Povrv-1188/2025

REPUBLIKA HRVATSKA

Trgovački sud u Zagrebu

Zagreb, Trg Johna Fitzgeralda Kennedyja 11

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu, po sucu Goranu Iskri, u pravnoj stvari tužitelja ODVJETNIČKO DRUŠTVO JAJAŠ & VUKELIĆ d.o.o., OIB 25494057889, Rijeka, Trg 128. brigade hrvatske vojske 4, kojeg zastupa punomoćnica Jelena Jakšić, odvjetnica iz Rijeke, Korzo 32, protiv tuženika OPĆINE RIBNIK, OIB 76454200013, Ribnik, Ribnik 4A, kojeg zastupa punomoćnica Stefana Požgaj, odvjetnica iz Rijeke, Janeza Trdine 1, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 13. veljače 2026. u prisutnosti punomoćnika stranaka, s danom objave 19. ožujka 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Mihaele Grgurić Paušić iz Ogulina, Vladimira Nazora 23, poslovni broj Ovrv-5119/2025 od 12. kolovoza 2025. u dijelu kojim je tuženiku naloženo platiti tužitelju iznos od 4.831,50 eura i naknaditi mu troškove ovršnog postupka u iznosu od 225,00 eura sa zateznim kamatama od 12. kolovoza 2025. do isplate te se u tom dijelu tužbeni zahtjev odbija kao neosnovan.

II. Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Mihaele Grgurić Paušić iz Ogulina, Vladimira Nazora 23, poslovni broj Ovrv-5119/2025 od 12. kolovoza 2025. u dijelu kojim je tuženiku naloženo platiti tužitelju zatezne kamate koje teku na iznos od:

- 2.415,75 eura od 31. kolovoza 2023. do 30. srpnja 2025. po stopi koja se za razdoblje do 29. prosinca 2023. određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena, a za razdoblje od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za osam postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine,

- 2.415,75 eura od 3. rujna 2024. do 30. rujna 2025. po stopi koja se za razdoblje do 29. prosinca 2023. određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena, a za razdoblje od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za osam postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

III. Nalaže se tuženiku platiti tužitelju zatezne kamate koje teku na iznos od 530,19 eura od 18. rujna 2025. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za osam postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

IV. Nalaže se tuženiku platiti tužitelju zatezne kamate koje teku na iznos od 249,40 eura od 18. rujna 2025. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za osam postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

V. Odbija se tužiteljev zahtjev za isplatu zateznih kamata na iznos od 530,19 eura za razdoblje od 31. srpnja 2025. do 17. rujna 2025. i na iznos od 249,40 eura za razdoblje od 31. srpnja 2025. do 17. rujna 2025., kao neosnovan.

VI. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju parnične troškove u iznosu od 675,00

eura u roku od 15 dana.

VII. Odbija se tužiteljev zahtjev za naknadu parničnih troškova u iznosu od 225,00 eura, kao neosnovan.

VIII. Odbija se tuženikov zahtjev za naknadu parničnih troškova u iznosu od 1.247,39 eura, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelj je podnio prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave 14. srpnja 2025. i javni bilježnik je donio rješenje o ovrsi radi naplate tužiteljeve tražbine u iznosu od 4.831,50 eura sa zateznim kamatama i troškovima postupka.

2. Tuženik je podnio prigovor protiv rješenja o ovrsi u kojem je naveo da je tužitelj bio dužan izdavati elektroničke račune jer je korisnik usluge javni naručitelj , a što je tužitelj učinio tek nakon podnošenja prijedloga za ovrhu, 28. srpnja 2025. Navodi da je tuženik dva dana nakon primitka elektroničkih računa, 30. srpnja i 1. kolovoza 2025. podmirio cjelokupnu glavnicu potraživanja i troškove postupka. Osporava potraživanje po osnovi zateznih kamata.

3. Tužitelj je u tijeku postupka naveo da je tuženik platio glavnicu i troškove ovršnog postupka. Navodi da tužitelj ima pravo i na zatezne kamate. Navodi da se Zakon o elektroničkom izdavanju računa u javnoj nabavi ne primjenjuje na ugovore o javnoj nabavi u slučaju kada se radi o uslugama pravnog zastupanja od strane odvjetnika. Navodi da je tuženik zaprimio utužene račune 22. kolovoza 2023. i 26. kolovoza 2024. Navodi da su stranke sklopile ugovor o zastupanju kojim se tužitelj obvezao zastupati tuženika pred HAKOM-om. Navodi da je čl. 9.2. ugovora ugovoreno da tužitelju za izvršene usluge zastupanja pripada naknada, koja se određuje u postotku od ukupnog godišnjeg iznosa koji bude utvrđen s osnove naknade za pravo puta i to u iznosu od 30% (koji ne uključuje PDV). Čl. 9.4. ugovora ugovoreno je da se tuženik obvezuje platiti naknadu tužitelju u roku od 8 dana od dana kada tuženiku naknada od strane infrastrukturnog operatera bude isplaćena na njegov račun.

4. Tuženik je u tijeku postupka naveo da je od početka suradnje stranaka zahtijevano da se računi izdaju u obliku eRačuna te je to bila praksa između stranaka . Navodi da je tužitelj dostavio tuženiku račun koji prethodi utuženim računima u e obliku . Navodi da se prema odredbama Zakona o obveznim odnosima, u obveznim odnosima primjenjuju običaji i praksa koje su stranke međusobno razvile. Navodi da je posljednji račun u fizičkom obliku kojeg je tuženik podmirio izdan u veljači 2022. godine, a nakon toga su svi drugi računi izdani kao eRačuni. Navodi da je tužitelj takvu praksu i naknadno potvrdio time što je utužene račune naknadno izdao u e obliku.

5. U dokaznom postupku sud je pročitao račune (list 13-14, 38-39, 41-42, 68- 71, 82-139, 155-156, 162-163 spisa), potvrde o plaćanju (list 33-36 spisa), e-mail korespondenciju (list 37, 40, 72-73 spisa), rješenje HAKOM-a (list 55-61 spisa), ugovor o zastupanju (list 62-65 spisa), dopise (list 66-67 spisa), obračun kamata (list 74 spisa), izvod prometa po računu (list 174-175 spisa).

6. Nakon ocjene svih dokaza i na temelju rezultata cjelokupno provedenog postupka u skladu s odredbom čl. 8. Zakona o parničnom postupku („Narodne Novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08 i 57/11, 25/13, 70/19, 80/22, 114/22 - dalje: ZPP) sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev djelomično osnovan.

7. Predmet spora je tužiteljev zahtjev za isplatu naknade za zastupanje sa zateznim kamatama.

8. Tužitelj je u podnesku od 18. rujna 2025. djelomično povukao tužbu (za glavnicu i troškove ovršnog postupka). Taj podnesak dostavljen je tuženiku 3. listopada 2025. Tuženik je u podnesku od 15. listopada 2025. izjavio da ne pristaje na povlačenje tužbe. Kako je prema odredbi čl. 193. st. 2. ZPP-a za povlačenje tužbe (pa tako i za djelomično povlačenje) potreban pristanak tuženika, a u ovom slučaju tuženik je u roku od 15 dana od primitka podneska kojim je tužba djelomično povučena izričito izjavio da ne pristaje na povlačenje tužbe, to tužba u ovom predmetu nije djelomično povučena pa je sud odlučio o prvotno postavljenom tužbenom zahtjevu u cijelosti.

9. Iz računa u spisu proizlazi da je tužitelj ispostavio tuženiku sljedeće račune:

- račun broj 161-1-1 od 22. kolovoza 2023. kojim ga je pozvao platiti iznos od 2.415,75 eura za naknadu za zastupanje po ugovoru o zastupanju od 9. lipnja 2021., temeljem rješenja HAKOM-a od 9. veljače 2022.,

- račun broj 146-1-1 od 26. kolovoza 2024. kojim ga je pozvao platiti iznos od 2.415,75 eura za naknadu za zastupanje po ugovoru o zastupanju od 9. lipnja 2021., temeljem rješenja HAKOM-a od 9. veljače 2022.

10. Nije sporno da je postojalo potraživanje po osnovi glavnice i nije sporno da je tuženik platio tuženiku cjelokupnu glavnicu i troškove ovršnog postupka 30. srpnja 2025. U tom dijelu tražbina je prestala ispunjenjem sukladno odredbi čl. 160. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 78/15, 29/18, 126/21 – dalje: ZOO) pa je u tom dijelu tužbeni zahtjev neosnovan.

11. Sporno je kada je dospjela tuženikova obveza i u vezi s tim od kada počinu teći zatezne kamate.

12. Tuženik navodi da mu je tužitelj dostavio račune u elektroničkom obliku 28. srpnja 2025. i tvrdi da njegova obveza plaćanja može nastati tek nakon dostave računa u elektroničkom obliku.

13. Nije sporno da su tužitelj i tuženik sklopili ugovor o zastupanju 9. lipnja 2021., koji predstavlja osnovu tužiteljeve tražbine po utuženim računima.

14. Čl. 9.1. ugovora o zastupanju ugovoreno je da se nalogodavac (tuženik) obvezuje naknadu koja zastupniku pripada s osnova pruženih usluga u smislu čl. 2. tog ugovora, isplatiti nakon utvrđivanja infrastrukturnog operatora te utvrđivanja količine i vrste infrastrukture i visine naknade za pravo puta, te nakon što infrastrukturni operator isplati nalogodavcu naknadu za korištenje nekretnina u vlasništvu ili pod upravljanjem nalogodavca.

15. Čl. 9.4. ugovora o zastupanju ugovoreno je da se nalogodavac (tuženik) obvezuje naknadu iz tog članka isplatiti zastupniku u roku od 8 dana od dana kada nalogodavcu naknada od strane infrastrukturnog operatera bude isplaćena na njegov račun.

16. Prema tome, stranke su čl. 9.4. ugovorile rok plaćanja, tj. dospijeće tuženikove obveze, na način da taj rok iznosi 8 dana od dana kada infrastrukturni operater plati tuženiku naknadu za korištenje tuženikovih nekretnina. Navedena odredba je jasna i primjenjuje se onako kako glasi sukladno odredbi čl. 319. st. 1. ZOO- a. Neosnovano se tuženik poziva na odredbu čl. 319. st. 2. ZOO -a koja uređuje način tumačenja spornih odredbi jer se u ovom slučaju radi o jasnoj odredbi. Stranke su izričito i precizno ugovorile rok plaćanja te u toj odredbi ne postoji ništa nejasno ili sporno.

17. Račun je samo vjerovnikov poziv dužniku za ispunjenje obveze. Ispostavljanjem računa, a niti dostavom računa dužniku, bilo papirnatog bilo elektroničkog, ne zasniva se obvezno pravni odnos između stranaka, niti dužnikova obveza nastaje ili dospijeva tek ispostavljanjem računa. Stranke su svoj odnos uredile ugovorom o zastupanju koji za njih stvara prava i obveze sukladno odredbi čl. 336. st. 1. ZOO-a, pa tako i u pogledu dospijeća obveze, tj. roka u kojem je tuženik dužan ispuniti svoju obvezu. Stoga, u ovom postupku nije odlučno kada je i je li tužitelj dostavio tuženiku račune u elektroničkom obliku jer to nije radnja koja je od utjecaja na dospijeće tuženikove obveze. Tuženikova obveza dospjela je u roku od 8 dana od dana kada je infrastrukturni operator platio naknadu na račun tuženika, kako je izričito ugovoreno čl. 9.4. ugovora o zastupanju.

18. Neosnovano se tuženik poziva odredbu čl. 12. st. 1. ZOO-a kojom je propisano da u obveznim odnosima među trgovcima primjenjuju se trgovački običaji čiju su primjenu ugovorili i praksa koju su međusobno razvili. Čak i ako su stranke u svom poslovnom odnosu postupale na način da je tužitelj ispostavljao tuženiku elektroničke računa, a ne papirnate, to i dalje nije od utjecaja na dospijeće tuženikove obveze, već je to samo oblik računa kojima tužitelj poziva tuženika ispuniti obvezu. Kako je već obrazloženo, ispostavljanjem i dostavom računa ne zasniva se obvezno pravni odnos, niti rok ispunjenja teče od ispostave računa, bilo papirnatih, bilo elektroničkih. Rok ispunjenja obveze stranke su izričito i jasno ugovorile u čl. 9.4. ugovora i to je rok u kojem je tuženik dužan ispuniti obvezu. Dakle, neovisno o ispostavljanju računa, tuženik je dužan naknadu isplatiti tužitelju u roku od 8 dana od dana kada tuženiku naknada od strane infrastrukturnog operatera bude isplaćena na njegov račun.

19. Iz izvoda prometa po računu koje je dostavio tuženik proizlazi da je infrastrukturni operator platio tuženiku naknadu za korištenje tuženikovih nekretnina 1. kolovoza 2023. za 2023. godinu i 26. srpnja 2024. za 2024. godinu. Sukladno čl. 9.4. ugovora tuženikova obveza prema tužitelju dospjela je 9. kolovoza 2023. za naknadu za zastupanje za 2023. godinu i 3. kolovoza 2024. za naknadu za zastupanje za 2024. godinu. Tužitelj potražuje zatezne kamate od kasnijeg dana pa je o tom odlučeno u granicama zahtjeva sukladno odredbi čl. 2. ZPP-a. Stopa zatezne kamate određena je u skladu s odredbom čl. 29. st. 2. ZOO-a za odnose između trgovca i osobe javnog prava. Tužitelj je trgovac sukladno odredbi čl. 3. st. 6. Zakona o trgovačkim društvima ("Narodne novine" broj: 111/93, 34/99, 118/03, 146/08, 137/09, 111/12, 68/13, 110/15, 40/19, 34/22, 114/22, 18/23, 130/23) kojom odredbom je propisano da je trgovačko društvo trgovac, neovisno o tome obavlja li trgovačku ili neku drugu djelatnost.

20. Neosnovani su tuženikovi navodi da naknadu tužitelju ne može platiti bez ispostavljanja računa od strane tužitelja jer u ugovoru nije naveden broj bankovnog računa tužitelja na koji da izvrši plaćanje. Ta okolnost nije od utjecaja na dospijeće obveze, već ako tuženik kao dužnik zaista nema podatak o broju bankovnog računa svog vjerovnika s kojim se nalazi u višegodišnjem poslovnom odnosu, tada tuženik vrlo jednostavno u bilo kojem trenutku taj podatak može zatražiti od vjerovnika. To što u ugovoru nije naveden broj bankovnog računa tužitelja ne može imati značaj za utvrđenje datuma dospijeća obveze kada su stranke u ugovoru u čl. 9.4. izričito i jasno ugovorile rok ispunjenje obveze.

21. Tužitelj je u podnesku od 18. rujna 2025. postavio i zahtjev za isplatu tzv. procesnih kamata, odnosno zateznih kamata obračunatih na zatezne kamate. Tuženik se nije protivio preinaci tužbe, već se samo protivio djelomičnom povlačenju tužbe. Stoga je pod točkom III., IV. i V. izreke ove presude odlučeno o zahtjevu za isplatu tzv. procesnih kamata. Nakon prestanka glavnice tužitelj je ovlašten potraživati i zatezne kamate na obračunati iznos zateznih kamata, što tužitelj i traži u podnesku od 18. ru jna 2025. i 19. rujna 2025., na način da zahtijeva isplatu i zateznih kamata na iznos od 530,19 eura od 31. srpnja 2025. do isplate i na iznos od 249,40 eura od 31. srpnja 2025. do isplate.

22. Odredbom čl. 31. st. 2. ZOO-a propisano je da se na iznos neisplaćenih kamata mogu zahtijevati zatezne kamate samo od dana kada je sudu podnesen zahtjev za njihovu isplatu. Tužitelj je taj zahtjev postavio 18. rujna 2025. pa od tog dana teku tzv. procesne kamate. Stopa zatezne kamate određena je sukladno odredbi čl. 29. st. 2. ZOO-a za odnose između trgovca i osobe javnog prava. Tužitelj u podnesku od 19. rujna 2025. zahtijeva isplatu kamata po toj stopi.

23. Iz obračuna kamata (list 74 spisa) utvrđeno je da obračunate zatezne kamate za tražbinu navedenu u utuženim računima iznose ukupno 779,59 eura (što odgovara zbroju iznosa od 530,19 eura i 249,40 eura koje je tužitelj naveo u tužbenom zahtjevu). Dakle, ukupan iznos obračunatih kamata je 779,59 eura, a nema procesne zapreke da tužitelj zatezne kamate na taj ukupan iznos razdvoji u dvije točke tužbenog zahtjeva pa je o tome odlučeno i u zasebnim točkama izreke presude. Iz obračuna kamata proizlazi da su one obračunate do 14. srpnja 2025., prema tome i s kraćim tijekom nego što ih je tužitelj mogao obračunati jer je glavnica plaćena 30. srpnja 2025. pa su kamate tekle do 30. srpnja 2025. Isto tako, kamate su obračunate s početkom tijeka od 31. kolovoza 2023. na iznos od 2.415,75 eura (glavnica po računu broj 161 - 1-1) i od 3. rujna 2024. na iznos od 2.415,75 eura (glavnica po računu broj 146 -1-1). Dakle, zatezne kamate su obračunate i s kasnijim početkom tijeka od onog kako bi tužitelj imao pravo, uzimajući u obzir datum dospijeća tuženikove obveze sukladno čl. 9.4. ugovora. U obračunu kamata je navedena i propisana stopa po kojoj su kamate obračunate sukladno čl. 29. st. 2. ZOO-a za odnose između trgovca i osobe javnog prava. Uzimajući u obzir navedeno, kao i da se radi o sporu male vrijednosti, sud je iznos obračunatih kamata utvrdio na temelju obračuna kamata. Tuženik je općenito naveo da osporava obračun, ne navodeći niti jedan konkretan razlog što je pogrešno obračunato u obračunu. Kako je već navedeno, u obračunu je naveden pravilan iznos glavnice na koji se kamate obračunavaju, navedena je pravilna stopa zatezne kamate, dok je tijek zateznih kamata čak i kraći od onog na koji bi tužitelj imao pravo. S obzirom na takve okolnosti navedene u obračunu kamata te samo općenito osporen obračun kamata od strane tuženika, sud je prihvatio obračuna kamata kao vjerodostojan.

24. Valja još dodati da je o zateznim kamatama na glavnicu odlučeno pod točkom II. izreke presude, dakle, kao sporednom potraživanju s određenim tijekom na iznos glavnice jer se tuženik protivio djelomičnom povlačenju tužbe pa je odlučeno o prvotnom tužbenom zahtjevu, što je uključivalo i zatezne kamate na glavnicu kao sporedno potraživanje. Međutim, tužitelj je u podnesku od 18. rujna 2025. zatražio i isplatu zateznih kamata obračunatih na zatezne kamate (što nije bilo sadržano u rješenju o ovrsi), a tuženik se nije protivio takvoj preinaci tužbe. O tužbenom zahtjevu za isplatu zateznih kamata obračunatih na neisplaćene zatezne kamate (tzv. procesne kamate) odlučeno je pod točkama III., IV. i V. izreke presude.

25. Sud je odbio prijedlog tužitelja za saslušanjem stranaka i financijskim vještačenjem na okolnost zaprimanja računa jer, kako je već obrazloženo, trenutak zaprimanja računa, bilo papirnatih, bilo elektroničkih, nije okolnost od koje ovisi datum dospijeća tuženikove obveze. Sud je odbio tužiteljev prijedlog i za izvođenjem financijskog vještačenja na okolnost da je su tuženiku uplaćeni godišnji iznosi naknade od strane infrastrukturnog operatora jer ta činjenica nije sporna, dok se datum plaćanja može utvrditi iz izvoda prometa po računu koje je tuženik dostavio.

26. Sud je odbio tuženikov prijedlog za saslušanjem zastupnika po zakonu tuženika na okolnost da je tuženik telefonskim putem tražio izdavanje računa u e-obliku jer to nije činjenica koja bi utjecala na utvrđivanje datuma dospijeća tuženikove obveze sukladno čl. 9.4. ugovora o zastupanju.

27. Tužbeni zahtjev je odbijen u dijelu koji se odnosi na glavnicu potraživanja. Međutim, tužitelj je podnio prijedlog za ovrhu 14. srpnja 2025., a tuženik je platio glavnicu 30. srpnja 2025., dakle nakon podnošenja prijedloga za ovrhu. Tužitelj je u prvoj radnji nakon što je postupak nastavljen kao u povodu prigovora protiv platnog naloga povukao tužbu u dijelu u kojem je tuženik podmirio potraživanje, ali je tuženik izjavio da se protivi povlačenju tužbe, pa do povlačenja nije došlo. Uzimajući u obzir da je tuženik to potraživanje podmirio nakon pokretanja postupka i da je tužitelj u tom dijelu pokušao povući tužbu do čega nije došlo samo zbog tuženikovog protivljenja povlačenju tužbe, to činjenica da je tužbeni zahtjev odbijen u pogledu glavnice ne predstavlja tuženikov uspjeh u parnici. Naprotiv, kada tuženik podmiri potraživanje tijekom postupka pa se protivi povlačenju tužbe, tada dio koji je tuženik podmirio, a u kojem je zbog tog podmirenja tužbeni zahtjev postao neosnovan, predstavlja uspjeh tužitelja, a ne tuženika u parnici.

28. Sukladno navedenom, tužitelj je u cijelosti uspio u parnici pa mu je tuženik dužan nadoknaditi parnične troškove sukladno odredbi čl. 154. st. 1. ZPP -a.

29. Prilikom odlučivanja koji troškovi će se nadoknaditi tuženiku uzeti su u obzir samo oni troškovi koji su bili potrebni radi vođenja parnice u smislu odredbe čl. 155. ZPP-a i odmjereni su prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 138/23 – dalje: Tarifa). Vrijednost predmeta spora iznosi 4.831,50 eura s obzirom na to da je odlučeno o cijelom tužbenom zahtjevu pa je to kao vrijednost glavnog zahtjeva, vrijednost predmeta spora sukladno odredbi čl. 35. ZPP - a.

30. O troškovima postupka odlučeno je u granicama zahtjeva konačno postavljenog u troškovniku predanog na ročištu od 13. veljače 2026., kojim granicama je sud vezan sukladno odredbi čl. 2. ZPP-a.

31. Tužitelju su priznati troškovi sastava podnesaka od 18. rujna 2025. i 29. siječnja 2026. u iznosu od 150,00 eura za svaki podnesak prema Tbr. 8. t. 1. Tarife, za sastav podnesaka od 16. prosinca 2025. i 9. veljače 2026. u iznosu od 37,50 eura za svaki podnesak prema Tbr. 8. t. 4. Tarife, za zastupanje na ročištima od 22. siječnja 2026. i 13. veljače 2026. u iznosu od 150,00 eura za svako ročište prema Tbr. 9. t. 1. Tarife, ukupno 675,00 eura.

32. Tužitelju nije priznat trošak „sudskih pristojbi po pozivu suda“ jer tužitelj nije sukladno odredbi čl. 164. st. 2. ZPP-a određeno naveo za koju konkretno pristojbu i u kojem konkretnom iznosu traži naknadu troška.

Zagreb, 19. ožujka 2026.

Sudac

Goran Iskra

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u roku od 15 dana od dana kada je održano ročište na kojem je presuda objavljena ako je stranka uredno obaviještena o tom ročištu, odnosno u roku od 15 dana od primitka presude ako stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, a podnosi se putem ovog suda u dva primjerka za sud i po jedan za svaku protivnu stranku.

Presuda u sporu male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. Zakona o parničnom postupku, osim zbog povrede iz članka 354. stavka 2. točke 3. toga Zakona.

DNA

1. Tužitelju po punomoćniku

2. Tuženiku po punomoćniku