uzdržavanju postupao u dobroj vjeri s povjerenjem u zemljišne knjige, u kojima je VZ bio upisan kao vlasnik stana. IZ znao je da je VZ pravo na otkup stekao temeljem ugovora o korištenju stana još iz 1962.g. temeljem radnog odnosa te mu je VZ govorio da to njegov stan, koji je otkupio novcem koji mu je NZ dao.
28.Ugovor o doživotnom uzdržavanju pročitan je i protumačen strankama kod Općinskog suda u Splitu u kojem je utvrđeno da je pok. VZ vlasnik stana u 1/1 dijela. AZ bila je upoznata sa sklapanjem i sadržajem ugovora o doživotnom uzdržavanju jer je bila u kontaktu s odvjetnikom ČZ koji je sastavio ugovor o doživotnom uzdržavanju temeljem upute dane od VZ i AZ, u koji je unesena odredba da tužiteljica do kraja života ima pravo doživotnog stanovanja u predmetnom stanu. Nakon sklapanja ugovora o doživotnom uzdržavanju 1992.g. pa sve do 2006. kada je podnesena ova tužba, nije osporavala valjanost ugovora o doživotnom uzdržavanju, jer je takav ugovor bila stvarna volja VZ i AZ. Pok. IZ u cijelosti je ispunio sve obveze iz ugovora o doživotnom uzdržavanju prema VZ koji je bio njegov kum te se je u dobroj vjeri nakon smrti pok. VZ uknjižio kao vlasnik nekretnine, dok je u stanu nastavila živjeti AZ sve do svoje smrti **.**.2006.g.Pok. IZ i njegova supruga, nakon smrti VZ redovito su posjećivali ĆZ te se o njoj brinuli.
29.Također AZ u ostavinskom postupku iza pok. VZ koji se je vodio kod ovog suda pod posl.br. O-2368/93 priznala je valjanost ugovora o doživotnom uzdržavanju odnosno isti nije osporila. U rješenju o nasljeđivanju iza pok. VZ od 26.07.1994. utvrđeno je da je ostavitelj bio vlasnik stana u [adresa], koji je ugovorom o doživotnom uzdržavanju ovjerenom kod Općinskog suda u Splitu u postupku R-692/92 ustupio IZ kao davatelju uzdržavanja, a navedeni ugovor su priznale supruga ostavitelja i kćer FZI odnosno isti nisu osporile pa slijedom navedenog opisani stan nije utvrđen kao ostavinska masa.
30.Dakle, AZ nije osporavala ugovor o doživotnom uzdržavanju punih 14 godina sve dok na nagovor CZ, kućne pomoćnice, nije pokrenula predmetnu tužbu 22.03.2006.g u dobi od 100 g. te je 4 mjeseca nakon pokretanja postupka preminula. Po potrebi priklop ovosudnog ostavinskog spisa iza pok. VZ, O-2368/93.Tužitelj dostavlja sudu presliku iskaza svjedoka TZ koji je dan 2012.g. u predmetu koji se je vodio kod ovog suda pod posl.br. P-1794/06, a koji ima neposredna saznanja o predmetu ove tužbe pa se predlaže sudu izvršiti uvid u iskaz te priklopiti ovosudni spis P-1794/06.U iskazu je navedeno:„ Uzrokom takvog prijateljstva, poštivanja ali i povjerenja, obitelj VZ ugovorom odoživotnom uzdržavanju ostavili su predmetni stan u [adresa] u [adresa] mom bratu obzirom da su u njega imali povjerenje, a pok. VZ je i krsni kum mom bratu tako da su se oni oslovljavali kumovi. Poznato mi je da je moj brat dao obitelji VZ novac za otkup predmetnog stana, a isto tako da je u cijelosti ispoštovao ugovor o doživotnom uzdržavanju, da poslije smrti pok. VZ nije uselio u predmetni stan već je ispoštovao želju pok. ĆZ da ona sama stanuje, a za to vrijeme je moj brat punih 13 godina živio kao podstanar lošeg zdravlja i ne baš dobrih prihoda.Poznato mi je kako je moj brat pok. ĆZ dovodio posebno medicinsku sestru i plaćao je, koja je sa ĆZ vježbala i vršila njegu, posebno u zadnjoj godini Fanina života. Više puta zatekao sam i FZ kako njeguje, vježba i masira pok. ĆZ. Primijetio sam kako se one poštuju i vole. Pokojna ĆZ je imala veliko povjerenje u FZ koja je o pok. ĆZ na razne načine brinula.
31.Tijekom postupka preminule su stranke pa se postupak nastavio voditi u odnosu na zakonske nasljednike.
32.Tijekom postupka sud je proveo dokaz saslušanjem stranaka, svjedoka, pregledao cjelokupnu pisnu dokumentaciju koja prileži spisu.
33.Tužbeni zahtjevi nisu osnovan.
34.Predmet spora je zahtjev tužitelja na utvrđenje prava vlasništva stana pobliže opisanog u izreci, utvrđenje ništavim Ugovora o doživotnom uzdržavanju od dana 5. kolovoza 1992 g pok. prednika stranaka pok. VZ i pok. IZ te uspostave zemljišno-knjižnog stanja. Sporna je osnovanost tužbenog zahtjeva.
35.U smislu odredaba čl.276 ZOO-a za sklapanje pravno valjanog ugovora potrebno je da ugovaratelj ima poslovnu sposobnost koja se zahtjeva za sklapanje toga ugovora, a sukladno odredbama čl.327 ZOO-a, koje propisuje isticanje ništetnosti, na ništetnost sud pazi po službenoj dužnosti i na nju se može pozivati svaka zainteresirana osoba.
1 0
36.Sukldno odredbama čl.119 ZV-a vlasništvo nekretnine stječe se zakonom predviđenim upisom stjecateljeva vlasništva u zemljišnu knjigu, na temelju valjano očitovanje volje dotadašnjeg vlasnika usmjerene na to da njegovo vlasništvo prijeđe stjecatelju ako zakon ne određuje što drugo.
37.Među strankama je sporno da li su Ugovor ništetan, te da li su ispunjeni zakonski razlozi tj. uvjeti koji ugovore čine ništetnim.
38.Prema odredbi čl.322 Zakona o obveznim odnosima Zakona o obveznim odnosima (NN35/05 dalje ZOO) ugovor koji je protivan Ustavu RH prisilnim propisima i moralu društva ništetan je osim kao cilj povrijeđenog pravila ne upućuje na neku drugu pravnu posljedicu ili ako zakon u određenom slučaju ne propisuje što drugo dok čl.388 ZOO-a određeno je da se pravo na isticanje ništetnosti ne gasi.
39.Čl.18.st.1. ZOO-a određeno je da poslovna sposobna osoba može vlastitim očitovanjem volje stvarati pravne učinke (poslovna sposobnost).
40.Na ništetnost se može pozvati svaka zainteresirana osoba, a tužitelj ima položaj zainteresirane osobe, jer ukoliko se utvrdi da je Ugovor o doživotnom uzdržavanju od dana 26 kolovoza 1992 g ništetan nekretnina koje su predmet ovog postupka bi ulazila u ostavinsku masu, u ostavinskom postupku O-2754/2018 iz smrti pok. ŠZ koja je preminula dana **.**.2006.
41.Iz iskaza tužitelja proizlazi na predmetnom stanu stanarsko pravo je imao pokojni VZ a isti mu je dodijeljen od tadašnje Službe društvenog knjigovodstva a on je bio njihov zaposlenik. 1962 godine uselio se je u isti i tada je bio u braku sa pokojnom AZ., obiteljsko domaćinstvo imalo tri člana osim ĆZ i VZ bila je i majka pokojne ĆZ pokojna G. Pokojna AZ tada je bila u mirovini. Stan su otkupili zajedničkim sredstvima jer su imali štednju na banci iako kupoprodajni Ugovor glasi na pokojnog VZ odnosno pokojna ĆZ je dala punomoć svom pokojnom suprugu da sve glasi na njegovo ime a o svemu navedenom ja imam saznanja prema kazivanju pok. ĆZ i VZ. U razgovoru sa pokojnim VZ saznao sam za JZ kojega je on za života pomagao iz razloga šta su oni bili prijatelji a također mu je bio kum. Nakon što je pokojni VZ preminuo na ostavinskoj raspravi pokojna ĆZ je saznala da je pokojni VZ sastavio Ugovor o uzdržavanju sa SZ. Pokojni IZ nije skrbio i vodio brigu o obitelji AZ. Pokojni prednik tuženika nije podmirivao nikakve troškove. Pogrebne troškove za pokojnog VZ platile su pokojna ĆZ i njegova majka a potvrda o tome priložena je u spisu a sve medicinske troškove plaćao je pokojni VZ. Nakon što je preminuo pokojni VZ ostala je ĆZ sama., obzirom da su im obitelji bile u prijateljskim odnosima nakon smrti pokojnog VZ o pokojnoj ĆZ brigu je vodila njegova majka CZ na način da je podmirivala troškove prehrane, prala joj je robu, a poslije loma kuka pok. ĆZ dala je ključeve stana njegovom bratu F koje ključeve i dalje imam. Pokojna ĆZ tražila je od njene majke da nakon izlaska iz bolnice nastavi i dalje skrbiti o njoj. U početku je ona nakon izlaska iz bolnice živjela u stanu a pokojna ĆZ nakon toga više nije izlazila iz kuće i sve to vrijeme moja majka je skrbila o njoj jer nije imala nikoga. Njegova sestra je kupovala lijekove, obavljala kupovinu, stan je bio devastiran, a mi smo ulagali u stan moja obitelj je ulagala u stan kako bi isti bio primjeren za življenje u 1 1
stanu je čitavo vrijeme bila pokojna ĆZ. Pokojna ĆZ nije imala kontakt sa IZ bojala se istoga iz razloga što joj je prijetio . Pokojna ĆZ se obratila odvjetnici Jadranki Kalebić iz razloga što je IZ prijetio njegovoj sestri a isto je prijavljeno nadležnim institucijama. Nakon toga pokojni IZ podnio je zahtjev Centru za socijalnu skrb za oduzimanje poslovne sposobnosti pokojne ĆZ s time da se lažno legitimirao kao njen skrbnik. Tada je priložio Ugovor o uzdržavanju međutim, tada Ugovor nije bio potpisan od pokojne AZ a predmetni zahtjev je odbijen. Također je pokojni IZ odlazio do izabranog liječnika pok. AZ i tražio zabranu davanja lijekova pa je pokojna AZ opunomoćila moju majku i sestru za preuzimanje lijekova i medicinskih potrepština. Poznato mi je da je uzimala lijekove za bolove i za spavanje. Slabije je vidila, nosila je naočale ali je bila jako bistrog uma a sve navedeno je utvrđeno od strane doktora P koji je vještačio pokojnu AZ. Pokojna AZ je preminula 2006..g u dobi od 101 godinu. Nakon što je preminula pokojni IZ je provalio u stan na način da je stavio bačvu i razbio prozor ušao u stan i otključao vrata. tom prigodom bili su prisutni FZ i njezina majka a sve je to utvrđeno u postupku koji se vodio pred ovim sudom radi smetanja posjeda. Za života pokojne AZ pokojni IZ podnio je tužbu pred ovim sudom radi iseljenja AZ i njegove majke a taj postupak je završen na način da je IZ izgubio spor. Nakon toga njegova majka je napustila je stan i više nije dolazila u isti. U stan su ulagali D i majka na način da je kupljena mašina za rublje, promijenjene su električne instalacije i kupljen je novi štednjak Kod VZ i AZ nije nikada vidio gospođu FZ tužitelj odgovara da je nije vidio nikad u životu troškove pogreba pok. AZ su snosili troškove on i majka. AZ ostavila sve sestri njegovoj majci. Stan je bio devastiran WC nije radio da je puštao vodu, da iza smrti pok. VZ nitko nije vršio bilo kakve popravke u stanu, uređaji nisu radili, rolete se nisu dizale tko zna kad, stan nije bio čist ni uredan i trebalo ga je piturati., kada je saznala na ostavinskoj raspravi za Ugovor o doživotnom uzdržavanju pok. ĆZ u očajnom stanju iza ostavinske rasprave došla u stan kod njih i kazala im je da je sudac Kraljević kazao da ona mora ići u parnicu, a ostavinska rasprava je bila negdje oko 1995.g., a tužba u predmetnoj stvari je pokrenuta je 2006.g kada je preminuo njezin suprug tužitelj odgovara da je pokojni suprug 23.11.1993 imala je oko 90 godina, saznao je za nekog malog PZ a drugo ne zna,pok. VZ imao kćerku iz prvog braka pok. ŽZ, zašto njegova kćerka iz prvog braka nije naslijedila stan ili nije napravila Ugovor o doživotnom uzdržavanju koji je sačinjen između pokojnog VZ i mog pokojnog IZ pokojni VZ razgovarao sa svojom kćerkom i izrazio želju da stan pripadne njegovoj supruzi. pokojni VZ kazao da je izvršio otkup stana vlastitim sredstvima. Na daljnji upit da li mu je poznato gdje je pokojni VZ preminuo tužitelj odgovara u bolnici. kada je bio u bolnici da ga nije posjećivao kada je pokojni VZ otkupljivao stan nudio mu je novac, a on mi je kazao da ne treba da on ima za otkup uzrok smrti pok. VZ bolest srca.
42.Iz iskaza tužene ad 2 proizlazi da je 1985 godine otvoren lokal u centru grada Posejdon koji je otvorio pokojni suprug IZ i od tada su živjeli kao obitelj sa obitelji VZ pok. VZ bio je krizmani pokojnom suprugu, a ona ih je poštivala kao roditelje. Njihova obitelj je živjela kao podstanari na adresi [adresa], V kat a obitelj su sačinjavali pokojni suprug i sin koji se je rodio 1991.g. Od 1985.g. do rođenja sina su praktički živjeli skupa hranili se skupa provodili vrijeme koliko je bilo moguće i koliko je bilo potrebno pok. ĆZ i VZ sve do smrt prije dvije godine
1 2
pok. VZ koji je jako teško hodao i ja sam vodila brigu i o pok. VZ i teti ĆZ. U tome joj je pomagala pok. majka i OZ mamin brat. Tada u tom razdoblju pok. VZ je imao problema sa srcem oticale su mu noge i zbog teške pokretljivosti mi smo ga njegovali do trenutka njegove smrti do bolnice a zadnje su mu riječi bile koje mi je uputio znam da ćete vi čuvati moju ĆZ kao i mene. Uzrok njegove smrti je srčani zastoj uslijed nakupljanja vode, a sve troškove koje su imali o skrbi pokojnog VZ je snosio pokojni suprug. Ugovor o uzdržavanju koji je sačinjen između pok. VZ i pok. supruga je sačinjen na incijativu pok. VZ i tete ĆZ iz razloga što su vidjeli da nemaju nikoga i što se nitko o njima ne skrbi. Kuhala je i brinula se o svemu a financijski pokojni suprug. Pokojna kćerka pok. VZ je bila upoznata sa ugovorom o dosmrtnom uzdržavanju pozvali su prije sačinjenja istoga da razgovara sa ocem i sa tetom ĆZ i ona je kazala da ne može skrbiti o ocu i teti ĆZ i da nastave skrbiti i kazala je da neće prihvatiti prava koja bi joj pripadala nakon smrti njenog pokojnog oca. Pokojna AZ je bila upoznata sa svime tako i sa predmetnim Ugovorom nije se protivila istom. Za vrijeme rata pokojni suprug otišao je u rat a ona sa sinom u Italiju po želji pok. tete ĆZ a tada u to vrijeme o njoj su skrbili njena mama, brat i mamin brat s tim da je ona kazivala da je poštivala svoju prijateljicu CZ sa kojom se je povremeno družila odlaskom u crkvu i da se je bojala njezine kćerke i sina zato što su je zlostavljali pogotovo se njezinog sina V bojala. a pokojna ĆZ je govorila da pok. CZ nema dobar odnos sa sinom i kćerkom i da su se viđali samo van stana u šetnjama i crkvi. Netočni su navodi tužitelja da je on i njegova obitelj ulagala u stan nisu donijeli čašu vodi da pokojna teta ĆZ nije to skupo platila. Za života mi je kazala da želi sve zlato meni pokloniti osim prstena koji je htjela pokloniti ŽZ kćerki pok. VZ. Sjećam se da je pok. ĆZ imala izvjesnu količinu novca i zlato a kada su se vratili iz Italije toga više nije bilo i sve vrijedne stvari koje su bile u podrumu su nestale televizija, radio i višak stvari. Tri mjeseca prije smrti pok. tete ĆZ je izrazila želju da više ne želi živjeti u stanu i željela je doći živjeti kod nas u stan u [adresa]. i kako sam ja izašla iz stana tete ĆZ napala me je iza leđa CZ a njezina kćerka je udrila tetu ĆZ i nju po ruci , izbacili iz stana , tada je doživjela šok jer su je napali s leđa tada je suprug nazvao policiju koja je izbacila obitelj CZ iz stana jer oni tu nisu živjeli. Nakon toga što ih je policija izbacila teta ĆZ je trenutno ostala sama zvali su je da potpiše izvještaj u policiji. Tada je morala otići iz stana i potpisati izjavu u policiji a ĆZ je ostala sama u stanu. Nakon toga sam se ja vratila u stan i ostala sam ona se tom prigodom ispričala i kazala kako žali gospođu CZ sa kojom obitelji je provela svoj život. Nakon toga se CZ sa svojom kćerkom vratila u stan na silu i nije htjela pustiti u stan kod tete ĆZ i prijetila. Pok suprug je podnio tužbu pred ovim sudom radi iseljenja gospođe CZ koji su dobili spor ali nisu mogli pristupiti do pok. AZ jer je prijetila na vratima i onemogućavala susret sa pok. ĆZ. koja je preminula u stanu prema nalazima od srca. U razdoblju od tri mjeseca prije njene smrti o njoj je skrbila je pok. mama i pok. barba i brat, a CZ bila je u stanu i nije dopuštala da vidimo pokojnu ĆZ. Obitelj je imala je prihode od poljoprivrede lavande, ružmarina, ulja, i dr. imali su prihod od iznajmljivanja turistima, prihod od lokala i druge prihode. zašto pokojna ĆZ nije bila supotpisnica Ugovora iz razloga što se složila sa svim odredbama Ugovora i oni su sve zajednički rješavali i kao dvoje su bili jedno u svakom segmentu života, imali su jedan skladan i zdrav život, da li je njen pokojni suprug pokrenuo postupak oduzimanje poslovne sposobnosti pok. AZ, njen pok. suprug nije sudjelovao u tome bio je bolestan, psihički ga je uništio rat, imao je zdravstvenih tegoba, dobio je šećer a taj postupak su zasigurno inicirali neki odvjetnici mislim da je
1 3
on tu naivno upao pok. suprug nije pokrenuo postupak radi iseljenja naspram pok. ĆZ tužena ad.1. odgovara da nije, od njegovog rođenja pokojna ĆZ dolazila je u posjet dok je kuhala i spremala, ona sudjelovala u njegovom odrastanju najviše je vremena na kvalitetan način sa time što je dolazila, družila kroz igru, učila ih je talijanski jezik, ruski jezik. Pokojni VZ bio zaposlen u banci i bio izuzetno poštena i savjesna osoba. Predmetni stan pokojni VZ otkupio kada je postignut dogovor u stanu u [adresa]. između pok. ĆZ, VZ nje i njenog supruga da će njen suprug dati novac za otkup stana pokojnom VZ mislim radilo se o iznosu ondašnjih 9.000 DEM a ti novci su bili sa njihovog zajedničkog računa na način da su njen pok. suprug i VZ otišli napraviti Ugovor kod odvjetnika o doživotnom uzdržavanju i tada mu je dao novac za otkup stana i taj otkup je realiziran na taj način da je njen suprug izvršio uplatu za otkup tog stana a to je bilo 1992.g. pok. VZ kupio je stan sa novcima od pok. IZ NZ tužena bila je prisutna i sve vidjela.
43.Tuženik ad.2. navodi prema kazivanju majke i obiteljskih prijatelja, pok. ĆZ kad je bio dijete dolazila je na rođendane voljela ga i brinula se o njemu, učila ga talijanski, u stan su uselili nakon smrti pokojne ĆZ. koji je bio u derutnom stanu prije useljenja su ga preuredili, ona je utjecala na njegovo znanje talijanskog jezika i zbog toga je nastavio školovanje i magistrirao je marketing u Italiji, da li mu je poznato da je njegov otac dao novac radi kupnje, sve navedeno zna iz kazivanja odvjetnika sa kojim je komunicirao, mamim brat i članovi njegove obitelji svi su mu to potvrdili, mama i baka su kuhale za nju.
44.Iz iskaza svjedoka ĐZ proizlazi iz razloga što su mu se pokojna AZ i CZ rođ. S obratile radi sastavljanja Ugovora o doživotnom uzdržavanju, a tada je bio Javni bilježnik u Dubrovniku., isti nije sastavio iz razloga što je pregledao zemljišnik i ustanovio da predmet uzdržavanja uknjižen na IZ a što stranke nisu znale. Faktički odnos uzdržavanja među njima je je trajao od smrti pokojnog VZ od 1993.g. do smrti [adresa].g. Tada u razgovoru sa njima utvrdio sam da pokojna tužiteljica nije bila svjesna situacije odnosno zk stanja predmetne nekretnine i učinka svih ugovora. One su bile starije životne dobi pok. BZ rođena je 1906.g.,a gospođa CZ je rođena 1925.g. a ona je u međuvremenu preminula. On im je tada kazao kako predmetni ugovor treba biti u formi sudskog zapisnika ili Javno bilježničkog akta inače je ništavno, pa ih je uputio Javnom bilježniku Tomi Matkoviću u Splitu , napravio skicu Ugovora o darovanju bez prave predaje jer pokojna AZ nije bila vlasnica stana a htjela ga je darovati gospođi CZ, a obje su bile učiteljice u penziji, dakle, pismene osobe ali ne pravno educirane Pokojna ĆZ napisala je vlastoručnu oporuku, pravima kojom je raspolagala ostavila je CZ. Oporuka je valjana ista je proglašena kod Javnog bilježnika Jagode Makelja i dopunjena kod Javne bilježnice Jagode Vuković, a radilo se o imovini i pravima pokojne AZ. Pokojna ĆZ podnijela je tužbu u predmetnoj pravnoj stvari. Ja sam saznao uvidom u zemljišnu knjigu da je pokojni VZ zaključio Ugovor o uzdržavanju sa pokojnim MZ. a u razgovoru sa pokojnom ĆZ saznao sam da nije bila uopće upoznata da je taj Ugovor zaključen niti da je pokojni IZ uzdržavao njenog pokojnog supruga nego obrnuto da je on uzdržavao pok IZ koji je bio stalno u financijskim problemima a VZ je imao dosta novčanih sredstava bio je financijski stručnjak. Ja znam da je do zaključenja predmetnog ugovora došlo po tzv. hvarskoj liniji jer su bili oba dva sa Hvara i kumovi. a što u ostalom piše u Ugovoru o doživotnom uzdržavanju da će se pok. NZ
1 4
IZ brinuti o njegovoj supruzi a on se nije brinuo, nije platio bolničko liječenje i troškove pogreba ja sam je pitao i bila je jako ljuta na njega jer ju je htio proglasiti da je ona luda, a utvrđeno je da je ona bila ubrojiva u postupku. kazala je pok. IZ u više navrata dolazio i prijetio joj je da će je izbaciti iz stana i što je učinio o tome je vođena parnica i ušao je u stan nasilnim putem stavio je bačve ispred prozora i razbio staklo i ušao u stan koji je u prizemlju. ona se meni obratila ja sam joj kazao da joj ne mogu pomoći budući da živim i radim u Dubrovniku pa sam je uputio da zatraži pravnu pomoć kod odvjetnika međutim, ona nije imala novčanih sredstava pa je to jedan od razloga što nije ranije zatražila zaštitu sve joj je plaćala pok. CZ jer je imala sina koji je plovio na brodu pa je s tim novcem plaćala od pogrebnih troškova, odvjetnika, njoj sve ono što trebalo dodati na mirovinu učitelja koja je bila minorna. Tako da je bila dobrodošla svaka pomoć. Pokojna gospođa CZ je pomagala pok. ĆZ u svakodnevnom pogledu u svakodnevnom životu i novčanim sredstvima kuhala, prala i plaćala odvjetnike, odnosno iste je uzimala od GZ svoga sina koji je jedini radio u cijeloj familiji, plovio i navigavao. Pun. tužitelja pita svjedoka može li razjasniti kada je govorio o plaćanju bolničkog liječenja i troškova pogreba na čije troškove misli svjedok odgovara prvenstveno mislim na pogrebne troškove pok. VZ a i troškove pok. ĆZ troškove pogreba, liječenja, o plaćanja obrane od pok. IZ koji je podnosio tužbe, a dolazio je i lupati na vrata i tjerao je iz stana to je bilo usmeno kada bi se meni obratila za pomoć. Stan je otkupila škola u kojoj je radila AZ i SDK gdje je radio pok. VZ i oni su to otkupili zajedničkim sredstvima. Tužena ad.1. pita svjedoka kako je bio upoznat sa cjelokupnom situacijom svjedok odgovara da je bio upoznat telefonskim putem i osobno je dolazio u Split, rodio se u Splitu, stanovao sam u Splitu i otac i majka su mi stanovali u [adresa], i sve škole završio i dolazio je redovito 1 put mjesečno a nekad sam dolazio i dva puta tjedno kada mi je majka bila bolesna i uvijek sam nalazio vremena da se nađem sa CZ i ĆZ. Na upit punomoćnika tužene ad.1. Koliko je moja teta ĆZ mala godina kada je prvi put zatražila njegovu pomoć svjedok odgovara da ona nije njezina teta ĆZ i da je kazao kada je rođena da se to da izračunati zašto bih ja to računao. Tko se točno obratio radi ugovora o doživotnom da je to bilo negdje prije 2000.g. jer znam da je ugovor sastavljen kod JB Tome Matkovića i sastavljen Ugovor o darovanju. Pun. tuženika ad.2. pita svjedoka jeste li vi napravili uvid u predmetni ugovor o doživotnom uzdržavanju svjedok odgovara da je izvršio uvid. Na daljnji upit pun. tuženika ad.2. da li je izvršio uvid u ugovor i da li mu je bila poznata odredba čl.7 ugovora o doživotnom uzdržavanju da nakon smrti primatelja uzdržavanja VZ njegova supruga AZ ima svakodnevno prava stanovanja i korištenja stana svjedok odgovara da je s predmetnom odredbom ugovora nije upoznato jer je već odgovorio na to pitanje da AZ nije imala pojma o zaključenja predmetnog ugovora a posebno o toj klauzuli. Punomoćnik tuženika ad..2 pita svjedoka u kakvom je međusobnom odnosu bio sa CZ. AZ i prisutnim tužiteljem svjedok odgovara da su bili u prijateljskim odnosima jer su skupa pohađali srednju školu, sa tužiteljem je pohađao srednju školu, a što se tiče odnosa svoj posao je radio profesionalno i nepristrano dok je bio Javni bilježnik. Međutim, ugovor je sastavljen kada nije bilo javnih bilježnika i tada su nepristrani trebali biti i odvjetnici koji su pisali ugovor i neupitno suci koji su ga ovjerili pa prema tome moj odnos prema njima je bio sličan profesionalnom odnosu. Pun. tuženika ad.2. pita svjedoka da li može pojasniti kako raspolaže svim relevantnim podacima vezanim za predmetni postupak, rođenje, godina života, međusobni odnosi svjedok odgovara da
1 5
je on bio profesionalac i da je proučavao predmet svu relevantnu dokumentaciju koju bi mu poslali.
45.Svjedok HZ navodi da je dolazio u posjet kod pokojne CZ koja se brinula o pokojnoj AZ i koja je živjela u [adresa], a također je dolazio u stan i pok i pomagao im u fizičkim poslovima koje one nisu mogle same a to su bili čišćenje micanje ormara i druge stvari po potrebi. Tetu CZ zna od 1985.g. ona je imala foto radnju a poslije toga sam dolazio u njihovu kuću. Ona mu nije plaćala za rad koji je obavljao Pokojna gospođa CZ je skrbila o pokojnoj ĆZ na način da je pokojna ĆZ dolazila svaki dan kod nje na obroke a kćerka od tete CZ nosila joj je večeru. Također su vodili i brigu o zdravstvenom stanju pokojne ĆZ tako da su je vodili kod doktora, i plaćali su račune a ponekad sam i ja iste režijske troškove plaćao na poštu. Koliko mi je poznato nitko od strane obitelji nije skrbio o pokoj. ĆZ osim gospođe CZ i njene obitelji. Gospodina RZ koji je preminuo 1993..g viđao sam u stanu pokojne CZ. O pok. UZ skrbila je također gospođa CZ a nakon što je preminuo pok. VZ gospođa CZ nastavila se je brinuti o pok. AZ do njene smrti 2006.g.Pun. tužitelja pita svjedoka kada je upoznato pok. ĆZ i VZ svjedok odgovara da i h je upoznao 90-tih godina u stanu Vranković. Pun. tužitelja pita svjedoka da li mu je poznato o uzdržavanju IZ naspram pok. VZ svjedok odgovara da mu nije poznato. Na upit pun. tužene ad.1. koliko puta ste vidjeli g. VZ u stanu gospođe CZ svjedok odgovara 5-6 puta koliko sam i dolazila, a isti je bio na obrocima. Tuženik ad.1. pita svjedoka od čega je bolovao pok. VZ koliko dugo i tko je o njemu skrbio svjedok odgovara da znao je da je pok. VZ bio bolestan od čega to mu nije poznato da o njemu je skrbila ja mislim pok. CZ i njegova žena ĆZ.Pun. tuženika ad.2. pita svjedoka U kojem periodu je obavljao fizičke poslove za gospođu CZ i AZ svjedok odgovara da je to bilo u periodu nakon smrti pok. VZ. Pun. tuženika ad.2 pita svjedoka u vrijeme kad je otkupljen stan 1992..g da li su pok. VZ i AZ bili zaposleni ili u mirovini svjedok odgovara da ne zna. Tada je imao 10 godina ne sjeća se svih detalja ali onoga čega se sjeća kazao je u svom iskazu.
46.Iz iskaza svjedoka LZ proizlazi pokojna CZ skrbila o pokojnoj ĆZ, a živim u susjednoj zgradi a i ja sam vidjela bih pok. ĆZ kako bi žurila kod pokojne CZ a pokojna CZ je živjela na dnu naše ulice br.4 a mi smo živjeli na broju 25. Sjećam se da smo slavili rođendane teti CZ i tada bih došla pokojna ĆZ njen suprug pokojni VZ. dok nije preminuo. Gospodin IZ mi nije poznat da nikad ga nije vidjela u stanu od obitelji AZ. Nije mi ništa poznato o kupoprodaji stana. Poznato mi je da je sačinjen Ugovor o doživotnom uzdržavanju a to sam sve saznala iz kazivanja pokojne ĆZ. Ona mi je pokazivala ugovore a slabo pamtim datume pa o tome ne treba nešto iskazivati. O pokojnoj GZ i VZ za života nije nitko skrbio osim pokojne CZ. Ne samo da je o pokojnoj ĆZ skrbila pok. CZ također je i njena obitelj vodila brigu o pokojnoj ĆZ i svi mi susjedi i prijatelji. Punomoćnik tužitelja pita svjedoka koliko često je posjećivala ĆZ i VZ svjedok odgovara da je posjećivala pokojnu AZ kada joj je preminuo suprug i kada joj je nešto trebalo a njen suprug joj je više o tome pomagao a ja ako bi joj nešto trebalo kupiti. Na daljnji upit pun. tužitelja gdje je viđala pok. VZ svjedok odgovara da ga je viđala kod pok. CZ. Pun. tužitelja pita da li
1 6
poznajete pok. IZ i njegovu suprugu KZ svjedok odgovara ih ne poznaje i da ih je prvi put vidjela u sudnici kada je bila prva rasprava. Tužena ad.1. pita svjedoka gdje su slavili 90 ti rođendan pok. ĆZ svjedok odgovara da su slavili u stanu pok. CZ i da joj je ona napravila tortu. Pun. tuženika ad.2. pita svjedok da li može kazati kojem razdoblju je pok. CZ vodila skrb o pokojnoj ĆZ svjedok odgovara da ne može kazati detalje koliko je pokojna CZ skrbila o pokojnoj ĆZ ali zna da je intenzivno skrbila nakon smrti njenog pokojnog supruga VZ. Na daljnji upit pun. tuženika ad.2. da li je u vrijeme smrti pok. supruga pok. ĆZ bila u mirovini svjedok odgovara da je bila u mirovini pk. ĆZ je skromno živjela ali mislim da joj je pok. CZ financijski pomagala. Na daljnji upit pun. tuženik ad.2. da li je svjedoku poznato na koji način je otkupljen predmetni stan svjedok odgovara da joj nije poznato. Na daljnji upit pun. tuženika ad.2. da li je ikada ĆZ govorila joj da bi pok. IZ financijski pomagao pok. VZ svjedok odgovara da nije iz razloga što je ona imala neku ušteđevinu i svoju mirovinu i zaleđe Zdenkino kada joj je nešto trebalo. Tužena ad.1. da li je ona osobno vidjela na koji je način pok. CZ pomagala pok. ĆZ svjedok odgovara da nije osobno vidjela ali zna da je teta CZ u puno stvari joj pomagala, brinula se o nekim situacijama u stanu što je trebala napraviti i dr.
47.Iz iskaza svjedoka EZ proizlazi živi u susjedstvu Pokojna ĆZ i njen suprug pok. VZ živjeli su u u stanu., o njoj je skrbila CZ, nakon što je preminuo pok. VZ CZ je preselila kod pokojne ĆZ. S obzirom da su supružnici bili starije životne dobi i potrebiti ona im je pružala skrb na način da je kuhala, čistila i sl., po zanimanju je pitur i dolazio je kod pokojne kada je trebalo nešto piturati i popraviti po stanu, dolazio 2-3 puta nedjeljno kada je bio u Splitu ali inače je radio na terenu, sa predmetom spora upoznat je prema kazivanju supruge.. Poznato mu je da je pokojna CZ vršila sva plaćanja za kupovinu spize i svega, a to je sve vidio kada je bio prisutan. pokojna ĆZ bila je u mirovini.
48.Iz iskaza svjedoka ČZ proizlazi na zahtjev pok. IZ i pok [adresa] ili 1992 g. sastavio je Ugovor o doživotnom uzdržavanju. tada u to vrijeme taj Ugovor je trebao biti ovjeren i ovjeren je kod nadležnog upravnog organa Općine Split. Bilo je uobičajeno da odvjetnici koji sastavljaju potvrđuju svoj sastav s utisnutim pečatom na početku Ugovora. Taj ugovor sjećam se da je pogotovo ovaj čl.6 bio uvršten kao potvrda je IZ pomagao i podržavao RZ još prije Ugovora i da mu je dao kao pomoć 7.000 DEM čak misli da je mu je to služilo za otkup ovog stana. Oni su tražili da zaštiti suprugu zato su u čl.7 koju smo osnovali u njenu korist doživotno stanovanje. Nakon smrti VZ treća nasljednica je bila AZ a postojala je i kćer koja je s Hvara njima je predočen u ostavinskom postupku Ugovor i nisu imali primjedbe tako da je ostavinski postupak završio, nikakvih problema nije čuo dok nisu počele parnice u vezi ostavine dopune na koji način je VZ stekao stan, misli da je radio u tadašnji SDK i da ga je od njih otkupio, pok. VZ je tvrdio da je stan njegov i od pok. IZ je dobio 7.000 DEM za otkup stana a koji dio je služio za otkup stana a zaštitio je suprugu kako je ugovoreno u čl.7 Ugovora. Isplatu nije vidio a sve je potvrđeno Ugovorom. Predmetni Ugovor je uknjižio pok. IZ. pok. AZ bila upoznata sa sklapanjem predmetnog ugovora o doživotnom uzdržavanju, nitko nije pravio nikakve probleme niti ona niti suprug. Komunicirali su telefonskim putem a nije bilo nekakvih posebnih pitanja svi su bili zadovoljni, nakon
1 7
smrti pok. supruga nastavila živjeti, nakon toga je nastao problem treće osobe koja je živjela s njom a postojala je i neka parnica u vezi toga jer je NZ ustrajao da bi izbacio tu osobu da bi je spriječio da ona ostane u stanu, zatražio sudsku zaštitu za spriječi tu treću osobu da ostane u stanu budući da je ĆZ bila u visokim starosnim godinama preko 100 godina o tome postoje podaci. Pokojni IZ za života pomagao financijski i uzdržavao pok. VZ i pok. AZ . a što mu je poznato po njegovim riječima s obzirom da je tada u to doba bio odlučno situiran i bio je suvlasnik kafića poviše pjace on i brat po tome zna da je imao novaca, a IZ i VZ su iz istog mjesta porijeklom iz Brusja na Hvaru. AZ nije ušla u ugovor kao uzdržavana osoba svjedok odgovara da ona to nije tražila budući da je bila osigurana s pravom stanovanja i činjenicom o kojoj je govorio VZ da je to njegova imovina, da se je radilo o vlastitoj imovini VZ.
49.Iz iskaza svjedoka ZZ proizlazi da mu je poznato da se pok. NZ brinuo za pokojnog VZ i AZ, dao mu novac za otkup stana prema dogovoru. Pokojni VZ dobio je stan od firme u kojoj je radio. Saznanja o dogovoru ima prema kazivanju IZ. koji je vodio je brigu o po.k supružnicima. Dolazio bi izvršiti popravke u stanu i sve što je bilo potrebno a račun bi podmirio R dolazila je gospođa koju nije poznavao. osim financijske pomoći za otkup stana pok.IZ pomagao je na druge načine, u stanu je nastavila živjeti pok. ĆZ do svoje smrti.
50.Iz iskaza svjedoka GĆ proizlazi da je predstavnik stambene zgrade u [adresa] u kojoj je živio pokojni IZ i njegova obitelj. koji se skrbio o pokojnoj jer ga je viđao kako je dovode, to bilo otprilike 2003.g ili 2004.g. osobno nije poznavao gospođu koju je viđao radilo se o dužem vremenskom periodu godinu.
51.Prema odredbi čl.5 st.3 Zakona o nasljeđivanju Ostavina se sastoji od svega što je bilo ostaviteljevo u trenutku njegove smrti osim onoga što se ne može naslijediti zbog svoje pravne naravi ili po zakonu. No nije ostavina ono što je tuđi udio u zajedničkoj imovini ili što netko u trenutku ostaviteljeve smrti stekne po posebnom pravnom temelju.
52.Prema odredbi članka 277 ZBPO-s imovina koju su bračni drugovi stekli radom za vrijeme trajanja bračne zajednice predstavljala je zajedničku imovinu tj. zajedničko vlasništvo u kojemu suvlasnički dijelovi nisu određeni nego ih je tek potrebno utvrditi sporazumom ili odlukom suda.
53.Pregledom rješenja o nasljeđivanju Općinskog suda u Splitu posl. br. O- 2368/93 od dana 26. srpnja 1994 godine utvrđeno je pok. ŠZ proglašena zakonskim nasljednikom iza smrti pok. supruga VZ, u ostavinskom postupku nije isticala prigovor na sastav i opseg ostavinske imovine. Učinak pravomoćnog rješenja o nasljeđivanju i zapisu propisan je odredbama čl.232 Zakona o nasljeđivanju tako da se smatra da je pravomoćnim rješenjem o nasljeđivanju utvrđeno, između ostalog što je u sastavu ostavine (st.1), a ono što je utvrđeno pravomoćnim rješenjem o nasljeđivanju može pobijati jedino onaj koji je po odredbama ZN-a nije vezan pravomoćnošću rješenja o nasljeđivanju (st.2). Osobe koje su kao stranke sudjelovale u ostavinskoj raspravi su na nju bile uredno osobno pozvane, vezane su pravomoćnim rješenjem o nasljeđivanju (čl.232 st.5 ZN-a), uz
1 8
izuzetke propisane tom odredbom i to a) glede prava koja bi za njih proizlazila iz naknadno pronađene oporuke, b) glede prava čije je utvrđenje ovisilo o tome kako će neko sporno pitanje biti riješeno u parnici ili upravnom postupku na koji ih je ostavinski sud uputio, ili ih je trebalo uputiti, c) ako to pitanje nije bilo riješeno prije pravomoćnosti rješenja o nasljeđivanu, ako su ispunjene pretpostavke pod kojim bi u parničnom postupku mogle zahtijevati ponavljanje postupka.
54.U konkretnom slučaju, glede činjenica na kojima se temelji tužbeni zahtjevi tužitelj se nije pozivao na naknadno pronađenu oporuku niti na pretpostavke za ponavljanje postupka, a pitanje sastava ostavine u ostavinskom postupku uopće nije bilo sporno pa tužitelj nije bio upućen na parnicu, niti su na parnicu radi sastava ostavine trebali biti upućeni, što znači da ovdje nije ostvaren niti izuzetak od vezanosti za pravomoćno rješenje o nasljeđivanju naprijed označen.
55.Prema odredbi čl.579 ZOO-a Ugovorom o doživotnom uzdržavanju obvezuje se jedna strana (davatelj uzdržavanja) da će drugu stranu ili trećeg (primatelja uzdržavanja) uzdržavati do njegove smrti s time da se stjecanje stvari i prava odgađa do smrti primatelja
56.Dakle, u danim okolnostima, pok. ŠZ je sudjelovala u ostavinskom postupku iza smrti pok. supruga, ne osporavajući sastav i opseg ostavine, u smislu čl.232 ZN-a, a nije joj priznato pravo da u parnici pobija ono što je utvrđeno za ostavinu pravomoćnim rješenjem o nasljeđivanju donesenim u tom postupku. U tom smislu tuženik se kao stjecatelj poziva na načelo zaštite povjerenja u zemljišne knjige jer njegova pravo vlasništva temelji se na valjanom pravnom poslu pa ocjenom svih okolnosti konkretnog slučaja zaključuje da, predmetni Ugovor nije ništetan, a rezultat su usuglašene volje stranaka. Nije sporno da primatelj uzdržavanja za života nije postavio zahtjev za raskid tog Ugovora, ne postoji niti jedna pretpostavka za ništetnost predmetnog Ugovora ili pobojnost, pok. prednik tužitelja bio je sposoban za rasuđivanje , Ugovor nije sačinjen pod prijetnjom ili zbog bilo koje druge mane volje, niti postoje razlozi za raskid Ugovora. Prednik tuženika je izvršavao ugovorne obveze, sud nije našao ni u jednom dijelu nemoralno i nepošteno postupanje i isti je valjan s tog osnova,
57.Zemljišno knjižni upis ima svoj učinak samo u slučaju ispunjenja općih i posebnih pretpostavki za uknjižbu propisanih odredbama Zakona o zemljišnim knjigama ("Narodne Novine" broj 91/96,137/99 114/01,100/04,107/07,152/08 i 126/10). Kako je jedna od tih pretpostavki ispunjenja valjanost pravnog posla, stajalište je ovog suda da se u konkretnom slučaju tuženik stekao pravo vlasništva na temelju povjerenja u zemljišne knjige. Tužitelj nije dokazao tužbene navode predmetna nekretnina ne predstavlja bračnu stečevinu ,odnosno suvlasništvo pok. IZ temeljem Ugovora o uzdržavanju svoje pravo uknjižio u zemljišnu knjigu, a u vrijeme donošenja rješenja o nasljeđivanju posl.br. O 2368/93 dana **.**.1994. pok. VZ nije bio vlasnik predmetne nekretnine već pok. IZ temeljem odredbe čl.114 st.1 ZV. Nije osnovan prigovor litispendencije jer stranke nisu dokazale kako je u tijeku postupak po istom činjeničnom i pravnom osnovu te prigovor zastare je je predmet spora utvrđenje prava vlasništva.
58.Prema odredbi čl.125 st.1 i st.2 ZV propisano je kad je više osoba sklopilo s otuđivateljem pravne poslove radi stjecanja vlasništva iste nekretnine vlasništvo će
1 9
steći ona koja je je u dobroj vjeri prva zatražila upis u zemljišnu knjigu ako su ispunjene i sve ostale pretpostavke za stjecanje vlasništva. Brisanje upisa vlasništva iz stavka 1 ovog članka uknjižbu u svoju korist može zahtijevati osoba kojoj je otuđivatelj otuđio nekretninu i predao joj u samostalni posjed ako dokaže da stjecatelj nije postupao u dobroj vjeri. Zahtjev za brisanje može se postaviti u roku od tri godine od upisa čije se brisanje zahtjeva Tužitelj nije dokazao pravni slijed stjecanja a Ugovor na koji se poziva nije ništetan pravni posao pa proizvodi pravne učinke tužitelj nije dokazao tužbene navode, stoga je odlučeno kao u izreci. (čl.219 ZPP-a) Odbijen je prijedlog za izdavanjem privremene mjere jer nisu ispunjene zakonske pretpostavke za izdavanjem iste.
59.Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl.154 st.1 ZPP-a tuženima je priznat trošak sastava odgovora na tužbu od 7.4.2006.g. 500,00 EUR-a, plus PDV-e 625,00 EUR, ročište od 20.03.2025. 550,00 EUR plus PDV-e 687,50 EUR-a, ročište od 16.5.2025. 550,00 EUR-a plus PDV 687,50 EUR-a, podnesak 28.11.2025 550,00 EUR-a plus PDV-e 687,50 EUR-a, ročište 02.12.2025 550,00 EUR-a plus PDV 687,50 EUR-a, podnesak 29.1.2026. 550,00 EUR-a plus PDV 687,50 EUR-a, ročište 30.1.2026. 550,00 EUR-a plus PDV-e 687,50 EUR-a. ukupno 4.750,00 Eura.
U Splitu 19. ožujka 2026 godine
S U D A C
LJILJANA MUSTAPIĆ
PRAVNA POUKA: Protiv ove presude dopuštena je žalba Županijskom sudu Žalba se podnosi putem ovog suda, u tri primjerka, u roku od 15 dana, od dana dostave ovjerenog prijepisa iste. Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje i stranci koja je uredno obaviještena o tom ročištu, a na isto nije pristupila, smatra se da je dostava presude obavljena onog dana kad je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje smatra se da je dostava presude obavljena danom zaprimanja pisanog otpravka iste.
DNA:
- punomoćniku tužitelja,
- punomoćniku tuženika,
- u spis,
