REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Pn-2093/2025-48

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu po sucu toga suda Ivani Marangunić, kao sucu pojedincu, temeljem prijedloga višeg sudskog savjetnika-specijalista Lidije Đogaš Batovanja, u pravnoj stvari tužitelja BF iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Davoru Pavičiću, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Pavičić & partneri, protiv tuženika Grada Zagreba, Zagreb, Trg Stjepana Radića 1, OIB 61817894937, zastupanog po punomoćniku Zoranu Galiću, odvjetniku u Zagrebu, radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 5. veljače 2026. u nazočnosti punomoćnika stranaka, dana 19. ožujka 2026. godine

p r e s u d i o  j e

I Dopušta se preinaka povišenjem tužbenog zahtjeva kako ga je tužitelj postavio podneskom od dana 31. listopada 2025.

II Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 9.135,00 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 27. srpnja 2020. kao dana podnošenja tužbe pa do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta, za tri postotna poena te od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku 15 dana te se nalaže tuženiku naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 3.716,43 eura sa zateznim kamatama od 19. ožujka 2026. kao dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku 15 dana.

III Odbija se tuženik u cijelosti sa zahtjevom za naknadu troška parničnog postupka.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi kako je dana 12. siječnja 2020. u [adresa], u [adresa], stradao kao pješak na način da je pao na nogostupu te se tom prilikom ozlijedio pri tome navodeći kako je stradao zbog neodržavanja i/ili nepropisnog održavanja cesta i površina koje nisu definirane i razvrstane kao javne ceste, a radi se o nerazvrstanim cestama i javnim površinama. Nadalje, tužitelj se poziva na odredbu čl. 3. st. 1. Zakona o lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi (Narodne novine broj 33/01, 60/01, 129/05, 109/07, 125/08, 36/09, 36/09, 150/11, 144/12, 19/13, 137/15, 123/17, 98/19), te čl. 2. st. 1. i čl. 64. st. 1. Zakona o komunalnom gospodarstvu (Narodne novine broj 68/18, 110/18) kojom je propisano kako je održavanje javnih površina i nerazvrstanih cesta u odgovornosti Grada Zagreba koji je ujedno dužan osigurati da se komunalna djelatnost obavlja tako da se spriječi uzrokovanje i nanošenje štete građanima. Tužitelj ističe kako obzirom je tuženik Grad Zagreb propustio ispuniti gore navedenu obvezu, da je time isti dužan tužitelju nadoknaditi nastalu štetu.

2. Nadalje, tužitelj navodi kako je u predmetnom štetnom događaju pretrpio tjelesne ozljede napominjući kako je kod njega kao posljedica ozljeđivanja u predmetnoj nezgodi zaostalo šepanje te ožiljak duljine 15 cm, u predjelu desne natkoljenice, što predstavlja naruženost. Slijedom navedenog, tužitelj potražuje zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje te za tuđu pomoć i njegu, isplatu iznosa od 50.000,00 kn/6.636,14 eura (za pretrpljene fizičke bolove iznos od 10.000,00 kn, za pretrpljeni strah iznos od 10.000,00 kn, za duševne boli zbog smanjenja životnih aktivnosti iznos od 15.000,00 kn, za duševne boli zbog naruženosti iznos od 12.000,00 kn te za tuđu pomoć i njegu iznos od 3.000,00 kn) zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana podnošenja tužbe do isplate.

3. U odgovoru na tužbu tuženik se u cijelosti protivi tužbi i tužbenom zahtjevu, osnovu i visini, osporava nastanak štetnog događaja, ističe prigovor promašene pasivne legitimacije, spori odgovornost te ističe prigovor isključive krivnje tužitelja, osporava uzročno-posljedičnu vezu između štetnog događaja i nastalih ozljeda , protivi se visini svih vidova štete te osporava tijek zakonskih kamata.

4. Nakon prvotno provedenog prvostupanjskog postupka, sud je dana 30. kolovoza 2022. donio presudu pod poslovnim brojem Pn-1900/2020-32 kojom je u točki I. naloženo tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 44.940,00 kn zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 27. srpnja 2020. do isplate uz naknadu troškova postupka tužitelju sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, u točki II. je tužitelj odbijen sa dijelom tužbenog zahtjeva za iznos od 7.735,00 kn, te je u točki III. tuženik odbijen sa zahtjevom za naknadom troškova postupka.

5. Po pravodobno podnesenim žalbama tužitelja i tuženika, Županijsku sud u Osijeku je kao drugostupanjski sud u žalbenom postupku rješenjem poslovni broj Gž -1678/2022-6 od 11. rujna 2025. ukinuo prvostupanjsku presudu i predmet vratio ovom sudu na ponovno suđenje.

6. Nadalje, nakon provedenog medicinskog vještačenja, te nakon izmjena na strani valute i stupanja na snagu Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj (Narodne novine broj 57/22 i 88/22) tužitelj podneskom od dana 31. listopada 2025. potražuje s osnova povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje iznos od 8.400,00 eura, te za tuđu pomoć i njegu iznos od 735,00 eura, odnosno isplatu ukupnog iznosa od 9.135,00 eura zajedno sa zateznim kamatama tekućim od dana podnošenja tužbe pa do isplate, sve uz naknadu troškova postupka zajedno sa pripadajućim kamatama tekućim od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate.

7. Uređenje tužbenog zahtjeva podneskom od 31. listopada 2025. predstavlja preinaku tužbenog zahtjeva u smislu čl. 191. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, 146/25, dalje ZPP), budući je predmetnim podneskom tužitelj povisio tužbeni zahtjev (sa 6.636,14 eura početno zatraženih na 9.135,00 eura). Tuženik se protivio predmetnoj preinaci.

8. Odredbom članka 190. stavka 1. ZPP-a u svezi s odredbom članka 191. stavka 1. istog zakona, određeno je da tužitelj može preinačiti tužbu do zaključenja prethodnog postupka. Kako je u konkretnom predmetu prethodni postupak zaključen dana 9. veljače 2021., što je vidljivo iz zapisnika koji prileži na listu 30-31 spisa, to tužitelj ne bi mogao podneskom od dana 31. listopada 2025. preinačiti tužbeni zahtjev. Odredbom članka 191. stavak 2. ZPP-a predviđena je iznimka takvog pravila prema kojoj bi se tužbeni zahtjev mogao preinačiti ukoliko bi tužitelj zahtijevao iz iste činjenične osnove drugu novčanu svotu zbog okolnosti nastalih nakon podnošenja tužbe, slijedom čega bi preinaka iznimno bila dopuštena ukoliko bi se nakon zaključenja prethodnog postupka ustanovilo postojanje činjenica koje opravdavaju takvu preinaku, a za koje stranke nisu mogle znati ranije bez svoje krivnje, primjerice da je vještak u nalazu i mišljenju ustanovio znatnije odstupanje od činjenica koje se nisu mogle utvrditi temeljem priležeće dokumentacije u spisu, primjerice smanjenje životnih aktivnosti u većem obujmu, zaostalo naruženje i slično. I u takvoj situaciji preinaka ne bi automatizmom bila dopuštena već bi valjalo provesti test razmjernosti, odnosno korisnosti pravne norme o nedopuštanju objektivne preinake tužbe u javnom interesu, kako ne bi došlo do povrede čl. 6. st. 1. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (Narodne novine - Međunarodni ugovori, broj 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06, 2/10).

9. Kako je u konkretnom slučaju u odnosu na naknadno utvrđenu visinu nastale neimovinske i imovinske štete, a što je utvrđeno provedenim medicinskim vještačenjem, došlo do takvog odstupanja, time su utvrđene nove činjenice gdje tužitelj preinaku nije mogao učiniti prije zaključenja prethodnog postupka, pa sud smatra kako je riječ o dopuštenoj iznimci koja bi bila opravdana po provedenom testu razmjernosti, slijedom čega je preinaka tužbenog zahtjeva dopuštena kako je to odlučeno u toč. I. izreke, a budući je evidentno kako stranka za predmetno potraživanje odnosno obujam istog nije mogla znati ranije bez svoje krivnje, odnosno vidljivo je kako je bilo potrebno provesti dokaz medicinskim vještačenjem po ovlaštenom sudskom vještaku kirurgu, obzirom ni sud niti stranke nemaju stručna znanja da bi se navedeno utvrdilo bez navedenog vještačenja. Također, sud ocjenjuje pojedine procesne situacije u parnici u cilju donošenja pravilne i zakonite odluke, pazeći na nužnost pravovremenog pružanja pravne zaštite uz što manji utrošak vremena i dužan je spriječiti one dispozicije koje su same po sebi u suprotnosti sa postojećim pravnim poretkom no i one koje su same po sebi dopuštene, ali imaju za cilj da proizvedu nedopuštene pravne posljedice, odnosno kojima stranke zloupotrebljavaju svoja procesna ovlaštenja, te je temeljem odredbe članka 190. stavaka 1. i 2. ZPP-a sud dopustio preinaku obzirom je to svrhovito za konačno rješenje odnosa među strankama, čime je odlučeno kao pod toč. I. izreke.

10. Tijekom postupka izvedeni su dokazi uvidom u crno-bijele fotografije sa lista 5, 17- 18 spisa, izjavu sa lista 6 spisa, medicinsku dokumentaciju tužitelja, proveden je dokaz saslušanjem tužitelja kao stranke, dokaz očevidom na mjestu događaja, kao i vještačenjem po stalnom sudskom vještaku dr. Žarku Rašiću. Tužitelj je odustao od prijedloga za provođenjem dokaza saslušanjem svjedokinje EF nakon što je ista ispričala svoj nedolazak na ročište zbog bolesti.

11. Nadalje, sud ističe kako spisu prileži izjava predmetne svjedokinje kao i preslika osobne iskaznice na listu 6-8 spisa, a u kojoj ista navodi kako je dana 11. siječnja 2020. u večernjim satima šetala sa tužiteljem [adresa] te da je tada tužitelj pao zbog oštećenja na nogostupu.

12. Sud nije proveo dokaz pribavom podataka od Zagrebačkog Holdinga, Podružnice Zagrebačke ceste o održavanju mjesta pada obzirom je iz dostavljene fotografije jasno vidljivo oštećenje nogostupa, a što je sud utvrdio i provedenim očevidom na licu mjesta štetnog događaja, pa je time jasno vidljiv i propust održavanja javnih površina.

13. Na temelju provedenog dokaznog postupka, cijeneći sve provedene dokaze sukladno čl. 8. ZPP-a, u njihovoj ukupnosti i svaki zasebno, ovaj sud smatra tužbeni zahtjev osnovanim kao pod toč. II. izreke.

14. Među strankama je sporna pasivna legitimacija, osnov i visina, nastanak štetnog događaja, odgovornost za štetni događaj kao i uzročno-posljedična veza između štetnog događaja i nastalih ozljeda te tijek zakonskih kamata.

15. Na navedenu okolnost utvrđenja nastanka štetnog događaja, odgovornosti kao i postojanja uzročno-posljedične veze između štetnog događaja i nastalih ozljeda sud je proveo dokaz saslušanjem tužitelja kao stranke, kao i dokaz očevidom na licu mjesta.

16. Iz iskaza tužitelja proizlazi da se na dan štetnog događaja tužitelj kretao pločnikom u [adresa] zajedno sa EF, te se sjeća da je bilo dosta hladno. Oštećenja na pločniku nije vidio jer je bio skoncentriran na svog sugovornika i gledao je u nju tijekom razgovora i šetnje. U jednom trenutku tužitelj je stao desnom nogom u navedeno oštećenje, koje prethodno nije vidio te je osjetio da pada, skvrčio je koljena u svrhu amortizacije pada te se u konačnici, koliko se sjeća , dočekao na ruke. Pri padu je čuo kao da je nešto puklo, no poslije pada tužitelj se sam pregledao te je imao dojam da ga ništa ne boli. EF je pomogla tužitelju da se pridigne te je potom otišao kući sa suprugom koja je došla po njega autom. Slijedeći dan je osjećao bolove i potom je sa suprugom otišao na Traumatologiju u Draškovićevu. Nakon pada pogledao je o čemu se radi pa je utvrdio da je na pločniku bilo oštećenje u obliku dvije rupe, promjera cca 20 cm i dubine 7 cm. Vidio je i da se radi o nešto starijem oštećenju budući je u rupi bila vidljiva i izrasla trava. Ulična lampa je bila upaljena, a pločnik je bio suh. Tužitelj je nosio tenisice , a u rukama nije ništa imao. Nadalje, nakon štetnog događaja tužitelju je bila potrebna tuđa pomoć i njega koju mu je pružala supruga, a povremeno i djeca te je ista bila potrebna dok mu je noga bila imobilizirana 40 dana, i to u vidu pomoći za osobnu higijenu i ostalo. Nakon tog razdoblja, tužitelj se trudio što više kretati sam. Osjeća tegobe i danas i to kada mu koljeno otekne, pod određenim opterećenjima. Nadalje je istaknuo kako mu je na mjestu ozljeđivanja zaostao ožiljak. Pojašnjava kako je i hod nešto drugačiji, da se ne osjeća sigurnim kao prije i da opterećenje stavlja više na kukove time što se više oslanja na drugu nogu. Tužitelj je iskazao da je tog dana bila dobra vidljivost, normalna za taj dio večeri. Pojašnjava kako se nije kretao navedenim putem uobičajeno odnosno da je prethodno tu prošao možda dva puta. Navedeni događaj nije nitko treći vidio, a iskazuje da je oštećenje mogao zaobići da ga je vidio.

17. Na provedenom očevidu dana 20. rujna 2021. sudska komisija je pristupila na mjesto očevida, cca 100 m od Crkve rođenja Marijina, na pola puta za skretanje za Jezenička ulica, pored rasvjetnog stupa gdje su vidljiva dva oštećenja u vidu dva udubljenja na nogostupu identične kao na fotografijama sa lista 5 spisa. Tužitelj je pokazao kako je predmetni štetni događaj nastao kada je isti zakoračio u drugu rupu, dubine cca 5 cm i duljine 20-tak cm te tom prilikom pao na tlo na desnu nogu i koljeno. Nadalje punomoćnik tužitelja je zajedno sa sudskom komisijom izvršio neposredan uvid u predmetna oštećenja te je sud utvrdio kako su ista obrasla u travi i korovu što je punomoćnik tužitelja fotografirao te se obvezao predmetne fotografije dostaviti u spis .

18. Iskaz tužitelja sud je prihvatio kao logičan i životno uvjerljiv te suglasan sa sadržajem medicinske dokumentacije u kojoj je navedeno da je tužitelj zadobio ozljedu puknuća tetive desnog kvadricepsa, te su sukladni sa sadržajem fotografije i utvrđenja prilikom očevida na mjestu događaja kada je utvrđeno da je golim okom vidljivo i oštećenje koje je još uvijek prisutno na predmetnom dijelu pločnika i odgovara izgledu oštećenja koje je na fotografiji s lista 5 spisa, a koja je dostavljena u spis uz tužbu. Nadalje, sud ukazuje kako i u izjavi sa lista 6 spisa, sastavljenoj po EF, ista navodi kako je bila neposrednim svjedokom pada tužitelja na opisani način tužbi, a koju izjavu tuženik nije osporavao tijekom postupka.

19. Nadalje, uvidom u nalaz i anamnezu KBC Sestre Milosrdnice, Klinika za traumatologiju od dana 12. siječnja 2020. sud je utvrdio kako je vidljivo da je tužitelj došao dan nakon ozljede u jutarnjim satima pri čemu u nalazu stoji naznaka da se ozlijedio prethodni dan u večernjim satima, da je razlog dolaska pad na cesti i ozljeda desne noge te je dijagnosticirana ozljeda mišića i tetive u području kuka i bedra.

20. Slijedom navedenog, iz provedenog očevida te iskaza tužitelja kao i priležeće medicinske dokumentacije tužitelja proizlazi da je do štetnog događaja došlo na nogostupu u [adresa], u [adresa], a na kojem dijelu pločnika su se nalazila dva oštećenja u vidu dva udubljenja pri čemu je tužitelj u trenutku štetnog događaja zakoračio u oštećenje dubine cca 5 cm i duljine 20-tak cm pri čemu je došlo do nestabilnosti noge tužitelja, a što je sud utvrdio i provedenim očevidom na licu mjesta.

21. U odnosu na prigovor tuženika vezano za lokaciju predmetnog štetnog događaja, sud ukazuje kako je u tužbi jasno specificirano mjesto pada u samom opisu štetnog događaja, spisu je priložena i fotografija mjesta, te je navedeno utvrđeno i iz iskaza tužitelja kao i provedenim očevidom te je time jasno određena mikrolokacija pada tužitelja na nogostupu na adresi u [adresa], u [adresa].

22. U odnosu na osporenu uzročno-posljedičnu vezu između predmetnog štetnog događaja i zadobivenih ozljeda tužitelja, a obzirom iz nalaza od 12. siječnja 2020., kao i ostale priležeće medicinske dokumentacije, evidentno proizlazi kako je do ozljede desne noge došlo uslijed pada na cesti na dan štetnog događaja gdje je za istaknuti i kako je sam vještak u nalazu i mišljenju istaknuo kako je tužitelj u navedenom štetnom događaju zadobio puknuće tetive desnog kvadricepsa.

23. Uzgred valja istaknuti kako medicinska dokumentacija predstavlja javnu ispravu u skladu s čl. 230. st. 1. i 2. ZPP-a te kao takva dokazuje ono što se u njoj potvrđuje odnosno određuje, pa tako i postojanje uzročno-posljedične veze u konkretnoj pravnoj stvari. Sukladno st. 3. citiranog članka dopušteno je dokazivati da su u javnoj ispravi neistinito utvrđene činjenice ili da je isprava nepravilno sastavljena, a što tuženik tijekom postupka u smislu čl. 219. st. 1. ZPP-a nije učinio, niti je predložio izvođenje dokaza na navedenu okolnost.

24. U odnosu na prigovor promašene pasivne legitimacije sud je izvršio uvid u Ugovor o realizaciji Programa održavanja komunalne infrastrukture na području Grada Zagreba u 2020. - redovno održavanje nerazvrstanih cesta u 2020. te je sud utvrdio kako je predmetni ugovor sklopljen između Grada Zagreba i Zagrebačkog holdinga d.o.o., Podružnica Zagrebačke ceste, gdje se prema čl. 1. određuju poslovi i radovi održavanja građevina i uređaja javne namjene, javnih prometnih površina, izvanrednog održavanja nerazvrstanih cesta te održavanja javne rasvjete, a da će predmetna potrebna sredstva biti pribavljena od strane Grada Zagreba, kao i da navedeno vrijedi za razdoblje od 1. siječnja 2020. do 31. prosinca 2020.

25. Sud nadalje ističe kako je odredbom čl. 98. Zakona o cestama (Narodne novine broj 92/14, 110/19, 144/21, 114/22 i 4/23) određeno kako su nerazvrstane ceste, ceste koje se koriste za promet vozilima i koje svatko može slobodno koristiti na način i pod uvjetima određenim navedenim Zakonom i drugim propisima, a koje nisu razvrstane kao javne ceste i to posebice ceste koje su na području gradova s više od 35.000,00 stanovnika te gradova koji su sjedišta županija bili razvrstane u javne ceste Odlukom o razvrstavanju javnih cesta u državne ceste, županijske ceste i lokalne ceste (Narodne novine broj 54/08., 122/08., 13/09., 104/09 i 17/10), potom ceste koje povezuju naselja, koje povezuju područja unutar gradova i naselja, terminali i okretišta vozila javnog prijevoza, pristupne ceste do stambenih, poslovnih, gospodarskih i drugih građevina, druge ceste na području naselja i gradova. Nadalje čl. 100. citiranog Zakona nerazvrstane ceste čine cestovna građevina, nogostup, biciklističke staze te sve prometne i druge površine na pripadajućem zemljištu.

26. Čl. 107. st. 1. Zakona o cestama propisano je kako se upravljanje, građenje i održavanje nerazvrstanih cesta obavlja na način propisan za obavljanje komunalnih djelatnosti sukladno propisima kojima se uređuje komunalno gospodarstvo, dok je čl. 109. st. 1. istog Zakona propisano da jedinica lokalne samouprave uređuje vrste, opseg i rokove izvođenja radova redovitom i izvanrednom održavanju nerazvrstanih cesta te kontrolu i nadzor nad izvođenjem tih radova.

27. Nadalje, prema odredbama čl. 3. st. 1. Zakona o lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi (Narodne novine broj 33/01, 60/01, 129/05, 109/07, 125/08, 36/09, 36/09, 150/11, 144/12, 19/13, 137/15, 123/17, 98/19), te čl. 2. st. 1. i čl. 64. st. 1. Zakona o komunalnom gospodarstvu (Narodne novine broj 68/18, 110/18, 32/20, dalje ZKG) održavanje javnih prometnih površina i nerazvrstanih cesta spada u komunalnu djelatnost koja se obavlja kao javna služba u djelokrugu jedinica lokalne samouprave.

28. Mrežu nerazvrstanih cesta na području Grada Zagreba čine: ulice, seoski i poljski putovi, te druge nerazvrstane javne prometne površine na kojima se odvija promet. Drugim nerazvrstanim javnim prometnim površinama, u smislu ove odluke, smatraju se površine za promet u mirovanju koje se nalaze u sastavu nerazvrstane ceste - parkirališta, nogostupi, pješačke staze, pješački trgovi, javna stubišta, terminali i okretišta za vozila javnoga gradskog prijevoza putnika, pristupne ceste do industrijskih i drugih objekata što se koriste i za javni promet i slično.

29. Nadalje, za istaknuti je kako je Grad Zagreb zadužen za održavanje nogostupa na kojem se dogodio štetni događaj, a iz razloga što je obavljanje komunalne djelatnosti u djelokrugu jedinica lokalne samouprave, što proizlazi iz odredbi čl. 2., 21. i 27. Zakona o komunalnom gospodarstvu, koji propisujući način obavljanja komunalne djelatnosti uređuje da komunalnu djelatnost mogu obavljati; trgovačko društvo koje osniva jedinica lokalne samouprave, javna ustanova koju osniva jedinica lokalne samouprave, služba – vlastiti pogon, koju osniva jedinica lokalne samouprave ili pravna i fizička osoba na temelju ugovora o koncesiji te pravna i fizička osoba na temelju ugovora o povjeravanju komunalnih poslova.

30. Nastavno, valja istaknuti kako se prenošenjem obavljanja pojedinih komunalnih djelatnosti na druge osobe bilo pravne ili fizičke, tuženik ne oslobađa obveze vršenja nadzora i poduzimanja mjera radi osiguravanja pravilnog djelovanja tih osoba, a ne oslobađa se niti od odgovornosti za štetu koja nastane radi propusta u njihovom radu, iz čega proizlazi kako je upravo tuženik dužan osigurati da se komunalna djelatnost obavlja tako da se spriječi uzrokovanje i nanošenje štete građanima, što je isti propustio učiniti neadekvatnim održavanjem površine čije je održavanje u njegovoj nadležnosti.

31. Odredbom čl. 3. ZKG-a utvrđuje se područje komunalnih djelatnosti pa se utvrđuje da su komunalne djelatnosti u smislu navedenog zakona između ostalih: održavanje javnih površina i održavanje nerazvrstanih cesta te da se pod održavanjem javnih površina naročito razumijeva održavanje javnih zelenih površina, pješačkih staza, pješačkih zona, otvorenih odvodnih kanala, trgova, parkova, dječjih igrališta i javnih prometnih površina, te dijelova javnih cesta koje prolaze kroz naselje, kad se ti dijelovi ne održavaju kao javne ceste prema posebnom Zakonu. Odredbom čl. 4. ZKG -a određuje se da komunalne djelatnosti mogu obavljati: trgovačko društvo koje osniva jedinica lokalne samouprave, javna ustanova koju osniva jedinica lokalne samouprave, služba -vlastiti pogon koji osniva jedinica lokalne samouprave, pravna i fizička osoba na temelju ugovora o koncesiji te pravna i fizička osoba na temelju ugovora o povjeravanju komunalnih poslova. Nadalje odredbom čl. 58. ZKG-a određuje se da se sredstva za obavljanje komunalnih djelatnosti osiguravaju, između ostalog, iz proračuna jedinice lokalne samouprave, dok je odredbom čl. 91. st. 2. ZKG-a određeno kako je komunalna naknada prihod proračuna jedinice lokalne samouprave te da su sredstva komunalne naknade namijenjena financiranju obavljanja komunalnih djelatnosti,a to sud sukladno čl. 22. ZKG- a održavanje nerazvrstanih cesta, održavanje javnih površina na kojima nije dopušten promet motornim vozilima, održavanje građevina javne odvodnje oborinskih voda, održavanje javnih zelenih površina, održavanje građevina, uređaja i predmeta javne namjene, održavanje groblja i krematorija unutar groblja, održavanje čistoće javnih površina te održavanje javne rasvjete.

32. Nadalje sud ukazuje kako je tuženik dužan osigurati da se komunalna djelatnost obavlja tako da se spriječi prouzročenje i nanošenje štete građanima. Prenošenjem obavljanja pojedinih komunalnih djelatnosti na druge osobe, on se ne oslobađa obveze nadzora i poduzimanja mjera radi osiguravanja pravilnog djelovanja tih osoba, a ne oslobađa se ni odgovornosti za štetu koja nastane zbog propusta u njihovu radu. Sud ovdje ukazuje da je upravo tuženik kao jedinica lokalne samouprave, a temeljem odredbi ZKG-a dužan osigurati trajno i kvalitetno obavljanje komunalnih djelatnosti.

33. Prema tome, tuženik je dužan osigurati da komunalne i druge službe od općeg interesa tako funkcioniraju da se zaštite prava i imovina građana, kao i da se spriječi nanošenje štete, a eventualno prenošenje obveze održavanja javnih prometnih površina na neko trgovačko društvo ne oslobađa ga odgovornosti za štetu koja nastane zbog propusta u njihovom održavanju jer je, dakle, bio dužan preko svojih inspekcijskih i drugih tijela nadzirati djelovanje pojedinih službi od javnog interesa i poduzeti mjere kojima se osigurava njihovo djelovanje.

34. Slijedom navedenog, a obzirom se štetni događaj dogodio na nogostupu/pločniku u [adresa], u [adresa], koji predstavlja javnu prometnu površinu u smislu odredbe čl. 3. i 22. ZKG-a, dužnost je Grada Zagreba, ovdje tuženika, održavati istu slijedom čega je isti u predmetnoj pravnoj stvari legitimiran pa sud prigovor pasivne legitimacije u cijelosti smatra neosnovanim.

35. U odnosu na istaknuti prigovor odgovornosti odnosno eventualnog doprinosa tužitelja štetnom događaju, sud ukazuje na odredbu članka 1092. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23; dalje ZOO) kako je oštećenik koji je pridonio da šteta nastane ili da bude veća nego što bi inače bila ima pravo samo na razmjerno sniženu naknadu čime je navedenom odredbom određeno kako oštećenik može svojim radnjama ili propuštanjima pridonijeti nastanku štete pa će s obzirom na stupanj odgovornosti sudjelovati u snošenju posljedica te štete u cijelosti ili djelomično.

36. Prema čl. 1067. st. 1. i 2. ZOO-a osoba koja odgovara za štetu po načelu objektivne odgovornosti, vlasnik, a utvrđeno je kako se predmetni štetni događaj zbio na javnoj površini čije održavanje u nadležnosti tuženika te koje površine je isti dužan održavati sukladno čl. 3. ZKG-a, može se osloboditi odgovornosti samo ako dokaže da je šteta nastala uslijed više sile ili isključivom radnjom oštećenika ili radnjom treće osobe koja se nije mogla predvidjeti i čije posljedice se nisu mogle izbjeći ili otkloniti, dok je st. 3. istog članka propisano da se vlasnik oslobađa odgovornosti djelomično ako je oštećenik djelomično pridonio nastanku štete.

37. U konkretnom slučaju nema mjesta zaključku da je predmetni pad tužitel ja, odnosno da je predmetna šteta nastala od nekog uzroka koji bi se nalazio izvan same te stvari.

38. Kako je u postupku utvrđeno da je do štetnog događaja došlo zbog oštećenja nogostupa u Zagrebu, odnosno da je isto posljedica neodržavanja javne površine u smislu popravljanja oštećenja, koje oštećenje u vidu udubljenja tužitelj nije uočio zbog koncentracije pažnje na kretanje pločnikom i na svog sugovornika, uz napomenu kako se ne radi o mjestu na kojem se tužitelj često kretao već isti navodi da je navedenim putem prethodno prošao možda dva puta, kao i da se radilo o noćnim satima kada je osvjetljenje ulične rasvjete, te takvo oštećenje za pješaka predstavlja iznenađenje, čime tužitelj uslijed koncentracije na hod i sugovornika koji se nalazio uz tužitelja (uz napomenu kako pješaci koji se kreću navedenim nogostupom nisu dužni pretpostaviti da na navedenom nogostupu postoje bilo kakva oštećenja, upravo suprotno, za očekivati je da je navedena površina namijenjena za kretanje pješaka uredna i funkcionalna za slobodno kretanje osoba i stvari kao i da je redovno održavana), nije uspio izbjeći oštećenje pa time i pad uslijed gubitka ravnoteže noge kojom je stao u predmetno udubljenje, odnosno oštećenje. Utvrđeno je i da je tužitelj naišao na predmetno oštećenje krećući se pri tome normalnim hodom, pojačane pažnje na ostale sudionike u prometu uz napomenu kako tužitelj u trenutku štetnog događaja nije nosio nikakav teret te su mu ruke bile slobodne u predmetnom kretanju. Nadalje, sud ukazuje kako tuženik ničime nije dokazao da je predmetni pješački prijelaz bio bez oštećenja niti da je isto u cijelosti adekvatno sanirano, a upravo je na istom teret dokaza da je da oštećenja kao takvog nije niti bilo, sve u smislu čl. 219. st. 1. ZPP-a. Sud nadalje ukazuje kako je i na dan provedenog očevida, sud utvrdio kako na predmetnom mjestu štetnog događaja navedeno oštećenje i dalje nije sanirano, te da je obzirom na protek vremena vidljivo kako je unutar oštećenja počeo rasti i korov te trava čime se ukazuje kako se radi o dugogodišnjem nemaru na strani tuženika, te o potencijalnoj opasnosti za druge pješake koji se kreću predmetnom dionicom pločnika na gore navedenoj adresi.

39. Obzirom na navedeno uzimajući u obzir da se radi o oštećenju na pločniku koje nije za očekivati te isto predstavlja iznenađenje za pješaka, a radi se o pješaku, ovdje tužitelju, koji se predmetnim mjestom prethodno kretao svega 1 ili 2 puta te mu isto time nije poznato uz napomenu kako se tužitelj kretao normalnim korakom, u prikladnoj obući bez nošenja ikakvog tereta u rukama, u noćnim satima (godišnje doba – zima) čime je i vidljivost smanjena, budući se radi samo o rasvjeti ulične svjetiljke, te sporno mjesto oštećenja nogostupa u trenutku nastanka štetnog događaja propustom upravo tuženika nije bilo odgovarajuće osvijetljeno ili obilježeno niti je na bilo koji način postojalo upozorenje o istome, pa u tom smislu doista nije dokazano u ukupnosti utvrđenih okolnosti, u čemu bi se očitovao eventualni doprinos tužitelja nastanku štete , sud smatra kako tužitelj na opisani način ničime nije doprinio nastanku štetnog događaja čime nema mjesta primjeni odredbe čl. 1092. st. 1. ZOO-a.

40. Nadalje, sud je proveo i dokaz medicinskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku dr. Žarku Rašiću iz čijeg nalaza i mišljenja proizlazi kako je tužitelj u navedenom štetnom događaju zadobio ozljedu puknuća tetive desnog kvadricepsa, da je pregledan nakon predmetnog štetnog događaja 12. siječnja 2020. te zaprimljen na bolničko liječenje od 12. siječnja 2020. do 17. siječnja 2020. Nadalje vještak navodi kako je nakon toga učinjen i operativni zahvat radi sanacije predmetne ozljede te je potom tužitelj otpušten na kućnu njegu. Vještak navodi kako je tužitelj proveo redovne kontrole ortopeda, fizijatra te da je proveo ordiniranu fizikalnu terapiju. Vještak navodi kako je liječenje završeno odnosno stanje stabilizirano nakon provedene fizikalne terapije i kontrolnog pregleda fizijatra 18. lipnja 2020.

41. Nadalje liječnik navodi kako je tužitelj pretrpio bolove jakog intenziteta, trajnog karaktera sumarno 3 dana, srednjeg intenziteta trajnog karaktera sumarno 14 dana, te bolove slabijeg intenziteta trajnog karaktera sumarno tijekom 45 dana. Povremeni bolovi manjeg intenziteta iskazani su kroz smanjenje životnih aktivnosti. U odnosu na pretrpljeni strah vještak navodi kako je tužitelj pretrpio tzv. primarni strah koji se javlja u samoj situaciji neposredne životne ugroženosti i istovremenog ozljeđivanja koji je bio jačeg intenziteta i kraćeg trajanja. Potom u odnosu na sekundarni strah tj. strah koji nastaje uslijed tjelesnih ozljeda i mogućih posljedica i komplikacija koji je prema mišljenju vještaka bio jačeg intenziteta u trajanju od kumulativno 2 dana, srednjeg intenziteta u trajanju od kumulativno 8 dana, te manjeg intenziteta u trajanju od kumulativno 20 dana. Nadalje, vještak navodi kako je navedena ozljeda desnog kvadricepsa kod tužitelja dovela do trajnog smanjenja životnih aktivnosti od 10%, a koje se očituje u oslabljenoj mišićnoj snazi desne natkoljenice koja je hipotrofična tj. manjeg opsega u srednjem dijelu u odnosu na lijevu natkoljenicu, otežanom izvođenju čučnja i klečanja, ograničenoj pokretljivosti desnog koljena, te povremenim bolovima prilikom dužeg stajanja, hodanja, otežanog penjanja po stepenicama te po ljestvama. Također navodi kako je nakon predmetnog štetnog događaja i napuštanja bolničkog liječenja tužitelju bila potrebna tuđa nestručna pomoć u trajanju sumarno 7 dana po 3 sata dnevno, 42 dana po 2 sata dnevno, te još 42 dana po 1 sat dnevno za uobičajene kućanske poslove, pomoć pri odlasku u trgovinu i sl. Isto tako vještak navodi kako opisani ožiljak dužine oko 15 cm u području desnog koljena te blago šepanje koje je vidljivo kada tužitelj hoda, predstavljaju naruženje srednjeg stupnja uz napomenu da je predmetni ožiljak povremeno vidljiv i to kada tužitelj ne nosi duge hlače.

42. Tuženik je podneskom od 28. prosinca 2021. prigovorio predmetnom nalazu i mišljenju, slijedom čega je sud proveo dokaz usmenim obrazloženjem vještaka na glavnoj raspravi.

43. Vještak na ročištu dana 6. lipnja 2022. navodi da su u nalazu ortopeda od 1. lipnja 2020. kretnje u desnom koljenu opisane u punom opsegu uz preporuku daljnje fizikalne terapije. Navodi da je u nalazu fizijatra od 18. lipnja 2020. opisana ograničena pokretljivost desnog koljena, potom pojašnjava da se kod tužitelja radi o ograničenoj pokretljivosti do 1/3 punog opsega pokreta. Također navodi da u dokumentaciji nema naznake da tužitelj trajno šepa, ali da je na kliničkom pregledu tužitelja utvrđena pokretljivost desnog koljena, opisan ožiljak u području desne noge, utvrđen opseg desne natkoljenice te da je između ostalog, tužitelj kod vještaka hodao kroz ordinaciju u nekoliko navrata, a također promatran je i hod kod dolaska i odlaska sa pregleda te je sukladno tome i navedeno da tužitelj pri hodu šepa. Trajan intenzitet bolova i straha procijenjen je sukladno samoj težini ozljede i tijeku liječenja obzirom je tužitelj operiran te je praćen i tijek oporavka funkcije desnog koljena. To su parametri koji su utjecali na procjenu trajanja i intenziteta bolova kao i trajanja intenziteta straha, a navedeni opseg straha nije zahtijevao liječenje po psihijatru, psihologu ili psihoterapeutu. Pri procjeni trajnog smanjenja životnih aktivnosti uzeta je u obzir funkcija desnog koljena kao posljedica puknuća tetive četveroglavog mišića, dakle glavnog mišića prednje strane desne natkoljenice, te oslabljena muskulatura desne natkoljenice te navodi kako su to elementi koji su utjecali na procjenu trajnog smanjenja životnih aktivnosti. Vještak navodi da se pri procjeni smanjenja životnih aktivnosti rukovodio kliničkom pokretljivosti samog desnog koljena zgloba kao i funkciji navedenog zgloba, a upoznat je sa većim brojem različitih orijentacijskih tablica gdje postoje različiti postoci za procjenu smanjenja životnih aktivnosti. Ožiljak je vidljiv povremeno kada ne nosi duge hlače, a blago šepanje je vidljivo kada tužitelj hoda, što je navedeno u pisanom nalazu i mišljenju.

44. Tuženik je nakon usmenog obrazloženja vještaka naveo kako ostaje kod istaknutih prigovora iako je medicinski vještak sve prigovore tuženika otklonio svojim usmenim očitovanjem na raspravi održanoj dana 6. lipnja 2022., a na paušalnost tuženikovih prigovora ukazuje i činjenica da nije predložio provođenje novog medicinskog vještačenja. Tužitelj predmetnom nalazu i mišljenju nije prigovarao.

45. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje vještaka dr. Žarka Rašića obzirom je isti sačinjen stručno i obrazloženo, u skladu s pravilima medicinske struke, te se isti temelji na medicinskoj dokumentaciji i osobnom pregledu tužitelja.

46. Naime, vještak je detaljno opisao ozljede koje je tužitelj zadobio nalazeći uporište za ocjenu istih u medicinskoj dokumentaciji te je na temelju nedvojbeno utvrđenih ozljeda dao ocjenu fizičkih bolova, straha, duševnih boli zbog smanjena životnih aktivnosti kao i zaostalog naruženja i tuđe pomoći i njege, slijedom čega je predmetno vještačenje u cijelosti objektivno i prihvatljivo. Osim toga, za istaknuti je kako provedenim medicinskim vještačenjem nedvojbeno proizlazi i uzročno-posljedična veza između predmetnog štetnog događaja i zadobivene ozljede te proizašlih posljedica iz iste.

47. Nadalje, obzirom je povrijeđeno pravo osobnosti tužitelja na tjelesno i duševno zdravlje, istom je nastala neimovinska šteta u smislu čl. 19. st. 2. u svezi s čl. 1046. ZOO - a.

48. Utvrđena težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju dosuđenje pravične novčane naknade za neimovinsku štetu čl. 1100. st. 1. ZOO -a. Naime, u slučaju kumulacije više povreda prava osobnosti, kao što su u konkretnom slučaju pravo na tjelesno i pravo na duševno zdravlje, za tako međusobno povezane i isprepletene oblike tih povreda, ukazuje se opravdanim dosuditi jedan iznos pravične novčane naknade za sve utvrđene oblike neimovinske štete. Sud je raspravljao i utvrdio činjenice koje je tužitelj naveo u tužbi: fizičke bolove, strah te duševne boli zbog smanjenja životnih aktivnosti i zaostalog naruženja (utvrđeno po vještaku i kojem utvrđenju tuženik nije prigovarao već je prigovarao na odmjerenu ocjenu trajnih posljedica od 10%) , budući su one u smislu odredbe čl. 1100. st. 1. ZOO-a kriteriji (mjerila), odnosno kvalifikatorne okolnosti, koje utječu na visinu pravične novčane naknade za pretrpljenu neimovinsku štetu.

49. Naime, kada je riječ o dosuđenju pravične novčane naknade neimovinske štete, za istaknuti je da pravična novčana naknada nema samo kompenzacijsku već i satisfakcijsku funkciju, gdje su navedene funkcije pravične novčane naknade fokusirane na oštećenika i potrebu da se on barem približno dovede u stanje u kojem je bio prije poduzimanja štetne radnje i nastupanja njezinih štetnih posljedica. Za istaknuti je kako je tužitelj nedvojbeno bio sudionikom predmetnog štetnog događaja, da je isti zadobio tjelesnu ozljedu pobliže opisanu u priležećoj medicinskoj dokumentaciji, da je zbog navedene ozljede tužitelj bio podvrgnut i operativnom zahvatu, kao i da je kod istog iza navedene ozljede zaostalo naruženje u vidu blagog šepanja pri hodu kao i u vidu ožiljka povremeno vidljivog drugima te koja ozljeda je dovela i do smanjenja životnih aktivnosti od 10%, te da je za predmetni štetni događaj isključivo odgovoran tuženik, kao i da su zadobivene ozljede zahtijevale od tužitelja mirovanje i primjenu adekvatnog liječenja kako bi došao u stanje u kojem je bio prije nastupanja štetnih posljedica predmetnog događaja, odnosno prije zadobivene ozljede, pretrpljenog straha i fizičkih bolova kao i zaostalih trajnih posljedica te zaostalog naruženja.

50. Uzimajući u obzir sve navedene činjenice, a posebice vrstu ozljede, trajanje i intenzitet fizičkih bolova, pretrpljeni strah, zaostale trajne posljedice i zaostalo naruženje, prema utvrđenju vještaka dr. Žarka Rašića, a čiji je nalaz i mišljenje sud u cijelosti prihvatio kako je to prethodno pojašnjeno, te neugodnosti koje je tužitelj trpio tijekom liječenja, kao i trajanje i intenzitet fizičkih bolova i straha, zaostale trajne posljedice i zaostalo naruženje, to sud smatra kako tužitelju pripada pravo na naknadu štete zbog povrede prava osobnosti u vidu povrede na duševno i tjelesno zdravlje temeljem odredbe čl. 1100. st. 1. i 2. ZOO-a, u ukupnom iznosu od 8.400,00 eura pri čemu sud ukazuje kako je pri određivanju visine pravične novčane naknade uzeo u obzir i promjene u vrijednosti valute Republike Hrvatske uzrokovane inflatornim kretanjima koja su intenzivna posljednjih nekoliko godina, te se koristio i podacima Državnog zavoda za statistiku o stopi inflacije mjerenoj indeksom promjena potrošačkih cijena u odnosu na 2020. od posljednje promjene Orijentacijskih kriterija gdje su se troškovi života u više navrata povisili u svim segmentima, kako u Republici Hrvatskoj tako i u globalnim razmjerima. Sud ističe kako je ove okolnosti uzeo u obzir i kod odmjeravanja visine cijene sata za tuđu nestručnu pomoć.

51. Temeljem čl. 1095. st. 1. ZOO-a, tko drugome nanese tjelesnu ozljedu ili mu naruši zdravlje, dužan je naknaditi mu troškove oko liječenja i druge troškove u vezi s time.

52. Time je sud našao osnovanim tužbeni zahtjev tužitelja s osnova imovinske štete na ime tuđe pomoći i njege u visini od 735,00 eura. Prema odredbama čl. 1089. st. 2. ZOO-a tužitelj ima pravo na naknadu troškova neophodne tuđe pomoći i njege prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke prema neto zaradi osobe koja bi u mjestu u kojem je tuđa pomoć i njega pružana bila sposobna pružiti takvu uslugu. Tužitelj ima pravo na naknadu štete za tuđu pomoć i njegu i onda kada je ta pomoć pružena besplatno, što je ovdje slučaj (tužitelj nije dostavio račun ovlaštene ustanove za pružanje takvih usluga) uz naznaku da se radilo o pružanju tuđe pomoći i njege nakon liječničke obrade te otpusta kući, a po zadobivenim ozljedama.

53. Sud je prema slobodnoj ocjeni, a primjenom čl. 223. ZPP-a i čl. 10. ZPP-a, jer bi svaki drugi način utvrđivanja uzrokovao nerazmjerne troškove, a također bi postupak u ovoj pravnoj stvari bio nepotrebno produžen, imajući u vidu domicil tužitelja i cijenu radne snage koja je sposobna pružiti slične usluge, a sve bez poreznog opterećenja, utvrdio da je cijena jednog sata za pružanje pomoći i njege primjerena u iznosu od 5,00 eura.

54. Iz nalaza i mišljenja utvrđeno je kako je tužitelju bila potrebna tuđa pomoć i njega u trajanju od 147 sati, a koju pomoć su istom pružali ukućani te se ista sastojala u pomoći pri obavljanju osobne higijene, odijevanja, hranjenja, dok je cijenu sata u visini od 5,00 eura utvrdio sud, kako je to prethodno navedeno, to tužitelju, a temeljem čl. 1089. st. 2. ZOO-a u svezi odredbe čl. 223. ZPP-a pripada pravo na iznos naknade štete za tuđu pomoć u visini od 735,00 eura kako je to odlučeno u točki II. izreke.

55. Kako je tužitelj postavljenim tužbenim zahtjevom zatražio isplatu ukupnog iznosa od 9.135,00 eura to je sud istom kako je to prethodno pojašnjeno i dosudio iznos od 9.135,00 eura i to na ime neimovinske štete iznos od 8.400,00 eura te iznos od 735,00 eura na ime imovinske štete za tuđu pomoć i njegu, kako je to odlučeno u točki II. izreke.

56. Odredbom čl. 1103. ZOO-a propisano je da obveza pravične novčane naknade dospijeva danom podnošenja pisanog zahtjeva ili tužbe, osim ako je šteta nastala nakon toga, te s obzirom tužitelj navedenu naknadu potražuje od tog dana, odnosno od dana podnošenja tužbe 27. srpnja 2020., to su tužitelju navedene kamate na dosuđeni iznos neimovinske štete i dosuđene u skladu s traženim, čime je odlučeno kao u točki II. izreke.

57. Zatezne kamate u odnosu na imovinsku štetu u svezi tuđe pomoć i i njege, dosuđene su tužitelju sukladno čl. 1086. ZOO-a, obzirom se prema navedenoj odredbi obveza naknade štete smatra dospjelom od trenutka nastanka štete, a tužitelj predmetni iznos potražuje i od kasnijeg datuma, odnosno od dana podnošenja tužbe 27. srpnja 2020., što je povoljnije za tuženika, čemu je i u tom dijelu valjalo udovoljiti, čime je odlučeno kao u točki II. izreke.

58. Stopa zatezne kamate na dosuđeni iznos utvrđena je sukladno odredbi čl. 29. st. 2. ZOO-a, te odredbi čl. 1. Uredbe o izmjeni Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 156/22) i čl. 1. Zakona o izmjenama i dopunama zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 155/23).

59. Odluka o troškovima, temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a, čl. 155. ZPP-a, Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika rad (Narodne novine broj 148/09, 142/12, 108/14, 126/22, 138/23; dalje Tarifa) te priloženom troškovniku, sve sukladno vrijednosti predmeta spora od 9.135,00 eura dok je stopa zatezne kamate na trošak određena sukladno čl. 29. st. 2. ZOO-a. Tužitelju je tako priznat trošak parničnog postupka u ukupnom iznosu od 3.716,43 eura i to na ime sastava tužbe prema Tbr. 7/1 te podnesaka od 16.10.2020., 23.12.2021., 31.10.2025. prema Tbr. 8/1, za zastupanje po punomoćniku odvjetniku na ročištima dana 9.2.2021., 17.5.2021., 6.6.2022., te očevidu i 5.2.2026. prema Tbr 9/1 za svaku radnju u iznosu od po 200,00 eura, potom za sastav podneska od 19.2.2021. i 13.10.2021. prema Tbr. 8/4 za svaku radnju u iznosu od po 50,00 eura, za sastav žalbe prema Tbr 10/1 u iznosu od 250,00 eura, za sastav odgovora na žalbu prema Tbr 10/6 u iznosu od 200,00 eura , za pristup na ročište za objavu presude prema Tbr 9/3 u iznosu od 100,00 eura , te uz pripadajući PDV 25%, čemu je valjalo pridodati i trošak medicinskog vještačenja u iznosu od 199,08 eura te trošak sudskih pristojbi i to na tužbu u iznosu od 56,41 eura, na presudu u iznosu od 116,40 eura, na žalbu u iznosu od 225,63 eura i na odgovor na žalbu u iznosu od 56,41 eura sve sukladno odredbama Zakona o sudskim pristojbama (Narodne novine broj 74/95, 57/96, 137/02, 125/11, 118/18, 9/21, 51/23), čime je tužitelju ukupno priznat trošak parničnog postupka u iznosu od 3.716,43 eura čime je odlučeno kao pod toč. II. izreke.

60. Tužitelju nije priznat zatraženi trošak za sastav podneska od 29.7.2020., 25.5.2021., 11.11.2021. i 6.9.2022. obzirom se radi o dokazu uplata predujma troškova postupka, a što se dokazuje provjerom u novčane obveze e-spisa svakog pojedinog predmeta ili putem obračunskog lista računovodstva ovog suda, slijedom čega sud predmetni trošak ne smatra nužnim u smislu čl. 155. ZPP-a.

61. Zatezna kamata na trošak određena je sukladno čl. 151. st. 3. ZPP-a.

62. Odluka o trošku tuženika temelji se na čl. 154. st. 1. čime je odlučeno kao u toč. III. izreke.

Zagreb, 19. ožujka 2026.

Sudac:

Ivana Marangunić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka prijepisa iste. Žalba se podnosi pisano u 3 istovjetna primjerka putem ovog suda Županijskom sudu.

DNA:

1. tužitelju po pun. uz sudsku pristojbu na žalbu i odgovor na žalbu

2. tuženiku po pun.

U Zagrebu, dana 19. ožujka 2026. godine

Viši sudski savjetnik-specijalist: Lidija Đogaš Batovanja