REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: P-1161/2025-15

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji Snježani Karlušić, u pravnoj stvari tužiteljice ČE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] zastupan po punomoćniku Goranu Devrnji, odvjetniku iz [adresa], protiv tuženika Addiko bank d.d. iz Zagreba, Slavonska avenija 6, OIB: 14036333877, zastupan po punomoćnicima Krešimiru Ćurkoviću i Iris Šenjug, odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Ćurković i Šanjug d.o.o. iz Zagreba, Maksimirska 28, radi utvrđenja i isplate, nakon održane glavne i javne rasprave, zaključene 3. veljače 2026. u prisutnosti tužiteljice te zamjenika punomoćnika tužiteljice ĆE, odvjetničkog vježbenika i zamjenika punomoćnika tuženika EE, odvjetničke vježbenice, 19. ožujka 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da je ništetna odredba Ugovora o kreditu broj: 196-04/2008 od 24. siječnja 2008. sklopljenog između tužiteljice ČE iz [adresa] ( sada: [adresa]) OIB: [osobni identifikacijski broj] i prednika tuženika Hypo Alpe - Adria-Bank d. d. iz Zagreba, Slavonska avenija, danas Addiko bank d.d. iz Zagreba, Slavonska avenija 6, OIB: 14036333877, a koja: - u dijelu čl. 5. glasi: "Prije isplate kredita odbijaju se od iznosa kredita jednokratni troškovi obrade u iznosu od 1,00% iznosa kredita."

II. Nalaže se tuženiku Addiko bank d.d. iz Zagreba, Slavonska avenija 6, OIB: 14036333877, isplatiti tužiteljici ČE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 83,34 eura ( slovima: osamdeset tri eura i trideset četiri centa ) sa zakonskim zateznim kamatama od 21. srpnja 2025. do isplate po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem referente stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja te godine, a za drugo polugodište referenta stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referenta stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku 15 dana.

III. Nalaže se tuženiku Addiko bank d.d. iz Zagreba, Slavonska avenija 6, OIB: 1403633387, isplatiti tužiteljici ČE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 133,41 eura ( slovima: sto trideset tri eura i četrdeset jedan cent ) sa zakonskim zateznim kamatama od 21. srpnja 2025. do isplate po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem referente stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja te godine, a za drugo polugodište referenta stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referenta stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku 15 dana.

IV. Nalaže se tuženiku Addiko bank d.d. iz Zagreba, Slavonska avenija 6, OIB: 14036333877, nadoknaditi parnične troškove tužiteljici ČE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], u iznosu 1.481,18 eura ( slovima: tisuću četiristo osamdeset jedan euro i osamnaest centi ) sa zakonskim zateznim kamatama od donošenja presude, 19. ožujka 2025. do isplate po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem referente stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja te godine, a za drugo polugodište referenta stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referenta stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku 15 dana.

V. Odbija se zahtjev tuženika Addiko bank d.d. iz Zagreba, Slavonska avenija 6, OIB: 14036333877, za nadoknadom troškova postupka u iznosu 750,00 eura (slovima: sedamsto pedeset eura ).

Obrazloženje

1. U tužbi zaprimljenoj 19. veljače 2025. tužiteljica navodi da je u svojstvu korisnice kredita sa tuženikom kao kreditorom 24. siječnja 2008. sklopila ugovor o kreditu broj:196-04/2008, kojim je tuženik tužitelju odobrio i stavio na raspolaganje kredit u iznosu 14.000,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti isplaćen po srednjem tečaju tuženika na dan korištenja kredita.

2. Odredbom čl. 5. ugovora o kreditu tuženik je obvezao tužitelja na plaćanje naknade za obradu kredita, bez da mu je prethodno, a niti naknadno jasno i nedvosmisleno predočio strukturu navedenih troškova, od čega se isti sastoje, u kojem postotku tuženik tereti tužiteljicu, odnosno zbog čega baš taj postotak, u kojem razdoblju i konačnom iznosu, što navedenu obvezu tužiteljice kao potrošača čini u potpunosti neodređenom i neodredivom, posljedično i nepoštenom i ništetnom, sukladno odredbi čl. 270. Zakona o obveznim odnosima ( tzv. ulazna naknada).

3. Tužiteljica je istaknula da predmeta odredbe čl.5. je nepoštena jer je riječ o odredbi o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo i koja protivno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja kao potrošača ( čl.81. Zakona o zaštiti potrošača, Narodne novine, broj: 96/2003), što ima za posljedicu ništetnost predmetnih odredbi ( čl. 87. ZPP/03).

4. U odgovoru na tužbu tuženik osporava tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti te ističe prigovor zastare. Tuženik smatra da su tužiteljica i tuženik pojedinačno pregovarali o spornim odredbama Ugovora o kreditu, sadržaj osporenog Ugovora o kreditu određen je sukladno iskazanim voljama ugovornih stranaka. Tuženik je istaknuo da je prema pozitivnim zakonskim propisima bilo dopušteno ugovaranje naknade za obradu kredita te je opća poznata činjenica da su na tržištu kredita takvi krediti prisutni već godinama, sa čime su potrošači bili upoznati. Ugovor o kreditu nije unaprijed formuliran ugovor, već upravo održava volju tužitelja iskaznu nakon potpunog i jasnog informiranja o svim značajkama takvog ugovora, dok je teret dokaza u smislu nepoštenosti na strani tužitelja. Tuženik kao kreditor nije ovlašten samostalno određivati sastojke ugovora, već je vezan pozitivnim zakonskim propisima i voljom korisnika kredita. U bankarskom poslovanju banka ima pravo naplatiti naknade za svoje usluge, a koja je prethodno naznačena u Tarifi naknada banke koja je odobrena od strane regulatora - Hrvatske narodne banke te koja je izvješena u poslovnicama, predočava se svim klijentima te se nalazi i na internetskim stranicama tuženika, sve sukladno čl. 173. tada važećeg Zakona o bankama. Iz toga proizlazi kako je tužitelj s naplatom iste bio upoznat prije sklapanja ugovora i na koju je pristao potpisom Ugovora o dugoročnom kreditu, Također, da bi se utvrdilo radi li se o poštenoj odnosno dopuštenoj odredbi ugovora o naknadi za obradu zahtjeva, potrebno je utvrditi dvije stvari: 1. procjena uzrokuje li određena ugovorna odredba znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača te 2. uzrokuje li ugovorna odredba znatnu neravnotežu suprotno načelu savjesnosti i poštenja sukladno čl. 3. st. 1. Direktive 93/13 EEZ, odnosno radi li se o uvjetu dobre vjere. Oba uvjeta se moraju kumulativno ostvariti da bi se radilo o ništetnoj ugovornoj odredbi, o čemu se ovdje ne radi. Naime, samo ugovorna odredba o ulaznoj naknadi dopuštena i sama po sebi ne može uzrokovati neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja kao potrošača. Dakle, konkretna ugovorna odredba je u skladu s prisilnim propisima, tada važećim Zakonom o bankama, što je potvrđeno priloženim odlukama Trgovačkog i Županijskog suda. Tuženik osporava zatraženi tijek kamata, osobito onih kojih se zahtijevaju prije podnošenja tužbenog zahtjeva. Tuženik nije pao u zakašnjenje prema tužitelju, niti mu je obveza koju bi trebao ispuniti uopće izvjesna ili poznata, slijedom čega nema govora o zakašnjenju tuženika (list 14-23 spisa).

5. U tužbi i tužbenom zahtjevu tužitelj traži da se utvrdi ništetnom odredba čl. 5. Ugovora o kreditu broj: 196-04/2008 od 24. siječnja 2008. sklopljenog između tužiteljice i tuženika kojom je ugovorena za tužitelja obveza plaćanja naknade za obradu kredita tzv. ulazne naknade te da mu tuženik isplati iznos od 83,34 eura sa zakonskim zateznim kamatama od 21. srpnja 2025. do isplate, kao i kamate u iznos 133,41 eura sa zakonskim zateznim kamatama od 21. srpnja 2025. do isplate i trošak postupka sa kamatama od donošenja presude do isplate (list 81-85 spisa).

6.Vrijednost predmeta spora je određena sukladno čl. 37. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07- Odluka USRH, 84/08, 96/08-Odluka USRH, 123/08-ispr. i 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje: ZPP-a) jer tužba tužitelja protiv tuženika obuhvaća više zahtjeva koji se temelje na istoj činjeničnoj i pravnoj osnovi, tako da se vrijednost spora određuje prema zbroju vrijednosti svih zahtjeva, a tužbeni zahtjev tužiteljice protiv tuženika obuhvaća jedan zahtjev koji je deklaratorni te drugi koji je kondemnatorni zahtjev, tako da deklaratorni zahtjev tužitelja iznosi 1.316,66 eura, a kondemnatorni iznosi 83,34 eura, ukupno 1.400,00 eura, a kako je tužiteljica označila u tužbi i kako je određeno na pripremnom ročištu 18. rujna 2025. (list 92- 93 spisa).

7. Među strankama je nesporno: da je tužiteljica sa tuženikom sklopila ugovor o kreditu 24. siječnja 2008. g i visina tužbenog zahtjeva.

8. Među strankama je sporno: je li nastupila zastara i osnovanost tužbenog zahtjeva.

9. U tijeku postupka pročitana je dokumentaciju u spisu i to: dopis tuženika o naplaćenoj naknadi za obradu kredita od 10. veljače 2025. (list 6 spisa), isplatni nalog-obračun (list 7 spisa), ugovor o kreditu broj: 196 -04/2008 od 24. siječnja 2008. (list 8-11 spisa), obračun zateznih kamata (list 86 spisa), te je saslušan tužitelj (list 99-100 spisa).

10. Iz iskaza tužiteljice je razvidno da je u vrijeme podizanja kredita radila kao voditelj prodaja u Grando grupi d.o.o. koja se bavi veleprodajom namještaja i da je radila na administrativnim poslovima. Podigla je kredit da pomogne nećakinji koja je bila studentica budući da je njezina majka, a tužiteljičina sestra umrla. Novčana sredstva su potrošena za studiranje nećakinje i nećakinja je završila fakultet. Prema čl. 3. st. 1. t. 1. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine, broj: 79/07) je propisano da je potrošač: svaka fizička osoba koja sklapa pravni posao na tržištu u svrhe koje nisu namijenjene njegovom zanimanju niti njegovoj poslovnoj aktivnosti ili poduzetničkoj djelatnosti. Iz predmetnog ugovora i iskaza tužiteljice je razvidno da je predmetni kredit podignut za studiranje nećakinje, dakle predmetni ugovor je sklopljen izvan poslovne ili profesionalne djelatnosti korisnice kredita, dakle tužiteljica je sklopila kredit za osobne potrebe, te je utvrđeno da je tužiteljica potrošač u smislu čl. 3. st. 1. t. 1. Zakonu o zaštiti potrošača (Narodne novine, broj: 79/07).

11. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za utvrđenjem ništetnom odredbe 5. ugovora o kreditu kojeg je sklopila tužiteljica sa tuženikom, a kojom odredbom je ugovoreno da je tuženik ovlašten zaračunati naknadu za obradu zahtijeva i odobravanje kredita.

12. Čitanjem ugovora o kreditu broj: 196-04/2008 od 24. siječnja 2008. kojeg je sklopila tužiteljica kao korisnica kredita sa tuženikom kao kreditorom je razvidno da je tuženik stavio na raspolaganje tužiteljici iznos od 14.000,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti isplaćen po srednjem tečaju tuženika na dan korištenja kredita u (točka 1. ugovora). Točkom 5. ugovora propisana je naknada za obradu kreditnog zahtjeva 1,00% od iznosa kredita.

13. Iz iskaza tužiteljice je razvidno da je pročitala ugovor i da joj je djelatnik banke objasnio da se plaća naknada za obradu kreditnog zahtjeva ( "Ja sam čitala ugovor, mislim da mi je dečko u banci objasnio da se plaća naknada, međutim, ja sam pristala na sve pomognem nećakinji, a ono što je meni bilo bitno da je ne moram gotovinu uplaćivati za naknadu već se to odbijalo od kredita."), međutim nije znala zbog čega se ona plaća, niti od čega se sastoji, a niti joj je to objašnjeno, dok je ta odredba bila sastavni dio ugovora koji je banka formirala (list 99-100 spisa).

14. Na temelju iskaza tužiteljice i čitanja ugovora o kreditu broj: 196-04/2008 od 24. siječnja 2008. sklopljenog između tužiteljice kao korisnice kredita i tuženika kao kreditora je razvidno da se radi o standardiziranom ( tipskom) ugovoru. Odredbom čl. 295. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, broj: 35/05; u daljnjem tekstu: ZOO-a) propisano je da su opći uvjeti ugovora; ugovorne odredbe sastavljene za veći broj ugovora koje jedna ugovorna strana (sastavljač) prije ili u trenutku sklapanja ugovora predlaže drugoj strani, bilo da su sadržani u formalnom (tipskom) ugovoru bilo da se na njih ugovor poziva, a obvezuje ugovorne strane kao posebne pogodbe utvrđene među ugovarateljima u istom ugovoru. Odredbom čl. 269. ZOO-a propisano je da je objekt ugovorne obveze činidba koja se može sastojati u davanju, činjenu, propuštanju ili trpljenju, a st. 2. istog članka istog Zakona propisano je da činidba mora biti moguća, dopuštena i određena odnosno odrediva, dok je u čl. 270. ZOO-a propisano da kad je činidba nemoguća, nedopuštena, neodređena ili neodrediva ugovor je ništetan

15. Odredbom članka 96. st. 1. Zakona o zaštiti potrošača ( Narodne novine, broj: 79/07; u daljnjem tekstu: ZZP/07) propisano je kako se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Prema st. 2. istog članka ZZP/07 smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranoga standardnog ugovora trgovca, dok je čl. 102. st. 1. ZZP propisano da je nepoštena ugovora odredba ništetna.

16. Čitanjem ugovora o kreditu broj:196-04/2008 sklopljenog 24. siječnja 2008. sklopljenog između tužiteljice kao korisnice kredita i tuženika kao kreditora i iskaza tužiteljice je utvrđeno da je ugovor unaprijed bio pripremljen od strane kreditora, banke te da se radi o tipičnom formulacijskom obrascu ugovora, unaprijed pripremljenog od strane banke koji korisnik kredita može potpisati ili ne. Isti ugovor sadrži odredbu prema kojoj se korisnik kredita obvezuje prilikom isplate kredita platiti banci naknadu za obradu kreditnog zahtjeva u visini 1,00% od iznosa kredita, međutim u ugovoru nije navedeno od čega se sastoji navedena naknada niti zašto je baš određena u visini od 1,00% od iznosa kredita.

17.Iz iskaza tužiteljice je razvidno da je ugovor bio unaprijed pripremljen i sastavljen od strane tuženika, te da u trenutku sklapanja ugovora sa tuženikom nije joj objašnjeno koje troškove ima tuženik u vezi postupka odobravanja kredita, a niti strukturu tih troškova. Iskaz tužiteljice je prihvaćen kao istinit jer je isti životno uvjerljiv i logičan.

18. Ugovor je kreditu je djelomično prilagođen potrebama klijenata, ovdje tužiteljice i to samo u dijelovima koje se tiču iznosa kredita, roka otplate i namjene, međutim to ne otklanja činjenicu da je i dalje riječ o standardiziranom obliku ugovora o kreditu, kojom se mijenjaju samo navedeni elementi ovisno o situaciji, ali glavni oblik je dalje isti, kao i oni bitni elementi na kojima tuženik kao kreditor ustraje i bez kojih isti ne bi bio sklopljen.

19. Tužiteljica je u smislu čl. 3. ZZP potrošač odnosno fizička osoba koja navedeni ugovor o kreditu nije sklopila u svrhu koja bi bila namijenjena njenom zanimanju niti njenoj poslovnoj aktivnosti ili poduzetničkoj djelatnosti, dakle ista nema pravnih znanja koja su potrebna da bi joj takva odredba bila jasna i lako razumljiva i to sve za razliku od tuženika koji je sklapanju predmetnog ugovora pristupio u okviru svoje djelatnosti.

20. Odredbom čl. 3. st. 1. Direktive 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. propisano je da ugovorna odredba o kojoj se nisu vodili pojedinačni pregovori smatra nepoštenom ako je u suprotnosti s uvjetom o dobroj vjeri na štetu potrošača prouzročila znatniju neravnotežu u pravima i obvezama stranaka proizašli iz ugovora. Prema odredbi čl. 5. iste Direktive u slučaju ugovora u kojem se potrošaču sve ili određene odredbe ugovora nude u pisanom obliku te odredbe uvijek moraju biti sročene jasno i razumljivo.

21. Odredbom članka 96. st. 1. ZZP/07 propisano je kako se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Prema st. 2. istog članka ZZP/07 smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranoga standardnog ugovora trgovca. Ako trgovac tvrdi da se o pojedinoj ugovornoj odredbi i unaprijed sastavljenom ugovoru pojedinačno pregovaralo mora to dokazati (čl. 96. st. 4. ZZP/07). Nesporno je da odredba koja se odnosi na naplatu naknade za obradu zahtjeva i odobravanje kredita (čl. 5.) bila sastavni dio standardnog ugovora o kreditu unaprijed sastavljenog od tuženika o kojim odredbama se sa tužiteljicom nije pojedinačno pregovaralo, niti je tužiteljica imala utjecaj na njihov sadržaj, a kojim odredbama je suprotno načelu savjesnosti i poštenja tužiteljici nametnuta obveza koju ona objektivno nije mogla sagledati kao cjelinu u vrijeme sklapanja ugovora. Tuženik prije sklapanja ugovora i u vrijeme sklapanja predmetnog ugovora sa tužiteljicom nije pojedinačno pregovarao (razvidno iz iskaza tužiteljice) te tuženik nije prezentirao tužiteljici koje on točno ima troškove u vezi odobravanja kredita pa da bi iste tužiteljica morala nadoknaditi niti joj je objasnio strukturu tih troškova i zašto je iznos te naknade u izravnoj korelaciji sa iznosom kredita koji se traži.

22. Budući da je odredba čl. 5. koja se odnosila na naplatu naknade za obradu zahtjeva bila sastavni dio standardnog ugovora o kreditu unaprijed sastavljenog od tuženika o kojim odredbama se sa tužiteljicom nije pojedinačno pregovaralo (razvidno iz iskaza tužiteljice i čitanja predmetnog ugovora), niti je tužiteljica imala utjecaj na njihov sadržaj, a kojim odredbama je suprotno načelu savjesnosti i poštenja tužiteljici nametnuta obveza koju ona objektivno nije mogla sagledati kao cjelinu u vrijeme sklapanja ugovora; takva ugovorna odredba uzrokuju znatnu neravnotežu u pravima i obvezama korisnika kredita - potrošača kao jedne ugovorne strane u odnosu na banku-trgovca kao drugu ugovornu stranu pa je time tuženik postupao suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (ZZP/07); stoga je došlo do značajnije neravnoteže u pravima i obvezama ugovornih stranaka na štetu potrošača, ovdje tužiteljice, a što je u suprotnosti s osnovnim načelima obveznog prava: načelu ravnopravnosti sudionika u obveznim odnosima te načelu dužnosti njihove suradnje i načelu zabrane zlouporabe prava te je odredba čl. 5. ništetna na temelju čl. 322 st. 1. ZOO-a i odlučeno je kao u točki I. izreke presude .

23. Budući da je odredba čl. 5. ugovora o kreditu od 24. siječnja 2008. ništetna na temelju čl. 322. st. 1. ZOO-a. Potom u skladu s člankom 322. ZOO-a, obveza svake strane da vrati ono što je primila po osnovi takvog posla, a ako to nije moguće ili ako se narav onoga što je ispunjeno protivi vraćanju, ima se dati odgovarajuća naknada u novcu, prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako zakon što drugo ne određuje. Ugovaratelj koji je kriv za sklapanje ništetnog ugovora odgovaran je svome suugovaratelju za štetu koji trpi zbog ništetnosti ugovora ako ovaj nije znao li prema okolnostima nije morao znati za postojanje ništetnosti; stoga tužiteljica ima pravo potraživati neosnovano stečeno po predmetnom ugovoru od 24. siječnja 2008. zbog ništetne odredbe koje su se odnosile na naplatu naknade za obradu kreditnog zahtjeva i odobravanje kredita (čl. 5.) u iznosu 83,34 eura na temelju 1111. st. 1. ZOO-a, pa je tužbeni zahtjev tužiteljice osnovan te je odlučeno kao pod točkom II. izreke presude.

24.Tužiteljica je uglavničila iznos zakonskih zateznih kamata od dana plaćanja 30. siječnja 2008. do postavljanja zahtjeva za zakonske zatezne kamate sukladno čl. 31. st. 2. ZOO-a, što čini glavni zahtjev, a visina istih nije sporna ( ročište 18.9.2025.) te je prihvaćen tuženih zahtjev kao osnovan i odlučeno je kao u točki III. izreke presude 25. Kamate su određene na temelju čl. 1115. ZOO-a.

26. Zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz čl. 323. st. 1. ZOO-a kao posljedice utvrđenja ništetnog ugovora, počinje teći od pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora. Budući da se ovdje radi o restitucijskom zahtjevu tužiteljice da joj tuženik vrati ono što je neosnovano stekao temeljem ništetnih odredbi ugovora, a kojem zahtjevu prethodi utvrđenje ništetnosti spornih odredbi ugovora je razvidno da zastara još nije počela niti teći te je odbijen prigovor zastare kao neosnovan.

27. Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a te vrijednosti tužbenog zahtjeva ( vps 1.400,00 eura) i zatraženim troškovnicima.

28. Trošak tužiteljice se sastoji od troškova zastupanja po punomoćniku - odvjetniku i to za sastav tužbe - 100 bodova po Tbr. 7/1, sastavi podneska 25.3.2025. i 21.7.2025.- 200 bodova ( 2 x 100 bodova) po Tbr. 8/1, zastupanje na raspravama 18.9.2025. i 3.2.2026. - 200 bodova (2 x 100 bodova) po Tbr. 9/1, pristup ročištu za objavu presude - 50 bodova po Tbr. 9/3, ukupno 550 bodova, prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine, broj: 138/23) uz vrijednost boda od 2,00 eura, te PDV-a 25% u iznosu 275,00 eura, ukupno 1.375,00 eura.

29. Tužiteljici je priznat trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu 53,09 eura i za presudu u iznosu 53,09 eura, ukupno 106,18 eura.

30.Trošak tužiteljice se sastoji od troška zastupanja po punomoćniku, odvjetniku u iznosu 1.375,00 eura i troškova sudskih pristojbi u iznosu 106,18 eura, ukupno 1.481,18 eura, koji je dosuđen tužiteljici za parnični trošak.

31.Tužiteljici su na njezin zahtjev na temelju čl. 151. st. 3. ZPP-a, dosuđene zakonske zatezne kamate na parnični trošak od donošenja presude do isplate.

32. Odbijen je zahtjev tuženika za nadoknadom troškova postupka u iznosu 750,00 eura jer isti nije uspio u sporu na temelju čl. 154. st. 1.ZPP-a.

Zagreb, 19. ožujka 2026.

Sutkinja:

Snježana Karlušić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u roku od 15 dana, s tim da strankama koje su uredno obaviještene o ročištu na kojoj se presuda objavljuje rok za žalbu teče od dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje, a stranci koja nije uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje rok za žalbu teče od dana primitka presude. Žalba se podnosi pisanim putem ovog suda u pet istovjetnih primjeraka, a o istoj odlučuje županijski sud.

DNA:

pun. tužiteljice

pun. tuženik