REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Trg Johna Fitzgeralda Kennedyja 11

Povrv-1310/2025

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu, po sutkinji Jasni Golubić, na pisani prijedlog sudske savjetnice Lare Bogdanović, u pravnoj stvari tužitelja BVA bilanc d.o.o., OIB 17949943978, Zagreb, Odakova ulica 1, kojeg zastupa punomoćnik Ognjen Krznarić, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Krznarić & Alitović j.t.d., Zagreb, Ulica Šiška Menčetića 4, protiv tuženika BLEU HOMME d.o.o., OIB 73550495190, Zagreb, Trgovačka ulica 6, kojeg zastupa punomoćnica Ivana Knezović, odvjetnica u Makarskoj, Ante Starčevića 20, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 26. veljače 2026., u prisutnosti punomoćnika tužitelja ĐŽ i u odsutnosti uredno pozvanog tuženika, u sporu radi isplate iznosa od 3.749,41 EUR, 19. ožujka 2026., objavio je i

p r e s u d i o  j e

I Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Bože Miletića, Zagreb, Ulica Grge Tuškana 39, poslovni broj Ovrv-58374/2022, UPP/OS-Ovrv-848/2022 od 21. prosinca 2022. u dijelu kojim je naloženo tuženiku BLEU HOMME d.o.o., OIB 73550495190, Zagreb, Trgovačka ulica 6, platiti tužitelju BVA bilanc d.o.o., OIB 17949943978, Zagreb, Odakova ulica 1, iznos od 3.749,41 EUR (slovima: tri tisuće sedamsto četrdeset devet eura i četrdeset jedan cent) zajedno sa zakonskim zateznim kamatama, koje teku na svaki pojedini iznos i to:

- 165,90 eura (slovima: sto šezdeset pet eura i devedeset centi) od 3. siječnja 2020.,

- 663,61 eura (slovima: šesto šezdeset tri eura i šezdeset jedan cent) od 16. studenog 2019.,

- 995,42 eura (slovima: devetsto devedeset pet eura i četrdeset dva centa) od 16. rujna 2019.,

- 995,42 eura (slovima: devetsto devedeset pet eura i četrdeset dva centa) od 16. kolovoza 2019.,

- 265,45 eura (slovima: dvjesto šezdeset pet eura i četrdeset pet centi) od 16. travnja 2021.,

- 663,61 eura (slovima: šesto šezdeset tri eura i šezdeset jedan cent) od 16. srpnja 2019.,

do isplate, prema stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1. siječnja 2023. po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena, te od 30. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja, za osam postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine pa do isplate, u roku osam dana.

II Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Bože Miletića, Zagreb, Ulica Grge Tuškana 39, poslovni broj Ovrv-58374/2022, UPP/OS-Ovrv- 848/2022 od 21. prosinca 2022., u dijelu koji se odnosi na tijek zakonskih zateznih kamata na iznos od:

- 165,90 eura (slovima: sto šezdeset pet eura i devedeset centi)

od 2. siječnja 2020. do 3. siječnja 2020.,

- 663,61 eura (slovima: šesto šezdeset tri eura i šezdeset jedan cent) od 15. studenog 2019. do 16. studenog 2019.,

- 995,42 eura (slovima: devetsto devedeset pet eura i četrdeset dva centa) od 15. rujna 2019. do 16. rujna 2019.,

- 995,42 eura (slovima: devetsto devedeset pet eura i četrdeset dva centa) od 15. kolovoza 2019. do 16. kolovoza 2019.,

- 265,45 eura (slovima: dvjesto šezdeset pet eura i četrdeset pet centi) od 15. travnja 2021. do 16. travnja 2021.,

- 663,61 eura (slovima: šesto šezdeset tri eura i šezdeset jedan cent) od 15. srpnja 2019. do 16. srpnja 2019.,

te u dijelu kojim je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju trošak ovršnog postupka u iznosu od 190,79 EUR sa zateznim kamatama tekućim od 21. prosinca 2022. do isplate, te se tužbeni zahtjev u tom dijelu odbija kao neosnovan.

III Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 1.742,08 EUR sa zateznim kamatama tekućim od 19. ožujka 2026. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od petnaest dana.

IV Odbija se tužiteljev zahtjev za naknadu troškova u iznosu od 92,60 EUR sa zateznim kamatama tekućim od 19. ožujka 2026. do isplate, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Ovaj postupak pokrenut je povodom prigovora tuženika protiv rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave koje je donio javni bilježnik Božo Miletić, Zagreb, Ulica Grge Tuškana 39, posl. br. Ovrv-58374/2022 (javnobilježnički predmet: UPP/OS-Ovrv- 848/2022) od 21. prosinca 2022.

2. Nakon zaprimljenog prigovora, navedeno rješenje o ovrsi stavljeno je izvan snage rješenjem ovog suda, Stalne službe u Karlovcu, poslovni broj Povrv-884/2023- 2 od 3. studenog 2023., i to u dijelu kojim je bila određena ovrha, uz istodobno ukidanje provedenih ovršnih radnji. Određeno je da će se postupak nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga, pri čemu se ovršni prijedlog smatra tužbom, a prigovor tuženika odgovorom na tužbu.

3. U prigovoru tuženik osporava tužiteljevu tražbinu u cijelosti, navodi da je tužitelj u poslovnoj suradnji s tuženikom napravio niz propusta, što je bio razlog prestanka njihove poslovne suradnje te je istaknuo prigovor zastare.

4. Tužitelj je podneskom od 23. studenog 2023. naveo da su tuženikovi prigovori paušalni i neutemeljeni, kao i prigovor zastare, jer tražbine iz trgovačkih ugovora o prometu robe i usluga zastarijevaju za tri godine. Nadalje, navodi da je poslovna suradnja među strankama raskinuta isključivo na tužiteljev zahtjev jer tuženik nije plaćao računovodstvene usluge koje mu je tužitelj pružio. Ističe da su tuženikovi navodi o nepravovremenom predavanju PDV i JOPPD obrazaca neosnovani jer je tuženik skrivio nepravovremeno predavanje. Također ističe da je TŽ, tuženikov direktor, u dopisivanju e-poštom s tužiteljem tražio od tužitelja da se odradi PDV za prva dva mjeseca 2021., a koju uslugu tuženik tužitelju nikad nije podmirio. Također tužitelj ističe da tuženik nije imao prigovora na tužiteljeve usluge niti na izdane račune, a koji prigovor je mogao podnijeti tuženik u roku od osam dana od primitka računa.

5. Podneskom od 20. ožujka 2024. tuženik je ispričao nedolazak na ročište i predložio nove dokaze, a podneskom od 19. svibnja 2024. tuženik je naveo da je za određene utužene račune i to za račune broj 223/1/1 od 30. lipnja 2019., broj 260/1/1 od 31. srpnja 2019., broj 298/1/1 od 31. kolovoza 2019. i broj 380/1/1 od 31. listopada 2019. koristio pravo na odbitak pretporeza, dok za račune broj 136/1/1 od 31. ožujka 2021. i broj 419/1/1 od 18. prosinca 2019. nije koristio pravo na odbitak pretporeza.

6. U predmetnoj pravnoj stvari dana 24. srpnja 2024. Trgovački sud u Zagrebu, Stalna služba u Karlovcu pod poslovnim brojem Povrv-884/2023-18, a nakon provedenog postupka, donio je prvostupanjsku presudu kojom je u točki I izreke održan na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Bože Miletića iz Zagreba, poslovni broj Ovrv-58374/2022, UPP/OS-Ovrv-848/2022 od 21. prosinca 2022. u dijelu u kojem je naloženo tuženiku platiti tužitelju iznos od 3.749,42 EUR sa zateznom kamatom od dospijeća pojedinačnog iznosa glavnice do isplate, kao i naknaditi ovršne troškove u iznosu od 262,42 EUR. Točkom II izreke presude ukinut je izdani platni nalog u dijelu tijeka zateznih kamata. Točkom III izreke presude naloženo je tuženiku naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 750,00 EUR. Točkom IV izreke presude odbijen je tužiteljev zahtjev za naknadu parničnog troška u iznosu od 375,00 EUR.

7. Po žalbi tuženika Visoki trgovački sud Republike Hrvatske je rješenjem pod poslovnim brojem Pž-3829/2024-6 od 4. prosinca 2025. ukinuo navedenu presudu u točkama I i III izreke te je predmet vraćen ovom sudu na ponovno suđenje.

8. U ponovnom postupku sud je izvršio uvid u dokumentaciju koja već prileži spisu i to u račune (list 12 do 17, 41 do 45, 52 spisa), u izvadak iz sudskog registra (list 18 do 21, 47 do 50 spisa), u otvorene stavke (list 46 spisa), u karticu kupca (list 82 spisa), u ispis poslane e-pošte (list 83 do 85 spisa), u dopise e-pošte (list 86 do 113 spisa), u račune (list 128 do 133 spisa), u otvorene stavke (list 134 spisa), te je pročitao iskaze svjedoka AŽ (list 137 i 138 spisa), te tužiteljeve zastupnice po zakonu ĐŽM (list 139 i 140 spisa).

9. U ponovnom postupku sud je raspravnim rješenjem od 26. veljače 2026., sve obzirom na sadržaj obrazloženja drugostupanjske odluke, odbio dokazni prijedlog za provođenje financijsko-knjigovodstvenog vještačenja na okolnost kvalitete i visine pruženih usluga i postupanja sukladno pravilima struke jer se provođenje navedenog vještačenja nije ukazalo svrsishodnim kao ni ekonomičnim za donošenje odluke budući da je činjenično stanje dovoljno utvrđeno uvidom u priložene isprave te s obzirom da se radi o trgovačkom postupku male vrijednosti u kojem se u pravilu odluka donosi na temelju isprava, u skladu s odredbom čl. 464. a. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 96/08., 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23., dalje: ZPP). Također se ističe kako je tuženik dokazni prijedlog za provođenje financijsko- knjigovodstvenog vještačenja na okolnost kvalitete pruženih usluga i postupanja sukladno pravilima struke predložio tek podneskom od 20. ožujka 2024. koji je izvan roka određenog čl. 461. a st. 7. ZPP-a kojim je propisano da je tuženik dužan najkasnije u roku od 15 dana od primitka tužiteljevog podneska iz stavka 6. istog članka iznijeti sve činjenice na kojima temelji svoje zahtjeve i predložiti dokaze potrebne za utvrđivanje iznesenih činjenica te predložiti održavanje usmene rasprave. Na navedeno je tuženik upozoren rješenjem ovog suda, Stalne službe u Karlovcu, poslovni broj Povrv-884/2023-2 od 3. studenog 2023. Tuženik je podnesak tužitelja od 23. studenog 2023. kojim se očituje na navode iz prigovora zaprimio 1. prosinca 2023., a na isti se očitovao 20. ožujka 2024. te predložio izvođenje predmetnog vještačenja, što je nedvojbeno izvan roka propisanog čl. 461. a st. 7. ZPP-a.

10. Ocjenjujući rezultate provedenih dokaza sukladno čl. 8. ZPP-a, sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan.

11. Predmet spora je tužiteljev zahtjev za isplatu iznosa od 3.749,41 EUR za izvršene knjigovodstvene usluge na temelju izdanih računa.

12. Nije sporno da je tužitelj tuženiku pružao knjigovodstvene usluge u 2018. i 2019., dok je među strankama sporna osnova i visina potraživanja u odnosu na usluge iz 2021. godine.

13. Među strankama je sporna osnova i visina tužbenog zahtjeva, te zastara tužiteljevog potraživanja.

14. Prvenstveno u odnosu na prigovor zastare ističe se da je tužitelj potraživao iznose za računovodstvene usluge pri čemu su utuženi računi izdani 30. lipnja 2019. (račun 223/1/1), 31. srpnja 2019. (račun 260/1/1), 31. kolovoza 2019. (račun 298/1/1), 31. listopada 2019. (račun 380/1/1), 18. prosinca 2019. (račun 419/1/1) i 31. ožujka 2021. (račun 136/1/1), a prijedlog za ovrhu podnesen je 10. lipnja 2022. Odredbom čl. 228. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj: 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022., 156/2022., 155/2023.; dalje: ZOO) međusobne tražbine iz trgovačkih ugovora o prometu robe i usluga, zastarijevaju za tri godine. S obzirom na to da je prijedlog za ovrhu podnesen 10. lipnja 2022. odnosno unutar roka od tri godine za svaki pojedini mjesečni iznos, sud je tuženikov prigovor zastare ocijenio neosnovanim u cijelosti.

15. Uvidom u račune (list 12 do 17, 41 do 45, 52 spisa), te u izvadak iz sudskog registra (list 18 do 21, 47 do 50 spisa), utvrđeno je da je tužitelj tuženiku pružao uslugu obračuna plaće za studeni 2019., za rujan i listopad 2019., da mu je pružao uslugu obrade dokumentacije za lipanj, srpanj i kolovoz 2019., te siječanj i veljaču 2021., da je tuženik pravna osoba čiji je predmet poslovanja, između ostalog, kupnja i prodaja robe, promidžba, proizvodnja tekstila i odjeće, zastupanje inozemnih tvrtki.

16. Iz otvorenih stavaka (list 46 spisa), kartice kupca (list 82 spisa) te otvorenih stavaka (list 134 spisa) proizlazi da je tužitelj izdavao račune za pružene knjigovodstvene usluge te da ti računi nisu plaćeni, a tuženik nije dokazao da je bilo koji od utuženih računa platio. Nadalje, iz dokumentacije koju je tuženik dostavio uz podnesak od 19. svibnja 2024., a u vezi s tvrdnjom da za pojedine račune nije koristio pravo na odbitak pretporeza, ne proizlazi osnovanost tih navoda. Tuženik je dostavio same račune i otvorene stavke, ali iz te dokumentacije ne proizlazi da za račun broj 136/1/1 od 31. ožujka 2021. i račun broj 419/1/1 od 18. prosinca 2019. nije koristio pravo na odbitak pretporeza. Slijedom toga, tuženik navedeno nije dokazao.

17. Iz ispisa poslane e-pošte (list 83 do 85 spisa) proizlazi da je tužitelj komunicirao s tuženikom vezano za računovodstvene usluge za plaće, obradu i predaju PDV obrazaca i JOPPD obrazaca, kao i da je tužitelj upozoravao na rokove knjiženja i predaje bruto bilance.

18. Iz dopisa e-pošte (list 86 do 113 spisa) proizlazi da je tužitelj obavještavao tuženika o predaji dokumentacije, da je tužitelj znao navesti da mu izvod za neki mjesec nedostaje, da je tuženik slao tužitelju dokumentaciju za CICARELLI d.o.o. za obračun PDV-a za ožujak 2021., zatim za obradu računa zaprimljenih u veljači za obračun PDV-a, te da je tužiteljeva zastupnica po zakonu dostavljala tuženiku obrasce PDV-a radi predaje. Također, vidljivo je da je tuženik slao evidencije i PK kartice, te ugovor za djelatnicu radi obračuna plaće. Prema tome, iz te dokumentacije je vidljivo da je tužitelj surađivao s tuženikom i da je od tuženika dobivao naloge za rad, pri čemu tuženik nije imao prigovora niti na tužiteljev rad niti na račune, već se komunikacija vršila isključivo vezano uz dostavu potrebne dokumentacije tužitelju i vraćanje dokumentacije od strane tužitelja nakon što je obradio račune ili plaće radnika tuženika.

19. Radi utvrđenja činjeničnog stanja sud je proveo i dokaz saslušanjem svjedokinje AŽ, te tužiteljeve zastupnice po zakonu ĐŽM.

20. Iz iskaza svjedokinje AŽ (list 137 i 138 spisa) proizlazi da je radila kod tužitelja od 2016. do 2020. na poslovima računovodstva, pa je tako radila i računovodstvene usluge za tuženika od 2019. Radila je za tuženika ulazne račune, bankovne izvode, sve što je bilo vezano za obračun PDV-a, obračun plaća za tuženikove zaposlenike. Tužitelj je bio zadužen za knjiženje ulaznih računa koje je prethodno unosio sam tuženik, a zatim bi tako unesene račune dostavljao tužitelju, ali je ta dokumentacija bila nepotpuna.

21. Tuženik je dokumentaciju potrebnu za obračun PDV-a dostavljao dan prije obračuna, zbog čega je tužitelj imao dosta posla oko ispravljanja i prikupljanja dodatne dokumentacije. Tuženik nije uredno dostavljao izvode iz banke iz kojih su vidljivi dobavljači i promet tuženikovog poslovanja, zbog čega tužitelj nije mogao na vrijeme završiti svoj računovodstveni posao. Dalje proizlazi i da je tuženikov direktor TŽ više puta molio da se PDV ne predaje Poreznoj upravi da ne dođe do poreznog zaduženja, a i kasnila je dokumentacija pa zbog toga nekad je PDV bio predan sa zakašnjenjem. Tuženik, ni njegovi zaposlenici, nisu prigovarali tužiteljevom radu niti računima. Također, proizlazi da je suradnja između tužitelja i tuženika prekinuta, iako zna da je još bilo tuženikovih zahtjeva i da je tužitelj još radio za tuženika i nakon prekida suradnje. Proizlazi da je s tuženikom bilo problema kod naplate izdanih računa jer nije račune plaćao u cijelosti niti redovito, iako su mu računi izdavani mjesečno.

22. Sud je prihvatio iskaz svjedokinje u cijelosti jer je iskazivala uvjerljivo i detaljno.

23. Iz iskaza tužiteljeve zastupnice po zakonu ĐŽM (list 139 i 140 spisa) proizlazi da je suradnja s tuženikom započela u lipnju 2018. kada ju je TŽ pitao za suradnju jer mu je potrebno hitno odraditi računovodstvo za plaće radnika i molio je da se to uzme u rad što prije, jer je već postojalo zakašnjenje od dva mjeseca, a sve zbog toga što je on prekinuo suradnju s ranijim računovodstvom. Tužitelj je nastavio raditi tamo gdje je prethodno računovodstvo stalo iako tužitelj nije imao svu potrebnu dokumentaciju jer prethodno računovodstvo nije predalo tuženiku dokumentaciju zato što tuženik nije platio njihove usluge. Nakon toga, upravo ona je radila plaće radnika i surađivala s tuženikovom zaposlenicom SŽ jer tuženik nije imao svog računovođu. Dalje proizlazi da je ona onda radila završna knjiženja i završni račun, da je suradnja s tuženikom prekinuta u travnju 2019., a do toga je došlo jer je završni račun trebalo napraviti do 30. travnja 2019., ali za 2018., što tužitelj nije mogao odraditi u roku jer nije imao potrebnu dokumentaciju koju mu je trebao dati tuženik. Zato se obratila TŽ i rekla da postoji dugovanje prema tužitelju za izvršene usluge, pa je obećao da će platiti, nakon čega je platio 50 % tužiteljevih računa.

24. Također proizlazi da je rekla TŽ da je tuženikovo poslovanje komplicirano i da treba osnovati interno računovodstvo. Nakon toga, tuženik je zaposlio ŠŽ koja je preuzela računovodstvene poslove za tuženika, ali je tužitelj odradio još plaće za radnike do studenog 2019., pa onda i završni račun za 2019., što je trebalo napraviti do 30. travnja 2020. i tužitelj je (konkretno ĐŽM) i dalje bio podrška i pomoć ŠŽ u tuženikovom računovodstvu, te je odradila i dio provjere bilance i završni račun. Također proizlazi da je ĐŽM radila za CICARELLI d.o.o. sve računovodstvene usluge do 31. prosinca 2020. i predala je vlasniku svu dokumentaciju pa je saznala da tu firmu kupuje TŽ, direktor BLEU HOMME d.o.o., ovdje tuženik, a onda ju je u ožujku 2021. nazvala Đ iz vanjskog računovodstva tuženika i molila da tužitelj odradi računovodstveni dio za CICARELLI d.o.o. za siječanj i veljaču 2021., dok ne dođe do pripajanja s tuženikom. Nakon toga ju je zvao i sam TŽ i rekao da će joj onda ta dva mjeseca, siječanj i veljaču 2021., platiti, a on je uplatio 132,72 EUR (ranije 1.000,00 kuna) za računovodstvene usluge za tuženika BLEU HOMME d.o.o. i obećao da će platiti sav dug prema tužitelju, nakon čega je odradila dokumentaciju za siječanj i veljaču 2021. za CICARELLI d.o.o., a TŽ ništa nije više plaćao pa je i tužitelj prestao raditi računovodstvene usluge za tuženika.

25. Nadalje proizlazi da tuženik nikad nije prigovarao na tužiteljeve usluge, već su stalno zvali i molili da odrađuje poslove i za druga razdoblja koja nisu bila ugovorena, a nisu prigovorili ni računima za izvršene računovodstvene usluge, što su mogli u roku od osam dana od primitka računa. Također proizlazi da obrasci JOPPD i PDV nisu predavani na vrijeme zato što tuženik nije pravodobno dostavljao dokumentaciju, a i zbog toga što je tuženikov direktor TŽ tražio da se ne dostavljaju podaci Poreznoj upravi zbog tuženikove nelikvidnosti i poreznog zaduženja. Dalje proizlazi da je tužitelj i nakon prekida redovne suradnje za tuženika obavljao pojedine računovodstvene usluge, uključujući obračun plaća do studenog 2019., kao i određene poslove tijekom 2021. godine. Proizlazi da je račun broj 419/1/1 od 18. prosinca 2019. izdan za uslugu obračuna plaća za studeni 2019. i da nije plaćen.

26. Sud je prihvatio iskaz tužiteljeve zastupnice po zakonu u cijelosti, jer je iskazivala detaljno, uvjerljivo, logično i u skladu s dokumentacijom u spisu i iskazom svjedokinje AŽ.

27. Prema tome, utvrđeno je da je tužitelj izvršio računovodstvene usluge tuženiku prema utuženim računima te da tuženik te račune nije platio. Tuženik nije dokazao da je usluga bila nekvalitetna niti da je račune osporio.

28. Također, utvrđeno je da tuženik nije prigovorio tim računima, a i da nije prigovarao tužiteljevoj usluzi, već je upravo tuženik skrivio kašnjenje u predaji JOPPD i PDV obrazaca jer nije na vrijeme predavao dokumentaciju tužitelju kako bi mogao pravovremeno i kvalitetno obaviti svoj posao. To proizlazi iz iskaza svjedoka AŽ i iskaza tužiteljeve zastupnice po zakonu ĐŽM, kao i dopisa e- pošte iz kojih proizlazi da je tužitelj opominjao tuženika radi dostave dokumentacije na vrijeme. Prema tome, tuženik nije dokazao da je tužiteljeva usluga bila nekvalitetna.

29. Odredbom članka 590. ZOO-a propisano je da se ugovorom o djelu izvođač obvezuje obaviti određeni posao, kao što je izvršenje kakvog fizičkog ili umnog rada, a naručitelj se obvezuje platiti mu za to naknadu.

30. Odredbom članka 597. stavak 1. ZOO-a propisano je da je izvođač dužan izvršiti djelo kako je ugovoreno i po pravilima struke.

31. Odredbom članka 612. ZOO-a propisano je da je naručitelj dužan primiti djelo obavljeno prema odredbama ugovora i pravilima struke, a odredbom članka 613. stavak 1. ZOO-a propisano je da se naknada određuje ugovorom, ako nije određena obvezatnom tarifom ili kojim drugim obvezatnim aktom.

32. Odredbom članka 604. stavak 1. ZOO-a propisano je da je naručitelj dužan pregledati izvršeno djelo čim je to po redovitom tijeku stvari moguće i o nađenim nedostacima bez odgađanja obavijestiti izvođača.

33. Dakle, tužitelj je dokazao da je izvršio ugovorene računovodstvene usluge za tuženika i za iste izdao račune, dok tuženik nije dokazao da je te račune platio niti da je pravodobno prigovorio izvršenim uslugama ili izdanim računima. U tom smislu tuženik nije predložio niti proveo odgovarajuće dokaze, osim saslušanja svog zastupnika po zakonu, koji nije pristupio na ročišta iako je bio uredno pozvan.

34. S obzirom na naprijed navedeno, te da tuženik nije dokazao da je utužene račune platio, tuženik je dužan tužitelju platiti utužene račune pa je tužiteljev tužbeni zahtjev osnovan i riješeno je kao u točki I. izreke, sukladno članku 451. stavku 3. ZPP- a.

35. Sud nije provodio dokaz saslušanjem tuženikovog zastupnika po zakonu jer na dva ročišta, iako uredno pozvan, nije pristupio. Ističe se da je TŽ bio pozvan na ročište 21. svibnja 2024., na koje nije pristupio, te je svoj nedolazak na to ročište ispričao tek podneskom od 19. lipnja 2024. koji je dostavio dan prije održavanja drugog ročišta održanog 20. lipnja 2024., na koje je ponovno bio pozvan, ali nije došao, navodeći da ispričava svoj nedolazak i na to ročište zbog neodgodivih i iznenadnih poslovnih obveza, koje ničim nije dokazao.

36. Visinu tužbenog zahtjeva i tijek zateznih kamata sud je utvrdio na temelju izdanih računa (list 12 do 17, 41 do 45, 52 spisa), otvorenih stavaka (list 46 i 134 spisa) i kartice kupca (list 82 spisa), što ukupno iznosi 3.749,41 EUR.

37. Odluka o zateznoj kamati temelji se na odredbi čl. 29. st. 1. ZOO-a prema kojoj dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze duguje, osim glavnice, i zateznu kamatu po stopi utvrđenoj zakonom. Sukladno čl. 183. st. 1. ZOO-a dužnik dolazi u zakašnjenje kad ne ispuni obvezu u roku određenom za ispunjenje. S obzirom na to da je datum dospijeća u svakom računu naveden kao datum od kojeg je tužitelj tražio zakonske zatezne kamate, a sukladno naprijed navedenoj odredbi, rok počinje teći prvog dana poslije dana dospijeća, sud je odredio tijek kamata od sljedećeg dana od dana dospijeća, slijedom čega je odlučeno kao u točki I i II izreke.

38. Odluka o stopi zatezne kamate u odnosu na glavnicu temelji se na čl. 29. st. 2. ZOO-a, prema stopi za odnose iz trgovačkih ugovora i ugovora između trgovca i osobe javnog prava.

39. Sukladno Zaključku sa sastanka Vrhovnog suda Republike Hrvatske s predsjednicima građanskih odjela županijskih sudova od 2. lipnja 2017., broj Su-IV- 204/17, platni nalog iz rješenja o ovrsi ne održava se na snazi u odnosu na trošak postupka iz javnobilježničkog rješenja, već se o tom trošku odlučuje presudom kojom se odlučuje o osnovanosti prigovora protiv platnog naloga zajedno s ostalim troškovima parničnog postupka. Stoga je odlučeno kao u točkama II i III izreke, kao što je obrazloženo u nastavku.

40. Tužitelj je u cijelosti uspio u ovoj parnici u odnosu na odluku o glavnoj stvari zbog čega ima pravo na naknadu troškova u skladu s odredbom čl. 154. st. 1. ZPP-a. Prema vrijednosti predmeta spora u iznosu od 3.749,41 EUR, tužitelju su, kao potrebni (članak 155. stavak 1. ZPP), priznati troškovi sastava prijedloga za ovrhu u iznosu od 200,00 EUR (Tbr. 11. točka 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika - "Narodne novine" broj 138/23.; dalje: OT), sastav podneska od 23. studenog 2023. u iznosu od 200,00 EUR (Tbr. 8. točka 1. OT), za zastupanje na ročištu od 20. ožujka 2024. u iznosu od 200,00 EUR (Tbr. 9. točka 1. OT), za zastupanje na ročištu od 21. svibnja 2024. u iznosu od 200,00 EUR (Tbr. 9. točka 1. OT), za zastupanje na ročištu od 20. lipnja 2024. u iznosu od 200,00 EUR (Tbr. 9. točka 1. OT), za zastupanje na ročištu od 26. veljače 2026. u iznosu od 200,00 EUR (Tbr. 9. točka 1. OT), pristup na ročište za objavu presude od 19. ožujka 2026. u iznosu od 100,00 EUR (Tbr. 9. točka 3. OT), što ukupno iznosi 1.300,00 EUR, uvećano za PDV od 25% u iznosu od 325,00 EUR (Tbr. 46. OT), što ukupno iznosi 1.625,00 EUR, trošak sudske pristojbe za presudu u iznosu od 92,24 EUR (Tbr. 2. točka 1. Uredbe o tarifi sudskih pristojbi - „Narodne novine“ broj: 37/23.) te zatraženi trošak predujma troška javnog bilježnika u iznosu od 12,42 EUR te ostatka nagrade javnog bilježnika u iznosu od 12,42 EUR (sukladno odredbama Pravilnika o nagradama i naknadi troškova javnih bilježnika u ovršnom postupku - "Narodne novine" broj 9/21.; dalje: Pravilnik), a što sve ukupno iznosi 1.742,08 EUR.

41. Na dosuđeni trošak tužitelju pripadaju i zatezne kamate od dana donošenja presude (članak 151. stavak 3. ZPP-a) do isplate, po stopi propisanoj odredbom članka 29. stavka 2. ZOO za ostale odnose jer se radi o troškovima postupka.

42. Tužitelju nije priznat trošak sudske pristojbe u predvidivom iznosu od 92,24 EUR jer se u skladu s Napomenom 3. Uredbe o tarifi sudskih pristojbi („Narodne novine“ broj: 37/23.), ako viši sud ukine odluku nižeg suda i predmet vrati na ponovno raspravljanje nižem sudu, ne plaća pristojba za novu odluku te trošak u iznosu od 0,36 EUR koji nije niti nastao. Prema tome, tužitelju nisu priznati troškovi u ukupnom iznosu od 92,60 EUR, slijedom čega je odlučeno kao u točki IV. izreke.

Zagreb, 19. ožujka 2026.

Sutkinja

Jasna Golubić

Nacrt odluke izradila

sudska savjetnica

Lara Bogdanović

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u roku od 15 (petnaest) dana od primitka pisanog otpravka presude. Žalba se podnosi putem ovog suda, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske. Presuda kojom se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ZPP-a, osim zbog povrede iz članka 354. stavka 2. točke 3. ZPP-a (članak 467. stavak 1. ZPP-a).