Republika Hrvatska
Županijski sud u Velikoj Gorici
Ulica Hrvatske bratske zajednice 1
Poslovni broj Gž-119/2026-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Velikoj Gorici, sud drugoga stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca, Nikole Ramušćaka predsjednika vijeća, Tihane Cišper članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice te Vesne Gašparuš-Horvat članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja RŠ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Zvonimir Bodrožić, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika CROATIA osiguranja d.d., OIB: 26187994862, Zagreb, Vatroslava Jagića 33, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-1791/2024-19 od 21. studenoga 2025., na sjednici vijeća održanoj 19. ožujka 2026.,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se žalba tuženika CROATIA osiguranja d.d. kao djelomično neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-1791/2024-19 od 21. studenoga 2025. u točki I. izreke u pobijanom dijelu kojim je naloženo tuženiku da nadoknadi tužitelju štetu preko iznosa 4.832,00 eura do iznosa 5.000,00 eura, odnosno za iznos 168,00 eura i odluci o troškovima postupka sadržanoj u točki II. izreke u pobijanom dijelu kojim je naloženo tuženiku da nadoknadi tužitelju troškove postupka preko iznosa 1.769,68 eura do iznosa 2.019,68 eura, odnosno za iznos od 250,00 eura.
II. Preinačava se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-1791/2024-19 od 21. studenoga 2025. u odluci o troškovima postupka sadržane u točki II. izreke preko iznosa 2.019,68 eura do iznosa 2.144,68 eura i za navedeno sudi:
Odbija se zahtjev tužitelja RŠ za naknadom troškova postupka u iznosu 125,00 eura kao neosnovan.
III. Odbija se zahtjev tuženika CROATIA osiguranja d.d. za naknadom troškova žalbenog postupka kao neosnovan.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom naloženo je tuženiku da nadoknadi tužitelju neimovinsku i imovinsku štetu u iznosu 5.000,00 eura sa zateznim kamatama tekućim od 27. kolovoza 2024. do isplate (točka I. izreke) i naloženo je tuženiku da nadoknadi tužitelju troškove postupka u iznosu 2.144,68 eura sa zateznim kamatama tekućim od 21. studenoga 2025. do isplate (točka II. izreke).
2. Tuženik pobija prvostupanjsku presudu zbog bitnih povreda odredbi parničnog postupka, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primjene materijalnog prava pod točkom I. izreke za iznos od 168,00 eura dosuđene štete za tuđu pomoć i njegu, pod točkom I. izreke u dijelu dosuđene zakonske kamate i pod točkom III. izreke kojom je tužitelju neosnovano dosuđen dio troškova postupka. Ističe da je počinjena bitna povreda odredbe parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23. i 146/25. - dalje: ZPP) jer u presudi ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, izreka presude je nerazumljiva, proturječi sama sebi i razlozima presude te o odlučnim činjenicama postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika danim u postupku. Predlaže preinačiti prvostupanjsku presudu u skladu sa žalbenim navodima. Zahtijeva trošak sudske pristojbe za žalbu u iznosu 26,54 eura.
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. Žalba tuženika je djelomično osnovana.
5. Neosnovani su žalbeni navodi tuženika da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredbe parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točka 11. ZPP-a. Suprotno žalbenim navodima tuženika pobijana presuda sadrži jasne i valjane razloge o svim odlučnim činjenicama koje imaju podlogu u izvedenim dokazima, razloge o svim prigovorima te je obrazloženo koje je dokaze sud izveo i što je dokazivanjem utvrđeno, a navedeno je i koje je materijalno pravo sud primijenio, pa se presuda može ispitati.
6. Ispitujući pobijanu presudu, kao i postupak koji je prethodio, nije utvrđeno da bi prvostupanjski sud počinio druge bitne povrede odredbi parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti sukladno članku 365. stavak 2. ZPP-a.
7. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu neimovinske i imovinske štete činjenično utemeljenom na tvrdnji da je štetu pretrpio zbog ozljeda zadobivenih u prometnoj nesreći koja se dogodila 26. rujna 2022., a koju je skrivio osiguranik tuženika.
8. Nije osnovan žalbeni razlog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, jer je prvostupanjski sud pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje relevantno za donošenje odluke u ovoj pravnoj stvari.
9. Tako je prvostupanjski sud na temelju provedenog medicinskog vještačenja po vještaku dr. Igoru Stipančiću utvrdio da je tužitelj zadobio ozljede u vidu prijeloma lijevog poprečnog nastavka sedmog vratnog kralješka, prijeloma lijevog pedikla i gornjeg zglobnog nastavka istog kralješka te natučenje glave zbog čega je tužitelj trpio bolove jakog intenziteta do pet dana, bolove srednjeg intenziteta u trajanju do deset dana te manjeg intenziteta osam tjedana, zatim primarni strah u trenutku ugroženosti, sekundarni strah jakog intenziteta oko četiri dana, srednjeg intenziteta oko deset dana i manjeg do šest tjedana. Zaostalo je smanjenje životne aktivnosti zbog zaostalih trajnih posljedica prijeloma vratnog kralješka od 7%-8% te je tužitelju trebala tuđa pomoć i njega po dva sata dnevno tijekom dva mjeseca, a potom je još trebao pomoć u ukupnom trajanju od dva mjeseca tri puta tjedno po dva sata zbog nepodnošenja uobičajenog svakodnevnog napora.
10. Prihvaćajući nalaz i mišljenje vještaka prvostupanjski sud je ocijenio da je tužitelju povrijeđeno pravo osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje te mu je uz primjenu članka 1100. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22.,156/22. i 155/23. – dalje: ZOO) dosuđena naknada neimovinske štete u iznosu 4.524,00 eura.
11. Nadalje, je prvostupanjski sud utvrdio da je tužitelju bilo potrebno ukupno 168 sati tuđe pomoći i njege te je po slobodnoj ocjeni u smislu članka 223. ZPP-a utvrdio cijenu sata pružanja takve pomoći u iznosu 5,00 eura, tj. dosudio tužitelju imovinsku štetu u iznosu 840,00 eura.
12. Iznesena činjenična utvrđenja i zaključke prihvaća i ovaj sud te isti nisu dovedeni u sumnju žalbenim navodima tuženika kojima u biti ponavlja navode iz prvostupanjskog postupka i daju svoju ocjenu činjeničnih utvrđenja i izvedenih dokaza, suprotno pravilnim utvrđenjima prvostupanjskog suda.
13. U odnosu na žalbene navode tuženika da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo iz članka 1095. stavak 1. ZOO-a kada je tužitelju na ime naknade imovinske štete dosudio iznos od 840,00 eura računajući jedan sat tuđe pomoći i njege u iznosu 5,00 eura, umjesto da je jedan sat tuđe pomoći i njege računao u iznosu 4,00 eura, valja odgovoriti da je odluku o visini ovog vida štete prvostupanjski sud donio prema slobodnoj ocjeni u nominalnom iznosu, a koja visina nije dovedena u sumnju žalbenim navodima tuženika koji samo ističe da je za njega nesporna cijena od 4,00 eura za jedan sat tuđe pomoći i njege pri čemu nije sporno da visina naknade nije utvrđivana prema neto zaradi osobe koja takvu uslugu pruža, već je ista dosuđena uz primjenu članka 223. stavak 1. ZPP-a.
14. Neosnovani su žalbeni navodi tuženika u kojima iznosi shvaćanje o početku tijeka zateznih kamata na imovinsku štetu (za tuđu pomoć i njegu) kao nenovčanu imovinsku štetu za koju kamate mogu teći tek od dana donošenja sudske odluke. Naime, pri donošenju odluke o tijeku zateznih kamata na dosuđenu neimovinsku i imovinsku štetu sud je dužan cijeniti članak 12. stavak 4. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu ("Narodne novine", broj 151/05., 36/09., 76/13. i 152/14.), a koji je lex specialis u odnosu na ZOO, i kojom je propisano da u slučaju neizvršenja obveze isplate naknade štete u roku iz stavka 1. toga članka, oštećena osoba uz dužni iznos naknade štete, ima pravo i na isplatu iznosa kamata i to od dana podnošenja odštetnog zahtjeva.
15. Budući da se tužitelj 27. kolovoza 2024. obratio tuženiku u mirnom postupku sa zahtjevom za naknadu imovinske i neimovinske štete prije podnošenja tužbe, to mu na temelju članka 12. stavak 4. ZOO-a pripadaju zatezne kamate od dana podnošenja odštetnog zahtjeva kako to pravilno zaključuje i prvostupanjski sud (u tom smislu i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odlukama broj Rev 771/2023 od 21. studenoga 2023., Rev 373/2022-3 od 29. studenoga 2022., Rev 1056/2017-3 od 27. travnja 2021., Rev-550/14 od 18. studenoga 2015. i Rev-934/14 od 5. travnja 2017.).
16. U odnosu na troškove postupka pravilno je prvostupanjski sud o istima odlučio primjenom članka 154. stavak 1. ZPP-a te je uz pravilnu primjenu članka 155. stavak 1. ZPP-a priznao tužitelju troškove sastava podneska od 31. siječnja 2025. prema Tbr. 8/1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj 138/23. i 107/25.) budući se radi o obrazloženom podnesku kojim tužitelj odgovara na navode tuženika iz odgovora na tužbu.
17. Nasuprot tome, osnovani su žalbeni navodi tuženika da su nepotrebni troškovi sastava podneska od 8. travnja 2025. kojim tužitelj dostavlja potvrdu da je platio predujam za troškove medicinskog vještačenja, budući sudovi raspolažu evidencijom plaćenih troškova i stranke nisu dužne dostavljati potvrde o izvršenim plaćanjima, dok je obavijest da tužitelj sam ne može pribaviti potvrdu od liječnice obiteljske medicine trošak koji nije dužan snositi tuženik. Dakle, neosnovano su dosuđeni troškovi sastava podneska prema Tbr. 8/2 u visini 50 bodova, odnosno 125,00 eura.
18. Slijedom navedenog, valjalo je žalbu tuženika odbiti kao djelomično neosnovanu i na temelju članka 368. stavak 1. ZPP-a potvrditi prvostupanjsku presudu u pobijanim dijelovima točaka I. i II. izreke, te na temelju članka 373. točka 3. ZPP-a djelomično preinačiti odluku o troškovima postupka sadržanu u točki II. izreke prvostupanjske presude.
19. Odluka o troškovima žalbenog postupka temelji se na članku 166. stavak 1. ZPP-a te je tuženik odbijen sa zahtjevom za naknadom troškova žalbenog postupka, jer njegova žalba nije osnovana u pogledu glavne stvari, a u odnosu na troškove postupka nisu nastali posebni troškovi.
U Velikoj Gorici 19. ožujka 2026.
Predsjednik vijeća
Nikola Ramušćak