Republika Hrvatska

Upravni sud u Zagrebu

Zagreb, Avenija Dubrovnik 6 i 8

Poslovni broj: Us I-4433/2024-11

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Zagrebu, po sucu pojedincu toga suda, Maji Valušnig, uz sudjelovanje zapisničarke Mateje Marjanović, u upravnom sporu tužitelja Grada Zagreba, Zagreb, Trg Stjepana Radića 1, OIB:61817894937 i tužiteljica ĐG, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i ZG, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koje zastupaju opunomoćenici, odvjetnici iz Odvjetničkog društva Župić & partneri d.o.o. , Zagreb, Ulica Pere Budmanija 1, protiv tuženika Ministarstva pravosuđa i digitalne transformacije Republike Hrvatske, Uprave za građansko, trgovačko i upravno pravo, Zagreb, Ulica grada Vukovara 49, OIB: 72910430276, radi određivanja naknade za deposedirano zemljište, nakon usmene i javne rasprave, 19. ožujka 2026.,

p r e s u d i o  j e

I Odbijaju se tužbeni zahtjevi tužitelja Grada Zagreba i tužiteljica ĐG i ZG za poništavanje rješenja Ministarstva pravosuđa i digitalne transformacije Republike Hrvatske, Uprave za građansko, trgovačko i upravno pravo

KLASA:UP/II-943-02/24-01/193, URBROJ:514-04-02-01-01/07-24-02 od 4. rujna 2024.

II Odbija se zahtjev tužiteljica ĐG i ZG za naknadu troška upravnog spora kao neosnovan u cijelosti.

Obrazloženje

1. Osporavanim rješenjem tuženika Ministarstva pravosuđa i digitalne transformacije Republike Hrvatske, Uprave za građansko, trgovačko i upravno pravo KLASA:UP/II-943-02/24-01/193, URBROJ:514-04-02-01-01 /07-24-02 od 4. rujna 2024. odbijene su žalbe tužitelja protiv rješenja Grada Zagreba, Gradskog ureda za opću upravu i imovinsko-pravne poslove, Sektora za imovinsko-pravne poslove. Odjela za naknade i izvlaštenja, Trećeg područnog odsjeka, KLASA:UP/I-944-01/22- 001/1, URBROJ:251-04-51-3/002-24-32 od 1. veljače 2024., kojim je tužiteljicama ĐG ZG svakoj u 1/4 dijela, određena naknada u ukupnom iznosu od 183.000.00 eura. odnosno svakoj u iznosu 91.500,00 eura za deposedirano neizgrađeno građevinsko zemljište označeno kao kč. br. [katastarska čestica], šuma na Pantovčaku površine 4318 m2 i kč. br. [katastarska čestica]. put Grabrovac površine 99 m2. obje upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (točka I. izreke). Točkom II. tužitelj Grad Zagreb je obvezan ĐG i ZG isplatiti naknadu iz točke I. izreke, u roku od 15 dana od dana pravomoćnosti rješenja te sukladno točki III. isplatiti im zakonske zatezne kamate koje teku od dana donošenja rješenja pa do isplate. Točkom IV. odbijen je zahtjev ĐG i ZG za određivanje naknade za preostala 2/4 dijela deposediranog zemljišta iz točke I. Točkom V. utvrđeno je da će se o troškovima postupka odlučiti posebnim zaključkom.

2. Tužitelj Grad Zagreb, u predmetnom spisu poslovni broj Us I-4433/2024, pobija zakonitost osporavanog rješenja i ističe da tužitelj Grad Zagreb u konkretnom slučaju ne može nikako biti obveznik naknade i da unatoč pravomoćnoj presudi Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj Us I-2033/12 od 19. ožujka 2014. nije logično a ni pravno utemeljeno da Grad Zagreb isplaćuje naknadu za nešto što nikad nije bilo u njegovom posjedu i vlasništvu niti je oduzeto za potrebe Grada Zagreba već države. Osporava stajalište navedenog suda da je rješenje Komisije gradske skupštine Grada Zagreba od 16. svibnja 1997. kojim je CG prestalo pravo korištenja na predmetnim česticama i kojim je rješenjem Republika Hrvatska stekla pravo vlasništva na istima, akt deposedacije, budući da je predmetno zemljište samo faktički oduzeto iz posjeda prijašnjeg korisnika CG, u razdoblju između 1968. i 1973., bez vođenja odgovarajućeg postupka i bez donošenja rješenja o deposedaciji. Ukazuje da su pretpostavke za podnošenje zahtjeva za isplatu naknade sukladno članku 46. Zakona o izvlaštenju („Narodne novine“, broj 9/94, 35/94, 112/00, 114/01 i 79/06) da je proveden postupak, odnosno doneseno rješenje o oduzimanju iz posjeda što u konkretnom slučaju nije slučaj. Ponovno ističe da je rješenje Komisije gradske

Skupštine Grada Zagreba, KLASA:UP/I-944-01/96-01/13, URBROJ: 251-05-03-97-3 od 16. svibnja 1997. samo deklaratorne naravi, da se radi o aktu o dodjeli zemljišta, dakle aktu raspolaganja, a nikako o aktu o deposedaciji. Navodi da je rješenje o dodjeli zemljišta na korištenje drugoj osobi tek osnova za donošenje rješenja o oduzimanju (deposedaciji) zemljišta - što znači da treba postojati poseban akt o oduzimanju zemljišta iz posjeda prijašnjeg vlasnika, a koji u ovom slučaju ne postoji. Tvrdi da je predmetnim rješenjem Grad Zagreb samo ispunio svoju dužnost prema čl. 90. Zakona o građevinskom zemljištu, a sve iz razloga što je Republika Hrvatska kao pravni korisnik predmetnog zemljišta od 60-tih godina prošlog stoljeća na navedenom zemljištu izgradila Predsjedničke dvore, bez akta nadležnog organa izdanom u svrhu izgradnje tih dvora. Nadalje, ističe da deposedacija pretpostavlja posjedovanje, a da zemljište nije posjedovao niti Grad Zagreb, niti CG, prednik podnositelja kojim je rješenjem iz 1997. prestalo pravo korištenja na predmetnim česticama, već je predmetno zemljište posjedovala država, stoga da se navedenim aktom samo legaliziralo postojeće stanje. Nadalje, Grad Zagreb ne spori da predlagatelji imaju pravo ostvarivati pravo na naknadu za faktički oduzeto zemljište, no osporava zakonitost vođenja postupka određivanja naknade u upravnom postupku primjenom Zakona o izvlaštenju. Slijedom navedenog, Grad Zagreb smatra da se naknada ima ostvarivati u postupku pred Općinskim građanskim sudom, a što su protustranke i konzumirale, budući su podnijele tužbu radi isplate Općinskom građanskom sudu u Zagrebu, te je parnični postupak u prekidu. Poziva se na sudsku praksu u kojoj su sudovi u identičnoj pravnoj situaciji zauzeli stajalište da se radi o aktu o dodjeli zemljišta, a ne aktu o deposedaciji, pa da stoga nema mjesta određivanju naknade u upravnom postupku.

2.1. Predlaže sudu da poništi osporavana rješenja.

3. Tužiteljice SG i ZG u predmetnom spisu poslovni broj Us I-4576/2024, pobijaju zakonitost osporavanog rješenja u dijelu u kojem je odbijena žalba tužiteljica, ističući da su na dan donošenja akta o oduzimanju imovine

-deposedacije 16. svibnja 1997. u zemljišnim knjigama bili upisani sada pok. GG i njegova supruga tužiteljica ĐG, na jednake dijelove, te budući da su prvostupanjsko tijelo i tuženik pravilno utvrdili da je prednik tužiteljica CG umro dana **.**.1982. dakle, prije donošenja akta o deposedaciji, a da je u vlasničkim knjigama, na osnovi Ugovora o doživotnom uzdržavanju od 19. travnja 1982., potvrđenog na sudu poslovni broj R1-1322/82, upisano pravo vlasništva na predmetnim nekretninama u korist GG i njegove supruge predlagateljice ĐG, na jednake dijelove, prije donošenja akta o deposedaciji, da je jasno da su upravo pok. GG (kojeg je naslijedila kćer - tužiteljica ZG) i tužiteljica ĐG ovlaštenici naknade, a ne njihov prednik CG. Smatraju da su tužiteljice pobijanim upravnim aktom trebale biti određene ovlaštenicima naknade u potpunosti, a ne samo u polovici dijela kako je utvrđeno pobijanim rješenjem. Ističu da odredba članka 8. Zakona o izvlaštenju određuje da vlasniku pripada naknada za izvlaštenu imovinu, a da je tužiteljica ĐG u vrijeme donošenja akta o deposedaciji bila već upisana kao vlasnica predmetnih nekretnina, dok je tužiteljica ZG nasljedstvom naslijedila polovicu predmetnih zemljišta od pok. oca GG pa da je tužiteljicama pravilnom primjenom navedene odredbe trebalo biti određena potpuna naknada za oduzimanje zemljišta, a ne samo polovica naknade. Smatraju da su im trebale biti dosuđene zakonske kamate tekuće od dana donošenja od dana donošenja akta o oduzimanju 16. svibnja 1997.

3.1. Predlažu sudu da poništi osporavana rješenja i usvoji njihov zahtjev u cijelosti.

4. Predmet poslovni broj Us I-4576/2024 je spojen na predmet poslovni broj Us I-4433/2024 budući da se u navedenim predmetima pobija isti upravni akt. 5. Tuženik u odgovoru na tužbu ističe da osporava tužbene navode u cijelosti, te se poziva na razloge iznijete u obrazloženju pobijanog rješenja.

5.1. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev.

6. Tužbeni zahtjev Grada Zagreba je neosnovan.

7. Tužbeni zahtjev tužiteljica SG i ZG je neosnovan.

8. Sud je održao usmenu i javnu raspravu u prisutnosti opunomoćenice tužitelja Grada Zagreba i opunomoćenika tužiteljica AG i ZG, te u odsutnosti uredno pozvanog tuženika na temelju ovlaštenja iz odredbe članka 89. stavka 4. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 36/24 u daljnjem tekstu:ZUS), o čemu su stranke bile upozorene u pozivu za raspravu.

9. Ocjenjujući zakonitost osporavanog rješenja, sud je izvršio uvid u sudski spis predmeta i spis tuženika dostavljen uz odgovor na tužbu.

10. Uvidom u prvostupanjsko rješenje od 1. veljače 2024. utvrđeno je da je istim tužiteljicama ĐG ZG svakoj u 1/4 dijela, određena naknada u ukupnom iznosu od 183.000.00 eura. odnosno svakoj u iznosu 91.500,00 eura za deposedirano neizgrađeno građevinsko zemljište označeno kao kč. br. [katastarska čestica], šuma na Pantovčaku površine 4318 m2 i kč. br. [katastarska čestica]. put Grabrovac površine 99 m2. obje upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (točka I. izreke). Točkom II. tužitelj Grad Zagreb je obvezan ĐG i ZG isplatiti naknadu iz točke I. izreke, u roku od 15 dana od dana pravomoćnosti rješenja te sukladno točki III. isplatiti im zakonske zatezne kamate koje teku od dana donošenja rješenja pa do isplate. Točkom IV. odbijen je zahtjev ĐG i ZG za određivanje naknade za preostala 2/4 dijela deposediranog zemljišta iz točke I. Točkom V. utvrđeno je da će se o troškovima postupka odlučiti posebnim zaključkom, U obrazloženju se navodi da je u prethodnom postupku tužitelj Grad Zagreb protiv prethodno donesenog rješenja Ministarstva pravosuđa Republike Hrvatske, Uprave za građansko, trgovačko i upravno pravo KLASA:UP/l-944-07/2000-01/1, URBROJ: 251-18-02/204- 00-13 od 30. prosinca 2010., podnio tužbu Upravnom sudu u Zagrebu, koji je povodom iste dana 19. ožujka 2014., donio presudu, poslovni broj: Usl-2033/12-15, kojom je odbio tužbeni zahtjev za poništenje navedenog rješenja te da je citiranom presudom potvrđeno pravno stajalište iz navedenog drugostupanjskog rješenja da rješenje Komisije Gradske skupštine Grada Zagreba, KLASA: UP/l-944-01/96-01/13, RUBROJ: 251-05- 03-97-3 od 16. svibnja 1997., ima pravnu snagu akta o oduzimanju imovine - deposedacije, te da je oduzimanje imovine izvršeno bez određenja i isplate naknade vlasnicima, slijedom čega je u ponovnom postupku potrebno pribaviti rješenje o nasljeđivanju iza prijašnjeg vlasnika pokojnog CG te utvrditi ovlaštenike naknade i istima odrediti naknadu sukladno odredbama Zakona o izvlaštenju. Nadalje navodi se da kako provedenim postupkom nije pronađen dokaz da je glede predmetnog oduzimanja nekretnina iz točke I. izreke ovog rješenja, vođen postupak sporazumnog određivanja naknade sa ranijim vlasnikom, kao i da prema dokumentaciji spisa predmeta nije pronađen dokaz o isplati naknade za predmetno zemljište ranijem vlasniku, pa da je prvostupanjsko tijelo ocijenilo zahtjev za određivanje naknade prema članku 46. Zakona o izvlaštenju, osnovanim. Vodeći se odredbom članka 9. Zakona o općem upravnom postupku, prvostupanjsko tijelo poklonilo je vjeru vještačkom nalazu ovlaštenog sudskog vještaka Mladena Ožića, dipl. ing. arh., smatrajući da je isti dovoljno obrazložen, jasan, potpun, neovisan i izrađen u skladu s pravilima struke i u skladu s odredbom članka 33. stavka 1. Zakona o izvlaštenju, zbog čega je prihvatilo kao visinu tržišne vrijednosti predmetnih nekretnina u ukupnom iznosu od 366.000,00 EUR-a. Nadalje, prema pravnom shvaćanju Ministarstva pravosuđa i uprave iznesenom u rješenju od 17. prosinca 2021., KLASA:UP/ll-944-07/18-01/10, URBROJ:514-04-02-01/07-21-04, VG i ZG, u ovoj upravnoj stvari ostvaruju pravo na naknadu za oduzete nekretnine iz točke I. izreke rješenja, svaka u 1/4 suvlasničkog dijela, i to kao zakonske nasljednice KG, koji je suvlasnički dio od 1/2 dijela, stekao nasljeđivanjem iza pokojnog CG, rješenjem o nasljeđivanju Općinskog suda u Zagrebu, Poslovni broj: O-4746/82 od 25. studenog 1983., kojim je utvrđeno da ostavinsku masu čine i nekretnine koje su predmetom ove upravne stvari, a koje nisu mogle biti obuhvaćene ugovorom o doživotnom uzdržavanju, jer je ostavitelj imao samo pravo korištenja i nije mogao ugovor prenijeti na nećaka i suprugu nećaka, budući da te osobe ne predstavljaju srodnike navedene u odredbi članka 35. Zakona o građevinskom zemljištu („Narodne novine“, broj: 54/80, 42/86, 41/88, 16/90 i 53/90). Naime, navedenim člankom bilo je određeno da pravo korištenja u smislu članka 31. Zakona o građevinskom zemljištu, prijašnji vlasnik može prenijeti odnosno oporukom ostaviti samo bračnom drugu, potomcima, usvojenicima, roditeljima i usvojiteljima, a ta prava mogu naslijediti samo zakonski nasljednici prijašnjeg vlasnika kao i zakonski nasljednici na koje je prijašnji vlasnik prenio ta prava. Slijedom navedenog prvostupanjsko tijelo zaključuje da ĐG i ZG, svakoj za 1/4 suvlasničkog dijela, sukladno vještačkom nalazu stalnog sudskog vještaka za graditeljstvo i procjenu nekretnina Mladena Ožića, dipl. ing. arh., pripada naknada, svakoj u iznosu od 91.500,00 EUR-a što ukupno čini iznos od 183.00,00 EUR-a. Odluka iz točke III. izreke rješenja, utemeljena je na odredbi članka 25. točki 8. Zakona o izvlaštenju, kojom je propisana obveza korisnika izvlaštenja na isplatu zakonske zatezne kamate, tekuće od dana donošenja prvostupanjskog rješenja o izvlaštenju pa do isplate. Shodno navedenoj zakonskoj odredbi te pravnom shvaćanju drugostupanjskog tijela iznesenom u rješenju od 17. prosinca 2021., prvostupanjsko tijelo nije cijenilo osnovanim traženje ĐG i ZG, da im se u ovoj upravnoj stvari odredi isplata zakonskih zateznih kamata od dana donošenja akta o oduzimanju, odnosno od 16. svibnja 1997. Nadalje, kako je provedenim postupkom utvrđeno da ĐG i ZG nisu zakonske nasljednice iza prijašnjeg vlasnika CG, niti spadaju u krug srodnika određenih člankom 35. Zakona o građevinskom zemljištu, prvostupanjsko tijelo cijenilo je kako iste nemaju pravo na naknadu za preostale 2/4 suvlasničkog dijela oduzetih nekretnina iz točke I. izreke ovog rješenja.

11. Uvidom u osporavano drugostupanjsko rješenje od 4. rujna 2024. sud je utvrdio da su tim rješenjem odbijene žalbe tužitelja, s obrazloženjem da je prvostupanjsko tijelo na temelju navedenog rješenja o nasljeđivanju kojim su utvrđeni zakonski nasljednici iza pok. prijašnjeg vlasnika CG pobijanim rješenjem pravo na naknadu pravilno utvrdilo ĐG i ZG, svakoj u 1/4 dijela kao zakonskim nasljednicima GG koji je nasljednik prijašnjeg vlasnika u 1/2 dijela te odbilo zahtjev za preostalu 1/2 dijela (2/4 dijela) koji pripada drugom zakonskom nasljedniku DG te da je pravilno dosudilo zakonske zatezne kamate sukladno članku 25. točka 8. Zakona o izvlaštenju tekuće od dana donošenja rješenja o izvlaštenju odnosno rješenja o utvrđivanju naknade. U odnosu na žalbu tužitelja Grada Zagreba tuženik ukazuje da je pravomoćnim drugostupanjskim rješenjem i pravomoćnom presudom utvrđeno da rješenje od 16. svibnja 1997. predstavlja akt o oduzimanju imovine (deposedaciji), na temelju kojih su ovlaštenici naknade stekli legitimna očekivanja da će im naknada u daljem tijeku postupka biti određena i isplaćena na teret Grada Zagreba, donositelja akta o deposedaciji, da bi svako drugačije tumačenje išlo na štetu prijašnjih vlasnika, odnosno ovlaštenika naknade te da je Grad Zagreb, ukoliko je smatrao da su citirana presuda i drugostupanjsko rješenje nezakoniti mogao izjaviti žalbu Visokom upravnom sudu, odnosno predložiti Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske pokretanje postupka- zahtjeva za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude, koji postupci međutim nisu pokrenuti. Prema tome tuženik smatra da se u ovom postupku presuda Upravnog suda u Zagrebu poslovni broj UsI-2033/12-15 od 19. ožujka 2014. kojom je odbijen tužbeni zahtjev Grada Zagreba za poništenje rješenja Ministarstva pravosuđa. Uprave za građansko, trgovačko i upravno pravo, KLASA:UP/II-944-07/09-01/23, URBROJ:514- 03-02-03/1-10-6 od 30. prosinca 2010. i navedeno rješenje smatraju pravomoćno važećim aktima koji su za tijela koja vode postupak u ovoj upravnoj stvari pravno obvezujuća i kontra njih se, sve dok su na snazi, ne može donijeti odluka u ovom predmetu.

12. Sukladno članku 46. Zakona o izvlaštenju („Narodne novine“, broj: 9/94, 35/94, 112/00, 114/01, 79/06, 45/11, 34/12 i 74/14) odredbe ovoga Zakona primjenjuju se na započete postupke eksproprijacije u kojima nije, do stupanja na snagu ovoga Zakona, donijeto konačno rješenje i postupke određivanja naknade u kojima nije donijeta pravomoćna odluka ili ako ta rješenja, odnosno odluke budu poništene ili ukinute.

13. Prema članku 62. stavka 2. Zakona o izvlaštenju i određivanju naknade („Narodne novine“, broj: 74/14, 69/17 i 98/19), odredbe tog Zakona primjenjuju se na postupke određivanja naknade za nekretnine eksproprirane ili deposedirane sukladno ranijim propisima, koji do stupanja na snagu ovog Zakona nisu pokrenuti.

14. Prema članku 32. Zakona o izvlaštenju, naknada za izvlaštenu nekretninu određuje se u pravilu davanjem na ime naknade druge odgovarajuće nekretnine koja odgovara visini tržišne vrijednosti nekretnine koja se izvlašćuje u istoj općini ili gradu kojom se vlasniku nekretnine koja se izvlašćuje, omogućavaju isti uvjeti korištenja kakve je imao koristeći tu nekretninu.

15. Prema članku 33. istog Zakona, ako vlasnik nekretnine koja se izvlašćuje ne prihvati na ime naknade drugu odgovarajuću nekretninu ili ako korisnik izvlaštenja ne može osigurati takvu nekretninu, naknada se određuje u novcu u visini tržišne vrijednosti nekretnine koja se izvlašćuje u vrijeme donošenja prvostupanjskog rješenja o izvlaštenju, odnosno, u vrijeme sklapanja nagodbe. Prema stavku 2. istog članka, tržišna vrijednost je vrijednost izražena u cijeni koja se za određenu nekretninu može postići na tržištu i koja ovisi o odnosu ponude i potražnje u vrijeme njezinog utvrđivanja.

16. Budući da je predmet ovog postupka odlučivanje o naknadi primjenom članka 46. Zakona o izvlaštenju, to se naknada određuje prema stanju nekretnine u trenutku eksproprijacije (deposedacije), ali prema tržišnoj vrijednosti (cijenama u slobodnom prometu) u vrijeme utvrđivanja naknade.

17. Iz podataka spisa predmeta, dostavljenog ovom sudu uz odgovor na tužbu, proizlazi da je u postupku utvrđeno da je da su nekretnine oznake zk.č.br. 8634/1, šuma na Pantovčaku, površine 1200,9 čhv (4318 m2) i zk.č.br. 8634/2, put Grabrovac, površine 28 čhv (99 m2), obje upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], nacionalizirane rješenjem Sekretarijata za financije NOO Črnomerec, broj: 02 - 12067/1-59 od 12. kolovoza 1959., temeljem Zakona o nacionalizaciji najamnih zgrada i građevinskog zemljišta zemljišta (Službeni list FNRJ, broj: 52/58) i prenesene u korist društvenog vlasništva (Z-5162/67), a u listu C navedenog zemljišnoknjižnog uloška na temelju istog rješenja i upisano je pravo korištenja za korist IG i UG (Z-5162/67) u smislu članka 38. i 39. spomenutog Zakona o nacionalizaciji. Potom je pravo korištenja na temelju nasljeđivanja preneseno sa IG na UG, te sa UG na RG iz [adresa] (Z-8224/67). Zatim je na temelju pravomoćnog rješenja o nasljeđivanju Općinskog suda u Zag rebu od 28. prosinca 1981., Poslovni broj: 0-4616/81 (Z-7971/82), uknjižen prijenos prava korištenja u smislu članka 38. i 39. Zakona o nacionalizaciji zgrada i građevinskog zemljišta sa RG u korist CG iz [adresa], dok nadležni organ ne donese rješenje o predaji zemljišta u posjed općini ili drugoj osobi.

18. Nadalje utvrđeno je da su CG iz [adresa], kao primatelj uzdržavanja i IG i ĐG iz [adresa], kao davatelji uzdržavanja, sklopili ugovor o doživotnom uzdržavanju, predmetom kojeg su bile i nekretnine oznake zk.č.br. 8634/1 i zk.č.br. 8634/2, obje upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], koji ugovor je ovjeren pred Općinskim građanskim sudom u Zagrebu, dana 19. svibnja 1982.; da je raniji korisnik CG umro **.**.1982., da je Općinski građanski sud u Zagrebu, dana 25. studenog 1983., u ostavinskom postupku provedenom iza pokojnog CG, dana 25. studenog 1983., donio rješenje o nasljeđivanju, poslovni broj: O-4746/82, kojim su njegovim nasljednicima na temelju zakona proglašeni JG, brat ostavitelja i GG, nećak ostavitelja, kao zakonski nasljednici II. nasljednog reda, svaki u 1/2 dijela, pošto ostavitelj iza sebe nije ostavio nasljednike prvog nasljednog reda (supruga je preminula prije njega, a u njihovom braku nije bilo potomaka). Navedenim rješenjem utvrđeno je da ostavinsku masu čine i nekretnine upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], a koje se sastoje od prava korištenja neizgrađenog građevinskog zemljišta oznake zk.č.br. 8634/1, površine 4318 m2 i zk.č.br. 8634/2, površine 99 m2, a koje su predmetom ove upravne stvari. U ostavinskom postupku sud je utvrdio da ostavitelj nije sačinio oporuku, ali je predmetnim nekretninama raspolagao ugovorom o doživotnom uzdržavanju sklopljenim s GG i MG, ovjerenim kod istog suda pod brojem R1-1322/82. Nadalje, sud je utvrdio da unatoč činjenici što su predmetne nekretnine naznačene u ugovoru o doživotnom uzdržavanju, iste predstavljaju društveno vlasništvo na kojem je ostavitelj ima pravo korištenja kao raniji vlasnik, a koje pravo korištenja je izvan prometa u smislu članka 31. Zakona o građevinskom zemljištu, odnosno u smislu odredbe članka 35. Zakon o građevinskom zemljištu to pravo ostavitelj nije mogao prenijeti ugovorom na nećaka i suprugu nećaka, budući da te osobe ne predstavljaju srodnike navedene u stavku 1. citiranog članka Zakona o građevinskom zemljištu. Prema navodima opunomoćenika tužiteljica navedeno rješenje nije postalo pravomoćno, već je po žalbi nasljednika GG i njegove supruge ĐG ukinuto rješenjem od 8. listopada 1985., a potom je Općinski sud u Zagrebu, rješenjem, Poslovni broj: O-6106/85 od 16. srpnja 1991., odlučio da se ostavina iza pokojnog CG, neće raspravljati jer postoji ugovor o doživotnom uzdržavanju. Navedeno rješenje od 16. srpnja 1991., postalo je pravomoćno 21. rujna 1991.

19. Nadalje, je utvrđeno da je temeljem dokumentacije iz zbirke isprava broj: Z- 12053/97, zaprimljene dana 29. travnja 1997., u zemljišnoj knjizi na predmetnim nekretninama izvršeno brisanje društvenog vlasništva s pravom korištenja CG te je temeljem ranije spomenutog ugovora o doživotnom uzdržavanju od 19. travnja 1982., Poslovni broj: R1-1322/82 i izvoda iz matične knjige umrlih Općine Medvešćak od 1. srpnja 1982. broj: 02-1-3225/82, na istima uknjiženo pravo vlasništva za korist GG i ĐG, svakog u 1/2 dijela, te da je pravomoćnim i izvršnim rješenjem Komisije Gradske skupštine Grada Zagreba za oduzimanje građevinskog zemljišta iz posjeda prijašnjeg vlasnika ili korisnika i za davanje tog zemljišta na korištenje, KLASA: UP/l-944-01/96-01/13, URBROJ: 251-05- 03-97-3 od 16. svibnja 1997., utvrđeno da je CG prestalo pravo korištenja na predmetnim česticama oznake zk.č.br. 8634/1, šuma na Pantovčaku, površine 4318 m2 i zk.č.br. 8634/2, put Grabrovac, površine 99 m2, obje upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], te je istim rješenjem Republici Hrvatskoj dano u vlasništvo neposrednom pogodbom građevinsko zemljište, na kojem su bez akta nadležnog tijela kojim se to zemljište daje na korištenje u svrhu izgradnje, izgrađeni objekti - Predsjednički dvori.

20. Iz podataka spisa proizlazi i da je rješenjem Ministarstva pravosuđa i uprave, Uprava za građansko, trgovačko i upravno pravo, KLASA: UP/II -944-07/18-01/10, URBROJ: 514-04-02-01-01/07-21-03 od 17. prosinca 2021. poništeno rješenje Grada Zagreba, Gradskog ureda za imovinsko-pravne poslove i imovinu Grada. Sektora za upravno-pravne poslove, Odjela za naknade i izvlaštenja. Prvog područnog odsjeka. KLASA: UP/I-944-07/2011-001/1. URBROJ: 251-14-11-2/014-18-40 od 7. lipnja 2018. i predmet vraćen na ponovni postupak. Pobijano rješenje od 7. lipnja 2018. u pogledu utvrđenih ovlaštenika naknade i njihovih omjera ocijenjeno je u tom dijelu pravilnim, jer je utemeljeno na rješenju o nasljeđivanju Općinskog suda u Zagrebu, broj: O-4746/82 od 25. studenoga 1983. iza pok. CG kojim je utvrđeno da u ostavinsku masu čini i zemljište predmet ovog postupka, tj. nekretnine iz zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] . Također je ocijenjeno pravilnim dosuđivanje zakonskih kamata tekućih od dana donošenja rješenja o izvlaštenju odnosno rješenja o utvrđivanju naknade.

21. Budući da tužiteljice ĐG i ZG nisu podnijele tužbu protiv navedenog rješenja tuženika isto je postalo pravomoćno u odnosu na dio u kojem je njihova žalba odbijena, a to je u konkretnom slučaju da im pripada naknada za deposedirano zemljište svakoj u ¼ dijela te da je pravilno određeno od kada zakonske kamate počinju teći. Prema tome ovaj sud smatra da se u ovom postupku navedeno rješenje smatra pravomoćno važećim aktom koji je za tijela koja vode postupak u ovoj upravnoj stvari, kao i za stranke pravno obvezujuća i kontra njih se, sve dok su na snazi, ne može donijeti odluka u ovom predmetu.

22. Uvidom u presudu ovog suda poslovni broj: Usl-2033/12-15 od 19. ožujka 2014. utvrđeno je da je istom odbijen tužbeni zahtjev Grada Zagreba za poništenje rješenja tuženika KLASA:UP/II-944-07/09-01/23, URBROJ: 514-03-02-01/1-10-6 od 30. prosinca 2010. te da je citiranom presudom potvrđeno pravno stajalište iz navedenog drugostupanjskog rješenja da rješenje Komisije Gradske skupštine Grada Zagreba, KLASA: UP/l-944-01/96-01/13, RUBROJ: 251-05-03-97-3 od 16. svibnja 1997., ima pravnu snagu akta o oduzimanju imovine - deposedacije, te da je oduzimanje imovine izvršeno bez određenja i isplate naknade vlasnicima, slijedom čega je u ponovnom postupku potrebno pribaviti rješenje o nasljeđivanju iza prijašnjeg vlasnika pokojnog CG te utvrditi ovlaštenike naknade i istima odrediti naknadu sukladno odredbama Zakona o izvlaštenju.

23. Budući da Grad Zagreb nije podnio žalbu niti izvanredni pravni lijek protiv navedene presude ista je kao i pobijano rješenje tuženika pravomoćna i pravno obvezujuća za stranke i za tijela koja sudjeluju u ovoj upravnoj stvari. Prema tome, niti daljnji prigovori Grada Zagreba da rješenje od 16. svibnja 1997. ima deklaratorni karakter kojim se utvrđuje prestanak prava korištenja te da isto ne može biti akt o deposedaciji, da ne postoji osnova za vođenje upravnog postupka i da ne može biti obveznik naknade, u kom smislu se poziva na odluku Ustavnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj U-III-800/2013. rješenje Ministarstva pravosuđa, KLASA: UP/II- 943-05/10-01/55 od 21. siječnja 2014., potvrđeno presudom Upravnog suda. poslovni broj Usl-1948/14 od 30. ožujka 2016. i presudom Visokog upravnog suda, poslovni broj Usž-3364/16 od 23. ožujka 2017., ne mogu se prihvatiti osnovanima, jer se ne radi o sličnim slučajevima. Naime, ponavlja se rješenje od 16. svibnja 1997. prema citiranoj pravomoćnoj presudi u ovoj upravnoj stvari ima konstitutivni, a ne deklaratorni karakter, ima karakter akta o deposedaciji te pravna stajališta iz navedenih presuda nisu primjenjiva u ovom predmetu. Slijedom iznijetoga, nije osnovan niti prigovor Grada Zagreba da ovlaštenici mogu svoje pravo na naknadu ostvariti u postupku pred Općinskim građanskim sudom, tj. neosnovano osporava zakonitost vođenja ovog upravnog postupka.

24. Temeljem svega naprijed navedenog i u postupku utvrđenog, sud nalazi da osporenim rješenjem nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja Grada Zagreba kao ni tužiteljica ĐG i ZG, te da je osporeno rješenje doneseno temeljem potpuno utvrđenog činjeničnog stanja i uz pravilnu primjenu zakona.

25. Stoga je sud na temelju članka 116. stavka 1. ZUS-a riješio kao u izreci.

26. Tužiteljicama ĐG i ZG je odbijen zahtjev za naknadu troška upravnog spora kao neosnovan i na temelju odredbe članka 147. Zakona o upravnim sporovima budući da su izgubile spor u cijelosti.

U Zagrebu, 19. ožujka 2026.

Sutkinja:

Maja Valušnig

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude.

DNA:

1. tužitelju Gradu Zagrebu putem e komunikacije

2. tužiteljicama ĐG i ZG putem e komunikacije

3. tuženiku putem e komunikacije

4. U spis